Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-288/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina -Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirjana Kopić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika URSUS LOV j.d.o.o. Zadar, Frane Alfirevića 3, OIB: 69031114540, kojeg zastupa punomoćnik Lovre Vitlov, odvjetnik u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pn- 27/2020-46 od 9. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pn-27/2020-46 od 9. siječnja 2025. u toč. I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.370,96 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2025. do isplate, u roku 15 dana. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu dijela glavnice od 93,48 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2016. do isplate te za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 5.370,96 eura od 13. srpnja 2016. do 9. siječnja 2025. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak postupka u iznosu od 2.458,90 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2025. do isplate, u roku 15 dana, dok je točkom IV. izreke zahtjev tužitelja za naknadu troškova u preostalom dijelu odbijen.

2. Tuženik sadržajno podnosi žalbu protiv toč. I. i III. izreke citirane presude (čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ''Narodne novine'' br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP), pozivajući se pritom na žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a. Predlaže da se žalba prihvati, a tužbeni zahtjev u cijelosti odbije.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka], koja je nastala uslijed naleta divlje životinje 13. srpnja 2016. na cesti - DC 1 pored lovišta „Veliki Urljaj“ kojim gospodari tuženik.

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje:

- da se 13. srpnja 2016. dogodila prometna nesreća na DC 1 pored lovišta „Veliki Urljaj“ kojim gospodari tuženik, a u kojoj je stradao automobil u vlasništvu tužitelja,

- da iz ponude/predračuna društva Karić automobili d.o.o. Zagreb od 15. rujna 2018. proizlazi da bi popravak tužiteljevog automobila reg. oznake [registarska oznaka] koštao 41.171,85 kuna, uz prikaz zadanih operacija i proizvoda uključenih u cijenu,

- da je na fotodokumentaciji mjesta nesreće prikazana cesta na kojoj su vidljive bankine (održavane su), teren uz cestu je pokošen (slike F1, F2 i F4) te se na slici F3 vidi srna koja leži u travi (životinja svijetle dlake),

- da se dlaka iste boje vidi i na brojnim fotografijama osnovnog izvida štete kojeg je provelo Jadransko osiguranje d.d. Zagreb,

- da iz zapisnika o očevidu proizlazi da je očevid započeo u 6:50 sati 13. srpnja 2016., mjesto nesreće označeno je znakom „divljač na cesti“, dan je bio vedar, uočena su oštećenja na prednjem lijevom braniku i hladnjaku (kileru), šteta je nestručno procijenjena na 1.000,00 kn, vozilo je bilo ispravno do sudara te je ostalo ispravno i nakon nesreće, srna je istrčala iz lovišta XIII/1322 „Veliki Urljaj“, mjesto događaja do dolaska očevidne ekipe izmijenjeno je na način što je vozač TL pomaknuo vozilo nekoliko metara naprijed te se zaustavio na zelenoj površini uz istočni rub ceste i uklonio srnu s kolnika na zelenu površinu radi normalnog odvijanja prometa, na kolniku su pronađeni tragovi krvi od divlje životinje – srne,

- da su izvidom štete Jadranskog osiguranja d.d. Zagreb od 14. srpnja 2016. utvrđeni sljedeći dijelovi za zamjenu: obloga branika prednjeg, svjetlo prednje l+d, maglenka prednja (L), maska prednja, vezni lim prednji, poprečni nosač prednji, hladnjak vode, hladnjak ulja servo upravljača, kondenzator klima uređaja, izmjena plina u klima uređaju, zaštita motora i PVC oblog kotača (L), za što bi bilo potrebno 17,5 sati,

- da su iz fotografija priloženih izvidu vidljive svijetle dlake na više fotografija oštećenja na automobilu,

- da su dopunskim izvidom štete od 26. srpnja 2016. za zamjenu uočeni prednja maglenka (Des) i držač ventilatora, dok je za popravak vezni lim prednji gornji, ukupno 4 sata,

- da je prema ugovoru broj 13040 od 14. travnja 2016. zakupnik zajedničkog otvorenog lovišta XIII/132 “Veliki Urljaj“ tuženik,

7. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Srećka Hlišća, dipl. ing. prometa, i njegovim usmenim saslušanjem, prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje da je na mjestu nesreće brzina vožnje bila ograničena na 90 km/h prema općem prometnom pravilu bez znakova ograničenja izvan naseljenog mjesta, dok je mjesto nesreće bilo obilježeno prometnim znakom „divljač na cesti“. Naletna brzina vozila je bila oko 80 i 90 km/h, prosječno 85 km/h. T se mogla kretati brzinom od oko 35 km/h, a s obzirom na konfiguraciju kolnika bila bi vidljiva na udaljenosti od 7,5 m ispred mjesta naleta, što je bilo oko 0,8 s prije naleta pa ako je tužitelj i poduzeo kočenje, brzina vozila se do naleta ne bi smanjila tako da je prilazna brzina bila podjednaka naletnoj od oko 85 km/h. Nesreća se ne bi dogodila da se tužitelj kretao brzinom od 62 km/h - pri toj brzini bi srna pretrčala ispred motornog vozila, dok bi pri brzini od 44 km/h vozač uspio zakočiti.

7.1 Na vozilu je nastala totalna šteta, a iznos štete je 4.296,77 eura (prihvaćen je izračun društva Karić automobili d.o.o. Zagreb kao ispravan). Prilikom utvrđenja visine štete, vještak je uzeo u obzir osnovni i dopunski izvid štete, sagledavajući opseg oštećenja na vozilu. Pri tome je, s obzirom na raspoložive fotografije (budući da je poseban pregled vozila zbog proteka vremena nemoguć), došao do zaključka da se popis u izvidu štete može usuglasiti sa fotografijama oštećenja te, cijeneći da je isti izrađen od stručnih osoba, nije sumnjao u to da bi isti bio nedosljedan. Osim toga, izvid štete, s obzirom na vrijednost vozila, ukazuje da popravak nije ekonomski opravdan, odnosno, na vozilu je nastala tzv. totalna šteta.

7.2 Nalaz i mišljenje izrađen je na temelju dokumentacije policijskog očevida i dokumentacije u vidu štete za vozilo tužitelja. Prema fotografijama za izvid štete jasno se vidi da se u području napuklina oštećenih plastičnih dijelova vide tragovi nalik dlaci. Mjesto naleta vozila određeno je s obzirom na utvrđenje položaja traga krvi, budući da u tom slučaju odgovara da se osobno vozilo za svoj smjer kretao sebi desnom voznom trakom. U konkretnome slučaju, s obzirom na sustav za kočenje kojim moderna vozila raspolažu, tragovi kočenja ne moraju biti vidljivi, čak i ako bi vozač osobnog vozila naglo kočio. Zaključak o brzini vozila izveden je na temelju opsežnosti oštećenja čelnih dijelova vozila, pritom je vještak uzeo u obzir da se radilo o naletu na divlju životinju s karakteristikama srneće divljači, dok je podatak o cijeni vozila podatak Centra za vozila Hrvatske.

7.3 Vještak nadalje utvrđuje da je na dan prometne nesreće bio vedar dan te nije bilo razloga da se vozilo tužitelja kreće manjom brzinom od propisane, usprkos postavljenom znaku opasnosti „divljač na cesti“, koji je pokrivao i mjesto nesreće. Kolnik je bio pregledan usprkos desnom zavoju, međutim sa strane kolnika nije bilo pregledno zbog usjeka ispred mjesta nesreće, a zatim s lijeve strane i padine iz kojeg je smjera naišla divljač penjanjem u razinu kolnika. Vozač je na opasnost bio upozoren, ali nije mogao predvidjeti gdje će na putu od 3 km takva opasnost nastupiti.

8. Tijekom postupka saslušani su svjedoci ČL, šumarski tehničar koji vodi lovno gospodarsku osnovu tuženika, i DL, policijski službenik koji je proveo očevid, te tužitelj.

9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj 13. srpnja 2016. udario u srnu koja je iskočila iz lovišta kojim gospodari tuženik te uzrokovala prometnu nesreću, a do koje nije došlo neprilagođenom brzinom tužitelja.

10. Pritom otklanja prigovor tuženika da tužitelj nije proveo osiguranje dokaza kojim bi se mogle dokazati njegove tvrdnje, cijeneći da neprovođenje tog postupka može štetiti prvenstveno tužitelju na kojem je teret dokaza u ovom postupku. Popravak vozila ne predstavlja uništenje dokaza jer oštećeni automobil niti nije dokaz u ovom postupku, već su to izvid štete, fotodokumentacija i procjena štete, a koji služe istoj svrsi kao da su pribavljeni u postupku osiguranja dokaza, s time da tuženik ima mogućnost osporiti sve te dokaze upravo u ovom postupku.

11. Pozivom na odredbu čl. 76. st. 1. i 5. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine'' br. 47/09.) te odredbu čl. 230. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. – dalje: ZPP/14), otklanja navode tuženika da zapisnik o očevidu ne bi bio javna isprava.

12. Pozivom na odredbe čl. 75. – 78. te čl. 83. st. 1. i 2. Zakona o lovstvu (''Narodne novine'' br. 140/05., 75/09., 153/09., 14/14., 21/16. i 41/16., dalje: ZL), prvostupanjski sud zaključuje da protupravna štetna radnja štetnika u ovoj situaciji predstavlja propust tuženika da spriječi izlijetanja divljači na cestu, šteta je oštećenje tužiteljevog automobila, a uzročna veza postoji jer je u postupku dokazano da je tužiteljev automobil udario u srnu koja je iskočila iz lovišta kojim gospodari tuženik.

13. Nadalje, pozivom na odredbu čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), cijeneći da se divlja životinja na cesti prema ustaljenoj sudskoj praksi smatra opasnom stvari, zaključuje da tuženik za predmetni štetni događaj odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti. Iako je u ovoj situaciji i oštećeni automobil opasna stvar, od njega nije nastala šteta čija se naknada traži u ovom predmetu, odnosno do štete na automobilu je došlo neovisno o tome je li on sam opasna stvar ili ne, jer je utužena šteta potekla od druge opasne stvari.

14. Nadalje zaključuje da tuženik, sukladno odredbi čl. 1067. st. 2. ZOO-a, nije dokazao postojanje egzoneracijskog razloga od odgovornosti za štetu. Naime, vještak je utvrdio da je tužitelj vozio prosječnom dopuštenom brzinom od 85 km/h, dok u zapisniku o očevidu nije navedeno da je na mjestu nastanka nesreće bio postavljen posebni znak ograničenja brzine. Također, u zapisniku o očevidu je navedeno da se nesreća dogodila na dobro asfaltnom kolniku, suhom, dobrog stanja, danju, za vedrog vremena, a iz fotografija u spisu je vidljivo da je cesta pregledna, usprkos desnom zavoju. Pritom je vještak pravilno primijetio da sa strane kolnika nije bilo pregledno zbog usjeka kojim je tužitelj prolazio ispred mjesta nesreće, a s lijeve strane i padine iz kojeg je smjera naišla divljač penjanjem u razinu kolnika. Međutim, ništa ne upućuje da bi vozač trebao voziti sporije unatoč postojanju znaka opasnosti „divljač na cesti''.

15. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu čl. 83. st. 1. ZL-a u vezi s čl. 1045. st. 3. ZOO-a, utvrđuje odgovornost tuženika za nastali štetni događaj.

16. Visinu štete utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja vještaka, uvećano za PDV kojeg bi tužitelj bio obvezan platiti jer je obveznik PDV-a. Pritom nije odlučno je li ili nije tužitelj popravio automobil jer je oštećena stvar u njegovom vlasništvu, čime je došlo do umanjenja njegove imovine jednako kao da je morao platiti popravak. Bez popravka automobila tužitelj ima manje vrijednu stvar u svom vlasništvu, dok bi poslije popravka imao manje novca. U oba slučaja je došlo do umanjenja tužiteljeve imovine, odnosno nastanka obične štete u smislu čl. 1046. ZOO-a, čime isti stječe pravo tražiti njezinu naknadu na temelju odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a.

17. Odluku o kamatama na dosuđeni iznos naknade štete donosi primjenom odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (čl. 1089. st. 2. ZOO-a), dok odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i 5. ZPP/14.

18. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od apsolutno bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Pritom je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s činjenicama iznesenim u postupku i provedenim dokazima, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Također, nisu osnovani niti žalbeni navodi o postojanju relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP-a budući da je obrazloženje presude sadržajno u skladu s navedenom odredbom.

19. Iz zapisnika o održanom pripremnom ročištu od 13. listopada 2020., na koje je pristupila punomoćnica tužitelja, proizlazi da dostava poziva za tuženika nije iskazana, slijedom čega je raspravnim rješenjem suda predmetno ročište odgođeno, a iduće zakazano za dan 9. prosinca.

19.1 Podneskom od 7. prosinca 2020.punomoćnica tužitelja obavijestila je sud da nije u mogućnosti pristupiti na ročište zakazano za dan 9. prosinca 2020. budući da se zbog virusa Covid-19 nalazi u izolaciji.

19.2 Iz zapisnika od 9. prosinca 2020. proizlazi da na isto nisu pristupile uredno pozvane stranke te je raspravnim rješenjem suda, s obzirom na sadržaj podneska punomoćnice tužitelja od 7. prosinca 2020., određeno da se ročište neće održati, dok je iduće zakazano za dan 24. veljače 2021.

19.3 Iz opisanog tijeka postupka proizlazi da je prvostupanjski sud pripremna ročišta odgodio iz procesnih razloga - prvi put jer tuženik nije uredno primio poziv za ročište te drugi put jer se punomoćnica tužitelja nalazila u izolaciji zbog bolesti uzrokovana virusom SARS-CoV-. 2, a u pogledu kojeg je na području čitave Republike Hrvatske proglašena epidemija bolesti. Dakle, u konkretnim slučajevima nisu bile ispunjene procesne pretpostavke da bi se predmetna ročišta održala niti je bilo mjesta primjeni odredbe čl. 291. st. 4. ZPP-a.

20. Nije počinjena niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbama čl. 8., čl. 219., čl. 221.a i čl. 232. st. 3. ZPP-a.

20.1 Naime, tužitelj je uz tužbu, između ostalog, dostavio i presliku fotodokumentacije očevida i Skice mjesta događaja prometne nesreće od 13. srpnja 2016. PU Zadarske, PP Gračac, presliku Zapisnika o očevidu prometne nesreće od 13. srpnja 2016. PU Zadarske, PP Gračac, broj: 511-18-11/37-9/16, zatim Ugovor broj 13040 o zakupu prava lova u zajedničkom otvorenom lovištu broj: XIII/132-,,Veliki Urljaj'', kao i očitovanje Zadarske županije, Upravnog odjela za poljoprivredu, ribarstvo, vodno gospodarstvo, ruralni i otočni razvoj od 30. kolovoza 2018. prema kojem je na dan štetnog događaja, lovištem XIII/132 Veliki Urljaj gospodario upravo tuženik.

20.2 Tuženik nije predložio da se pribave izvornici navedene dokumentacije, slijedom čega prvostupanjski sud nije niti bio u obvezi navedeno zatražiti.

20.3 Nastavno na navedeno, a vezano uz prigovor promašene pasivne legitimacije na koji tuženik ukazuje, pritom osporavajući da bi mjesto nezgode koincidiralo s lovištem, valja navesti da je sam tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru iz razloga što je ''predmetno lovište kroz koje prolazi cesta na kojoj se dogodila navodna prometna nezgoda (...) ustanovljeno na području općine Gračac...''. Dakle, iz tog navoda proizlazi da cesta na kojoj se dogodila prometna nesreća prolazi upravo kroz lovište kojim gospodari tuženik, a što je i sukladno s prethodno citiranom dokumentacijom dostavljenom od strane tužitelja. Pitanje postojanja lovišta na mjestu prometne nesreće nije niti problematizirano tijekom prvostupanjskog postupka, slijedom čega se tuženik ne može po prvi puta u žalbi s uspjehom pozivati na navedenu okolnost.

21. Odgovornost tuženika za štetu trećim osobama zbog naleta divljači na cesti regulirana je odredbom čl. 83. st. 1. i 2. ZL-a, s time da divljač koja dospije na cestu na kojoj se odvija promet predstavlja opasnu stvar za koju, u smislu odredbe čl. 1064. ZOO-a, odgovara njezin vlasnik ili osoba koja obavlja opasnu djelatnost, odnosno, prema odredbi čl. 1066. st. 1. ZOO-a, umjesto vlasnika stvari odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda. Tuženik nije vlasnik divljači već se smatra osobom kojoj je ta divljač povjerena, dakle imateljem opasne stvari u smislu odredbe čl. 1066. ZOO-a i odgovara za štetu od divljači u prometu po principu uzročnosti u smislu odredbe čl. 1063. ZOO-a.

21.1 Budući da tuženik nije, sukladno odredbi čl. 1067. st. 1. ZOO-a, dokazao postojanje kojeg od razloga za oslobođenje od odgovornosti, to je prvostupanjski sud pravilno tuženika obvezao da tužitelju naknadi nastalu štetu na vozilu.

22. Zaključno, i prema stajalištu ovoga suda, tužitelj je dokazao visinu nastale štete. Naime, vještak je procjenu nastale štete učinio na temelju dokumentacije priležeće spisu - provedenog policijskog očevida, izvida i dodatnog izvida štete Jadranskog osiguranja d.d. Zagreb te procjene štete popravka izrađenog od strane Karić automobili d.o.o. Zagreb, sagledavajući opseg oštećenja na vozilu. Pri tome je, s obzirom na fotografije koje su na raspolaganju, došao do zaključka da se popis u izvidu štete može usuglasiti s fotografijama oštećenja. Dakle, vještak je jasno, logično i argumentirano obrazložio procjenu visine štete, a koja odgovara materijalnoj dokumentaciji priležećoj spisu, slijedom čega je tužitelj s dovoljnim stupnjem izvjesnosti dokazao visinu svoje tražbine.

22.1 Pritom okolnost da tužitelj nije proveo postupak osiguranja dokaza ne predstavlja uništavanje dokaza niti je time na štetu tuženika povrijeđeno načelo kontradiktornosti i jednakosti oružja. Naime, ZPP ne predviđa obvezu provođenja osiguranja dokaza već isključivo njegovu mogućnost. Kako je to pravilno prvostupanjski sud zaključio, neprovođenje tog postupka može štetiti prvenstveno tužitelju na kojem je teret dokaza u ovom postupku. Dakle, suprotno žalbenim navodima, tužitelj nije priložio samo privatnu ispravu o procjeni štete na temelju koje je onda prvostupanjski sud donio odluku o njezinoj visini, već je tijekom postupka dostavio opsežnu dokumentaciju na temelju koje je vještak u parničnom postupku, u kojem je sudjelovao i tuženik, procijenio visinu nastale štete.

23. U pogledu dosuđenog PDV-a valja navesti da će sud, u skladu s odredbom čl. 1090. ZOO-a, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

23.1 Dakle, u onim situacijama u kojima oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada se određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a u slučaju oštećenja stvari naknada štete predstavlja onaj iznos u visini cijena dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari.

23.2 S obzirom da tužitelj ima pravo popraviti stvar po izvođenju stručne osobe koja je kao porezni obveznik ovlaštena zaračunati naručitelju PDV, to proizlazi da je iznos poreza na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog za popravljanje stvari čime se materijalna situacija tužitelja dovodi u stanje prije nastupa osiguranog slučaja u smislu odredbe čl. 1090. ZOO-a. Pritom nije odlučno je li tužitelj štetu otklonio i tako za troškove popravka platio PDV, jer odredba čl. 1090. ZOO-a u štetu koju tužitelj trpi uključuje i porez na dodanu vrijednost.

23.3 Ovo pravno shvaćanje podudarno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudama poslovni broj Rev 818/11-2 od 4. lipnja 2014. i Rev 1786/2015-2 od 27. ožujka 2019. u kojima je imovinska šteta popravljena bez plaćanja PDV-a.

24. Tuženik određeno ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost istog ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a pa se žalba i u tom dijelu ukazuje neosnovanom.

25. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

26. Toč. II. i IV. izreke prvostupanjske presude, kao nepobijane, ostaju neizmijenjene.

Rijeka, 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec