REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

51500 Krk

Poslovni broj: P-170/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sucu Nataliji Denona, u pravnoj stvari tužitelja LL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika 1. VL, [adresa], kao slijednice iza pok. IL rođ. ŠL, [adresa]; 2. ŠL, [adresa] (u zemljišnim knjigama upisan kao ŠL pok. L), utužen osobno i kao slijednik iza pok. DL r. ŠL, [adresa] i ZL ud. V, [adresa]; 3. AL, [adresa]; 4. KL, [adresa]; 5. EL, [adresa]; 6. SL, [adresa]; 7. RL, [adresa], tuženici od 3 do 7 kao slijednici iza pok. SL JL ž. I, Š i ZL ud. V, [adresa]; 8. CL, [adresa], kao slijednice pok. TL, [adresa] i OL iz [adresa]; 9. NL, [adresa], kao slijednik pok. BL, [adresa]; 10. LLT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], BC V2Y IB3 Langley, zastupane po privremenoj zastupnici Dunji Kreso, odvjetnici iz Krka; 11. VLT, OIB [osobni identifikacijski broj], 2389 Wakefield Drive, BC V2Y IB3 Langley, zastupane po privremenoj zastupnici Dunji Kreso, odvjetnici iz Krka; 12. HL, [adresa], kao slijednice iza pok. HL ŠL pok. L, [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne usmene rasprave, zaključene 8. travnja 2026., javno objavivši odluku 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj LL, [adresa], Malinska 51511OIB: 83590627084, stekao pravo vlasništva na nekretninama oznake z.č. 837/6, 837/7 i 837/8, sve k. o. [katastarska općina], te se ovlašćuje da temeljem ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istovremeni izbris svih uknjiženih suvlasnika.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 20. veljače 2023. podnio pred ovim sudom tužbu protiv uvodno navedenih tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a koji je tužbeni zahtjev, sadržaja kao u izreci ove presude, konačno precizirao na posljednjem ročištu 8. travnja 2026. godine. U tužbi je naveo da je stvarni vlasnik navedenih nekretnina, koje da u naravi predstavljaju maslinik površine 1798 m2 pod nazivom Žigulja, budući da je iste naslijedio od svoje majke pok. UL, i to temeljem rješenja o nasljeđivanju, poslovni broj O-110/14-14, te temeljem diobe sa svojom sestrom VL. U katastarskom operatu da je upisana JL, sestra pok. UL, međutim, diobom između JL i UL, i to nakon smrti njihovih roditelja, predmetne nekretnine da su pripale njegovoj majci UL. Budući da se nalazi u dugogodišnjem, nesmetanom posjedu utuženih čestica, i to više od 50 godina, predložio je da ovaj sud, nakon provedenog dokaznog postupka, donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci ove presude.

2. Predmetna tužba dostavljena je svim tuženicima, te nitko od tuženika, osim tuženica LLT i VLT, nije osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, tuženicama ILT i ŠLT postavljen je privremeni zastupnik u osobi odvjetnice Dunje Kreso, koja je po primitku tužbe podnijela odgovoru na tužbu dana 16. veljače 2026. U citiranom odgovoru tuženice su prije svega prigovorile pasivnoj legitimaciji tuženika od 3 do 7, uz obrazloženje da tužitelj nije ničim dokazao sa su navedeni tuženici slijednici pok. JL i HL ZL. Nadalje, usprotivile su se izvođenju dokaza po tužitelju, poglavito saslušanju predloženih svjedoka na okolnost diobe, držeći da se dioba može dokazati isključivo pisanom ispravom. Također su navele da je javnobilježničko rješenje o nasljeđivanju iza pok. UL u koje su unesene nekretnine koje su predmet ovog postupka nezakonito, jer da iste nisu bile knjižno vlasništvo pok. ostaviteljice, a isto tako su navele da je povijest promjena na katastarskim česticama suprotan tvrdnjama tužitelja, budući da je iz te isprave razvidno da je tužitelju pripala samo jedna nekretnina iza pok. PL, i to k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. U tom pravcu tuženice su dostavile u sudski spis rješenje o nasljeđivanju iza pok. PL pod. I i pok. JL r. D, poslovni broj O-144/89, na temelju kojeg su nekretnine u katastarskom operatu prenesene na JL ud. I, te predložile da su sud ispita predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev, te potom istu odbije kao neosnovanu.

3. Tijekom postupka sud je izveo sve predložene dokaze, pa je tako izvršio uvid u svu dostavljenu materijalnu dokumentaciju, saslušao svjedoka ŽL, tuženicu VL i tužitelja kao stranku.

4. Iz dostavljenog vlasničkog lista za predmetne nekretnine razvidno je da su kao zemljišnoknjižni suvlasnici na predmetnim nekretninama upisani tuženici i njihovi zemljišnoknjižni prednici koji su navedeni u tužbi. U tom pravcu, a odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, ovaj sud drži da se predmetni prigovor prije svega temelji na razlozima koji se ne tiču tuženica LLT i VLT, budući da iste nisu prigovorile svojem sljedništvu iza pok. FL. L i ML. L iz [adresa], već sljedništvu tuženika pod 3 do 7, koji pak tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, a time i svoju legitimaciju u postupku, nisu osporili. Osim toga, radi se o paušalnom prigovoru, jer tuženice DLT i VLT, ukoliko već smatraju da tuženici od 3 do 7 nisu slijednici iza pok. GL i JL, tada su te tvrdnje trebale i dokazati u smislu čl. 219. Zakona o parničnom postupku, a što iste nisu učinile (isto tako i u presudi ŽS Osijek, poslovni broj Gž-2293/2017, od 14. ožujka 2019.). Slijedom navedenog, istaknuti prigovor nije prihvaćen, te je isti odbijen kao neosnovan.

5. Nadalje, izvršen je uvid u posjedovni list broj 152, k. o. [katastarska općina] i povijest promjena Odjela za katastar nekretnina Krk od 20.04.2021., iz kojeg proizlazi da su utužene čestice od osnutka katastarskog operata bile upisane kao posjed pok. JL I pok. I (PL broj 152), te da su 1996. godine, i to temeljem nasljedstva (Z-2073/93), prešle na ime pok. JL ud. I.

6. Iz rješenja o nasljeđivanju, poslovni broj O-110/14, koje je doneseno u ostavinskom postupku iza pok. UL, majke tužitelja, proizlazi da su utužene nekretnine, i to kao pravo posjeda, tj. kao izvanknjižno vlasništvo, prešle temeljem zakona i sporazuma o diobi na tužitelja LL (nekretnine pod I. B) u cijelosti.

7. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pok. JL rođ. ML, koja je preminula 2001., a u kojem nisu navedene predmetne nekretnine kao ostavinska imovina pok. ostaviteljice, proizlazi da su istu naslijedila njezina djeca ČL, AL, GL i ZLT, a iz rješenja o nasljeđivanju, poslovni broj O-144/89, koje je doneseno iza smrti pok. PL pok. I, proizlazi da je njegovim nasljednikom, i to temeljem zakona i ustupa zakonskih nasljednika PL ČL, ĆL, AL i GL, proglašena supruga pok. ostavitelja JL rođ. ML ud. I.

8. Iz iskaza svjedoka ŽL proizlazi da je isti susjed stranaka, a da je njegova supruga suvlasnica jednog terena koji graniči sa utuženim nekretninama tužitelja koje da u naravi predstavljaju maslinike. Svjedok da unazad 11 godina stalno boravi na [adresa] i da je u tom razdoblju često viđao tužitelja na predmetnim nekretninama, dok da je prije tog vremena živio u [adresa], ali da je vikendima dolazio na [adresa], u posjet svojoj baki i djedu, kada da je također znao vidjeti tužitelja, ali i njegove roditelje na tim česticama. Naveo je da se sjeća oca tužitelja, koji da je 1970-ih znao često sa magarcem ići na utužene čestice. Ne zna kako su roditelji tužitelja stekli predmetne nekretnine, ali zna da se uvijek govorilo kako predmetne čestice pripadaju Z. O diobi i dogovoru tužitelja sa njegovom sestrom da ne zna ništa. Zna samo da tužitelju i njegovim prednicima nitko nikada nije osporavao posjed na utuženim nekretninama.

9. Iz iskaza tuženice VL, sestre tužitelja, proizlazi da su utužene čestice nekoć pripadale njezinom djedu ŠL, koji da je umro 1970. godine. Njega da je naslijedila njezina baka ZL, koja je preminula 1977. godine. Oni da su imali troje djece JL, ZL L i LL TL, majku svjedokinje i tužitelja. Tijekom saslušanja tuženica je u sudski spis dostavila izvod iz katastarskog plana iz 2021. i ortofoto snimku od 8. travnja 2026. iz koje dokumentacije proizlazi da je čestica 837/6 nekoć bila „gola“, zbog čega da se u vrijeme njezinih roditelja ista uglavnom koristila za obradu, tj. otac tuženice da je na njoj najčešće sadio krumpir, čestica 837/7 da je imala nešto stabala (njih desetak) i to da su uglavnom bile masline koje da su koristili njezini roditelji, dok da je čestica 837/8 bila šuma, slijedom čega da se koristila za sječu drva za ogrjev i slično. Nakon smrti njezinih roditelja, koji da su umrli sa razmakom od 40 dana, i to majka 22. veljače 2000., a otac 2. travnja 2000. godine, tuženica i tužitelj da su se međusobno podijelili i to na način da su utužene čestice pripale tužitelju. Nakon toga, brat tuženice, ovdje tužitelj, da je kultivirao predmetne nekretnine, i to na način da je posjekao šumu i svuda zasadio masline. Sada da je na terenu sveukupno 90 maslina. Tuženici da je poznato da je u katastarskom operatu bio upisan ĐL, a nakon njega njegova supruga JL. JL da je bila teta tuženice i tužitelja (sestra njihove majke), kojoj da je njezin otac (djed tuženice i tužitelja) dao na korištenje predmetne nekretnine, budući da su se JL i ĐL bavili poljoprivredom, međutim, nakon smrti djeda, predmetne nekretnine da su najprije pripale njegovoj supruzi (baki tuženice i tužitelja), a nakon njezine smrti, njihova djeca da su se podijelila, i to na način da su se prilikom te podjele teta JL i majka tuženice zamijenile za čestice, tj. teta JL da je od majke tuženice (i tužitelja) tom zamjenom dobila jedan teren blizu kuće, dok da je majka tuženice (i tužitelja) dobila predmetne čestice. Ta zamjena da je bila negdje 1978. ili 1979. godine. Od te diobe i zamjene roditelji tuženice (i tužitelja) da su kontinuirao u posjedu ovih nekretnina, kojeg da im nitko nikada nije osporavao.

10. Iz iskaza tužitelja LL proizlazi da se isti u cijelosti složio sa iskazom svoje sestre VL i da drugo nije imao šta iskazati.

11. Analizom svih dokaza provedenih u postupku i to kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja, kojeg isti temelji na institutu dosjelosti, u cijelosti osnovan.

12. Prije svega valja navesti, a protivno shvaćanju tuženica LLT i VLT, da iz činjenica utvrđenih tijekom postupka nedvojbeno proizlazi da tužitelj ima pravni interes za podnošenjem ove tužbe.

13. Naime, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da iako je posjednikom predmetnih nekretnina bila u katastru evidentirana teta tužitelja JL, a prije nje njezin suprug ĐL, da isti nisu bili u posjedu utuženih čestica od 1978. ili 1979. godine, budući da se tih godina majka tužitelja zamijenila sa svojom sestrom JL na način da je JL dobila jedan teren blizu kuće, a majka tužitelja utužene čestice. Ta činjenica proizlazi iz iskaza tuženice VL, pa kako tuženice DLT i VLT tu činjenicu nisu osporile, niti dokazale drugačije, a preko svoje privremene zastupnice su imale priliku sudjelovati na ročištu 8. travnja 2026., to je ovaj sud tu činjenicu o zamjeni i početku posjedovanja tužitelja, tj. njihovih roditelja na predmetnim česticama u cijelosti prihvatio kao istinitu. Osim toga, da tome nije tako, tj. da tužitelj, a prije njega njegovi roditelji ne polažu pravo na utužene čestice, to ovaj sud drži da bi tuženici koji su u ovoj tužbi označeni kao slijednici iza pok. JL zasigurno istu osporili, a što nisu učinili. Stoga, iako posjedovni list ima snagu javne isprave, ovaj sud drži da je tužitelj uspio tijekom postupka oboriti presumpciju istinitosti iz čl. 230. ZPP-a i dokazati ne samo da kao nasljednik svoje majke TL (Katarine) Žužić ima pravni interes podnijeti ovu tužbu, već i da su njegovi roditelji od 1978./1979. u posjedu predmetnih čestica. Naime, iz iskaza svjedoka ŽL, čija supruga je suvlasnica susjednog maslinika, proizlazi da je isti još 1970-ih godina znao viđati oca tužitelja kako sa magarcem odlazi na predmetne čestice, a što sve opravdava zaključak suda da su roditelji tužitelja od 1970-ih godina (točnije prema iskazu tuženice VL od 1978./1979.) u posjedu utuženih čestica. Nakon njihove smrti, naslijedili su ih tužitelj i njegova sestra VL, ovdje tuženica, koja je ne samo priznala tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, već i u svojem iskazu dodatno pojasnila i potvrdila ne samo posjed na utuženim česticama, već i diobu sa svojim bratom, ovdje tužiteljem. U tom pravcu ovaj sud ne prihvaća navode tuženice DLT i VLT da se dioba može dokazati isključivo pisanom ispravom, budući da nije neobično i neuobičajeno da sunasljednici svoju imovinu podijele usmeno, pogotovo u situaciji kada se radi o članovima obitelji između kojih postoji odnos povjerenja i poštovanja, kao što je to ovdje slučaj. Štoviše, postojanje diobe između tužitelja i tuženice VL proizlazi i iz sadržaja pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, poslovni broj O-110/14, koje je doneseno iza pok. UL, majke tužitelja, a u kojem je izričito navedeno da su predmetne čestice pripale tužitelju na temeljem zakona i sporazuma o diobi koji je očito postignut između nasljednika na ostavinskoj raspravi. Okolnost što su predmetne čestice navedene u rješenju o nasljeđivanju kao vanknjižna imovina pok. ostaviteljice, ne dira u zakonitost pobijanog rješenja, a kako to pogrešno smatraju tuženice, jer je odredbama čl. 5. i 129. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019) propisano da nasljednik, u trenutku smrti ostavitelja, stječe ne samo vlasništvo, već i pravo na posjed nad cjelokupnom imovinom ostavitelja, što dakle uključuje ne samo knjižnu, već i izvanknjižnu imovinu ostavitelja. Što se tiče ostalih navoda u kojima su tuženice osporile zakonitost citiranog rješenja o nasljeđivanju, valja dodatno navesti da ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost pravomoćnog rješenja.

14. Slijedom svega naprijed navedenog, a budući je majka tužitelja preminula 2000.godine, to ovaj sud drži da je tužitelj, nakon njezine smrti, a temeljem dogovora sa sestrom VL, od 2000. godine u samostalnom posjedu predmetnih čestica koje je prema iskazu svjedoka ŽL i sestre VL kultivirao na način da je na njima posadio čak 90 stabala maslina. Prema ocjeni ovog suda, radi se o poštenom posjedu tužitelja i njihovih pravnih prednika, jer se sukladno čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV-a), poštenje pretpostavlja, a tuženice tu pretpostavku nisu uspjele oboriti tijekom postupka.

Navedena pretpostavka postojala je i u vrijeme važenja Austrijskog općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91), budući je u pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ-a bilo propisano da je pošteni posjednik onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje, dok je nepošteni posjednik onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje. U pravnom pravilu iz paragrafa 328 OGZ-a također stoji da će o tome je li način posjeda pošten ili nepošten, presuditi sudac u slučaju pravne rasprave, s tim da se u dvojbi uzima da je posjed pošten.

15. Stoga, na temelju svih prednje iznijetih utvrđenja, ovaj sud zaključuje da je tužitelj, preko posjeda svojih pravnih prednika (roditelja), u poštenom posjedu utuženih čestica još od 1978./1979. godine. S obzirom na početak dosjedanja, to se u konkretnom slučaju primjenjuju pravna pravila OGZ-a, sve sukladno čl. 388. st. 2. ZV-a. Naime, u pravnim pravilima iz paragrafa 1460. - 1477. OGZ-a u bitnom stoji da dosjedatelj mora imati stvar u posjedu, da njegov posjed mora biti zakonit, pošten i istinit, te da isti mora trajati kroz cijelo vrijeme koje je zakonom određeno. Navedeno znači da posjednik ne smije posvojiti stvar silom ili lukavstvom ili potajno (paragraf 1464. OGZ-a), da mora biti pošten (paragraf 1463. i 326. OGZ-a) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461. OGZ-a), time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja (paragraf 1477. OGZ-a). Međutim, načelnim mišljenjem Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda, broj 3/60 od 4. IV. 1960., taj je rok (30 godina) smanjen na 20 godina, i to bez potrebe dokazivanja zakonitosti posjeda.

16. Računajući dakle trajanje posjeda tužitelja od 1978./1979. godine, dosjedanje je u konkretnom slučaju završilo 1998/1999., kada je snazi već bio ZV. Međutim, kako je predmetni rok pretežito protekao u vrijeme važenja OGZ-a (i Zakona o vlasničkopravnim odnosima), to je tužitelj temeljem ranije citiranih odredbi OGZ-a stekao pravo vlasništva na utuženim česticama.

17. Kako je u vrijeme kada je završilo dosjedanje na utuženim nekretninama, majka tužitelja još uvijek bila živa, to je tužitelj, nakon njezine smrti, a temeljem dogovora sa tuženicom VL, naslijedio ne samo posjed, već i pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.

18. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, kojeg je tužitelj precizirao na posljednjem ročištu 8. travnja 2026., te odlučiti kao u izreci ove presude. U odnosu na tuženicu LM donesena je presuda na temelju priznanja, sve sukladno čl. 331. ZPP-a, budući je ista na izričit način priznala tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, a pritom nije utvrđeno da bi se radilo o nedopuštenim raspolaganjima tuženice u postupku (čl. 3. st. 3. ZPP-a).

19. Kako tužitelj nije potraživao troškove postupka, to mu isti nisu niti dosuđeni. O troškovima privremenog zastupnika koji su predujmljeni po tužitelju, bit će odlučeno naknadno u posebnom rješenju.

U Krku 21. travnja 2026.

Sutkinja

Natalija Denona

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od primitka ove presude, preko ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.