24 P-634/2023
Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P UB L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Alenki Skubic, u pravnoj stvari tužitelja IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 11. ožujka 2026. godine, u nazočnosti tužitelja i tuženika, po objavi odluke dana 21. travnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku SM, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana tužitelju IM, OIB: 53664557057isplati iznos od 5.000,00 Eura (pettisućaeura) sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. dana 21. travnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
II. Nalaže se tuženiku, da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 192,90 Eura.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da tuženik nije ispunio svoju obvezu iz pismenog Ugovora ovjerenog kod javnog bilježnika dana 18. svibnja 2010., te Izjave potpisane 10. prosinca 2020. godine da tužitelju kao zajmodavcu izvrši povrat zajma u iznosu od 5.000,00 Eura.
1.1.Isto tako, tuženik da se nije odazvao niti na dva pismena poziva koja su poslana preporučeno s povratnicom putem Hrvatske pošte od dana 17. studenog 2022. i 23. prosinca 2022. i tužitelju nije izvršio pozajmljeni novac.
1.2. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da sud donese odluku kojom bi se tuženika obvezalo da mu vrati pozajmljeni novac u visini od 5.000,00 eura s zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe sudu, kao i da mu tuženik nadoknadi parnični trošak.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.
2.1.Tuženik ne osporava da mu je tužitelj u više navrata davao novčanu potporu u obliku troškova prijevoza do Splita, da je pristao potpisati i ovjeriti kod javnog bilježnika Izjavu zbog angažmana tužitelja u vezi realizacije ugovora o najmu poslovnog prostora u njegovom vlasništvu.
2.2. Tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev pozivajući se na zastaru potraživanja.
3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom Izjave o posudbi i vraćanju novčanih sredstava – nadopuna od 10. prosinca 2020., Izjave o posudbi i vraćanju novčanih sredstava, te o poslovnom odnosu ovjerene kod javnog bilježnika Vojislava Vuletina 18. svibnja 2010. broj OV-4816/10, Dopisa – Povrat novčanih sredstava od 16. studenog 2022., s preslikama povratnica na ime tuženika, saslušanjem stranaka.
4. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
5. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Odluka je donesena primjenom odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a po kojoj je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te čl. 221.a. ZPP-a da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu , o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu po osnovi neizvršenog povrata zajma od 5.000,00 Eura.
8. Po čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 i 45/2021, dalje ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količini drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
9. Pregledom Izjave o posudbi i vraćanju novčanih sredstava, te o poslovnom odnosu potpisane od strane stranaka ovog postupka i ovjerenog potpisa po javnom bilježniku Vojislavu Vuletinu u [adresa] 18. svibnja 2010. godine broj OV-4816/10 je vidljivo da je tuženik SM na ime posudbe od tužitelja IM primio na ruke iznos od 5.000,00 Eura, koji iznos je dužan vratiti do 31. prosinca 2010. godine, a u slučaju da novčana sredstva ne budu vraćena do navedenog dana od istog dana da teku zakonske zatezne kamate.
10. Iz Izjave potpisane od strane istih stranaka u [adresa] dana 10. prosinca 2020. godine proizlazi da se ovom Izjavom nadopunjuje Izjava od 26. travnja 2010. godine, a kojom Izjavom se stranke slažu da će tuženik SM navedeni iznos od 5.000,00 Eura vratiti tužitelju do dana 1. siječnja 2022.
11. U postupku saslušan tužitelj navodi kako je tuženiku na njegov zahtjev posudio novac u iznosu od 5.000,00 Eura, posudba da je bila 2010. godine i ovjerena kod javnog bilježnika, a budući tuženik nije vratio navedeni iznos, sastavljena je izjava 2020. godine u kojoj se navodi dodatni rok povratka tih sredstava i to kako piše do 1. siječnja 2022. da bi tuženiku nakon tog datuma na tuženikov zahtjev produžio rok do 1. lipnja 2022. godine, ali unatoč tome novac mu nije do danas vratio, zbog čega je bio prisiljen sudu podnijeti ovu tužbu.
11.1. Tužitelj navodi da nikakav poslovni odnos nije sklopio s tuženikom, iako je tako navedeno u Izjavi o posudbi od 26. travnja 2010. godine jer je tuženik poslovni prostor dao nekom drugom, a e njemu, na što da je tuženiku prigovorio.
11.2. Tužitelj da ima saznanje da tuženik od brojnih osoba posuđuje novac, troši na kocku, prodaje istu nekretninu više puta i da ima niz postupaka na ovom sudu. Po riječima tuženika on da nikad od nikoga nije dobio na posudbu nikakav novac, nikad ništa nije potpisivao i sl., ali u stvarnosti da je situacija sasvim drugačija.
11.3. U odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu tužitelj iskazuje da je zgrožen, počeo čitati i vrlo brzo prestao jer da su tamo navedene sve neistine.
11.4. Na kraju svog iskaza, tužitelj navodi kako tuženik ima dijabetes zbog čega da je njega i suprugu budio po noći da mu iz apoteke donesu trake za mjerenje glukoze u krvi, zbog čega da su supruga i on po noći odlazili u [adresa], a što da mu je znao napomenuti i reći što je sve učinio za njega, a on (tuženik) da je svoj poslovni prostor dao drugome u najam, na što da mu je tuženik rekao "nisam morao".
12. U svom iskazu saslušan na istom ročištu kao i tužitelj dana 11. ožujka 2026. godine, tuženik navodi da nije posudio novac, točnije ne u tom iznosu koji se spominje u Izjavi od 2010. i 2020. godine.
12.1 Tuženik navodi kako nije u redu od tužitelja da na ovakav način govori o njemu i proširuje navode koji nemaju veze s ovim predmetom. On o tužbi da ništa nije znao dok je osobno nije primio prije nekih mjesec dana, a da je u međuvremenu sretao tužitelja i s njim razgovara, pa smatra da to nije u redu od tužitelja jer su cijelo vrijeme bili dobri i u kontaktu.
12.2. On da je tužitelju nudio svoj poslovni prostor u najam, ali da ga tužitelj nije htio već uzeo od drugih poslovni prostor u neposrednoj blizini. On da je tužitelju dao svoj stambeni prostor za smještaj radnika u nekoliko sezona i to na zahtjev tužitelja, što da je smatrao da bi bila kompenzacija za ovaj novac iz tužbe koji mu je tužitelj posudio. Taj usmeni dogovor nažalost da nije potpisan, zbog čeg ada mu je sad žao. On da je tužitelju bio zahvalan za pomoć koju mu je pružio.
12.3. Tuženik navodi da on ima zemljište u blizini plaže u [adresa], koje zemljište je planirao prodati, o čemu da je razgovarao s tužiteljem, tužitelj da se ponudio da mu nađe kupca, zbog čega da bi tužitelja dodatno nagradio novcem, pored iznosa kojeg mu je planirao dati za predmetnu posudbu, ali u manjem iznosu od 5.000,00 Eura.
12.4. Na kraju svog iskaza tuženik navodi da je Izjavu iz 2010. godine potpisao, a izjavu od 2020. godine da nije potpisao.
13. Tuženik je istaknuo prigovor zastare, te osporio autentičnost potpisa na izjavi od 10. prosinca 2020., no isti nije osnovan.
14. Iz navedene izjave proizlazi da je tuženik priznao dug i obvezao se isti podmiriti do 1. siječnja 2022., dok tužitelj navodi da je na zahtjev tuženika naknadno odobren rok do 1. lipnja 2022. , što je vidljivo iz dopisa na samoj ispravi.
15. Sud je cijeneći ispravu u smislu članka 221.a ZPP-a utvrdio da ista predstavlja vjerodostojan dokaz o postojanju i dospjelosti obveze.
16. Riječ je o privatnoj ispravi koja dokazuje da je davatelj izjave dao izjavu sadržanu u ispravi, a tuženik iako osporava potpis, nije predložio provođenje grafološkog vještačenja niti druge dokaze kojima bi doveo u sumnju njezinu vjerodostojnost, pa sud njegov prigovor ocjenjuje neosnovanim.
17. Ujedno, iz sadržaja priloženih isprava proizlazi da je novčani iznos od 5.000,00 Eura predan tuženiku, a tuženik nije dokazao suprotno, slijedom čega sud utvrđuje da je između stranaka sklopljen ugovor o zajmu i da je novac predan.
18. Zastarni rok stoga teče iznova od dospjelosti obveze, odnosno od siječnja/lipnja 2022., te do podnošenja tužbe nije istekao , slijedom čega je prigovor zastare odbijen kao neosnovan.
19. Kako iz u postupku izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka proizlazi da tuženik obvezu vraćanja novca u visini od 5.000,00 EUR-a preuzetu potpisanom i ovjerenom Izjavom od 18. svibnja 2010., te izjavom od 10. prosinca 2020., nije ispunio, tj. tužitelju kao davatelju pozajmice, označeni novčani iznos nije vratio, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.
20. Stoga, valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti i odlučiti kao u izreci pod I.
21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Stoga, primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a tužitelju su priznati opravdani troškovi za sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 96,45 Eura prema Tar. br. 1. t. 1. i za sudsku pristojbu presude u iznosu od 96,45 Eura prema Tar. br.2. t.1., tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 192,90 Eura.
22. Budući da je tuženik parnicu izgubio u cijelosti, njegova obveza je nadoknaditi tužitelju parnični trošak u gore navedenom iznosu te je riješeno kao u izreci.
Šibenik, 21. travnja 2026.
Sudac:
Alenka Skubic
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana obavljene dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, za nadležni Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.
Dn-a:
- tužitelju
- tuženiku
