Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: P-1001/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Lidiji Jakšić, kao sucu pojedincu u građanskopravnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćniku po zaposlenju CB, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, zastupano po Odvjetničkom društvu Anić i partneri, radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne, javne, neposredne i usmene rasprave 30. ožujka 2026. održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja, CB i punomoćnika tuženika, odvjetnika Željka Mičuge, 21. travnja 2026., donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

Tuženik Allianz Hrvatska d.d. iz Zagreba, Heinzelova 70, OIB: 23759810849 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 36.164,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.04.2026. isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Uvodno naznačeni tužitelj je dana 28. ožujka 2025. podnio tužbu nasuprot uvodno naznačenog tuženika, radi isplate navodeći da je osiguranik tužitelja CBĆ stradao u prometnoj nesreći dana 05.01.2007.. Nesreću je skrivio ĐB koji je upravljao osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika. Za uzrokovanje predmetne nesreće ĐB proglašen krivim pred Prekršajnim sudom u Sesvetama u predmetu broj P-2619/07. Radi posljedica predmetne nesreće priznato je osiguraniku HZMO ĐBĆ pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad rješenjem broj 260504 od 18.06.2008. koja je nastala zbog ozljede na radu (predmetna prometna nesreća) koja je kasnije preinačena u invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, rješenjem broj 260504 od 14.01.2009. također zbog navedene ozljede. Tužitelj je već protiv tuženika vodio sporove radi naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine u ranijim razdobljima, a postupak je okončan pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-2048/2017 od 15.04.2019. kojom je utvrđena odgovornost tuženika za štetu te sudskom nagodbom sklopljenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-467/2014 od 26.11.2019.. Nakon toga je tuženik u dva razdoblje štetu plaćao u mirnom postupku. Daljnjom isplatom invalidske mirovine tužitelj trpi daljnju štetu. Tužitelj za razdoblje od 01.04.2022. do 31.03.2025. potražuje ukupnu svotu štete od 36.164,52 eura.

2.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje nastanak štetnog događaja, te legitimaciju stranaka u ovom postupku. Ne osporava se činjenica da je osiguranik tužitelja CBĆ stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila u Sesvetama dana 05.01.2007. u kojoj je zadobio više tjelesnih ozljeda, te da je nakon toga tužitelj svom osiguraniku zbog ozljede na radu priznao pravo na invalidsku mirovinu. Tuženik osporava osnov i visinu utuženog potraživanja tužitelja kao neosnovanu i protivnu pozitivnim zakonskim propisima i važećoj sudskoj praksi koji se primjenjuju na njegovo potraživanje -naknada štete (regres) s osnove isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku za utuženo razdoblje od 01.04.2022. do 31.03.2025.. Tuženik smatra da se na potraživanje tužitelja primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05 i kasnije izmjene) koje su bile na snazi u vrijeme kada je tužitelj vršio isplatu invalidske mirovine svom osiguraniku. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu u svom čl. 27. propisuje slijedeće: 1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi STVARNU ŠTETU u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju 2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji. 3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Drugim riječima, obveza tuženika postoji samo ukoliko postoji razlika između iznosa invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku i iznosa invalidske mirovine koju bi tužitelj isplaćivao istom kada bi njegov razlog umirovljenja bila ozljeda na radu. Budući da tužitelj isplaćuje svom osiguraniku CBĆ invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, jasno je da da tužitelj ne trpi uopće nikakvu štetu koju bi imao pravo potraživati od tuženika iz ovog štetnog događaja. Podredno, tuženik ističe da je osiguranik tuženika rođen 1957., te da je isti nesporno ispunio zakonske pretpostavke za odlazak u redovnu starosnu mirovinu; pa je tijekom ovog postupka potrebno dodatno utvrditi da li uopće postoji razlika u visini između invalidske mirovine koju je tužitelj u utuženom razdoblju isplatio svom osiguraniku i redovne starosne mirovine koja bi mu bila isplaćivana u tom razdoblju na temelju njegovih ranijih uplata u mirovinski sustav da nije isti pretrpio ozljedu na radu zbog koje je umirovljen i koliko eventualno ta razlika iznosi.

3.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u tužbu i priloge tužbi (list 1-44), odgovor na tužbu (list 113-135), podnesak tužitelja (list 136-267).

4.

Odbijen je dokazni prijedlog tuženika za provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja, kao nevažan, jer je ocjena suda da se meritorna odluka u ovom predmetu može donijeti i bez provođenja vještačenja, odnosno da bi provođenje istog oduljilo bez potrebe trajanje ovog postupka i prouzročilo nepotrebne daljnje troškove.

5.

Nakon ocjene svakog dokaza posebno, te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP) sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

6.

Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadom štete koja mu je nastala u razdoblju od 01. travnja 2022. do 31. ožujka 2025., isplatom iznosa od 36.164,52 eura svojoj osiguraniku CBĆ na ime invalidske mirovine, ostvarene zbog posljedica ozljeda zadobivenih u štetnom događaju 05. siječnja 2007., krivnjom osiguranika tuženika.

7.

Odredbom čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23; dalje ZOOP) propisano je: 1. Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

2. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

3. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

4. Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

8. U razdoblju od 01. travnja 2022. do 31. ožujka 2025., na snazi je bio ZOOP.

9. Međutim, u utuženom razdoblju od 01. travnja 2022. do 31. ožujka 2025. na snazi je bio i Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18; dalje: ZMO/13) Odluke ustavnog suda (Narodne novine broj: 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22), kojim je u čl. 161 između ostaloga, bilo propisano:

- Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

- Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.

10. Dana 1. siječnja 2019. stupio je na snagu i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 115/18), kojim je izmijenjen čl. 161. st. 1. ZMO, tako da isti glasi:

- Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

- Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

11. Odredbom čl. 162. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – dalje: ZMO) propisano da Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.

12. Prema čl. 164. st. 1. ZMO, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. toga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

13. Prema odredbi čl. 165. st. 3. ZMO, na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Prema st. 5., za utvrđivanje visine stvarne štete u tom slučaju mjerodavne su odredbe toga Zakona.

14. Prema tome, navedeni zakoni također su važili u razdoblju od 01. travnja 2022. do 31. ožujka 2025..

15. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema čl. 1046. ZOO, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredbom čl. 953. propisano je da je osiguratelj dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena ugovorom o osiguranju (st. 1).

16. U više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo je pravno stajalište da se na konkretno potraživanje tužitelja prema osiguratelju štetnika ima primijeniti propis koje je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u vrijeme kada je izdatak učinjen. Međutim, to u ovom slučaju i nije sporno, već je sporno po kojem propisu tužitelj ima pravo potraživati štetu tj. je li tuženik u obvezi tužitelju naknaditi štetu nastalu isplatama invalidske mirovine zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju:

- u razmjernom dijelu isplaćenog iznosa mirovine na način kako je to propisano odredbom čl. 27. ZOOP ili

- stvarnu štetu u punom opsegu isplaćene mirovine, na temelju čl. 161. ZMO/13, odnosno,

- stvarnu štetu u punom iznosu, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, na temelju čl. 161. ZMO.

17. Naime, u ovom slučaju pitanje naknade štete za novčana davanja koja tužitelj isplaćuje na teret mirovinskog osiguranja, a koja davanja su posljedica štete koju je prouzročio osiguranik društva za osiguranje, regulirana su ZMO. Riječ je o izdacima kojima se umanjuje imovina tužitelja zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika, odnosno osiguratelj. Stoga stvarnu štetu, prema ocjeni ovoga suda, predstavlja upravo onaj iznos koji tužitelj isplaćuje svom osiguraniku zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika, odnosno tuženik na temelju ugovora o osiguranju te je stoga tu štetu dužan naknaditi tužitelju i to u skladu s odredbama zakona koji uređuje mirovinsko osiguranje, na temelju kojih propisa su ti izdaci i nastali.

18. Osim toga, pritom treba imati u vidu i odredbe čl. 56. st. 2. i čl. 87. st. 1. t. 9. ZMO, prema kojima, u slučaju kada kod osiguranika tužitelja dođe do potpunog gubitka radne sposobnosti zbog ozljede izvan rada (100%), uopće ne postoje pretpostavke za primjenu čl. 27. ZOOP jer ne postoji niti može postojati razmjerni iznos mirovine propisan odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP.

19. Ovo stoga što prema odredbi čl. 87. st. 1. t. 9. ZMO, mirovinski faktor uopće nije vezan uz uzrok nastanka potpunog gubitka radne sposobnost pa posljedično tome ne može postojati niti razlika između invalidske mirovine koja se osiguraniku isplaćuje zbog potpunog gubitka radne sposobnosti koji je nastao zbog bolesti ili ozljede izvan rada s jedne strane i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, s druge strane, kako to propisuju odredbe ZOOP.

20. To konkretno znači da je odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP faktično otklonjena odgovornost osiguratelja za štetu zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja u svim onim slučajevima kada je kod osiguranika tužitelja došlo do potpunog gubitka radne sposobnosti, neovisno o tome što je isti posljedica štete koju je prouzročio osiguranik društva za osiguranje i koju je po ugovoru o osiguranju, oštećenicima obvezan nadoknaditi osiguratelj štetnika.

21. Pritom treba reći da je i odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP također propisana obveza društava za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

22. Obzirom na navedeno, tuženik je obvezan tužitelju nadoknaditi svaku stvarnu štetu koju trpi, ako se radi o obvezi iz mirovinskog osiguranja i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika), što tuženik u ovom slučaju i ne osporava. Naprotiv, šteta propisana odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP nije niti može biti stvarna šteta jer propisi tužitelja ne čine razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (zbog bolesti ili ozljede izvan rada) i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, s obzirom na to da mirovinski faktor uopće nije vezan uz uzrok nastanka potpunog gubitka radne sposobnost.

23. Stoga, po ocjeni ovog suda, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja jer su sporni izdaci uzročnoposljedično vezani za isplate koje tužitelj isplaćuje svom osiguraniku na temelju propisa o mirovinskom osiguranju zbog posljedica štete koju je prouzročio osiguranik tuženika te predstavljaju stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi tužitelju jer je takvim isplatama umanjena imovina zavoda i stoga ti izdaci predstavljaju stvarnu štetu koju trpi tužitelj.

24. Visina stvarne štete utvrđena je na temelju obračuna isplata izvršenih na teret tužitelja koji imaju snagu javne isprave (list 44) koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku u skladu s propisima mirovinskog osiguranja u spornom razdoblju, zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika odnosno tuženik na temelju ugovora o osiguranju.

25. Na dosuđene iznose tužitelju pripada zatezna kamata tekuća od dana podnošenja tužbe (čl. 1086. ZOO, u vezi s čl. 2. st. 1. ZPP).

26. Tužitelj nije potraživao parnični trošak, nasuprot tuženika koji je potraživao parnični trošak, međutim obzirom je isti u cijelosti izgubio ovaj spor ne pripada mu zatraženi parnični trošak.

27.

Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu 21. travnja 2026.

Sudac

Lidija Jakšić

Uputa o pravo na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1. Presudu dostaviti putem e-oglasne ploče za tužitelja i tuženika

2. Presuda nepravomoćna

3. Kal 20 dana