Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-20/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Kršul, odvjetnici u Vukovaru, protiv tuženika-protutužitelja GN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stjepanu Šporčiću , odvjetniku u Vukovaru, radi razvoda braka, odluke o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima s djetetom i uzdržavanja djeteta maloljetnog AN, kojeg zastupa posebna skrbnica ŠN, dipl. pravnica, stručna radnica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, odlučujući o žalbi tuženika- protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-77/2024- 33 od 2. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja GN kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-77/2024-33 od 2. ožujka 2026. u pobijanom dijelu pod točkama II, III., IV., V. i VI. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

''I. Razvodi se brak zaključen dana 23. lipnja 2023. godine između tužiteljice LN, rođ. K iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2004. i tuženika GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2000. koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Županja pod rednim brojem 00043 za godinu 2023.

II. Malodobno dijete stranaka EN rođen **.**.2023., OIB: [osobni identifikacijski broj] povjerava se na čuvanje i odgoj majci LN te će živjeti sa majkom, te će majka djelomično samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u sljedećim aspektima : zdravstvena skrb (odabir liječnika, preventivne i redovite kontrole, procijepljenost) te odgoj i obrazovanje mlt. AN (upis u predškolske ustanove i kasnije školovanje, socijalizacija) , dok će preostale sadržaje roditeljske skrbi roditelji nastaviti zajednički, sporazumno donositi odluke.

III. Način održavanja osobnih odnosa oca sa mlt. djetetom AN određuju se na način da se odvijaju svaki ponedjeljak i srijedu od 15,00 h do 17,00 h te svaku prvu i treću nedjelju u mjesecu terminu od 11,00 do 17,00 sati, a sve na način da otac preuzima mlt. dijete od majke te ga odvodi u svoje kućanstvo, te nakon proteka vremena predviđenog za ostvarivanje osobnih odnosa vrati dijete majci.

IV. Tuženi-protutužitelj GN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao otac dužan je doprinositi za uzdržavanje zajedničkog mld. djeteta AN iznos od 224,00 eura počevši od dana podnošenja tužbe za razvod braka, 28.3.2024., pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti, tako što je sve dospjele, a neplaćene obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana s pripadajućom kamatom na svaki neplaćeni a dospjeli obrok, a one koje će ubuduće dospijevati najkasnije do svakog 10-og u mjesecu u naprijed, na dospjele, a neplaćene iznose tuženiku- protutužitelju teku zatezne kamate prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se protutužba u dijelu toč. II., III. i IV., a koji glase:

II. Zajedničko malodobno dijete stranaka, mlt. EN, rođen **.**.2023.g., OIB [osobni identifikacijski broj], povjerava se na odgoj i skrb tuženiku-protutužitelju GN.

III. Određuju se susreti i viđanja tužiteljice-protutužene LN s mlt. EN, na način da će ista viđati dijete svaki ponedjeljak i srijedu u vremenu od 14,00 sati do 16,00 sati, te svaku nedjelju u vremenu od 14,00 sati do 17,00 sati, u kućanstvu tuženika-protutužitelja, te se tužiteljica-protutužena obvezuje doći po mlt. AN u kućanstvo tuženika-protutužitelja, te ga nakon susreta vratiti u kućanstvo tuženika-protutužitelja.

IV. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj ĐN doprinositi uzdržavanju mlt. AN iznos od 195,16 € mjesečno, počev od dana donošenja presude pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te je isti iznos uzdržavanja dužna plaćati do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec na račun tuženiku-protutužitelju GN.“

VI. Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužiteljici-protutuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 425,00 eura uvećane za pripadajuću zateznu kamatu koja teče od donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.''

2. Protiv navedene presude pod točkama II., III., IV., V. i VI. izreke žali se tuženik- protutužitelj (dalje: tuženik) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava što je dovelo do usvajanja tužbenog zahtjeva tužiteljice-protutužene (dalje: tužiteljica), te odbijanja protutužbenog zahtjeva tuženika. Sud je apsolutno neosnovano odredio da će tužiteljica djelomično samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u aspektu zdravstvene skrbi te aspektu odgoja i obrazovanja mlt. AN. Tuženik smatra da to nije u najboljem interesu mlt. djeteta, te da je time tuženik još više isključen iz života mlt. AN. Nije u interesu mlt. djeteta da samo jedan roditelj donosi sve odluke važne za dijete, već je u interesu djeteta da razdvojeno roditeljstvo ne utječe na njegov život, te da ima pažnju i toplinu oba roditelja, a o čemu sud u konkretnom slučaju nije vodio računa. Određeni susreti i osobni odnosi oca sa mlt. AN su određeni u suprotnosti sa Obiteljskim zakonom, te isti nisu u najboljem interesu mlt. djeteta. Sud navodi kako se sada susreti i viđanja oca sa mlt. AN već ovako odvijaju, no u potpunosti zanemaruje činjenicu da se isti odvijaju na ovaj način isključivo zbog postupanja tuženika po rješenju o privremenoj mjeri koja je na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka. Tuženik nema drugog izbora nego viđati svoje dijete na ovaj način, no isti nikako nije suglasan sa ovakvim određenjem odvijanja osobnih odnosa. Ovako određeni susreti i viđanja su apsolutno premalo određeni s obzirom na dob mlt. AN, te obzirom na interese djeteta, jer sa ocem ne može izgraditi kvalitetan odnos. Da bi se dijete u dobi od 2 godine i tri mjeseca povezalo sa ocem i izgradilo ispravan i zdrav odnos s njim, nije dovoljno održavati susrete i viđanja svega nekoliko sati tjedno. Tuženik smatra da bi se susreti i viđanja njega i mlt. AN trebali odvijati svaki utorak i četvrtak u trajanju od 14,00 sati do 18,00 sati, te svaku drugu nedjelju u mjesecu u trajanju od 10,00 sati do 18,00 sati i koja viđanja bi za sada bila u najboljem interesu za dijete budući bi više vremena provodio sa ocem. Prilikom odlučivanja o visini uzdržavanja sud je također pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te pogrešno primijenio i materijalno pravo odredivši da je tuženik dužan plaćati uzdržavanje za mlt. AN u mjesečnom iznosu od 224,00 € počevši od 28.03.2024. Točno je utvrđeno da je tuženik stambeno zbrinut, radno sposoban, te osim mlt. AN nema obvezu uzdržavati druge osobe, no u potpunosti se zanemaruju tuženikova mjesečna primanja i izdatke koje ima. Sud je trebao izračunati niži mjesečni iznos uzdržavanja, a koji iznos ne bi ugrožavao egzistenciju tuženika, a trebao je uzeti u obzir i prihode tužiteljice koja ima redovita mjesečna primanja. Sud je odluku donio isključivo temeljem mišljenja psihologa od 14.10.2024. i socijalnog radnika HZSR, PU Vinkovci od 27.09.2024. u potpunosti zanemarujući mišljenje HZSR, PU Županja od 08.07.2025. u kojem je navedeno da nisu pronašli prepreke za ostvarivanje roditeljske skrbi od strane tuženika, te da nema indikacija kako bi povjeravanje djeteta ocu predstavljalo rizik za dijete. Sud je također zanemario i svoje raspravno rješenje od 16.09.2025. u kojem je naznačio da će se zatražiti usuglašeno mišljenje, a što nije do zaključenja glavne rasprave dostavljeno sudu. Sud je na raspravi održanoj 15.01.2026. prijedlog tuženika za dostavom usuglašenog mišljenja HZSR PU Vinkovci i PU Županja odbio smatrajući da je isti predložen radi odugovlačenja postupka. Predloženi dokaz je bio je usmjeren na utvrđivanje odlučnih činjenica, te je pribava usuglašenog mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad moglo dovesti do drugačijeg činjeničnog i pravnog zaključka. Posljedično gore navedenom i odluka o trošku se ukazuje kao nepravilna. Predlaže se odbiti tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, usvojiti tužbeni zahtjev tuženika u cijelosti, te obvezati tužiteljicu na snašanje parničnih troškova, odnosno presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) jer su navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Na žalbene navode valja reći da temeljem čl. 220. ZPP -a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a može i odustati od izvođenja već određenih dokaza. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica, a što je prvostupanjski sud i učinio kada je na ročištu 15. siječnja 2026. odbio prijedlog punomoćnika tuženika, jer je smatrao da ide u smjeru odugovlačenja postupka. Nastavno na stav prvostupanjskog suda valja reći da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri bilo utvrđeno za donošenje pravilne odluke , pa je pravilna odluka prvostupanjskog suda da zaključi raspravu i donese pobijanu presudu.

5. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5.1. Temeljem čl. 250. ZPP-a sud određuje da će se dokaz vještačenjem izvesti kad je radi utvrđenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Dakle, razlog vještačenja je utvrđivanje činjenica. Vještačenje je samo jedna vrsta dokaza, čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (čl. 8. ZPP-a), pa je i u tom dijelu pravilna odluka prvostupanjskog suda glede upravljanja postupkom odnosno provođenju ili odustajanju od provođenja određenih dokaza.

6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

7. Tako je prvostupanjski sud između ostalog naveo:

- da je iz izvješća o obveznom savjetovanju od 5. ožujka 2024. utvrđeno da su u postupku sudjelovali tužiteljica i tuženik, no nije postignut sporazum niti sastavljen plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi

- da su bračni odnosi tužiteljice i tuženika poremećeni duži niz godina

- da stranke nisu postigle plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi

- da je radi zaštite prava i interesa djece mlt. AN imenovan poseban skrbnik u osobi ŠN, djelatnice Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Osijek

- da se posebna skrbnica očitovala podneskom od 15. rujna 2024., na način da da nije imala primjedbi na mišljenje socijalnog radnika, mišljenje te timsku sintezu stručnog tima, a da s mlt. djetetom nije obavila razgovor zbog niske kronološke dobi

- da je uvidom u socijalnu anamnezu i zaključak stručnog tima HZSR PU Vinkovci utvrđeno da je majka motivirana nadalje voditi skrb mlt. AN, da je upoznata sa potrebama djeteta te na njih primjereno reagira

- da stručni tim smatra da nema zapreka da m lt. EN nastavi stanovati majkom KN

- da predlažu da se osobni odnosi oca s mlt. AN odvijaju svaki ponedjeljak i srijedu od 15.00 do 17,00 sati, te svaku prvu i treću nedjelju u mjesecu terminu od 11.00 do 17.00 sati, sve na način da otac preuzima mlt. dijete od majke te ga odvodi u svoje kućanstvo te nakon proteka vremena predviđenog za ostvarivanje osobnih odnosa vrati dijete majci

- da na strani majke postoji motiviranost spremnost na suradnju, odnosno sporazumno zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi

- da smatraju opravdanim da mlt. EN nastavi živjeti s majkom, a s ocem da ostvaruje osobne odnose

- da je iz zaključka timske sinteze od 23. rujna 2025., stručni tim utvrdio opravdanim da majka KN samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u sljedećim aspektima: zdravstvena skrb (odabir liječnika, preventivne i redovite kontrole, procijepljenost) te odgoj i obrazovanje mlt. AN (upis u predškolske ustanove i kasnije školovanje, socijalizacija)

- da je za ostale sadržaje roditeljske skrbi predloženo da roditelji nastave zajednički, sporazumno donositi odluke

- da je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da je suglasna sa razvodom braka

- da živi u kući s ocem i majkom u [adresa] i djetetom, te da završava srednju medicinsku školu

- da je tražila da se dijete prebaci u vrtić u [adresa] jer je željela da dijete ide u vrtić, da je dijete zdravo, da je problem kod ostvarivanja osobnih odnosa sa djetetom, da joj suprug pravi probleme, jer da se ne najavljuje kad ne može doći u dogovoreno vrijeme

- da je imala problema kod cijepljenja djeteta, jer suprug nije dozvolio da se dijete cijepi ali na kraju je pristao

- da je doktorica htjela izuzeti dijete iz svoga tima, ali da je na kraju suprug pristao da se dijete cijepi ali da se doktorica naknadno htjela izuzeti jer ju je suprug prijavio ravnatelju Doma zdravlja

- da suprug nije htio da se dijete prijavi u vrtić u [adresa] i proteklo je vrijeme za prijavu i nije se upisalo

- da je tužiteljica iskazala da se pridržavaju uglavnom privremene mjere

- da su se razišli tjedan prije rođenja djeteta, da nakon rođenja djeteta dolazi do problema u svezi odabira imena djeteta

- da je bio problem upisa djeteta u matični ured gdje suprug nije želio pristati na to da se dijete s prebivalištem prijavi na njezinu adresu na kojoj živi

- da taj problem rješava HZSR PU Vinkovci izdavanjem suglasnosti da samostalno prijavi dijete na svoju adresu, da dijete u tom vremenu nije moglo imati zdravstveno osiguranje, a samim time niti svog pedijatra, a potom je uslijedio problem kod pedijatra gdje suprug odbija cijepiti dijete cjepivom protiv rota virusa

- da je to izborno cjepivo, ali u konačnici pristaje nakon razgovora sa zdravstvenim djelatnicima ali nakon toga je tužio pedijatricu nadležnom ravnatelju Doma zdravlja Vinkovci

- da pedijatrica nakon toga želi izopćiti dijete iz svog tima kao pacijenta i ona za to ne bih niti znala da dopis nije stigao na njezinu kućnu adresu na koje je dijete prijavljeno

- da suprug odbija da se dijete upiše u vrtić, da dijete čuva njezina majka, ali da je dijete isto tako u dobi u koje je željno socijalizacije

- da je suprugov navodni razlog odbijanja to da ne vjeruje nikome, pa čak ni za to školovanim osobama, da dogovor nisu uspjeli postići

- da je iz iskaza tuženika utvrđeno da je bračna zajednica prekinuta 7. prosinca 2023., da živi u [adresa]

- da osobne odnose ostvaruje prema privremenoj mjeri R1 Ob-192/24-9, da je više puta tražio razgovor sa suprugom vezano za susrete sa djetetom, te vezano za cijepljenje nije bio upućen od strane doktorice, tek mu je doktorica reda radi objasnila vezano za cjepivo za rota virus

- da smatra da dijete ne mora ići u vrtić do pete godine odnosno u jaslice

- da smatra da u vrtić ne treba ići, a da za to vrijeme bi bilo kod njegovih roditelja

- da želi sudjelovati u odgoju djeteta, a smatra da se mogu dogovoriti oko svega

- da što se tiče djeteta nije se htio dogovarati, a da na kraju nije dao svoju suglasnost oko promjene prebivališta

- da za uzdržavanje plaća 100 eura mjesečno svaki mjesec te uvijek ako tuženica hoće još može kupiti nešto za dijete

- da se pridržava privremene mjere koliko god mogu s obzirom da oboje rade

- da što se tiče cjepiva rota virusa koje nije obavezno, nije branio da se dijete cijepi i prisustvovao je tome, samo je postavio pitanje da mu se pojasni malo bolje o cjepivu, o čemu se radi, kakva je bolest

- da je napisao dopis ravnatelju Doma zdravlja zbog neprimjerenog odnosa prema njemu kao ocu djeteta

- da što se tiče jaslica da dijete nema dob za vrtić jer nema dovoljne komunikacijske vještine, pa da tako malo dijete još ne treba ići u vrtić

- da prvenstveno socijalizaciju djeteta trebaju vršiti roditelji, te nakon toga djelatnici vrtića

- da je iz nalaza timske sinteze od 23. rujna 2025. HZSR PU Vinkovci, utvrđeno da dijete ima uspostavljenu emocionalnu i razvojnu povezanost s majkom, kao i životnu rutinu koja uključuje njezinu stalnu skrb

- da bi odvajanje djeteta od majke ili upitna provedba zajedničke roditeljske skrbi, u okolnostima narušene suradnje, mogli rezultirati dodatnom emocionalnom sigurnošću i destabilizacijom djetetova razvoja.

8. Činjenična utvrđenja, zaključak i odluku suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužen ika.

9. Prvostupanjski sud navodi da u smislu čl. 91. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19 i 47/20 – dalje: ObZ) roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima, roditelj se roditeljske skrbi ne može odreći, a roditelji su dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobnom zrelošću . Sadržaj roditeljske skrbi, kako je to određeno čl. 92. ObZ-a, ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa, određivanje mjesta stanovanja, upravljanje djetetovom imovinom kao i prava i dužnost zastupanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa.

10. Odredbom čl. 9. st. 1., 2. i 3. Konvencije o pravima djeteta (dalje: Konvencija), čije je odredbe sud primijenio prilikom donošenja odluka vezano za dobrobit zajedničkog maloljetnog djeteta tužiteljice i tuženika propisano je da je nužno poštivati pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja da redovito održava osobne i neposredne odnose s oba roditelja ako se time ne ugrožava njegova dobrobit te da će se dijete protiv svoje volje odvojiti od svojih roditelja samo ako je to potrebno radi dobrobiti djeteta, dok je odredbom čl. 18. iste Konvencije određeno da se u najvećoj mogućoj mjeri ima primijeniti načelo zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta, jer roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta te im dobrobit djeteta mora biti temeljna briga, kao i da roditelji ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za razvoj djeteta, kako je to sadržano u odredbi čl. 27. iste Konvencije.

11. Prvostupanjski sud je odlukom kojom razvodi brak tužiteljice i tuženika odlučio da će njihovo zajedničko maloljetno dijete, nakon razvoda braka, nastaviti stanovati s tužiteljicom kao majkom, što je sukladno dobrobiti djeteta i u zaštiti njihovog najboljeg interesa, dok će majka djelomično samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u sljedećim aspektima zdravstvena skrb (odabir liječnika, preventivne i redovite kontrole, procijepljenost) te odgoj i obrazovanje mlt. AN (upis u predškolske ustanove i kasnije školovanje, socijalizacija), a ostale sadržaje roditeljske skrbi roditelji će nastaviti zajednički, sporazumno donositi odluke.

12. Utvrđeno je da se osobni odnosi oca s mlt, AN odvijaju svaki ponedjeljak i srijedu od 15.00 do 17.00 sati te svaku prvu i treću nedjelju u mjesecu terminu od 11.00 do 17.00 sati, a sve na način da otac preuzme dijete od majke te ga odvodi u svoje kućanstvo te nakon proteka vremena predviđenog za ostvarivanje osobnih odnosa vrati dijete majci.

13. Odredbom čl. 281. ObZ-a propisano je da je uzdržavanje dužnost i pravo roditelja i djece te je stoga obveza tuženika kao roditelja koji ne živi s mlt. djecom da doprinosi za njihovo uzdržavanje, s tim što se prema odredbi čl. 288. st. 1. ObZ -a radno sposoban roditelj ne može ni na koji način osloboditi uzdržavanja mlt. djeteta. Prema odredbi čl. 307. ObZ-a u sporu o uzdržavanju najprije će se utvrditi ukupan iznos sredstava potreban za uzdržavanje, s tim što će se kod utvrđivanja ukupnih materijalnih potreba djeteta prema čl. 311. ObZ-a utvrđivati potrebe djeteta koje se odnose prije svega na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene i sl., a prema odredbi čl. 313. ObZ-a sud je dužan utvrđivati i ukupne mogućnosti roditelja kao obveznika uzdržavanja.

14. Prvostupanjski sud nadalje navodi da za određivanje iznosa uzdržavanja mjerodavni su podaci Ministarstva u Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta objavljenoj u ''Narodnim novinama'', broj 75/25 od 9. svibnja 2025. gdje je minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta od 0 -6 godina 224,00 eura, a koja odluka se primjenjuje od dana donošenja 3. svibnja 2025.

15. Prvostupanjski sud ocjenjuje da je tuženik u mogućnosti doprinositi traženi iznos uzdržavanja od podnošenja tužbe 28. ožujka 2024., pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec i da time neće biti dovedeno u pitanje vlastito uzdržavanje tuženika, imajući u vidu da je tuženik stambeno zbrinut, radno je sposoban te osim mlt. AN nema obvezu uzdržavati druge osobe.

16. Ukupne materijalne potrebe mlt. djeteta koje će se zadovoljiti plaćanjem opisanog uzdržavanja određenog u novcu odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i određeni su u smislu čl. 313. ObZ-a, prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja i koji je sukladno odredbi čl. 310. ObZ-a na ovaj način ispunio svoju obvezu uzdržavanja djeteta u zadovoljavanju djetetovih materijalnih potreba nasuprot tužiteljici koja je roditelj s kojim dijete stanuje i koja svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu.

17. Tuženik je odbijen sa protutužbenim zahtjevima pod točkom II., III. i IV. u odnosu na povjeravanje odgoj i skrb tuženiku, u odnosu na susrete i viđanje tužiteljice i mlt. AN i u odnosu da tužiteljica doprinosi za uzdržavanje kao neosnovanim, jer je iz timske sinteze HZSR PU Vinkovci i mišljenja psihologa HZSR PU Vinkovci utvrđeno da dijete treba biti kod majke, da se susreti i druženja ostvaruju s ocem.

18. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Kada roditelji trajno ne žive zajedno dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a što ovdje nisu uspjeli sporazumno dogovoriti, jer nisu sporazumno to uredili planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, pa je ostvarivanje roditeljske skrbi uređeno odlukom suda koja se temelji na rezultatima psihosocijalne obrade obitelji kroz pribavljene nalaze i mišljenja, te iskazima stranaka. Odredbom čl. 413. st. 1. toč. 1. ObZ-a propisano je da će sud odlučiti po službenoj dužnosti s kojim će roditeljem dijete stanovati, ostvarivanja roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta sa roditeljem te uzdržavanjem djeteta odlukom suda kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te o drugim slučajevima razdvojenog života roditelja. Prvostupanjski sud je odredio da će se osobni odnosi oca sa mldb. djetetom održavati u vrijeme kako je to predložio stručni tim. Ostvarivanje osobnih odnosa mldb. djeteta s ocem je kako pravo i dužnost oca, koji ne stanuje s djetetom, tako s druge strane i pravo djeteta. Ta prava i dužnosti djece i njihovim roditeljima jamče brojni međunarodni akti i to Konvencija o pravima djeteta, Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN; MU broj 18/97 i 4/02, dalje: EKLJP), Konvencija o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. godine (NN; MU broj 1/10), i Europska konvencija o kontaktima s djecom (NN – MU broj: 7/08), ali i čl. 95. st. 1. ObZ-a kojim je propisano da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom. Odredbom st. 2. istog članka je propisano da roditelj koji stanuje s djetetom (u ovom slučaju tužiteljica) ima dužnost i odgovornost omogućavati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem. Nadalje čl. 119. st. 1. ObZ-a je propisano da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom (u ovom slučaju tuženik) ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom. Glede žalbenih navoda o kontaktima i trajanjima istih, treba reći da je odluka donesena uvažavanjem kronološke dobi djeteta na temelju nalaza i mišljenja te je ista podložna promjeni s obzirom na odrastanje i očekivani zajednički trud roditelja glede odgoja zajedničkog djeteta, pa je pravilna pobijana odluka u točkama II. i III. izreke pobijane presude.

19. Prema odredbi iz čl. 310. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Obveznik plaćanja uzdržavanja je otac. Primarna i najveća dužnost roditelja je uzdržavati svoju maloljetnu djecu i podmirivati njihove potrebe koje im omogućavaju normalan razvoj zbog čega moraju iskoristiti sve mogućnosti, što znači i ulagati i pojačani napor pa makar i na štetu svog vlastitog uzdržavanja, upravo iz razloga da bi toj dužnosti mogli udovoljiti (čl. 288. ObZ- a) pa je pravilna pobijana odluka u točki IV. izreke pobijane presude.

20. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a). Tuženik u žalbi ničim konkretno ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP - a, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

21. Iz navedenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužen ika kao neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama II, III., IV., V. i VI. izreke.

22. U nepobijanom dijelu (točka I. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

23. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (točka II. izreke).

U Velikoj Gorici 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina