REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kžzd-20/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Tihane Bokan kao članica vijeća uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UĆ, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kzd-74/2024 od 8. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba optuženika UĆ odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem, tijekom kaznenog postupka koji se vodi protiv optuženika UĆ zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11 i dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., pod točkom I. izreke su na temelju članka 98. stavaka 1. i 6. i članka 127. stavka 4. u svezi članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26; dalje: ZKP/08) mjere opreza i to: zabrana napuštanja boravišta područja [adresa], zabrana približavanja žrtvama RĆ i djeci NĆ i IĆ, na udaljenost manju od 100 metara, zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne i neizravne veze sa žrtvama RĆ i djecom NĆ i IĆ, s kojima ne smije uspostavljati niti održavati izravne ili neizravne veze osobno, putem telekomunikacijskih sredstava, računalnih mreža niti na bilo koji drugi način, zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtava RĆ i djece NĆ i IĆ i udaljenje iz doma na adresi u [adresa], a koje su optuženom određene rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kzd-74/2024-18 od 4. ožujka 2025. a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kžzd-19/2025- 4 od 28. ožujka 2025., zamijenjene na način da je određen istražni zatvor protiv optuženog UĆ.

2. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik po branitelju Imonu Choudhuryju, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da izvanraspravno vijeće prihvati žalbu, preinači pobijano rješenje te ukine istražni zatvor kao i da ukine mjere opreza“.

3. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj smatra da izreka rješenja ne sadrži nužne elemente određene Zakonom o kaznenom postupku koje propisuju što rješenje kojim se određuje istražni zatvor mora sadržavati, kao i rok na koji je određen istražni zatvor, o uračunavanju vremena za koje je osoba koja se „zatvara“ bila lišena slobode prije donošenja rješenja o istražnom zatvoru s naznakom trenutka uhićenja. Smatra da je izreka nerazumljiva i stoga što se trebalo imati u vidu da je optuženik u ovom postupku u istražnom zatvoru proveo već pet mjeseci (od uhićenja 2. listopada 2024. do ukidanja istražnog zatvora 4. ožujka 2025. godine), to je taj podatak trebao biti naveden u izreci rješenja u svrhu provjere koliko je istražni zatvor već trajao, odnosno rok na koji se određuje. Uz navedeno žalitelj smatra da je povrijeđeno pravo obrane kada se odredio istražni zatvor i nisu se cijenili navodi obrane.

6. Protivno prigovoru žalitelja, sadržajno istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 nije počinjena jer time što nije navedeno da se u istražni zatvor optuženiku ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. listopada 2025. do 4. ožujka 2026. kada je istražni zatvor ukinut, izreka rješenja nije nerazumljiva, a sud će voditi računa o rokovima iz članka 133. ZKP/08. Nadalje, rok do kada traje istražni zatvor se mora navesti u izreci jedino do podnošenja optužnice, a ne i nakon toga.

7. Nadalje, u žalbi se prigovara da sud nije kritički razmotrio cilj i svrhu zbog kojih su mjere opreza određene, a to je prevencija iteracijske opasnosti. Naime, žalitelj smatra da nije prekršio mjere opreza zbog komunikacije i vremena provedenih s maloljetnom djecom pri čemu je RĆ inicirala komunikaciju i potpisala je izjavu da se ne boji optuženika niti ga se boje djeca, što znači da prethodno provedeno vrijeme provedeno u istražnom zatvoru je utjecalo na optuženika i nije, dok je bio na slobodi, počinio novo kazneno djelo. Optuženik se pridržavao svih obveza, podvrgnuo se liječenju, a nije životno da bi odbio inicijativu RĆ da komuniciraju i kontaktira s djecom, pri čemu RĆ nije pokrenula brakorazvodnu parnicu, što bi bio logično ukoliko se boji optuženika. Uz navedeno se ukazuje na presumpciju nevinosti koja je zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i da se istražni zatvor može primijeniti samo uz kumulativno ispunjenje zakonskih pretpostavki, pri čemu još smatra da bi se daljnjim zadržavanjem optuženika u istražnom zatvoru, istražni zatvor pretvorio u izdržavanje kazne. Zaključno se u žalbi ističe da na strani „osumnjičenika“ ne egzistiraju nikakve osobite okolnosti koje bi upućivale na iteracijsku opasnost, jer je isti u višemjesečnoj komunikaciji sa svojom obitelji bez ikakvog incidenta, uspostavljanje komunikacije te provođenje vremena s mlt. djecom se događalo na inicijativu RĆ, a ne „okrivljenika“. Uz navedeno se posebno ističe da je maksimalno trajanje istražnog zatvora u konkretnom slučaju šest mjeseci, a „okrivljenik“ je već proveo više od pet mjeseci u istražnom zatvoru.

8. Prije svega se napominje da je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da su kumulativno ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora. Tako osnovana sumnja na počinjenje terećenih kaznenih djela proizlazi iz prikupljenih dokaza koji su rezultirali podizanjem i potvrđivanjem optužnice. Jednako tako postoje i posebne okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost, koje prvenstveno proizlaze iz brojnosti kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv i okolnosti i načina počinjenja istih koje ukazuju na izrazitu upornost i visok stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju. Nadalje, optuženik je prema izvatku iz kaznene evidencije već osuđivan, i to presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kzd-60/22 od 24. veljače 2023., koja je postala pravomoćna istog dana, za kazneno djelo povrede djetetovih prava i nasilja u obitelji, koja mu se stavljaju na teret i u ovome postupku i to na štetu istih oštećenika te mu je izrečena uvjetna osuda uz sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti. Stoga je očito da kaznena sankcija i izrečena sigurnosna mjera nisu utjecale na optuženika već je osnovano sumnjiv za počinjenje četiri kaznena djela. Uz sve navedeno se imalo u vidu da prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka optuženik boluje od bipolarnog poremećaja i štetne uporabe alkohola te je zbog duševnih smetnji velika vjerojatnost ponavljanja kaznenog djela pa je za otklanjanje te opasnosti neophodno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi, kao i da prema navodima samog optuženika, unatoč ranije izrečenoj sigurnosnoj mjeri i nadalje se ponekad dogodi da si „malo popije“, što ukazuje i da izrečena sigurnosna mjera nije dala rezultate.

9. Vezano za žalbene prigovore kojima se osporava postojanje iteracijske opasnosti i da nema potrebe za primjenom mjera opreza pogotovo određivanja istražnog zatvora, treba istaknuti da se prvotno optuženik nalazio u istražnom zatvoru od 2. listopada 2025. do 4. ožujka 2026., kada je ukinut istražni zavor i određene su mu mjere opreza te je na jasan način optuženik upozoren da je dužan pridržavati se mjera opreza jer će se u protivnome zamijeniti istražnim zatvorom. U konkretnom slučaju nije sporno da su višekratno prekršene mjere opreza kako u odnosu na oštećenu RĆ, tako i na maloljetnu djecu IĆ i NĆ, ne samo putem komunikacije pozivima i porukama, već je optuženik održavao i kontakte s djecom, što optuženik i ne osporava. Pogrešan je stav optuženika da usprkos kršenju mjera nije bilo nasilnog ponašanja niti ga se žrtve boje pa da stoga nema iteracijske opasnosti jer ona i nadalje postoji. Usprkos velikom doprinosu RĆ u kršenju mjera opreza, optuženik je upozoren na posljedice kršenja istih i nije, usprkos inicijativama RĆ smio komunicirati niti biti u fizičkom kontaktu s djecom, a pritom je to znao i svjesno je višestruko prekršio mjere opreza, o čemu je svjedočila i šogorica optuženika LĆ na raspravi 8. listopada 2025.

10. Slijedom navedenog pravilno su mjere opreza zamijenjene istražnim zatvorom iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1, točke 3. ZKP/08.

11. Ispitujući pobijano rješenje na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon niti je počinjen koji drugi oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

12. Slijedom svega navedenog, riješeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević