Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-106/2026-3

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, dr.sc. Ivana Tironija, predsjednika vijeća, mr.sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća i izvjestiteljice i Lucije Lasić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Opće bolnice Karlovac, Andrije Štampara 3, Karlovac, OIB: 95156346215, zastupane po punomoćniku Mati Burazinu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković i Mate Burazin, Karlovac, protiv tuženika VT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bruni Milinkoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Povrv-7/2022-16 od 5. prosinca 2025., 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Povrv-7/2022-16 od 5. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke održen je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Željke Tranfić u Karlovcu poslovni broj Ovrv-888/2021 od 23. prosinca 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.768,71 eura (50.998,88 kn), s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 18. listopada 2020. do isplate. Prvostupanjskom presudom u točki II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.273,98 eura, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od od donošenja prvostupanjske presude do isplate. U točki III. izreke odbijen zahtjev tužitelja kao neosnovan za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 1.273,98 eura do iznosa od (dakle za razliku od 284,84 eura

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, očigledno u dosuđujućem dijelu pod točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Tužitelj se u žalbi posebno poziva na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a navodeći da se presuda uma nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Žalitelj predlaže da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da mu tuženik plati iznos od 6.768,71 eura za liječenje koje mu je obavljeno kao zdravstveno neosiguranoj osobi.

6. Ispitujući pobijanu presudu te postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tužitelj ističe u žalbi.

8. Prvostupanjski je sud donio pobijanu odluku nakon što je u bitnom, utvrdio sljedeće:

- da iz vjerodostojne isprave – računa broj 2020000370026 od 2. listopada 2020. (list 7 spisa) proizlazi da tužitelj ima nepodmireno potraživanje prema tuženici u iznosu od 50.998,88 kn (6.768,71 eura) s osnova usluga bolničkog liječenja u razdoblju od 3. kolovoza 2020. do 23. rujna 2020. i to baš za usluge bolničkog liječenja na Odjelu intenzivne njege i Odjelu plastične kirurgije u kojem razdoblju tuženik nije imao regulirano pravo na osnovno zdravstveno osiguranje,

- da se tuženik kod tužiteljice liječio na Odjelu intenzivne njege od 3. kolovoza 2020. do 20. kolovoza 2020. kada je premješten i liječen na Odjelu plastične kirurgije sve do 2. listopada 2020. kada je otpušten iz bolnice,

- da tuženik u razdoblju od 03. kolovoza 2020. do 23. rujna 2020. nije imao obvezno zdravstveno osiguranje (dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 28. svibnja 2025., list 281 spisa),

- da je tuženiku priznato pravo na obvezno zdravstveno osiguranje kao zdravstveno neosiguranoj osobi od dana 24. rujna 2020. na temelju rješenja Karlovačke Županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje i zdravstvo od 29. rujna 2020.,

- da je tužiteljica u obračunu medicinskih usluga (list 40-48 spisa) obračunala medicinske usluge pružene tuženiku u razdoblju od 3. kolovoza 2020. do 24. rujna 2020. na način da je utvrdila vrste usluga s pojedinačnim cijenama.

9.1. Prvostupanjski je sud na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da tuženik duguje tužiteljici ukupan iznos od 6.768,71 eura (50.998,88 kn) s osnova pruženih usluga bolničkog liječenja i to baš vidu hitne medicinske skrbi i liječenja u razdoblju od 3. kolovoza 2020. do 23. rujna 2020. kada tuženik nije imao obvezno zdravstveno osiguranje. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 6.768,71 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

9.2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude (odlomak 15.) razvidno je da je prvostupanjski sud odluku donio na temelju odredbi članka 35. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/2013., 137/2013., 98/2019., 33/2023. i 105/2025., dalje: ZOZO) koji propisuje da su osigurane osobe obvezne sudjelovati u troškovima zdravstvene zaštite, i stavak 2. ovog članka koji propisuje da osigurane osobe troškove zdravstvene zaštite iz stavka 1. ovog članka plaćaju osobno prilikom korištenja zdravstvene zaštite, odnosno putem dopunskog zdravstvenog osiguranja, u skladu sa zakonom kojim se uređuje dobrovoljno zdravstveno osiguranje. Nadalje, prvostupanjski sud je pobijanu odluku donio na temelju odredbe članka 5. stavak 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 100/18., 125/19., 133/20. i 147/20., dalje: ZZZ) koji propisuje da je svaka osoba u hitnim slučajevima obvezna pružiti prvu pomoć ozlijeđenoj ili bolesnoj osobi i omogućiti joj pristup do hitne medicinske pomoći (odlomak 19. obrazloženja prvostupanjske presude).

10. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

11. Neosnovano tuženik u žalbi ističe kako nije jasno koji se dio spornog iznosa iz vjerodostojne isprave odnosi baš na razdoblje od 3. kolovoza 2020. do 23. rujna 2020. u kojem tuženik nije imao obvezno zdravstveno osiguranje pa da se pobijana presuda ne može ispitati. Naime, iz računa broj 2020000370026 od 2. listopada 2020. proizlazi da se cijeli dugovani iznos od 50.998,88 kn (6.768,71 eura) odnosi baš na razdoblje od 3. kolovoza 2020. do 23. rujna 2020., dakle na razdoblje u kojem tuženik nije imao obvezno zdravstveno osiguranje, a kako to prvostupanjski sud pravilno navodi u odlomku 10. obrazloženja pobijane presude.

12.1. Tuženik u žalbi navodi da je potreba za hitnom medicinskom skrbi prestala najkasnije u trenutku njegova premještaja s Odjela intenzivne skrbi na Odjel plastične kirurgije dana 20. kolovoza 2020. Također tvrdi, da mu tužiteljica nije pružila informacije o obvezi plaćanja troškova liječenja, cijenama usluga niti da je od njega zatražen pristanak za nastavak liječenja pod naplatnim uvjetima nakon navedenog datuma.

12.2. Iz navedenog proizlazi da tuženik osporava da je od 20. kolovoza 2020. postojala hitnost medicinske skrbi i da osporava pravovremenost i transparentnost obavještavanja o troškovima liječenja, što je relevantno za ocjenu opravdanosti potraživanja troškova liječenja.

12.3. Međutim, radi se o novim činjenicama koje nisu bile iznesene u prvostupanjskom postupku i koje se ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka pa se takve činjenice prema odredbi članka 352. stavaka 1. ZPP-a u žalbi ne mogu iznositi.

12.4. Uzgred za reći je da hitna medicinska pomoć podrazumijeva dijagnostičke i terapijske postupke nužne za otklanjanje neposredne opasnosti po život i zdravlje, a kako to propisuje odredba članka 25. stavak 1. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 49/14., 51/14., 11/15., 17/15., 123/16. i 129/17.). P relazak pacijenta s Odjela intenzivne skrbi na Odjel plastične kirurgije ne znači automatski prestanak potrebe za hitnom medicinskom skrbi. Intenzivna skrb i liječenje obuhvaćaju različite stupnjeve nadzora i liječenja, a prestanak intenzivnog liječenja ne isključuje daljnju potrebu za medicinskom skrbi. Stoga tuženik i dalje ima obvezu pružati potrebnu zdravstvenu zaštitu, uključujući hitnu medicinsku pomoć, dok je pacijent u bolnici.

13. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako tuženik u vrijeme pružanja usluga bolničkog liječenja u vidu hitne medicinske skrbi nije bio zdravstveno osiguran te je pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih zakonskih odredbi kada je zaključio da je tuženik dužan sam snositi troškove svog liječenja iz razdoblja od 3. kolovoza 2020. do 23. rujna 2020. u ukupnom iznosu od 6.768,71 eura. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, odnosno odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

14. O troškovima postupka prvostupanjski je sud u točki II. izreke pobijane presude pravilno odlučio na temelju odredbe članka 154 stavak 1. i članak 155. ZPP- a.

15. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu, 22. travnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr.sc. Ivan Tironi