Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžm-8/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom postupku prema maloljetnom JĆ, zbog kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz članka 323.a stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broja Km-13/2025 od 19. siječnja 2026., u sjednici održanoj 21. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba maloljetnika JĆ odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Splitu je, na temelju članka 16. Zakona o sudovima za mladež Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine" broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 - dalje u tekstu: ZSM) maloljetnom JĆ, izrekao odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod, u kojem maloljetnik ostaje najmanje 6 (šest) mjeseci, a najdulje 3 (tri) godine, uz obvezu suda da svakih šest mjeseci ispita postoji li osnova za obustavu ili zamjenu mjere drugom odgojnom mjerom (članak 18. stavak 2. ZSM), zbog kaznenog djela protiv javnog reda nasilničkim ponašanjem iz članka 323.a stavka 1.KZ/11.

1.1. Na temelju članka 89. stavka 1. ZSM oštećeni KĆ s postavljenim imovinsko pravnim zahtjevom upućen je u parnicu.

1.2. Na temelju članka 89. stavka 1. ZSM odlučeno je kako troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetnik po braniteljici Ljubici Vuković, odvjetnici u Splitu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, „povrede kaznenog prava“ i „odluke o kaznenoj sankciji“, s prijedlogom da se pobijano rješenje „preinači podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje“.

3. Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 52/14, 70/17, 126/19, 130/12 odluka i rješenja USRH, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 -dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, a nakon obavljenog uvida vraćen je ovom sudu na daljnje postupanje.

4. Žalba maloljetnog JĆ nije osnovana.

5. Iako u uvodu žalbe maloljetnik navodi kako pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u nastavku žalbe pravno ne označava koju bi to bitnu povredu odredaba kaznenog postupka prvostupanjski sud počinio nego samo paušalno navodi kako se pobijano rješenje ne može ispitati jer je nerazumljivo. Zbog toga je u povodu žalbe maloljetnika, a po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08, ovaj sud ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti te nije utvrdilo kako bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 na koju neutemeljeno maloljetnik u svojoj žalbi ukazuje, a osim toga nije povrijeđen kazneni zakon na štetu maloljetnika i rješenje je donijelo ovlašteno tijelo.

6. Pobijajući rješenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u žalbi maloljetnika ne ističu se nove okolnosti ili dokazi koji bi upućivali na moguću drugačiju odluku prvostupanjskog suda nego se samo analiziraju i preocjenjuju izvedeni dokazi, s ciljem ekskulpacije maloljetnika. U tom kontekstu istaknut je iskaz svjedoka NĆ, koji u bitnom potkrjepljuje navode obrane maloljetnika kako nije počinio inkriminirano djelo, pri čemu se u žalbi posebice navodi kako je prvostupanjski sud taj iskaz trebao prihvatiti u potpunosti kao logičan, uvjerljiv i dosljedan, a ne samo djelomično i to u dijelu u kojem je potkrijepljen iskazom žrtve KĆ. Na kraju maloljetnik smatra kako iz rezultata provedenog dokaznog postupka ipak ne proizlazi da bi počinio terećeno kazneno djelo i da se može raditi o neprimjerenom postupanju u vidu izoliranog verbalnog incidenta u kojem su i maloljetnik i žrtva jedan drugome upućivali uvrede.

6.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja utvrđenja je dao sasvim jasne, uvjerljive i logički obrazložene razloge, koje kao ispravne prihvaća i ovaj sud, budući da imaju potporu u stanju spisa. Sasvim ispravno prvostupanjski sud je prihvatio iskaz žrtve KĆ, kao vjerodostojan jer je uvjerljiv i detaljan, a osim toga djelomično je potvrđen i iskazom svjedoka TĆ, koji je između ostalog naveo kako je ipak između maloljetnika i žrtve bilo verbalnih i fizičkih sukoba. Naime, žrtva KĆ u svojem iskazu opisao je na koji način se maloljetnik ponašao prema njemu u inkriminiranom razdoblju kako bi znao psovati mu majku iz čistog mira, da ga je udario dlanom po licu, nogom u rebra, jedne prigode da mu je bacio tenisicu u školjku wc-a, pri čemu da ga nikada nije provocirao i da želi biti sa svim štićenicima Centra za pružanje usluga u zajednici Split, u dobrim odnosima pa tako i s maloljetnim JĆ.

7. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su se u ponašanju maloljetnika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 323.a stavka 1. KZ/11 jer iz utvrđenih činjenica doista proizlazi da je maloljetnik nasilničkim i osobito drskim ponašanjem na javnom mjestu doveo žrtvu KĆ u ponižavajući položaj, uslijed čega ne stoji ni žalba maloljetnika zbog povrede kaznenog zakona

8. Ispitujući odluku o izrečenoj odgojnoj mjeri, u povodu samo jednog žalbenog navoda koji se odnosi na tu žalbenu osnovu, da je maloljetnička sankcija „suviše stroga“,ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere maloljetničke sankcije. Naime, sukladno članku 6. ZSM svrha maloljetničkih sankcija je pružanje zaštite, brige, pomoći i nadzora maloljetniku, radi njegova odgoja, razvijanja njegove osobnosti i jačanja njegove osobne odgovornos ti, sve u cilju suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela. U tom smislu, izbor konkretne mjere mora biti individualiziran i prilagođen osobnosti maloljetnika, njegovim životnim prilikama i stupnju poremećaja u ponašanju. Odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod iz članka 16. ZSM predstavlja najintenzivniju institucionalnu odgojnu mjeru, koja se izriče kada je, imajući u vidu osobne prilike maloljetnika i narav počinjenog djela, nužno njegovo izdvajanje iz dotadašnje sredine te uključivanje u sustav pojačanog stručnog nadzora i odgojnog djelovanja. U konkretnom slučaju, iz nalaza i mišljenja stručne osobe pedagoginje JĆH i defektologinje Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, iskaza maloljetnikovog oca ŽĆ i iz prikupljenih socioanamnestičkih podataka proizlazi da se kod maloljetnika radi o izraženijim poremećajima u ponašanju, uz poteškoće u prihvaćanju autoriteta i poštivanju društvenih normi, kao i izostanak pozitivnog učinka ranijih odgojnih utjecaja i izrečenih mjera. Stoga je pravilno zaključeno da blaže odgojne mjere ne bi bile dostatne za postizanje svrhe iz članka 6. ZSM.

8.1. Upućivanjem u odgojni zavod maloljetniku se osigurava strukturirano okruženje u kojem se kroz kontinuirani stručni rad može djelovati na promjenu njegovih obrazaca ponašanja, razvoj socijalnih vještina i prihvaćanje društveno prihvatljivih normi, čime se ostvaruje svrha odgojnih mjera. Dodatno, činjenica da sud, sukladno članku 18. stavku 2. ZSM, svakih šest mjeseci preispituje potrebu daljnjeg trajanja mjere, osigurava njezinu prilagodbu napretku maloljetnika i sprječava njezino trajanje dulje nego što je nužno. Slijedom navedenog, izrečena odgojna mjera nije prestroga niti nerazmjerna, već predstavlja nužan i primjeren odgovor na utvrđeno ponašanje maloljetnika, usmjeren isključivo na njegovo preodgajanje i resocijalizaciju.

9. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se pobijano rješenje pobija, niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu.

Split, 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća za mladež

Neven Cambj