Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-849/2026-3

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, dr.sc. Ivana Tironija, predsjednika vijeća, mr.sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća i izvjestiteljice i Lucije Lasić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku u Križevcima protiv tuženice OD, iz [adresa], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić, Križevci, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-264/2025-9 od 14. siječnja 2026., dana 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-264/2025-9 od 14. siječnja 2026. u dijelu pod točkom I. izreke.

II Djelomično se preinačava presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-264/2025-9 od 14. siječnja 2026., u dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom II. izreke i odlučuje da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 418,50 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da se naloži tuženici da mu preda u posjed nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima u k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška], označene kao kč. br. [katastarska čestica], oranica Bačaće sa 11444 m2, kao i upisane u k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška], označene kao kč. br. [katastarska čestica], oranica Karvanec u Karvancu sa 1551 čhv i kč. br. [katastarska čestica], oranica Karvanec u Karvancu sa 246 čhv, koje tuženica drži u svojem posjedu, sve u roku od 15 dana. Prvostupanjskom presudom u točki II. izreke odlučeno je o parničnom trošku pa je naloženo tužitelju da naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 875,00 eura, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Tužitelj se u žalbi posebno poziva na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Žalitelj predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tuženi zahtjev, podredno, da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica preda u posjed nekretninu upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], označenu kao kč. br. [katastarska čestica], oranica Bačaće sa 11444 m2, kao i nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška], označene kao kč. br. [katastarska čestica], oranica Karvanec u Karvancu sa 1551 čhv i kč. br. [katastarska čestica], oranica Karvanec u Karvancu sa 246 čhv.

6. Ispitujući pobijanu presudu te postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tužitelj ističe u žalbi.

8. Prvostupanjski je sud donio pobijanu odluku nakon što je u bitnom, utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj na ročištu od 17. listopada 2025. izjavio da su nekretnine koje su upisane u k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška] (kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica]) predane u posjed osobi kojoj je tužitelj prodao ove dvije nekretnine,

- da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na navedene nekretnine, a na koje djelomično povlačenje tužbe tuženica nije pristala,

- da je tužitelj na ročištu od 24. studenog 2025. iskazao da mu je tuženica prije mjesec dana predala u posjed treću nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], označenu kao kč. br. [katastarska čestica].

9. Prvostupanjski je sud na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, zaključio da tuženica u trenutku zaključenja glavne rasprave nije bila u posjedu predmetnih nekretnina. Stoga, kako tužitelj nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženice, prvostupanjski je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219. st. 1.

ZPP-a, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

11. Žalbenim razlozima tužitelja, koji se svode na osporavanje zaključka i razloga zbog kojih prvostupanjski sud smatra da tužitelj nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženice, nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, tužitelj u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije izveo dokaz saslušanjem tuženice, međutim izvođenje tog dokaza stranke uopće nisu predložile.

12. Člankom 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06.,146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP) propisano je kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

13. Člankom 162. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati kako je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i kako se nalazi u tuženikovu posjedu.

14. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženica nije bila u posjedu predmetnih nekretnina u trenutku zaključenja glavne rasprave pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da nisu ostvareni zakonski razlozi iz citiranih odredaba ZVDSP-a za zaštitu prava vlasništva jer tužitelj nije dokazao da se predmetne nekretnine u trenutku zaključenja glavne rasprave nalaze u posjedu tuženice. Tim više, i tužitelj u žalbi navodi da je tuženica do kraja prvostupanjskog postupka predmetne nekretnine predala tužitelju u posjed.

15. S obzirom na utvrđeni nedostatak pasivne legitimacije, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, a tužitelj nije dokazao suprotno u skladu s odredbom članka 221.a ZPP- a.

16. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

17. Prvostupanjski je sud prihvatio zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška te je u točki II. izreke prvostupanjske presude naložio tužitelju da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 875,00 eura. Pri tom je prvostupanjski sud naveo kako je prilikom donošenja odluke o parničnom trošku primijenio odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a.

18. Tužitelj osnovano u žalbi prigovara da je prvostupanjski sud donio pogrešnu i nezakonitu odluku o parničnom trošku.

19. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, o troškovima postupka trebalo je odlučiti primjenom odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a koja, među ostalim propisuje, da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

20. U predmetnoj situaciji, u kojoj je tužitelj pokrenuo postupak radi predaje u posjed tri nekretnine, a potom povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na dvije nekretnine koje je prodao trećoj osobi, dok je tuženica neposredno pred zaključenje glavne rasprave predala u posjed treću nekretninu, opravdano je odlučiti da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

21.1. Naime, prema odredbi članku 158. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je naknaditi troškove postupka tuženiku, osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, u kojem slučaju troškove snosi tuženik.

21.2. U dijelu koji se odnosi na dvije nekretnine u odnosu na koje je tužitelj povukao tužbu, a tuženica se usprotivila djelomičnom povlačenju tužbe, tužitelj se u tom djelu mogao odreći tužbenog zahtjeva jer je tužba povučena nakon što su nekretnine predane u posjed trećoj osobi kojoj je tužitelj prodao nekretnine. Dakle, tužitelj je u tom djelu uzrokovao nastanak daljnjeg parničnog troška.

22.1. S druge strane, budući je tuženica predala tužitelju u posjed treću nekretninu neposredno pred glavnu raspravu, što predstavlja udovoljavanje tužbenom zahtjevu u tom dijelu, tužitelj nema obvezu naknade troškova za taj dio postupka.

22.1. Navedeno i u smislu odredbe članku 162. stavku 4. ZVDSP-a koja propisuje da tuženik koji je stvar posjedovao, a posjed je napustio nakon dostave tužbe, da je dužan stvar predati tužitelju o svom trošku, odnosno nadoknaditi punu vrijednost stvari ako tužitelj ne želi primiti posjed. Ova odredba implicira da je tuženica u navedenom dijelu uzrokovala nastanak parničnog troška.

23. Slijedom navedenog, trebalo je preinačiti odluku o parničnom trošku iz točke II. izreke prvostupanjske presude i primjenom materijalnog prava iz odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove. a na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

24. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 418,50 eura. S obzirom tužitelj u odnosu na odluku o glavnoj stvari nije uspio niti djelom već je uspio samo u dijelu odluke o troškovima postupka, to je na temelju odredbe članka 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a, odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova žalbe kao neosnovan te je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

U Splitu, 22. travnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr.sc. Ivan Tironi