Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-1351/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja PR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Budimir Galić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko- upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Budimira Galića, odvjetnika u Biogradu na Moru i odsutnosti tuženice, na ročištu za objavu presude 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ispravlja se pogrešan upis određen Rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u Zapisniku posl. br. Z-2055/2014/2876 od 20. ožujka 2017. godine, na način da se vlasnikom za 398/1666 dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] Dragonj, maslinik, ukupne površine 1666 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upiše tužitelj PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., uz istovremeno brisanje ranijeg upisa u korist Republike Hrvatske, OIB: 52634238587.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknaditi tužitelju PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.729,64 EUR (tisućusedamstodvadesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko visine dosuđenog, odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 20. lipnja 2024. navodi da je postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], sud u Zadru, Zemljišno-knjižni odjel Biograd na Moru, donio zapisnik – rješenje posl. br. Z-2055/2014/2876 od 20. ožujka 2017., kojim je kat. čest. [katastarska čestica] Dragonj, maslinik površine 1666 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist tužitelja za 1268/1666 dijela i Republike Hrvatske za 398/1666 dijela. U zakonskom roku tužitelj da je uložio prigovor na upis vlasništva i isti je odbijen o čemu je taj sud održao raspravu i donio rješenja posl. br. Z-3343/2019 (Z- 19755/2024) od 11. lipnja 2024. Uvidom u citirani zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], da je vidljivo da kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara ranijim kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest 842/2 (zemljišno-knjižni upis) odnosno kat. čest. [katastarska čestica] površine 2536 m2 (katastarski upis). Općinska uprava za katastar i geodetske poslove Biograd na Moru, da je donijela rješenje broj UP/I-07-317/1986 od 18. svibnja 1987., kojim je izvršila promjene posjeda na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] zv. P na način da je brisala posjed sa imena MR pok. PR te upisala njegove nasljednike CR ud. MR i PR ŠR sina MR. Prije toga nasljednici pok. PR MR pok. PR, da su se međusobno podijelili i to Diobnim ugovorom od 20. siječnja 1967., na način da je kat. čest. [katastarska čestica] (zk) zv. „ P“ po ½ pripada PR JR i MR, istočni dio pripada MR, a zapadni dio KR. Diobni ugovor da su zaključili LR ud. PR, JR pok. PR, MR pok. PR, VR pok. PR i ZR ž. JR, svi iz [adresa]. Iza smrti majke tužitelja PRŠ da je doneseno rješenje o nasljeđivanju od strane Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču, posl. br. O-957/14, UPP/OS-151/14 od 29. siječnja 2015. Po tom rješenju njezinu ostavinu da je činila i kat. čest. [katastarska čestica] i to za 3/8 dijela. Uz to, na raspravnom zapisniku od **.**.2017., ĐR i ER, kao punomoćnica IR, te HR, da su potvrdili da su se njihovi prednici međusobno podijelili te da je sporna nekretnina u cijelosti pripala u vlasništvo tužitelja. To da je potvrdio i povjerenik FR koji je kazao da mu je nekretnina osobno poznata i da se ista nalazi u posjedu tužitelja, a prije toga njegovih prednika. Što se tiče općenarodne imovine koja je bila evidentirana na kat. čest. [katastarska čestica] površine 196681 m[2] , tužitelj ističe da su vlasništvo njegovi prednici na istoj stekli dosjelošću jer su u neprekidnom i mirnom posjedu preko sto godina. Nekretninu da su obrađivali na način da su na istoj uzgajali poljoprivredne kulture (žitarice i povrće) te da ih u tome nitko nikada nije smetao, a posebno nitko od strane države. Sve nekretnine u susjedstvu da su privatno vlasništvo te su se njihovi korisnici u postupku preoblikovanje zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] upisali kao vlasnici. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 18. srpnja 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da iz tužbe proizlazi kako je tužitelj na rješenje Općinskog suda u Zadru, posl.br. Z-2055/2014/2876 izjavio prigovor u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku, a koji prigovor je odbijen te je zadržan postojeći upis. Navodi tužitelja u tužbi su u potpunosti paušalni koji u pravcu utvrđenja svojih navoda iz tužbe ne prilaže niti jednu ispravu koja bi dokazivala dugogodišnji posjed tužitelja i njegovih prednika na predmetnoj nekretnini. Zakonski zastupnik tuženice prije svega ističe kako tužba za ispravak, sukladno čl. 197. ZZK, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarno pravnog karaktera, te sud prvotno treba ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na gore navedenoj nekretnini bio nevaljan, odnosno da je sud naprijed navedenim rješenjima nepravilno upisao tuženicu, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužitelj bi trebao dokazati u čemu bi se očitovala predmetna nepravilnost i u tom smjeru predložiti dokaze, odnosno dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je predmetnim upisom došlo do pogreške kod zemljišnoknjižnog upisa, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Međutim, tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz koji bi govorio u korist naprijed navedenoj tvrdnji, odnosno dokaz iz kojega bi slijedilo da bi predmetni upis bio nevaljan. Što se tiče dokumentacije koja prileži tužbi, a za koju tužitelj navodi da je temeljem iste stekao navodno pravo vlasništva na gore navedenoj nekretnini, ističe se da ista nije podobna za upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja, niti iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Dakle, po mišljenju tuženice Republike Hrvatske, ne proizlazi zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću do. travnja 1941. godine, a ni zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću od 8. listopada 1991. godine, zbog gubitka poštenja (obnova zemljišne knjige započela u k. o. [katastarska općina] 2008.). Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.

3. U dokazne svrhe sud je izvršio i pročitao: rješenje Socijalističke Republike Hrvatske Općine Biograd na Moru, Općinska uprava za katastar i geodetske poslove, broj: UP/I- 07-317/1986 od 18. svibnja 1987. ( list spisa 4-5), Diobni ugovor zaključen 20. siječnja 1967. između RR ud. PR, HR JR pok. PR, AR pok. PR, AR VR pok. PR i M Jerine žene JR ( list spisa 6), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču iz Biograda na Moru, posl.br. O-957/14, UPP/OS-151/14 od 29. siječnja 2015. ( list spisa 7-9), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. Frane Vlatkovića, dipl.ing.geod. ( list spisa 26-29,38), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta, u svojstvu svjedoka saslušani su ĐR ( list spisa 49) i HR ( list spisa 49-50) te je izvršen uvid u zapisnik poslovni broj: Z-2055/2014/2876 od 20. ožujka 2017 te Z-3343/19 / Z-19755/2024 od 11. lipnja 2024., te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja PR ( list spisa 52). Izvršen je u vidu u povijest zk. upisa utužene nekretnine, zapisnik Z-2055/2014/2876 ( Z-3343/2019).

3.1. Ovdje valja ukazati da su u potpunosti neosnovani navodi tužitelja iznijetim podneskom od 3. lipnja 2026. jer je tuženica pravodobno predložila uvid u povijest zk. upisa utužene nekretnine, da je sud na pripremnom ročištu od 9. rujna 2024. prihvatio sve predložene dokazne prijedloge stranaka, pa tako i pribavu citirane povijesti zk. upisa koja se nalazi u arhivi ovog suda, pa je u konačnici i pribavljena po prijedlogu tuženice.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižene kao suvlasništvo tuženice za 398/1666 dijela u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na način da se vlasnikom predmetne nekretnine upiše tužitelj za 398/1666 dijela, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog suvlasnika.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana suvlasnicom predmetne nekretnine u suvlasničkom udjelu od 398/1666 u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to zapisnikom poslovni broj: Z-2055/2014/2876.

7. Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnoj nekretnini koji je proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to za 398/1666 dijela s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.

8. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj Z-2055/2014/2876 (list spisa 11-13) razvidno je da je nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] u naravi maslinik, površine 1666 m[2] , nastala od dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] površine 196681 m[2] upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] uknjiženo pravo vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo i dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 2536 m[2] upisan u zk. uložak broj [broj ZK uloška] uknjiženo pravo vlasništva u korist DR pok. PR za 1/8 dijela ( odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 2536 m[2] ). Ujedno tom ročištu su pristupili i ĐR i ER, kao punomoćnica IR koji su u cijelosti potvrdili navode ovdje tužitelja, navodeći da je utužena nekretnina njegovo isključivo vlasništvo, da su se u postupku nove izmjere međusobno podijelili. Navedeno je potvrdio i prisutni HR.

9. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja PR podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] pod posl.br. Z-3343/2019, razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj prigovora, ovdje tužitelj, upućen je svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

10. Uvidom u rješenje Socijalističke Republike Hrvatske Općine Biograd na Moru, Općinska uprava za katastar i geodetske poslove, broj: UP/I-07-317/1986 od 18. svibnja 1987. ( list spisa 4-5) razvidno je da se iskazom 31/87 mijenja dosadašnje stanja i u odnosu na dio kat. čest. [katastarska čestica] „ Pod gajac“, površine 668 m[2] i 600 m , na način da se umjesto SR upisuje LR ud. MR za 5/6 dijela i IR sin MR za 1/6 dijela.

11. Uvidom u presliku diobnog ugovora zaključen 20. siječnja 1967. između RR ud. PR, IR JR pok. PR, MR pok. PR, IR VR pok. PR i Barešić Jerine žene JR ( list spisa 6) proizlazi da citiranim ugovorom ugovorne strane dijele nekretnine koje su upisane u posjedovnim listovima 183 i 184 k. o. [katastarska općina], a između ostalog proizlazi da tim ugovorom kat. čest. [katastarska čestica] zvana „Podgajac“ po ½ dijela pripada IR JR i MR i to istočni dio MR, a zapadni JR.

12. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču, poslovnog broja: O- 957/2014, UPP/OS-151/14 od 29. siječnja 2015. (list spisa 7-9) proizlazi da su kao nasljednici pok. PRŠ, rođen 1932., a umrla 2014., proglašeni sinovi: PR, ĐR i IR i to svaki za 1/5 dijela.

13. Uvidom u pribavljenu arhivsku građu zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stare izmjere ( list spisa 61-70) proizlazi da je na kat. čest. [katastarska čestica] površine 2536 m[2] , na temelju pravomoćne presude ovog suda Agr 7279/31 od 15. srpnja 1932. izvršen upis prava vlasništva na: mlt. IR C pok. PR za 3/8, mlt. GR. PR za 3/8 dijela, mld. UR 1/8, ČR za 1/8 dijela. Zatim pod brojem Z- 743/86 na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu O-56/81 od 9. svibnja 1986. uknjiženo je pravo suvlasništva sa SR pok. PR u korist: NR ud. MR za 15/48 i ŠR za 3/48 dijela. Nadalje, pod brojem Z-1823/03 na temelju rješenja o nasljeđivanju O-101/96 od 9. svibnja 1997. uknjiženo je pravo suvlasništva sa MRŠ pok. PR u korist CRŠ za 3/8 dijela. Pod brojem Z-1663/05 na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj: O-11/98 od 14. svibnja 1998. uknjižen je prijenos prava suvlasništva 1/8 dijela predmetne nekretnine sa [adresa] pok. PR u korist ŽR za 1/8 dijela. Što se tiče kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i Jakov stare izmjere, razvidno je da je riječ o parceli, po kulturi evidentirana kao pašnjak površine od čak 196681 m2 na kojoj je pod brojem Z-47/01 od 22. siječnja 2001. izvršen upis Republike Hrvatske. Slijedom čega se može zaključiti da je dio ranije kat. čest. [katastarska čestica] od koje je nastala predmetna, bila u režimu društvenog vlasništva, s obzirom na upis tuženice.

14. Uviđajem na licu mjesta vještak geodetske struke je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ujedno je sud neposrednim opažanjem (i navodima vještaka) utvrdio da nekretnina u naravi predstavlja u svom sjevernom dijelu maslinik, a manjem južnom dijelu vrt te je predmetna nekretnina omeđena željeznim klinovima.

15. Svjedok ĐR je u iskazu (list spisa 49) naveo da je tužitelj njegov brat tako je upoznat sa parcelom koja se nalazi u [adresa] i koju nazivaju Dragonj. Naveo je da su se unutar obitelji podijelili, točnije brat PR, ŠR i on su se podijelili na način da je ova parcela pripala upravo bratu PR. Ranije ova parcela je pripadala njihovom ocu pokojnom MR koji je ovu parcelu stekao od svoga oca, njihovog djeda pokojnog PR kojeg se ne sjeća, a to zna po priči oca. Napominje da je njihov pokojni otac MR imao brata pokojnog JR koji su ranije zajedno obrađivali cijelu tu parcelu koja im je pripala iza smrti njihovog oca, a kasnije njegov otac i stric su se podijelili tako da je ova predmetna parcela pripala upravo ocu, a danas bratu PR. Ta parcela je omeđena gribljama. Ranije je na parceli postojao vinograd, to je bilo davnije, a danas su na parceli zasađene masline koje je zasadio PR, njegov brat. Nadalje je naveo da je sa svojom braćom također pomagao ocu raditi na ovoj parceli u vinogradu i to sve dok je otac bio živ, a zaključno je naveo da među njima braćom nije sporno da ova parcela pripada bratu PR.

16. Svjedok HR je u iskazu (list spisa 49-50) naveo da mu je poznata parcela o kojoj je danas riječ, a ona se nalazi u Sv. Filip i Jakovu, pored Crkve Sv. Roka, a oni je nazivaju "Podgajac". Poznato mu je da je ranije bilo riječ o jednoj većoj parceli, a poslije su se dva brata pok. GR i pok. MR podijelili na dva jednaka dijela. On da je potomak pok. GR, koji mu je otac, dok pokojni MR je otac ovdje prisutnog tužitelja te ĐR i IR. Ova parcela o kojoj je danas riječ je pripala nasljednicima pok. SR, a nije mu poznato kako su se oni međusobno podijelili. Zna da su se pok. GR (JR) i MR podijelili krajem 60-ih godina prošloga stoljeća. Nadalje je naveo da je poznavao pokojnoga strica SR i poznato mu je da je umro 1981., to pamti po godini kada mu je rođen sin. Pokojnog strica je viđao na ovoj parceli i on je na ovoj parceli imao vinograd. Danas se na ovoj parceli nalaze masline koje je zasadio PR kojeg danas jedinog viđa na ovoj parceli. Među njima da granice nisu sporne, poznato mu je da je ranije ova parcela koja je pripadala pokojnom SR bila omeđena kamenjima.

17. Tužitelj PR je u stranačkom iskazu (list spisa 55) naveo da je predmetna parcela pripadala još pokojom djedu PR kojeg se ne sjeća, a nakon njegove smrti tu parcelu su naslijedili njegov otac pokojni MR i stric JR po pola. Kad je njegov otac umro njegov dio je pripao upravo njemu jer se zajedno sa braćom ĐR i ŠR dogovorio u ostavinskom postupku iza smrti oca da ova zemlja pripadne njemu dok su oni dobili neke druge terene. Još kao dijete se sjeća da je na toj parceli bio vinograd kojeg je obrađivao njegov otac, a kasnije je pomagao i on. Vinograd je bio negdje oko 1250 m[2] , a ostatak od oko 400 m je bila ledina, radilo se o neplodnom zemljištu koje nije bilo pogodno za obrađivanje. Nikada nitko da im nije osporavao pravo vlasništva i posjedovanja ove parcele.

18. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odnosno proizlazi da je u tom postupku tuženica neosnovano upisana suvlasnicom na predmetnoj nekretnini.

19. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

19.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

19.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

20. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

21. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

22. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

23. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

24. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tim nekretninama gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretnini i svojatanju nekog prava na istoj) pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).

25. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐR (rođen 1955.) i HR (rođen 1955.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine. Pa je tako svjedok ĐR, brat tužitelja naveo da se glede predmetne parcele podijelio s braćom PR i ŠR, na način da je predmetna parcela pripala upravo njemu, a istu da je stekao iza pok. oca MR, koji je pak predmetnu parcelu stekao u diobi s bratom pok. OR, o čemu je identično iskazivao i saslušani svjedok HR, ujedno dodajući da su se braća pok. JR koji je njegov otac i pok. MR podijelili krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća. Nadalje, svjedok HR je naveo da je poznavao pok. strica SR koji je umro 1981. i koji je na ovoj parceli imao vinograd, dok je svjedok ĐR dodao da je skupa s braćom pomagao ocu raditi u vinogradu, zaključno su naveli da granice predmetne nekretnine nikad nisu bile sporne. Dakle, navedeni svjedoci kao članovi obitelji imaju neposredna i potpuna saznanja o diobi unutar obitelji, a o čemu su iskazivali iscrpno i suglasno, a cijeneći da su iskazivali i suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i dokumentacijom koja prileži spisu.

26. Prvenstveno sukladno rješenju Socijalističke Republike Hrvatske Općine Biograd na Moru, Općinske uprave za katastar i geodetske poslove, broj: UP/I-07-317/1986 od 19. svibnja 1987. razvidno je da je po zahtjevu Općinskog suda u Biogradu na Moru od 1986. koji je prijavio promjenu na zemljištu uslijed promjene posjednika na temelju rješenja posl.br. Z-425/86 Općinskog suda u Biogradu na Moru došlo do promjene podataka u katastarskom operatu katastarske općine [katastarska općina] i to na način da je umjesto posjednika MR između ostalog i na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], naziva „Podgajac“, po kulturi oranica površine 668 m[2] i vinograd površine 600 m[2] , upisani LR ud. MR za 5/6 dijela te IR za 1/6 dijela. Nadalje, iako spisu prileži diobni ugovor ( list spisa 6) uvidom u koji proizlazi da ne bi bio potpisan od ugovornih strana, međutim po stavu ovog suda, ugovorne strane su doista sporazumno ugovorile podjelu nekretnina koju su naslijedili iza pok. PR, između ostalog i ove predmetne koja je u staroj izmjeri nosila oznaku kat. čest. [katastarska čestica], a kojom podjelom je ova nekretnina pripala u ½ dijela KR i u ½ dijela SR, ocu tužitelja. Da je upravo temeljem izvršene diobe prednik tužitelja pok. SR u posjedu predmetne nekretnine proizlazi iz naprijed citiranog rješenja od 19. svibnja 1987. gdje je naveden kao dosadašnji posjednik dijela predmetne nekretnine ( ranije katastarske oznake 2824 k. o. [katastarska općina] u naravi vinograd površine 600 m[2] i oranica površine 668 m ). Isto tako, o navedenoj podjeli iskazivao je i svjedok HR, sin pok. GR ([adresa]) Petrine potvrđujući da su se njegov otac i stric pok. MR podijelili šezdesetih godina prošlog stoljeća, a vezano za koju podjelu nekretnina unutar obitelji nije bilo spora. Nadalje za navesti je da uvidom u prednje citiranu arhivsku građu utužene nekretnine razvidno je da je nekretnina stare oznake kat. čest. [katastarska čestica] površine 2536 m[2] , od davnina u vlasništvu obitelji HR, budući da iz priložene povijesti zk. upisa proizlazi da egzistira upis tužiteljevog oca pok. SR od 1936. (s naznakom njegove maloljetnosti) kao i ostalih nasljednika pok. PR i to: GR, UR i DR. S obzirom na navedeni povijesni zk. upis, sudu ukazuje na vjerodostojnost iskaza saslušanih svjedoka nevezano za činjenicu njihovog srodstva s tužiteljem. Naime, upravo svjedok HR, u svom iskazu potvrđuje navedena utvrđenja navodeći da je nasljednik pok. SR, brata pok. MR (Ive) Petrina koji su izvršili diobu nekretnina, da je nekretnina pripala posjed upravo tužiteljevom ocu pok. SR, a potom ovdje tužitelju što je potvrdio tužiteljev brat ĐR. Iako je tužitelj u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i Jakov upisan kao suvlasnikom utužene nekretnine za 1268 dijela s obzirom da su kao posjednici dijela kat. čest. [katastarska čestica] površine 1268 m[2] upisane tužiteljeva majka NR ud. MR za 5/6 dijela i IR pok. MR, ovaj sud smatra da je tužitelj putem pravnih prednika posjedovao cijelu površinu utužene nekretnine dakle i preostalih 398 m[2] , što potvrđuje i svjedok HR navodeći da među njima međe nikad nisu bile sporne, da su prilikom katastarske izmjere označili svoje parcele međnim kamenjima negirajući da bi među njima bilo sporova.

27. Slijedom svih naprijed izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina, u cijelosti uživana po prednicima tužitelja, nekretninu je koristio još djed tužitelja pok. PR, potom otac tužitelja pok. SR obrađujući vinograd, a potom njegov sin ovdje tužitelj PR obrađujući masline ( a ujedno je sud neposrednim opažanjem zatekao stabla maslina koje su položajem označena na skici sudskog očevida), kojeg je nitko nikada nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine, pa s obzirom na stanje zk. upisa koje egzistira još od 1936. godine, po stavu ovog suda predmetna nekretnina je najkasnije od tridesetih godina prošlog stoljeća u samostalnom posjedu tužiteljevih prednika i to od tužiteljevog djeda te su ista dalje prenosila unutar obitelji sve do tužitelja, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja iz čl. 159. ZVDSP.

28. Zaključno, za ukazati je da je pogrešan pravni stav tuženice koji je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da bi u tužbi za ispravak tužitelj trebao prije svega dokazati da je upis prava suvlasništva Republike Hrvatske na navedenoj nekretnini pogrešan odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetne nekretnine te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Naime, predmet ove parnice nije tužba radi ispravka pogrešnog upisa u smislu odredbe članka 135. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., dalje u tekstu: ZZK), već tužba za ispravak u smislu odredbe članka 205. ZZK, koja se može podnijeti u postupku osnivanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga, odnosno u pojedinačnom ispravnom postupku. Stoga pogrešan je stav tuženice da je tužitelj u konkretnom slučaju, prije svega, trebao dokazati da je sud nepravilno upisao tuženicu kao suvlasnicu predmetne nekretnine i da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa jer se u parničnom postupku pokrenutom tužbom za ispravak izvode svi dokazi nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a sud donosi odluku na temelju svih izvedenih dokaza. Tužba za ispravak kojom se zahtjeva brisanje ili ispravak upisa provedenog u ispravnom postupku bit će osnovana ako parnični sud utvrdi da je na temelju odluke suda o prijavi ili prigovoru proveden upis za koji nisu bile ispunjene sve pretpostavke pa se zbog toga zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnog pravnog stanja nekretnine, a što je sud u konkretnom slučaju, na temelju naprijed izvedenih dokaza našao utvrđenim.

29. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP, ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženice te upis prava vlasništva na svoje ime, budući da se pogrešan upis sastoji u činjenici da tuženica nije vlasnica predmetne nekretnine, niti je ona to bila u trenutku obnove zemljišne knjige. Ovo stoga što sud u ispravnom postupku nije raspravljao činjenice niti je imao u vidu odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenih knjižnih prava, pa kako se zemljišnoknjižno stanje u konkretnom slučaju razlikuje od stvarnog stanja na prijepornoj nekretnini, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti pa je odlučeno kao u pod točkom I. izreke ove presude.

30. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

30.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 9. rujna 2024. u visini zatraženih 50 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 26. rujna 2024. (uviđaj na licu mjesta) umjesto zatraženih 125 bodova jer tužitelj nije naveo niti precizirao po kojem osnovu traži uvećanje ove naknade, nadalje tužitelju je priznat trošak zastupanja na ročištima od 25. veljače 2025., 14. svibnja 2025. i 11. ožujka 2026. (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife) od po 100 bodova. Dakle, tužitelju je priznato ukupno 550 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.100,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR, iznos sudske pristojbe za tužbu od 26,55 EUR koji je tužitelj platio i dostavio dokaz u spis, kao i za sudsku pristojbu na ovu presudu u iznosu od 53,09 EUR. Slijedom čega, tužiteljima je priznat ukupni trošak u iznosu od 1.729,64 EUR.

31. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 21. travnja 2026.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćniku Budimiru Galiću, odvjetniku u Biogradu na Moru,

- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel.