REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj Kžzd-44/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirjane Madunić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Jakopčević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog GD zbog kaznenog djela iz čl. 160. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18 i 126/19, 84/21, 114/22, 144/23 i 36/24 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po braniteljici odvjetnici Ines Milić i žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Kzd-12/2023-64 od 5. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenika GD i Općinskog državnog odvjetništva u Splitu kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu proglašen je krivim okrivljenik GD da je počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – zadovoljenjem pohote pred djetetom mlađim od 15 godina opisano i kažnjivo po članku 160. stavak 1. KZ/11.

2. Za počinjeno kazneno djelo prvostupanjski sud je okrivljeniku utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom mu na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja u trajanju od 4 godine od pravomoćnosti presude.

3. Na temelju članka 148. u svezi s članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik je dužan sudu naknaditi troškove ovog postupka u vidu psihologijske obrane malodobne ĆD od 20. svibnja 2020. u novčanom iznosu od 331,82 eura, te pristupa na raspravu navedene vještakinje ČD u novčanom iznosu od 92,38 eura, dana 14. travnja 2021., sudsko psihijatrijsko vještačenje okrivljenika po vještaku psihijatrijske struke dr. Željku Ključeviću od 25. srpnja 2024. u iznosu od 294,63 eura, odnosno paušalnog iznosa od 66,36 eura.

4. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu, te preinači pobijanu presudu i okrivljenika osudi na kaznu zatvora koju je u optužnici predložilo to državno odvjetništvo.

5. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljenik po braniteljici Ines Milić zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu, te okrivljenika oslobodi od optužbe.

6. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljenik po braniteljici, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

7. Žalbe okrivljenika i Općinskog državnog odvjetništva u Splitu nisu osnovane.

O žalbi okrivljenika

8. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljenik tvrdi da je počinjena povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer da je izreka presude proturječna razlozima presude, da su razlozi nejasni i proturječni i da postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

8.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da naprijed navedeni žalbeni navodi kojima se potkrepljuje žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nisu osnovani. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izreka pobijane presude nije proturječna razlozima presude. Razlozi koje je prvostupanjski sud iznio u svom obrazloženju su jasni i nisu međusobno proturječni i u skladu su sa sadržajem iskaza ispitanih svjedoka i sadržaja materijalnih dokaza koji su provedeni na raspravi. Iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je prvostupanjski sud sporne činjenice utvrdio na način da je povjerovao iskazu žrtve – djeteta ĆD, a da obranu okrivljenika nije prihvatio, te ju je ocijenio pokušajem izbjegavanja kaznene odgovornosti. U prilog vjerodostojnosti iskaza žrtve – djeteta ĆD prvostupanjski sud je u obrazloženju naveo da ga u svojim iskazima potvrđuju svjedoci PD i JD, te vještakinja – psiholog ČD. Stoga, se pobijana presuda može ispitati, a prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

8.2. Netočan je žalbeni navod okrivljenika da je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje na temelju pisanog nalaza i mišljenja vještakinje – psihologa ČD od 20. svibnja 2020. Iako je točna tvrdnja okrivljenika da taj dokaz, odnosno čitanje toga nalaza na raspravi nije provedeno, iz zapisnika sa rasprave od 5. svibnja 2025. vidljivo je da je u dokaznom postupku pročitan iskaz vještakinje ČD kojega je dala pred prvostupanjskim sudom na ranijoj raspravi od 14. travnja 2021., a u obrazloženju pobijane presude u točki 7. navodi se da se prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja prvostupanjski sud rukovodio psihologijskom obradom djeteta malodobne oštećenice ĆD od strane stalne sudske vještakinje – psihologa ČD. Budući da je ČD na prethodnoj raspravi od 14. travnja 2021. bila ispitana u svojstvu vještaka, te ponovila svoj raniji nalaz i mišljenje i odgovarala na pitanja stranaka, te kroz ta pitanja u bitnome iznijela sve najvažnije dijelove svoga pisanog nalaza i mišljenja, prvostupanjski sud je imao za pravo kada je u točki 7. obrazloženja naveo da je činjenice utvrdio na temelju psihologijske obrade djeteta po navedenoj vještakinji iako nije pročitan njezin pisani nalaz i mišljenje, jer je očito da je prvostupanjski sud mislio na usmeno dani nalaz na raspravi od 14. travnja 2021. koji je pročitan na ročištu od 5. svibnja 2025. Stoga se utvrđeno činjenično stanje ne temelji na dokazu koji na raspravi nije proveden, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju se žali okrivljenik.

8.3. Okrivljeni se u okviru bitne povrede odredaba kaznenog postupka žali i na to što na raspravi koja je prethodila donošenju pobijane presude nisu neposredno ispitani svjedoci PD i JD, već su samo pročitani njihovi iskazi koje su dali na ranijoj raspravi od 21. travnja 2021. Ovdje valja istaći da je prvostupanjski sud navedene iskaze pročitao uz suglasnost stranaka, dakle i uz suglasnost okrivljenika i njegove braniteljice, te da okrivljenik, odnosno njegova obrana, nisu na raspravi predlagali neposredno ispitivanje ovih svjedoka. Stoga u samom čitanju ovih iskaza prvostupanjski sud nije postupio protivno niti jednoj odredbi ZKP/08 da bi se radilo o i bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka u smislu neprimjene ili pogrešne primjene odredaba kaznenog postupka koje bi utjecalo na presudu, pa prvostupanjski sud nije počinio niti ovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

8.4. Zbog svega naprijed iznijetog nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

9. Nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U ovim žalbenim navodima okrivljenik tvrdi da je prvostupanjski sud utvrdio najvažnije činjenice rukovodeći se psihologijskom obradom djeteta - žrtve ĆD po sudskom vještaku - psihologu ČD, a čiji nalaz i mišljenje u dokaznom postupku nije pročitan, te na iskazu svjedoka HD i JD koji su ispitani na pogrešan i nezakonit način. Naprijed navedeni žalbeni razlozi okrivljenika nisu točni. Drugostupanjski sud nalazi da su odlučne činjenice u dokaznom postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđene na temelju iskaza djeteta – žrtve ĆD, koja je ispitana uz pomoć stručnog suradnika, socijalnog pedagoga, i koja je u svom iskazu, između ostalog, potvrdila sve bitne navode iz optužbe, odnosno iz izreke pobijane presude. Tako je ova svjedokinja navela da je okrivljenik, dok je ona prolazila pored njegove garaže, a on se nalazio u garaži, imao spuštene hlače, te njoj vidljivo u jednoj ruci držao svoje spolovilo, a desnom rukom mahao prema njoj pozivajući ju da dođe k njemu, a također je iskazala da je okrivljenik, dok se ona nalazila a na balkonu svoje kuće i plesala, u svojoj garaži izvadio svoje spolovilo i samozadovoljavao se, te joj također jednom svojom rukom pokazivao da dođe k njemu. Prvostupanjski sud je iskaz djeteta – žrtve ocijenio vjerodostojnim, a nalaz i mišljenje vještakinje ČD, i to onaj dio kojega je svjedokinja iznijela na raspravi (a ne u pisanom nalazu i mišljenju) također je ocijenio stručnim i objektivnim, te je povjerovao i iskazima HD i JD, koji su u bitnome potvrdili iskaz žrtve djeteta ĆD, i na temelju svega naprijed navedenog je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, tako da nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika da je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje na temelju dokaza koji nisu na raspravi izvedeni ili na temelju nezakonitih dokaza, odnosno na pogrešan i nezakonit način ispitanih svjedoka. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je povjerovao iskazu djeteta – žrtve ĆD i na temelju njega utvrdio činjenično stanje. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda iskaz djeteta – žrtve je detaljan, životan i logičan, a takvim ga smatra i psihologinja ČD, koja je obavila psihologijsko vještačenje nad djetetom – žrtvom, te ga potvrđuju i svjedoci PD i JD. Stoga po mišljenju ovog drugostupanjskog suda nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kojima pokušava dovesti u pitanje ispravnost utvrđenja prvostupanjskog suda. Činjenica da je TD između ostalog u svom iskazu rekla da bi, dok je prolazila pored garaže u kojoj se nalazio okrivljenik, znala primijetiti da su vrata od garaže bila skoro zatvorena, te da nije vidjela, ali da je čula da se okrivljenik samozadovoljava, odnosno da dira svoje spolovilo, ne znači ujedno i da je tim iskazom dijete – žrtva promijenilo ostali dio iskaza u kojem navodi da je u nekoliko navrata i vidjela okrivljenika u toj garaži kako u jednoj ruci drži spolovilo, a drugom rukom ju poziva da dođe k njemu. Naime, to samo znači da je u nekim situacijama TD prolazeći pokraj garaže samo čula okrivljenika kako se u garaži samozadovoljava i to kada su vrata garaže bila zatvorena ili poluzatvorena, a da je u nekim situacijama garaža bila otvorena i to u onim kada ju je zatvorenik pozivao da dođe k njemu. Što se tiče žalbenog navoda koji dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedoka HD koja tvrdi da je vidjela sa balkona okrivljenika kako je izvadio svoje spolovilo u svojoj garaži, te kako je to slikala mobitelom, a da se na toj slici ne vidi okrivljenikovo spolovilo, valja istaći da činjenica da se na toj mobitelom uslikanoj fotografiji ne vidi okrivljenikovo spolovilo ne znači ujedno i da ga okrivljenik nije izvadio i dirao se po njemu gledajući u pravcu djeteta ĆD, budući da se radi o nekvalitetnoj foto snimci koja je u jednom dijelu mutna i nejasna. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o ocjeni iskaza svjedoka predloženih po obrani ZD, ŠD i SD. Za vjerovati je da navedeni svjedoci nisu mogli biti očevici niti jednog predmetnog događaja jer je okrivljenik navedene radnje prema djetetu – žrtvi, što je i logično, činio pazeći da nema očevidaca. Stoga navedeni svjedoci niti ne mogu imati važnih saznanja o predmetnim događajima, te je bilo za očekivati da će oni u svojim iskazima opisivati okrivljenika kao uzornu osobu koja, prema njihovom mišljenju, nikada ne bi počinila ovakvo kazneno djelo jer se radi o svjedocima koji su rodbinski povezani sa okrivljenikom.

9.1. Zbog svega naprijed iznijetog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Okrivljenik se žali zbog povrede kaznenog zakona, no u sadržaju žalbe o ovoj povredi ništa ne govori, pa je sud pobijanu presudu u pogledu ovog žalbenog razloga ispitao smo po službenoj dužnosti i nije našao povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika.

11. Okrivljenik se žali zbog odluke o kazni, no u sadržaju žalbe niti zbog ovog žalbenog razloga ništa ne navodi, pa je sud pobijanu presudu ispitao i u odluci u o kazni, te je našao da je kazna zatvora u trajanju od 1 godine na koju je okrivljenik osuđen, u granicama propisane za ovo kazneno djelo, te da je na strani okrivljenika prvostupanjski sud cijenio sve olakotne okolnosti, te kako mu je još izrekao i uvjetnu osudu, drugostupanjski sud nalazi da je okrivljeniku izrečena primjerena kaznena sankcija.

O žalbi ODO u Splitu

12. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, te u žalbi navodi da je prilikom odabira kaznene sankcije prvostupanjski sud na strani okrivljenika precijenio olakotne, a značajno podcijenio otegotne okolnosti. Žalbeni navodi državnog odvjetnika nisu osnovani. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika postoji niz olakotnih okolnosti koje su takvog značaja da je za istoga bilo primjereno odmjeriti mu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, te mu izreći uvjetnu osudu uz rok provjeravanja od 4 godine. Naime, radi se o okrivljeniku starosti 64 godine, koji do sada nije osuđivan, što suprotno od žalbenog navoda državnog odvjetnika treba smatrati olakotnom okolnošću jer to znači da se radi o osobi koja nije sklona činjenu kaznenih djela, odnosno, društveno neprihvatljivom ponašanju. Uz tu olakotnu okolnosti, te primjereno držanje pred sudom, te činjenicu da je ipak osuđen na godinu dana zatvora koja će biti izvršena ako on u roku od 4 godine ponovno počini neko kazneno djelo, ovakva kaznena sankcija se čini primjerenom, te će po ocjeni ovog drugostupanjskog suda te će ostvariti sve svrhe kažnjavanja, kako ona specijalne prevencije da okrivljenik neće više činiti ovakva i slična kaznena djela, tako i generalnu prevenciju. Zbog svega navedenog nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.

13. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

14. Kako je drugostupanjski sud našao da nisu osnovane žalba okrivljenika i ODO u Splitu, te da nema povreda zakona na koja drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 ovom presudom odbio je njihove žalbe kao neosnovane te potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Požegi, 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Damir Ronko