REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj: P-505/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sutkinji toga suda Ivi Raos kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice – specijalistice Tene Abram Pitner, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. za opskrbu električnom energijom iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupano po punomoćniku odvjetniku Zoranu Vukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, protiv tuženika KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, izvan ročišta, 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženom GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. za opskrbu električnom energijom iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, isplati ukupni iznos od 438,48 EUR, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, i to:

- na iznos od 352,16 EUR od dana 19.04.2024.,

- na iznos od 8,37 EUR od dana 07.05.2024.,

- na iznos od 1,99 EUR od dana 06.07.2024.,

- na iznos od 75,96 EUR od dana 07.08.2024.,

do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 151,54 EUR zajedno za zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12. ožujka 2025. navodi da je tužitelj u svojstvu opskrbljivača vršio opskrbu električne energije krajnjem korisniku JM iz [adresa] i to za obračunsko mjerno mjesto na adresi [adresa]. Predmetna nekretnina upisana je u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, zemljišnoknjižni odjel Krk te je označena kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi PAŠNJAK, k. o. [katastarska općina]. Kao suvlasnik predmetne nekretnine, na 2. suvlasničkom dijelu: 1/2, upisan je JM, dok je na spomenutom suvlasničkom dijelu zabilježeno postojanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 09. ožujka 2017., ovjerenog kod Općinskog suda u Novom Zagrebu pod posl. brojem R1-262/16 zaključenog između GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao davatelja uzdržavanja i GM [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao primatelja uzdržavanja. Međutim, tužitelj ukazuje kako je JM kao krajnji korisnik preminuo dana **.**.2022., a isti je bio stranka gore spomenutog Ugovora o doživotnom uzdržavanju i to kao primatelj uzdržavanja, dok je kao davatelj uzdržavanja označen ovdje tužitelj.

2. Tužitelj ukazuje na članak 24. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" br. 100/22.), koji propisuje: ,,Novi vlasnik građevine ili dijela građevine bez odgađanja podnosi opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom iz članka 8. stavka 1. ovih Općih uvjeta zajedno sa zahtjevom za sklapanje ugovora o korištenju mreže uz priloženu odgovarajuću ispravu o vlasništvu.'' Slijedom prednje navedenog, razvidno je kako je upravo ovdje tuženik bio u obvezi obavještavanja tužitelja kao opskrbljivača električne energije o promjenama na strani krajnjeg kupca. Međutim, tuženik kao novi suvlasnik predmetne nekretnine nije izvršio prednje navedenu prijavu promjene u osobi krajnjeg korisnika. Tužitelj je dana 09. siječnja 2025. otpremio dopis kojim je tuženika pozvao na prijavu krajnjeg kupca.

Obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju bio suvlasnik nekretnine, on je bio u obvezi prijave o promjeni krajnjeg korisnika, kao i plaćanja naknade za korištenje električne energije za predmetnu nekretninu. Bitno je naglasiti kako je tužitelj izvršio preuzete obveze te je uredno vršio isporuku električne energije, obračunavajući istu sukladno valjanom ugovoru o isporuci električne energije, ukazujući kako su računi za utuženo razdoblje otpremani upravo na adresu tuženika. Stoga, predmetno dugovanje im zasigurno nije moglo ostati nepoznato. Bitno je naglasiti kako je tužitelj dopisom od dana 09. siječnja 2025., koji prileži predmetnoj tužbi, ukazao na nepodmireno dugovanje za korištenje električne energije.

3. Slijedom prednje navedenog, tužitelj ukazuje na članak 1111. Zakona o obveznim odnosima, koji glasi: „(1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. (2) Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom.” U konkretnom slučaju tužitelj je uredno isporučivao električnu energiju koju je tuženik koristio bez plaćanja naknade, za svoju korist kao suvlasnik nekretnine nad kojom se isporuka električne energije odnosila. Stoga, temeljem prednje navedene odredbe razvidno je kako je tuženik u obvezi vraćanja stečenog odnosno plaćanja naknade ostvarene koristi, obzirom da prednje navedeno postupanje nesporno predstavlja stjecanje bez osnove sadržano propisano člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima, pošto je time dio imovine ovdje tužitelja prešao u imovinu tuženika, a taj prijelaz nije imao osnovu u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu te tužitelju pripada pravo zahtijevati povrat nezakonito stečenog povećanja imovine tuženika koju je isti stekao bez osnova. Prednje navedeno je razvidno iz presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Gž-146/2021-2 od dana 2. ožujka 2021.: „Zahtjev tužitelja u iznosu od 835,92 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sud prvog stupnja pobijanom presudom prihvaća održavanjem na snazi platnog naloga jer, na temelju izvedenih dokaza:

- nalazi utvrđenim da aktivna legitimacija tužitelja, kao pružatelja komunalne usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada, proizlazi iz Odluke o komunalnim djelatnostima Grada Z. (Glasnik Zagrebačke županije br. 4/06), Odluke o dodjeli obavljanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Z. (Službene novine Grada Z. br. 6/13), Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Z. (Službene novine Grada Z. 6/2013 i br. 1/18), i iz odredbe čl. 31. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN broj 94/13, 73/17, 14/19 - dalje: ZOGO),

- nalazi utvrđenim da je tuženik od 2011. u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik stana na adresi: A4,

- nalazi utvrđenim da pasivna legitimacija tuženika, kao vlasnika navedene predmetne nekretnine-stana na adresi predmetnog potrošačkog mjesta u A5 17, proizlazi iz odredbi čl. 20. st. 1. i st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN broj 26/03, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15), iz odredbi čl. 4. st. 2., čl. 5. st. 2., čl. 6., čl. 32. i čl. 33. tužiteljevih Općih uvjeta isporuke javne usluge sakupljanja, prijevoza i deponiranja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, kao i iz odredbi iz čl. 30. st. 5. i st. 6. ZOGO-a,

- nalazi utvrđenim da je tužitelj u svojim poslovnim knjigama, kao korisnika usluge u predmetnom stanu, imao evidentiranu B. P. (majka tuženika), te je u utuženom razdoblju isporučivao račune na njeno ime, a koji računi nisu podmireni,

- nalazi utvrđenim da je majka tuženika umrlo još tijekom 2014. godine, tj. i prije vremenskog razdoblja u kojem je nastala predmetna tražbina,

- nalazi utvrđenim da tuženik tužitelju nije prijavio promjenu vlasništva predmetnog stana (svoje stjecanje) 2011., niti je prijavio nastup smrti majke 2014., i da je koristio tužiteljevu uslugu iako nije kod tužitelja bio evidentiran kao njen korisnik. Polazeći od navedenog i navedenih zakonskih odredbi sud prvog stupnja tužbeni zahtjev ocjenjuje osnovanim jer je tužitelj, u razdoblju na koje se odnosi utuženi iznos, uredno isporučivao uslugu odvoza komunalnog otpada, da je tu uslugu upotrijebio tuženik za svoju korist kao vlasnik predmetnog stana za što tužitelju nije ništa platio, slijedom čega je tuženik, u smislu pravila o stjecanju bez osnove sadržanih u odredbama čl. 1111. do čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO/05), dužan platiti tužitelju ostvarenu korist u visini cijene pruženih usluga. Pri tome, s obzirom da ocjenjuje da se radi o tražbini stečenog bez pravne osnove, sud prvog stupnja otklanja i tuženikov prigovor zastare utužene tražbine, jer se na navedenu tražbinu ima primijeniti opći rok zastare od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO/05, koji od nastanka tražbine pa do podnošenja predmetne tužbe nije istekao.”

4. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu.

5. Sud je uvidom u spisu utvrdio da je tužba od 12. ožujka 2025. zajedno sa prilozima i pozivom na davanje odgovora na istu u roku 30 dana dostavljena tuženiku dana 27. listopada 2025. (stranica 49 spisa), a sve sukladno članku 143. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/22 i 155/23dalje: ZPP).

6. Tuženik, iako je uredno zaprimio tužbu i poziv za davanje odgovora na tužbu, nije sukladno članku 285. stavka 2. ZPP-a, u roku 30 dana od primitka tužbe podnio odgovor na istu.

7. U konkretnom slučaju, ovaj sud cijeni da su ispunjene sve pretpostavke za donošenje presude na temelju ogluhe koje su propisane čl. 331. b. st. 1. t. 1. do 4. ZPP-a, budući da iz spisa proizlazi da je tuženiku uredno dostavljena tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu (t. 5.); osnovanost tuženog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi ( t. 1.); činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio uz tužbu (stranica 6-35 spisa), a ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu( t. 6) te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

8. Tužitelju je, prema odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2., te čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a dosuđen parnični trošak prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku navedenom uz tužbu. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 12.03.2025. prema odredbi Tar. br. 7 toč. 1. Tarife u iznosu od 50,00 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 100,00 EUR, odnosno s pripadajućim PDV- om 25% EUR ukupno iznosi 125,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura prema odredbi Tar. br. 1 Tarife o sudskim pristojbama (Narodne novine 37/23) i trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu 13,27 eura prema odredbi Tar. br. 2 Tarife o sudskim pristojbama, što ukupno iznosi 151,54 eura.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO i Uredbe o izmjeni ZOO-a (Narodne novine broj 156/22). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Svetom Ivanu Zelini 21. travnja 2026.

S U D A C

Iva Raos

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dostave otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 3 (tri) primjeraka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prema čl. 353. st. 2. ZPP-a

DN-a:

1. tužitelju, po punomoćniku

2. tuženiku