Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-122/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CD, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva i optuženika podnesenima protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovnog broja K-112/2026-19 od 11. ožujka 2026., u sjednici održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog CD, a u povodu te žalbe, kao i žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta iz članka 79. stavka 2. KZ/11 na način da se ista ukida, te se mobilni uređaj tamnosive boje, s istaknutim logotipom "Redmi" na poleđini uređaja, s oštećenjima na prednjoj strani, nepoznatog pozivnog broja i nepoznatih IMEI brojeva, koji je od optuženika privremeno uz potvrdu Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Karlovac, Ispostava Vojnić, serijskog broja [serijski broj] od 5. prosinca 2025., vraća optuženiku.

II. U preostalom dijelu žalba optuženog CD, kao i žalba Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu u cijelosti, odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

O b r a z l o ž e n j e

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovnog broja K-112/2026-19 od 11. ožujka 2026. optuženi CD proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11 pa je na temelju te odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca. Na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 5. KZ/11 optuženom CD je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne zatvora na koju je optuženi CD osuđen, izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće se izvršiti, ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom CD se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od lišenja slobode od 5. prosinca 2025. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog CD oduzet je mobilni uređaj tamnosive boje, s istaknutim logotipom „Redmi" na poleđini uređaja, s oštećenjima na prednjoj strani, nepoznatog pozivnog broja i nepoznatih IMEI brojeva, uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Karlovac, Ispostava Vojnić, serijskog broja [serijski broj] od 5. prosinca 2025. te je odlučeno kako će se isti, nakon pravomoćnosti presude, uništiti.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi CD oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točki 1. do 6. ZKP/08, kao i troškova nagrade i nužnih izdataka braniteljice određene po službenoj dužnosti jer bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika i njegove obitelji.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu zbog odluke o kazni, dok je optuženi CD, po svojoj braniteljici Almi Tatalović, odvjetnici u Karlovcu, podnio žalbu zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po braniteljici Almi Tatalović, odvjetnici u Karlovcu, u kojem predlaže žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.

4. Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na daljnje i nadležno postupanje.

5. Žalba optuženog CD je djelomično osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika neosnovana.

6. Optuženik, u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na njegovu štetu jer je prekoračio ovlast koju ima po zakonu odlukom o oduzimanju predmeta (članak 469. točka 5. ZKP/08). Nadalje, u žalbi se ističe kako je trajno oduzeti mobitel marke „Redmi“, stvar koja se koristi u svakodnevne svrhe i da nije bilo razloga za njegovo trajno oduzimanje.

6.1. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na istaknute žalbene navode, utvrđeno je kako je prvostupanjski sud doista počinio povredu kaznenog zakona, na koju s pravom ukazuje optuženik u svojoj žalbi, a na koju ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. Naime, odredbom članka 79. stavka 1. i 2. KZ/11 propisano je da će se predmeti i sredstva koji su nastali počinjenjem kaznenog djela oduzeti, dok se predmeti koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela se mogu oduzeti. Međutim, takva mjera mora biti razmjerna i opravdana okolnostima konkretnog slučaja.

6.2. U konkretnom slučaju radi se o mobitelu, predmetu svakodnevne uporabe, a iz utvrđenih okolnosti ne proizlazi potreba za njegovim trajnim oduzimanjem niti opasnost da bi se ponovno uporabio za počinjenje kaznenog djela. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio kazneni zakon kada je odlučio o trajnom oduzimanju tog predmeta, zbog čega je u tom dijelu pobijana presuda preinačena na način da je ista ukinuta.

6.3. Prvostupanjski sud povrijedio je kazneni zakon u korist optuženika kada je odlučio da vrijeme provjeravanja uvjetnog dijela kazne teče od pravomoćnosti presude. Naime, člankom 57. stavkom 5. KZ/11 propisano je kako vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, a kako je prvostupanjski sud odlučio u izreci svoje presude da rok provjeravanja od dvije godine teče od dana pravomoćnosti presude, počinjenu povredu kaznenog zakona, iz članka 469. točke 5. ZKP/08, koja ide u korist optuženika, a izostala je žalba državnog odvjetnika u tom smjeru, to ovaj sud može počinjenu povredu samo utvrditi.

7. Državni odvjetnik i optuženik pobijaju presudu zbog odluke o kazni. Tako državni odvjetnik u žalbi ističe da je „izrečena kazna preblaga“, smatrajući da priznanje optuženika nema takav značaj da bi dovelo do njegovog blažeg kažnjavanja jer su postojali i drugi dokazi koji su ukazivali na njegovu krivnju i da okolnost što je optuženik otac maloljetnog djeteta također da ne treba imati odlučujući utjecaj na blaže kažnjavanje, pogotovo, ako se ima u vidu porast ovakvih kaznenih djela, što sve zahtijeva strože kažnjavanje s aspekta generalne prevencije. Nasuprot tome optuženik u žalbi ističe niz olakotnih okolnosti, uključujući priznanje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, neosuđivanost i teške obiteljske prilike, smatrajući da je izrečena kazna po vrsti i mjeri prestrogo odmjerena.

7.1. Suprotno navodima žalbe i državnog odvjetnika i optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i na odgovarajući način vrednovao sve okolnosti odlučne za odmjeravanje kazne u smislu članka 47. KZ/11, posebice stupanj ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra, stupanj krivnje i motive zbog kojih je optuženik kazneno djelo počinio, kao i posljedice koje su nastupile počinjenjem djela. Priznanje optuženika predstavlja relevantnu olakotnu okolnost jer doista doprinosi ekonomičnosti postupka i ukazuje na optuženikov kritički odnos prema počinjenom kaznenom djelu. Nadalje, osobne prilike optuženika, uključujući činjenicu da je otac maloljetnog djeteta i da se nalazi u lošoj materijalnoj situaciji, pravilno je vrednovao prvostupanjski sud. Pozivanje državnog odvjetnika na generalnu prevenciju nije takvog značaja da bi opravdavalo strože kažnjavanje optuženika jer svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 ne obuhvaća samo taj element, već i individualnu prevenciju, resocijalizaciju počinitelja i izražavanje društvene osude te se kazna mora individualizirati, a ne izricati isključivo prema apstraktnim potrebama represije. Zbog toga se ne može prihvatiti prijedlog žalbe državnog odvjetnika za strožim kažnjavanjem optuženika.

7.2. Žalba optuženika zbog odluke o kazni također nije osnovana. Prvostupanjski sud, sve olakotne okolnosti na koje optuženik ukazuje u žalbi, cijenio je na pravilan i odgovarajući način, a optuženik mora imati u vidu kako sama činjenica postojanja tih olakotnih okolnosti ne znači nužno da mu je trebalo izreći blažu kaznu.

7.3. Izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca, i po ocjeni ovog suda, primjerena je težini počinjenog djela, stupnju krivnje i osobnosti optuženika. Međutim, imajući u vidu brojnost i značaj olakotnih okolnosti, stav je i ovog suda kako se svrha kažnjavanja može ostvariti i bez izvršenja cjelovite kazne zatvora, već je dostatno izreći mu djelomičnu uvjetnu osudu na način da se od kazne zatvora na koju je optuženik osuđen, ima izvršiti šest mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci neće se izvršiti, ako optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Sasvim je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako je za očekivati da će izrečena vrsta i mjera kazne, u potpunosti proizvesti svoju svrhu i dovesti do toga da optuženik shvati kako je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Osim toga izrečena sankcija sadrži i dostatnu količinu društvene osude, a sve ovo imajući u vidu težinu kaznenog djela, prouzročenu posljedicu te nastalu štetu, čime je u cijelosti ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

8. S obzirom na obrazloženo, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 482. i članka 486. stavka 1. ZKP/08

Split, 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj