Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-180/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, predsjednika vijeća te suca Vlaste Šimenić-Kovač i suca Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. UĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 4. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kov-128/2026-6 od 9. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okr. UĆ, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kov-128/2026-6 od 9. travnja 2026., na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu ZKP) u vezi s čl. 131. st. 1. ZKP-a protiv okr. UĆ produljen je istražni zatvor iz zakonske osnove predviđene odredbom čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a zbog osnovane sumnje na učin dva kaznena djela protiv imovine iz čl. 243. st. 1., 3. i 4. KZ/11 i čl. 243. st. 2. KZ/11 sve u vezi s čl. 51. st. 1. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 124. st. 2. toč. 4. ZKP-a okr. UĆ uračunato je u istražni zatvor vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. siječnja 2026. u 19,40 sati, pa nadalje.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okr. UĆ putem branitelja Filipa Glavaša, odvjetnika iz Osijeka bez navođenja žalbenih osnova ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Osijeku prihvati žalbu okrivljenika i preinači pobijano rješenje na način da okrivljeniku ukine istražni zatvor te ga pusti na slobodu, podredno da ukine rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Žalba okr. UĆ nije osnovana.

4. U žalbi okrivljenik upire kako pobijano rješenje nije dostatno obrazloženo jer da prvostupanjski sud ne navodi niti jedan dostatan razlog o postajanju osnovane sumnje, o postojanju posebne zakonske pretpostavke za produljenje istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a, a napose da su rješenju izostali valjani razlozi o mogućnosti primjene blažih mjera. Takvim žalbenim navodima upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a odnosno da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama.

4.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da i nadalje postoje svi relevantni razlozi za daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okr. UĆ iz zakonske osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a. Za svoju ocjenu prvostupanjski sud dao je jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz čl. 123. st. 1. ZKP-a, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnjom mjerom istražnog zatvora protiv okrivljenika. Ujedno je prvostupanjski sud dao valjane razloge za svoj zaključak o neprikladnosti zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama (toč. 8. obrazloženja).

5. Daljnjim žalbenim navodima okrivljenik osporava osnovanu sumnju, polemizirajući sa dokazima na kojima se temelji optužnica upirući da su kaznene prijave ošt. RĆ i ošt. ČĆ lažne i neosnovane, kako to proizlazi i iz njegove obrane koju je prvostupanjski sud propustio cijeniti te da je iz dosadašnjih rezultata postupka očito da se radi o obveznopravnom odnosu između okrivljenika i oštećenika, pri čemu su svjedoci ĐĆ, ČĆ i AĆ iskazali kako imaju saznanja o tome da su oštećenici okrivljeniku dugovali određena novčana sredstva.

5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, napominje se žalitelju da optužno vijeće koje je donijelo pobijano rješenje, a ni drugostupanjski sud nisu ovlašteni ulaziti u vjerodostojnost i prihvatljivost dokazne snage dokaza na kojima se temelji osnovana sumnja. Naime, osnovana sumnja pri odlučivanju o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza, bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će ocjenu vjerodostojnosti dokaza i odluku o tome je li okrivljenik počinio kaznena djela donijeti raspravni sud po završetku dokaznog postupka i ocjene svih izvedenih dokaza, naravno, ukoliko optužnica bude potvrđena.

5.2. Osnovana sumnja kao opća pretpostavka iz čl. 123. st. 1. ZKP-a za određivanje, a onda i produljenje istražnog zatvora na učin dva kaznena djela iznude i to iz toč. 1. iz čl. 243. st. 1., 3. i 4. KZ/11 te iz toč. 2. iz čl. 243. st. 1. i 2. KZ/11 proizlazi iz optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj KO-DO-239/2026 od 7. travnja 2026., kao i dokaza na kojima se ista temelji, a napose iz sadržaja zapisnika o ispitivanju ošt. i žrtvi ČĆ i RĆ, a koje navode potvrđuju sadržaji zapisnika o ispitivanju svjedoka ĐĆ, AĆ, ŽĆ, zapisnici o pretrazi mobitela oduzetog od okr. UĆ, a s tim u vezi i sadržaja razmijenjenih SMS poruka između okrivljenika i ošt. ČĆ, ugovora o kreditima na ime korisnika ošt. ČĆ i ošt. RĆ, zapisnika o prikrivenoj policijskoj radnji – klopka PU osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije od 16. siječnja 2026., specifikacije privremeno oduzetog novca od okr. UĆ **.**.2026., potvrde o vraćanju predmeta PU osječko baranjske, Sektora krim. policije od 27. siječnja 2026., zapisnika o prepoznavanju predmeta PU osječko-baranjske, Sektora krim. policije, Službe organiziranog kriminaliteta od 25. veljače 2026. s DVD fotografijama prepoznatih predmeta od strane ošt. ČĆ i RĆ.

5.3. Osnovana sumnja opća je zakonska pretpostavka da se protiv neke osobe odredi, odnosno produlji istražni zatvor.

6. Žalitelj (okrivljenik) osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju posebne zakonske pretpostavke za daljnjom mjerom istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a smatrajući kako ne postoje osobite okolnosti koje bi opravdavale produljenje istražnog zatvora iz citirane zakonske osnove, da rizik od ponavljanja kaznenog djela mora biti stvaran te da sud mora cijeniti sve okolnosti predmeta, uključujući osobnost okrivljenika i njegovu prošlost, apostrofirajući kako do sada nije osuđivan.

6.1. Glede prethodno navedenih žalbenih navoda, unatoč tome što okrivljenik do sada nije osuđivan, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da takva opasnost i dalje postoji. Naime, postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela procjenjuje se i prema težini okolnosti iz činjeničnog opisa optužnice, a prema kojem je opisu osnovano sumnjiv da je u razdoblju od srpnja 2025. do 20. siječnja 2026. u sedam navrata kada je na stadionu Opus Arene sreo ošt. ČĆ od njega tražio novac za dugovanje za kupljenje dresove, pri čemu mu je govorio da će ga izbatinati, slomiti ruke i noge, uzeti auto, da zna gdje je, gdje mu žive i rade članovi obitelji, da je dobar s "U", da ima ekipu koja će sve to za njega napraviti, zbog čega mu je ošt. ČĆ kroz navedeno razdoblje u strahu za svoj život i život obitelji isplatio ukupno 14.000,00 eura, pri čemu je u odnosu na posljednji događaj zatražio pomoć policije kada je u svojstvu policijskog pouzdanika 20. siječnja 2026. u caffe baru "Cigla" okrivljeniku predao iznos od 3.000,00 eura. Ujedno je, na razini osnovane sumnje okrivljenik i u odnosu na ošt. RĆ (toč. 2. optužnice) u vremenskom razdoblju do listopada od 22. prosinca 2025. postupio na istovjetan način (u više navrata tražio novac za navodni dug zbog kupljenih dresova govoreći da će njegov dug prodati čepinskoj mafiji, da oni znaju gdje živi i radi itd.) te mu je ošt. RĆ u strahu ukupno predao 38.500,00 eura te vratio 120 nogometnih dresova koje je od njega prethodno kupio. I po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, okrivljenik je, na razini osnovane sumnje iskazao izrazitu upornost, agresivnost i bezobzirnost u protupravnom postupanju na štetu ošt. i žrtve, ČĆ i RĆ. Kada se uz navedeno ima u vidu i da je okrivljenik prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dakle, za prekršaj s elementima nasilja, a kakva su i kaznena djela za kakva se okrivljenik ovdje osnovano sumnjiči, sve prethodno navedene okolnosti, i po ocjeni ovog suda, a protivno žalbenim navodima, upućuju na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela, o čemu je prvostupanjski sud pod toč. 7. do 7.2. obrazloženja dao jasne i argumentirane razloge koje prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće.

7. Okrivljenik također ističe da mu je daljnjim boravkom u istražnom zatvoru povrijeđeno načelo razmjernosti kao i njegovo pravo na osobnu slobodu zajamčeno čl. 22. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990, 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010. i 5/2014. – dalje u tekstu Ustav).

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni razloga za daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora na način koji bi predstavljao kršenje navedenog ustavnog prava okrivljenika. Naime, neovisno što je sloboda pojedinca ustavno zaštićena kategorija, žalitelj u potpunosti zanemaruje da sud procjenjuje od slučaja do slučaja opravdanost oduzimanja slobode kada je ono utemeljeno na zakonu, a oduzimanje slobode je opravdano, kako je to obrazloženo u toč. 6.1. ovog rješenja. Mjera istražnog zatvora ne predstavlja kažnjavanje, već u konkretnoj situaciji mjera kojom se preveniraju utvrđene opasnosti na strani okrivljenika. Uz to je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

8. Ujedno, sasvim su promašeni žalbeni navodi okrivljenika da je produljenjem istražnog zatvora došlo do grube povrede načela razmjernosti iz čl. 4. ZKP-a jer je prvostupanjski sud pri odlučivanju o radnjama i mjerama ograničenja slobode pazio te valjano utvrdio da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može ostvariti blažom mjerom, o čemu je u toč. 8. obrazloženja pobijanog rješenja dao jasne, provjerljive i dostatne razloge, a koje prihvaća i ovaj sud.

9. Slijedom iznesenog, a budući ovo vijeće ispitujući pobijano rješenje u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 nije naišlo na povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, shodno čega je temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješeno kao u izreci.

Osijek, 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić