Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž-407/2026-4
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, dr.sc. Ivana Tironija, predsjednika vijeća, mr.sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća i izvjestiteljice i Lucije Lasić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Zaninović Semenov, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice CP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-598/2025-17 od 29. prosinca 2025., dana 22. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P- 598/2025-17 od 29. prosinca 2025., u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke te se sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:
„I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava sa računa tužitelja, zaplijenjenih u postupku izravne naplate kod FINA-e temeljem zahtjeva tuženice od 22.11.2024. godine, a na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob-224/17 od 19.10.2017. godine.
II. Nalaže se tuženici isplati tužitelju iznos od 4.961,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 5,95 eura od 22.11.2024. do isplate,
- 550,00 eura od 25.11.2024. do isplate,
- 550,09 eura od 25.11.2024. do isplate,
- 275,00 eura od 24.12.2024. do isplate,
- 275,00 eura od 16.01.2025. do isplate,
- 275,00 eura od 24.12.2024. do isplate,
- 275,00 eura od 16.01.2025. do isplate,
- 132,72 eura od 22.01.2025. do isplate,
- 973,23 eura od 22.01.2025. do isplate,
- 275,00 eura od 18.03.2025. do isplate,
- 275,00 eura od 18.03.2025. do isplate,
- 275,00 eura od 17.04.2025. do isplate,
- 275,00 eura od 25.03.2025. do isplate,
- 275,00 eura od 17.04.2025. do isplate,
- 275,00 eura od 25.03.2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
II Preinačava se odluka o parničnom trošku sadržana u točki IV. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-598/2025-17 od 29. prosinca 2025., na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 803,10 eura s pripadajućom zateznom kamatom, a koji je dosuđen tužitelju u točki IV. izreke prvostupanjske presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud u točki I. izreke proglasio nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava sa računa tužitelja, zaplijenjenih u postupku izravne naplate kod FINA-e temeljem zahtjeva tuženice od 22.11.2024. godine, a na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob- 224/17 od 19. listopada 2017. godine.
Prvostupanjski je sud u točki II. izreke naložio tuženici da tužitelju isplati iznos od 4.961,99 eura sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
Nadalje, prvostupanjski je sud u točki III. izreke odbio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 275,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od 17. travnja do isplate.
Konačno, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki IV. izreke naložio tuženici da tužitelju s osnove naknade parničnog troška isplati iznos od 803,10 eura sa zateznom kamatom koja teče od 29. prosinca 2025. do isplate, a u točki V. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa dosuđenog u točki IV. izreke.
2. Protiv prvostupanjske presude, žalbu je podnijela tuženica u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke. Žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Tuženica se u žalbi posebno poziva na žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Žaliteljica predlaže da se predmetna presuda preinači na način da se u pobijanom dijelu odbije tuženi zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati u pobijanom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio žalbenim navodima tuženice uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.
4. Žalba tuženice je osnovana.
5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava sa računa tužitelja zaplijenjenih u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije, temeljem zahtjeva tuženice od 22. studenog 2024., podnesenog na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-224/17 od 19. listopada 2017., te posljedično tome zahtjev za isplatu iznosa koji je tužitelju obustavljen s računa u tom postupku u razdoblju od 22. studenog 2024. do 25. ožujka 2025. u ukupnom iznosu od 4.961,99 eura.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće odlučne činjenice:
- da je tužitelj na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-224/17 od 19. listopada 2017. obvezan uzdržavati tuženicu od 18. siječnja 2017. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na način da joj isplaćuje 1.500,00 kn mjesečno,
- da tuženica nije podnijela tužbu za produženje uzdržavanja,
- da je tuženica 22. studenog 2024. podnijela Zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine s osnova uzdržavanja putem Financijske agencije na temelju ovršne isprave (naprijed navedene presude), pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava s računa tužitelja,
- da je u razdoblju od 22. studenog 2024. do 17. travnja 2025. od tužitelja na temelju naprijed navedene ovršne isprave prisilno naplaćeno s njegovog računa 4.961,99 eura,
- da je Zaključkom Općinskog suda u Novom zagrebu poslovni broj Ovr- 2950/2024-13 od 24. lipnja 2025. tužitelj upućen na pokretanje ove parnice upravo iz razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.,dalje OZ), odnosno iz razloga ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da je tužitelju nakon 18. siječnja 2019. prestala obveza uzdržavanja tuženice po zakonu, a na temelju odredbe članka 298. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23., dalje ObZ). Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za proglašenje nedopuštene pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa tužitelja, radi naplate tražbine tužiteljice s osnova uzdržavanja, te u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa koji je tužitelju obustavljen s računa u tom postupku (članak 301. ObZ).
9. U svezi žalbenih navode tuženice za reći je sljedeće.
9.1. Odredba članaka 298. stavak 1. ObZ-a propisuje da obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnosti da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život. U stavku 2. propisano je da u opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja, a tužba za produljenje obveze uzdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno.
9.2. Odredba članka 301. stavak 1. ObZ-a propisuje da bračni drug koji je snosio troškove uzdržavanja bivšeg bračnog druga i nakon prestanka obveza uzdržavanja, odnosno nakon njezina smanjenja, ima pravo na povrat vrijednosti danoga uzdržavanja i za vrijeme prije podnošenja tužbe kojom je tražio da se utvrdi prestanak obveze uzdržavanja ili da se ta obveza smanji.
9.3. Osnovano tuženica u žalbi ističe, da obveza uzdržavanja utvrđena sudskom presudom, može prestati protekom roka određenog sudskom presudom, koji mora biti izričito, točno određen.
9.4. To u konkretnom predmetu nije slučaj, jer u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-224/17 od 19. listopada 2017. na koju se poziva tužitelj, nije točno određen zakonski rok protekom kojeg će prestati njegova obveza uzdržavanja.
9.5. Navedeno jasno proizlazi iz odredbe članka 429. stavak 1. ObZ-a koja propisuje ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, da obveznik uzdržavanja može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje.
10.1. Za navesti je kako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 1408/2021-2 od 21. rujna 2022. izražava shvaćanje kako u sudskoj presudi treba određeno navesti do kada traje uzdržavanje, a nije dovoljno tek općenito navesti „ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uvjeti“.
10.2. Kako to nije slučaj s ovršnom ispravom u konkretnoj pravnoj stvari, jer je tužitelj obvezan uzdržavati tuženicu sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, to znači da obveza tužitelja nije prestala ex lege, ispunjenjem zakonskih pretpostavki iz odredbi članka 298. stavak 1. ObZ-a već se prestanak obveze uzdržavanja može utvrditi na temelju sudske odluke.
11. Kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio citirane odredbe ObZ-a, smatrajući da je obveza uzdržavanja prestala automatizmom, po sili zakona, drugostupanjski sud je primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu te odbio tužbeni zahtjev koji je prihvaćen pod točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude te je odlučio kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke.
12. Kako tužitelj u ovom postupku nije uspio niti jednim dijelom to je trebalo odluku o parničnom trošku sadržanu u točki IV. izreke prvostupanjske presude trebalo preinačiti te zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 803,10 eura odbiti kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a.
U Splitu, 22. travnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
dr.sc. Ivan Tironi
