Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-219/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici Vinko i Ivan Adžić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., OIB:02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, koju zastupaju punomoćnici- odvjetnici Odvjetničkog društva Šooš, Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3274/2024-11 od 30. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužene Privredne banke Zagreb d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3274/2024-11 od 30. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu od 13. ožujka 2007., broj Ugovora 9012334828, između tužene kao banke i tužiteljice kao korisnice kredita, kojima je ugovorena obveza tužiteljice da tuženoj plati naknadu za prijevremenu otplatu kredita, dakle, točka 9. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da je za prijevremenu otplatu kredita potrebno platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima banke važećim na dan prijevremene otplate (stavak I. izreke) te se nalaže tuženoj isplatiti iznos od 174,50 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 19. ožujka 2012. do isplate (stavak II. izreke) kao i da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.329,64 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2025. do isplate (stavak III. izreke) dok se odbija tužena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti (stavak IV. izreke).
2. Protiv navedene presude žali se tužena zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnoga prava, s prijedlogom sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači uz naknadu troškova sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti čl. 9. Ugovora o kreditu broj 9012334828 zaključenog između tužiteljice i tužene 13. ožujka 2007. u dijelu kojim je ugovorena naknada za prijevremenu konačnu otplatu kredita, te zahtjev za isplatu iznosa koji je tužiteljica po toj osnovi isplatila tuženoj.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) na koju u žalbi ukazuje tužena jer ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati.
6. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Tijekom prvostupanjskog postupka između stranaka nije bilo sporno da su tužiteljica kao korisnica kredita i tužena kao kreditor 13. ožujka 2007. zaključile Ugovor o kreditu broj 9012334828, kojim je tužiteljici bio odobren kredit u iznosu od 20.010,36 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važećem na dan korištenja kredita, da je namjena kredita bila kupnja vozila, s rokom otplate od 84 mjeseca, da je čl. 9. Ugovora bilo ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita time da je dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima tužene važećim na dan prijevremene otplate, te da je tužena 19. ožujka 2012. na ime prijevremene otplate kredita naplatila tužiteljici iznos od 174,50 EUR-a.
8. Tijekom prvostupanjskog postupka, a i sada u fazi žalbenog postupka, sporno je, je li naplatom naknade za prijevremenu otplatu kredita tužena povrijedila zakon na štetu tužiteljice, te povlači li navedena povreda ništetnost dijela ugovorne odredbe o pravu tužene na naplatu te naknade.
9. Suprotno iznesenim žalbenim navodima tužene pravilno je sud prvoga stupnja utvrdio da je prema odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora na tuženoj bio teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarala o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i visini te naknade, a što tužena ničim nije dokazala. Iz provedenih dokaza, a posebice iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetni Ugovor unaprijed formuliran od strane tužene te da u konkretnom slučaju tužiteljica nije imala utjecaj na njegov sadržaj. Naime, kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo, jer suprotno tužena nije dokazala. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tužena mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.
10. Iz predmetne ugovorne odredbe jasno proizlazi da se radi o standardnoj odredbi tipskog ugovora o kreditu koja sadrži odredbu prema kojoj se tužiteljica obvezuje prilikom prijevremene otplate kredita platiti naknadu samo uz suglasnost i uvjete koje odredi tužena te se radi o ugovornoj odredbi koja je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a to znači da je nepoštena odredba čl. 9. predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 81. ZZP i ništetna u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP te u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO).
11. Kako među strankama nije sporna visina naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita to je pravilno sud prvoga stupnja temeljem odredbe čl. 323. i čl. 1111. ZOO naložio tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 174,50 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 19. ožujka 2012. do isplate.
12. Nadalje, pravilno je sud prvoga stupnja odbio prigovor zastare jer je prema stajalištu opće sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a što je u konkretnom slučaju donošenjem ove drugostupanjske presude , stoga je i taj žalbeni navod tužene neosnovan.
13. Tužena žalbu u pogledu dosuđenog troška obrazlaže samo kroz tvrdnju da je tužbeni zahtjev trebao biti odbijen i posljedično tome njoj dosuđen parnični trošak. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka tužiteljici uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.
14. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
U Velikoj Gorici 21. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vitomir Boić
