Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-364/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republika Hrvatska OIB: 52634238587, Državne nekretnine d.o.o., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu Stalna služba u Makarskoj, protiv tuženika 1. OJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužene LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženika CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], i svi zastupani po punomoćnicima-odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak i partneri u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-914/2020-33 od 20. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika OJ, LJ i CJ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P- 914/2020-33 od 20. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga suđeno je:

''Prihvaća se precizirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Dužni su tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici za razdoblje od 01.svibnja 2015. godine do 01. svibnja 2020. godine ukupan iznos od 21.676,36 eur, sve sa pripadajućom zateznom kamatom obračunatoj po stopi iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima i to do 31.srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog

mjesečnog iznosa do isplate i to kako slijedi:

na iznos od 325,81eur od 15.06.2015. na iznos od 325,81 eur od 15.07.2015. na iznos od 330,90 eur od 15.08.2015.

na iznos od 330,90 eur od 15.09.2015.

na iznos od 330,90 eur od 15.10.2015.

na iznos od 332,56 eur od 15.11.2015.

na iznos od 332,56 eur od 15.12.2015.

na iznos od 332,56 eur od 15.01.2016.

na iznos od 336,72 eur od 15.02.2016.

na iznos od 336,72 eur od 15.03.2016.

na iznos od 336,72 eur od 15.04.2016.

na iznos od 331,96 eur od 15.05.2016.

na iznos od 331,96 eur od 15.06.2016.

na iznos od 331,96 eur od 15.07.2016.

na iznos od 336,82 eur od 15.08.2016.

na iznos od 336,82 eur od 15.09.2016.

na iznos od 336,82 eur od 15.10.2016.

na iznos od 335,47 eur od 15.11.2016.

na iznos od 335,47 eur od 15.12.2016.

na iznos od 335,47 eur od 15.01.2017.

na iznos od 338,31 eur od 15.02.2017.

na iznos od 338,31 eur od 15.03.2017.

na iznos od 338,31 eur od 15.04.2017.

na iznos od 352,64 eur od 15.05.2017.

na iznos od 352,64 eur od 15.06.2017.

na iznos od 352,64 eur od 15.07.2017.

na iznos od 348,93 eur od 15.08.2017.

na iznos od 348,93 eur od 15.09.2017.

na iznos od 348,93 eur od 15.10.2017.

na iznos od 359,55 eur od 15.11.2017.

na iznos od 359,55 eur od 15.12.2017.

na iznos od 359,55 eur od 15.01.2018.

na iznos od 365,74 eur od 15.02.2018.

na iznos od 365,74 eur od 15.03.2018.

na iznos od 365,74 eur od 15.04.2018.

na iznos od 361,74 eur od 15.05.2018.

na iznos od 361,74 eur od 15.06.2018.

na iznos od 361,74 eur od 15.07.2018.

na iznos od 371,23 eur od 15.08.2018.

na iznos od 371,23 eur od 15.09.2018.

na iznos od 371,23 eur od 15.10.2018.

na iznos od 375,54 eur od 15.11.2018.

na iznos od 375,54 eur od 15.12.2018.

na iznos od 375,54 eur od 15.01.2019.

na iznos od 392,64 eur od 15.02.2019.

na iznos od 392,64 eur od 15.04.2019.

na iznos od 394,53 eur od 15.05.2019.

na iznos od 394,53 eur od 15.06.2019.

na iznos od 394,53 eur od 15.07.2019.

na iznos od 390,59 eur od 15.08.2019.

na iznos od 390,59 eur od 15.09.2019.

na iznos od 390,59 eur od 15.10.2019.

na iznos od 398,20 eur od 15.11.2019.

na iznos od 398,20 eur od 15.12.2019.

na iznos od 398,20 eur od 15.01.2020.

na iznos od 414,88 eur od 15.02.2020.

na iznos od 414,88 eur od 15.03.2020.

na iznos od 414,88 eur od 15.04.2020.

na iznos od 417,89 eur od 15.05.2020.

kao i u istom roku tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 5.206,80 eura, sa navedenom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate počev od 29.siječnja 2026. kao dana presuđenja do isplate.“

2. Protiv navedene presude žale se tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku) , pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer je uskratio tuženicima pravo na kontradiktornu raspravu i pravo da neposredno ispituju vještaka. Iako su tuženici iznijeli sadržajne i konkretne prigovore na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka Inoslava Nikolića (građevinske struke), sud vještaka nije pozvao na raspravu radi usmenog iznošenja nalaza. Time je tuženicima onemogućeno da u njihovoj prisutnosti sud neposredno ispita vještaka te da oni postave pitanja vještaku i ospore nalaz, čime je ozbiljno povrijeđeno načelo kontradiktornosti postupka i pravo stranaka na jednako sudjelovanje u dokaznom postupku. Ustavni sud Republike Hrvatske izričito je naveo da pojam pravičnog suđenja „implicira i pravo na kontradiktorni postupak“, što znači da stranke u građanskom postupku moraju imati priliku znati za sve izvedene dokaze i očitovati se o njima. U konkretnom slučaju, upravo to pravo tuženicima je uskraćeno , presuda se temelji na nalazu vještaka o kojem tuženici nisu imali mogućnost na raspravi ispitati vještaka niti učinkovito kontradiktorno raspraviti njegove zaključke. Odredba čl. 302. st. 2. ZPP-a izričito propisuje da stranke i njihovi punomoćnici mogu, uz odobrenje suca, neposredno postavljati pitanja vještaku na raspravi. Dakle, zakonom je zajamčeno pravo stranke da ispituje vještaka i traži od njega pojašnjenja tijekom glavne rasprave. Takav propust predstavlja nezakonito postupanje kojim stranci nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, što ZPP definira kao bitnu povredu odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP). Zbog navedenog procesnog propusta, ali i neovisno o njemu, sud je svoju odluku u cijelosti temeljio na nalazu vještaka koji je nepouzdan, proturječan i nepotpuno razjašnjen. Sud nije kritički ocijenio dokaznu snagu tog nalaza u svjetlu brojnih primjedbi tuženika, niti je u obrazloženju presude odgovarajuće razmotrio prigovore obrane . Predlaže se ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz dopunu dokaznog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima obrazloženje presude sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, a nije počinjena bitna povreda na koju se ukazuje žalbom.

5. Temeljem čl. 365. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom; a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu. Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Pravilima o dokazima i izvođenju dokaza je propisano da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. ZPP-a), da sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će razgledati, postavlja mu pitanja i prema potrebi traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem, a što je prvostupanjski sud i učinio.

7. Temeljem čl. 250. ZPP-a sud određuje da će se dokaz vještačenjem izvesti kad je radi utvrđenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Dakle, razlog vještačenja je utvrđivanje činjenica. Vještačenje je samo jedna vrsta dokaza, čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (čl. 8. ZPP-a). Pravila iskustva i logike sud uvijek mora primjenjivati pri ocjeni nalaza i mišljenja vještaka, pri čemu mora paziti da se vještak u svojem nalazu i mišljenju drži unutar granica onoga što mu je rješenjem o vještačenju određeno, te da svoj nalaz i mišljenje da o činjenicama koje su predmet vještačenja, a što je sve prvostupanjski sud i učinio. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, jer je dan stručno i nepristrano, a prigovore je otklonio na ročištu održanom dana 16. prosinca 2025. (list 123 spisa), pa nije osnovan žalbeni navod da su tuženi onemogućeni da postavljaju pitanja vještaku i da se isti usmeno sasluša.

8. U obrazloženju presude prvostupanjski sud između ostalog je naveo:

- da je tužiteljica tužbeni zahtjev precizirala prema nalazu vještaka, te je sud tuženike obvezao da tužiteljici, za razdoblje od 01.svibnja 2015. do 01.svibnja 2020. isplate ukupan iznos od 21.676,00 eura, sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa

- da je iz dopisa tuženika od 23. ožujka 2020., utvrđeno da se dopis odnosi na stan [adresa] kapetana, [adresa] i da se traži očitovanje vezano za status i prava tuženika u vezi navedenog stana

- da su u tom dopisu tuženici naveli da u stanu žive više od deset godina i da su LJ i CJ unuci CJ, ranijeg [adresa] kapetana u [adresa], a da je OJ njihova majka

- da smatraju da nakon toliko vremena, polažu određena prava i traže očitovanje u svezi njihovog statusa, kao stanara te nekretnine i mogućnosti otkupa iste

- da je iz zahtjeva za mirno rješenje spora tužiteljice, podnesen od zakonskog zastupnika (dalje zz) ODO Split, SS Makarska, broj N-DO-5118/2020, od 06. svibnja 2020., utvrđeno da je naslovljen, a iz priloženih povratnica je utvrđeno da je i dostavljen tuženicima

- da su tuženici pozvani da zbog toga što stan u [adresa] na adresi [adresa], površine 83,90 m2, koriste bez pravne osnove, isplate tužiteljici naknadu za period od svibnja 2015. do svibnja 2020.

- da se tuženici nisu obratili zz tužiteljice radi mirnog rješenja spora, pa je tužiteljica dana 17. rujna 2020. podnijela tužbu

- da je iz uvjerenja o prebivalištu tuženika utvrđeno da sva tri tuženika još od 1990.-ih imaju prijavljeno prebivalište u [adresa]

- da je iz pravomoćne presude Općinski sud (dalje OS) Split, Stalna služba (dalje SS) Imotski broj Ps-4/2015 od 03. rujna 2015., utvrđeno da se radilo o postupku tužiteljice Republike Hrvatske (dalje RH) protiv tuženika CJ, radi iseljenja

- da je tom presudom usvojen tužbeni zahtjev, te je tuženiku naloženo da tužiteljici preda stan položen u zgradi Lučke kapetanije u Makarskoj, [adresa], u ukupnoj površni od 83,90 m2, slobodan od stvari i osoba

- da bi utvrdio tržišnu visinu najma stana, koji po površini i lokaciji odgovara stanu u zgradi Lučke kapetanije u Makarskoj, [adresa], sud je proveo vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku za procjenu nekretnina Inoslavu Nikoliću iz tvrtke Mente Forte d.o.o. Omiš

- da je vrijednost zakupa za utuženo razdoblje 21.676,36 eura

- da je vještak pismeno i usmeno otklonio prigovore tuženika na svoj nalaz i mišljenje

- da je na ročištu održanom 16. prosinca 2025. odgovorio na pitanja punomoćnika tuženika.

9. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva, s obzirom da je tužiteljica dokazala da tuženici bez valjanog pravnog osnova stanuju u predmetnom stanu, po izjavama tuženika od 2010., a za to ne plaćaju najam. Tuženici su u obvezi plaćati najamninu prema tržišnim kriterijima, jer je saslušanjem svjedoka CJ (starijeg) i saslušanjem 2. tuženice utvrđeno da u utuženom razdoblju, u predmetnom stanu, taj svjedok više nije stanovao, a njegovim iseljenjem iz predmetnog stana je prestalo korištenje predmetnog stana za službene potrebe istoga kao lučkog kapetana.

11. Tužiteljica je dokazala da je tuženike pozvala mirnim putem da plate prosječnu tržišnu cijenu najma tog stana, za utuženo razdoblje, sa pripadajućim zateznim kamatama, ali su se tuženici na taj poziv tužiteljice oglušili.

12. Neplaćanjem najma stana došlo je do uvećanja imovine tuženika, na štetu tužiteljice i to u visini tržišne vrijednosti najma predmetnog stana, u utuženom razdoblju, u mjesečnim iznosima kako ih je utvrdio vještak, sve sa zakonskim zateznim kamatama počev od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

13. Prvostupanjski sud je temeljem svega navedenog i čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) prihvatio precizirani tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

14. Prvostupanjski sud navodi da je nesporno utvrdio da se tuženi koristeći tužiteljevim stanom, u utuženom razdoblju, bez plaćanja naknade, neosnovano obogatili. Budući da su tuženi koristili stambeni prostor bez naknade, neosnovano su se obogatili za visinu najamnine koju bi inače trebali platiti, pa je to korist koju su obvezni naknaditi tužitelju. U smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO), korištenje stambenog prostora bez plaćanja naknade ima se smatrati stjecanjem bez osnove. Iznos najamnine za predmetni stan bila je u utuženom razdoblju u ukupnom iznosu od 21.676,36 eur, s pojedinim mjesečnim iznosima kako je to utvrđeno u vještačenju, te presuđeno u presudi.

15. Imajući u vidu da tužitelj traži naknadu koristi koju su tuženi stekli upotrebom njegove nekretnine, pravni osnov tužbenog zahtjeva , u konkretnom slučaju su mjerodavne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima , a koje pravno shvaćanje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. listopada 2009. prema kojem, citirano: ''Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari.

16. Nakon što je utvrđeno iz pravomoćne presude Općinskog suda Split, Stalna služba Imotski broj Ps-4/2015 od 03.rujna 2015. da se radilo o postupku tužiteljice Republike Hrvatske protiv tuženika CJ, radi iseljenja te da je tom presudom tuženiku naloženo da tužiteljici preda stan položen u zgradi Lučke kapetanije u [adresa], u ukupnoj površni od 83,90 m2, slobodan od stvari i osoba. Sud je utvrdio da tuženi koriste predmetni stan bez pravne osnove tijekom utuženog razdoblja, pa je osnovano potraživanje tužiteljice prema tuženima. Visinu tužbenog zahtjeva pravilno je prvostupanjski sud utvrdio provedenim vještačenjem.

17. Zbog svega navedenog pravilno je prvostupanjski sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev.

18. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23) te sukladno postavljenim zahtjevima. Tuženi u žalbi ničim konkretno ne osporavaju visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova

19. Zbog navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP-a) kao zakonitu.

U Velikoj Gorici 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina