REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj : Gž-323/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupana po punomoćniku Bori Erceg, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika Ad1) EG iz [adresa] i Ad2) PRIMOŠTEN VODOVOD I ODVODNJA D.O.O. (OIB: 59902363230) Primošten, Sv. Josipa 7, te umješač na strani tuženika OPĆINA PRIMOŠTEN (OIB: 16878804200) Sv. Josip 7, Primošten, zastupana po općinskom načelniku LG, radi prestanka uznemiravanja, rješavajući žalbu tuženika Ad)1 i 2. te umješača na strani tuženika, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 19. studenog 2025. Poslovni broj: P-252/2019-53, u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe tuženika i umješača i ukida presuda Općinskog suda u Šibeniku od 19. studenog 2025. Poslovni broj: P-252/2019-53, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suda suđeno je :

„I. Utvrđuje se da su tuženici, i to tuženik ad. 1. uklanjanjem i odnošenjem parkirnog stupa sa ključem od pocinčanog željeza sa fluorescentnom trakom, visine 60 cm, dimenzije cijevi 50 mm, dimenzije baze 14x14cm sa mjesta označenog kao rupa 2 položenog na dijelu čest. br. 55424 K. O. [katastarska općina], sukladno skici mjesta spora izrađenoj za potrebe predmetnog postupka od strane vještaka mjernika ĐG, ing. geod. u Šibeniku dana 19. studenog 2024. godine, koja skica mjesta spora je sastavni dio ove presude, i uklanjanjem i odnošenjem tzv. čuvara parkinga - zaštitnog preklopnog stupa u obliku obrnutog slova U dimenzija cca 50 x 30 cm sa mjesta označenog kao rupa 1 položenog na dijelu čest. br. 1049/3 K. O. [katastarska općina], sukladno gore navedenoj skici mjesta spora, te tuženik ad. 2. davanjem naloga tuženiku ad. 1. da postupi na opisani način u korist tuženika ad. 2., uznemiravali tužiteljicu u vršenju vlasničkih ovlaštenja na gore opisanim nekretninama, pa se nalaže tuženicima da u roku od 15 dana uspostave prijašnje stanje na gore opisanim nekretninama na način da uklonjene gore opisane metalne stupove-zaštite parkinga vrate na mjesta na kojima su isti bili prije uklanjanja kako je to gore opisano.

II. Zabranjuje se tuženicima svako daljnje takvo ili slično ometanje vlasničkopravnih ovlaštenja tužiteljice na nekretninama oznake čest. br. 55424 K. O. [katastarska općina], površine 33 m2, označene slovima C-D-E-F-G-H-C i čest. br. 1049/3 K. O. [katastarska općina], površine 10 m2, označene slovima A-B-H-G-F-A sukladno skici mjesta spora izrađenoj za potrebe predmetnog postupka od strane vještaka mjernika ĐG, ing. geod. u Šibeniku dana 19. studenog 2024. godine, koja skica mjesta spora je sastavni dio ove presude, u roku od 15 dana.

III. Dužni su tuženici solidarno nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.149,23 eura sa s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

2.Pravodobno izjavljenim žalbama prvostupanjsku presudu pobijaju tuženici Ad) 1. i 2. i umješač zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).Pobijaju i odluku o troškovima postupka.

2.1.Tuženik Ad)1.(dalje; prvotuženik) u žalbi navodi da je sve radnje koje se u postupku pripisuju poduzimao isključivo u okviru svojih redovnih radnih obveza, postupajući po nalogu njegove direktorice, koja je taj nalog dobila od načelnika Općine Primošten, jedinog nadležnog za upravljanje predmetnom komunalnom infrastrukturom..

3. Navodi da nikada nije samostalno donosio odluke, niti je imao ovlast, namjeru ili interes da samostalno uklanja bilo kakve stupiće ili poduzima radnje zbog kojih je dospio u predmetni postupak.

3.1. Ističe da je presuda donesena polazeći od pogrešne pretpostavke da je tužiteljica vlasnica na predmetnim česticama, iako je nesporno da su iste bile izvanknjižno vlasništvo Općine Primošten, a prije donošenja presude su i evidentirane kao vlasništvo Općine Primošten javno dobro u općoj uporabi, pa iz toga razloga izreka presude ne odgovara stvarnom pravnom stanju niti je uopće moguće ispitati zakonitost takve odluke čime je počinjena bitna povreda parničnog postupka, jer sud presuđuje o pravu koje u trenutku donošenja presude više nije postojalo.

3.2. Nadalje navodi da se negatorna tužba može voditi samo protiv onoga tko samostalno i protupravno smeta tužitelja, a da on to po svojoj funkciji i ovlastima nije mogao biti. kao obični zaposlenik komunalnog društva jer je izvršavao radni zadatak u obveznoj hijerarhiji, bez mogućnosti da odbije nalog ili da samostalno procjenjuje vlasničkopravni status zemljišta pa smatra da ne može biti pasivno legitimiranom osobom niti može odgovarati kao smetatelj.

3.3. Također da je potpuno nepravično i pravno pogrešno dosuditi da kao izvršitelj naloga, snosi troškove postupka .jer nije uzrokovao spor, nije imao ikakav utjecaj na situaciju, niti je imao ikakvu faktičnu mogućnost drugačije postupiti.

3.4. Predlaže da Županijski sud preinači presudu tako da se tužbeni zahtjev protiv njega u cijelosti odbije, te da se tužiteljici naloži snošenje troškova postupka. podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje u dijelu koji se odnosi na njega.

4.Tuženik Ad) 2. (dalje: drugotuženik) navodi u žalbi da se prema članku 352. stavku 1. Zakona o parničnom postupku, nove činjenice i novi dokazi u žalbi dopušteni su ako se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, a da je u konkretnom predmetu bitna povreda postupka nastupila jer je sud u izreci presude polazio od pretpostavke da tužiteljica u trenutku donošenja presude posjeduje sporne nekretnine, iako to pravno stanje više nije postojalo. Nadalje da članak 354. st. 2. točka 11. ZPP- a propisuje da je presuda ništetna ako ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito ako izreka presude proturječi samoj sebi ili razlozima presude ili ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama a da u konkretnom slučaju izreka presude nalaže vraćanje stupića na javnu površinu gdje tužiteljica nije vlasnik niti može ostvarivati negatornu zaštitu pa je izreka presude proturječna stvarnom pravnom stanju, nespojiva s razlozima presude i činjeničnim stanjem, što čini bitnu povredu postupka po čl. 354. st. 2. točki 11. ZPP-a.

4.1. Ističe da je nakon zaključenja glavne rasprave, a prije objave i donošenja presude, došlo do promjene vlasništva nad predmetnim česticama temeljem Odluke o komunalnoj infrastrukturi koja je donesena na temelju članka 35. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj: 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19 i 144/20), članka 59., 62. st.1. i 132. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24) i članka 37. Statuta Općine Primošten („Službeni vjesnik Općine Primošten“, br. 1/21, 2/21), od strane Općinskog vijeća na 2. sjednici održanoj dana 25. srpnja 2025. godine.

4.2. Tvrdnji je da u vrijeme poduzimanja spornih radnji uklanjanja stupića, Primošten Odvodnja d.o.o. nije postupala samostalno niti je preuzimala bilo kakvu stvarnu vlast nad predmetnim površinama i da su radnje koje su provedene bile izvršene isključivo po nalogu Općine Primošten, koja je u relevantnom razdoblju imala položaj zakonitog posjednika sporne površine te je bila ovlaštena, a ujedno i dužna, poduzimati radnje održavanja, uređivanja i osiguravanja prohodnosti površina koje služe javnoj uporabi i pristupu.

4.3. Također da je Općina Primošten u cijelom razdoblju obavljala posjedovnu vlast nad predmetnom površinom, da se radilo o pristupnoj i funkcionalnoj javnoj površini koja se kroz dugi niz godina koristila kao spojna komunikacija između dviju ulica, a održavanje takvih površina predstavljalo je dio redovnih komunalnih poslova Općine. Sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, a osobito članku 59. i članku 132., jedinica lokalne samouprave upravlja komunalnom infrastrukturom, uključujući pristupne i prometne površine koje služe stanovništvu, te je ovlaštena uklanjati zapreke i osiguravati nesmetano korištenje tih površina, te da je upravo iz tih razloga Općina Primošten je bila zakoniti posjednik površine, jer je na njoj provodila komunalni nadzor, održavanje, evidentiranje i uklanjanje fizičkih prepreka kada bi se one pojavile i u takvim okolnostima nije bilo moguće da tužiteljica stekne isključivi posjed nad površinom koja se koristi kao javni prolaz i koja nikada faktički nije bila izdvojena iz opće uporabe.

4.4. Pobija i odluku o trošku postupka jer je sud primijenio čl. 154. st. 1. ZPP-a suprotno njegovoj svrsi, budući u trenutku donošenja presude tužiteljica više nije imala aktivnu legitimaciju te njezin zahtjev objektivno nije mogao biti usvojen.

4.5. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, te naloži tužiteljici da nadoknadi parnični trošak tuženoj, podredno, da pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5.Umješač na strani tuženika navodi u žalbi da je nakon zaključenja glavne rasprave, a prije donošenja i objave presude, došlo do pravno relevantne promjene statusa spornih čestica: temeljem Odluke o komunalnoj infrastrukturi Općine [adresa] i provedenog geodetskog elaborata utužene čestice 10493 i 55424 k. o. [katastarska općina] brisane su i pripojene novonastaloj čest. br. 22234 k. o. [katastarska općina], upisanoj kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Općine Primošten, koja je činjenica potvrđena od nadležnog katastra i provedena u zemljišnim knjigama prije donošenja pobijane presude, dok se sud pri odlučivanju vodio činjenicom kao da tužiteljica još uvijek vlasnica na nekretninama, iako je aktivna legitimacija u međuvremenu otpala pa da je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP- a, jer izreka presude nalaže vraćanje stupića i zabranu ometanja na javnoj površini u vlasništvu umješača, Općine Primošten, u korist osobe koja više nije vlasnik niti ima ikakvo stvarnopravno ovlaštenje na spornim česticama čime ispunjen uvjet iz čl. 352. st. 1. ZPP-a za iznošenje novih činjenica i dokaza u žalbi, budući da je promjena vlasništva i upis javnog dobra nastupio nakon zaključenja rasprave, a od odlučnog je značaja za ishod spora.

5.1. Ističe da sporna površina faktično i funkcionalno čini dio komunalne infrastrukture

– pristupnog koridora/spojne komunikacije između dviju ulica – kojom Općina Primošten kao jedinica lokalne samouprave upravlja, održava je i osigurava njezinu prohodnost, sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu ,te da je Upravo je iz tog razloga Općinsko vijeće donijelo Odluku o komunalnoj infrastrukturi, a na temelju te odluke izrađen je geodetski elaborat i provedeno spajanje utuženih čestica u jedinstvenu česticu javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu Općine, no da je sud odbacio teze o komunalnoj infrastrukturi i javnom karakteru površine oslanjajući se gotovo isključivo na subjektivne iskaze svjedoka tužiteljice.

5.2. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbe tuženika ad 2 i umješača, preinači pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije kao neosnovan, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Predlaže se i preinačenje odluke o trošku postupka na način da je tužiteljica dužna naknaditi parnične troškove tuženicima i umješaču, budući da u trenutku donošenja presude više nije imala aktivnu legitimaciju niti pravni interes za vođenje postupka.

6.U odgovoru na žalbu tužiteljica ističe da se novi dokazi i nove činjenice koje u žalbi iznose tuženici i umješač na strani tuženika odnose na promjenu vlasničkog režima na predmetnim nekretninama koja promjena je i prema navodima samih tuženika i umješača na strani tuženika izvršena nakon zaključenja glavne rasprave u predmetnoj pravnoj stvari, pa da je jasno da navedeni dokazi i činjenice utječu na utvrđenje činjeničnog stanja u predmetnoj pravnoj stvari i aktivnu legitimaciju tužiteljice, te su kao takvi nedopušteni obzirom da su iznesene činjenice nastupile nakon zaključenja glavne rasprave.

6.1. Navodi kako su izneseni žalbeni navodi tuženika i umješača na strani tuženika neosnovani obzirom da su u negatornim tužbama sukladno aktualnoj sudskoj praksi pasivno legitimirani kako osoba koja je izvršila čin uznemiravanja, što bi u predmetnom postupku bio tuženik ad. 1., tako i osoba po čijem nalogu bi bilo izvršeno uznemiravanje, što bi u predmetnom postupku bio tuženik ad. 2. kao poslodavac tuženika ad. 1., te i osoba u čiju korist je izvršeno uznemiravanje, što bi u konkretnom slučaju bio umješač na strani tuženika, pri čemu vlasnik nije u obvezi utužiti sve navedene osobe.

6.2. Tvrdnji je da predmetne nekretnine nikada nisu predstavljale ni nerazvrstanu cestu ni komunalnu infrastrukturu bilo kakve vrste, već su isti bile u isključivom vlasništvu i posjedu tužiteljice što je potvrđeno iskazima svjedoka u predmetnom postupu i iskazom same tužiteljice, a da u prilog vlasništvu tužiteljice na predmetnim nekretninama ide i aktivnost tužiteljice iskazana kroz presude ovog suda broj P- 264/2019 i P-300/2023 koje postupke je tužiteljica pokrenula upravo u svrhu uknjižbe prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime, te vlasništvo tužiteljice na predmetnim nekretninama upravo dokazuje i pokretanje predmetnog postupka kojim tužiteljica poduzima pravne radnje kako bi zaštitila svoje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.

6.3. Također da su neosnovani također i žalbeni navodi tuženika i umješača na strani tuženika sukladno kojima je predmetna presuda, u slučaju da ista postane pravomoćna, neprovediva i protivna režimu javnog dobra, pošto je pravomoćnost presude usmjerena na trenutak zaključenja glavne rasprave, u kojem trenutku je tužiteljica bila upisana kao isključiva vlasnica na predmetnim nekretninama, dok iznošenje novih činjenica i dokaza u žalbi na navedenu okolnost nije dopušteno, dok je predmetna presuda ovršiva što jasno proizlazi iz sadržaja odnosno izreke iste, a promjena katastarske oznake nekretnina koje su navedene u izreci presude nije zapreka u provedbi presude u ovršnom postupku pošto se ispravama može dokazati kako je došlo do iskazane promjene u identifikaciji nekretnina navedenih u izreci presude.

6.4. Predlaže drugostupanjskom sudu odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

7. Žalbe su osnovane.

8. Tužiteljica u tužbi navodi kako je stvarni i izvanknjižni vlasnik dijela čest zem. 1049 K. O. [katastarska općina] površine 10m2 označenog slovima A-B-H-G-F-A i dijela čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 33m2, označenog slovima C-D-E-G-H-C sve sukladno geodetskom snimku izrađenom od strane pravne osobe Ureda za izmjeru d.o.o. Šibenik, VG, dipl. ing. geod. predmet broj UZI-148/18 od dana 20. kolovoza 2018. godine., da je pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekla temeljem nasljeđivanja iza smrti svog supruga pok. GG, kao stvarnog i izvanknjižnog vlasnika predmetne nekretnine za cijelo, sukladno rješenju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-2165/14 od dana 15. siječnja 2015. godine, da je suprug i prednik tužiteljice IG pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao temeljem nasljeđivanja iza smrti svog oca FG sukladno rješenju o nasljeđivanju ovog suda pod poslovnim brojem O-484/85 od dana 18. lipnja 1985. godine, da predmetne nekretnine da predstavljaju kolni pristup od [adresa] u [adresa] oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] do nekretnina vlasništva prednika tužiteljice oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina], dok su izgradnjom nove prometnice zapadno od ulice Rupe opisani dijelovi predmetnih nekretnina izgubili opisanu svrhu, pa su ih tužiteljica i njezini prednici koristili radi parkiranja svojih automobila, da je tužiteljica na jugoistočnom dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 33m2, označenog slovima C-D-E-F-G-H-C prema ulici Rupe označe čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], postavila parkirni stup sa ključem od pocinčanog željeza sa fluorescentnom trakom, visine 60cm, dimenzije cijevi 50mm, dimenzije baze 14x14, dok je na sjeverozapadnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 10m2, označenog slovima A-B-F-G-F-A prema novosagrađenoj ulici postavila tzv. Ć parkinga – zaštiti preklopni stup u obliku obrnutog slova U dimenzije cca 50x30 cm za rezervaciju parkirnog mjesta s lokotom i reflektirajućim oznakama sve kako bi fizički onemogućila bilo kakve pokušaje parkiranja automobila trećih osoba, najčešće turista u vrijeme ljetnih mjeseci, na opisanom dijelu predmetne nekretnine no da je dana 22. kolovoza 2018. godine, tuženik Ad1 da je , kao zaposlenik pravne osobe tuženika Primošten odvodnja d.o.o. [adresa], pristupio na predmetne nekretnine te sa istih uklonio i sa sobom odnio naprijed opisne zaštite za parking postavljene od strane tužiteljice te su time tuženici svojim postupanjem uznemirili tužiteljicu u vršenju vlasničkih ovlaštenja na spornim dijelovima nekretnina.

9. Tužiteljica tužbu temelji na odredbi članka 167. st. 1. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 12/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 u daljnjem tekstu ZVDSP) prema kojoj ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika, na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

10. U postupku je nesporno da prvo tuženik po nalogu drugo tuženika dana 22. kolovoza 2018. godine, sa nekretnina koje su predmet tužbe, uklonio postavljene stupiće i zaštite za parking, a prvostupanjski sud nalazi spornim vlasništvo utuženih nekretnina, kao i da li iste predstavljaju nerazvrstanu cestu o kojima brine jedinica lokalne samouprave te fizičke osobe na istima ne mogu stjecati pravo vlasništva, a također sporna je pasivna legitimacija tuženika budući su isti takav prigovor postavili već u odgovoru na tužbu.

11.Prvostupanjski sud analizirajući provedene dokaze utvrđuje:

- da predmet spora predstavljaju nekretnine koje su u vlasništvu tužiteljice i to utvrđene pravomoćnom sudskom presudom ovog sudom P-264/19,

- da su svjedoci iskazivali kako su se predmetnom nekretninom koristili isključivo prednici tužiteljice, sama tužiteljica te one osobe koje su nekretninu koristite, bilo za prolaz pješke ili za parkiranje automobila, uz prethodnu dozvolu tužiteljice,

- da se predmet spora nalazi između dvije ulice, odnosno stare ulice i nove ulice koja je sagrađena te na taj način spaja te dvije ulice ali ne predstavlja put za javno dobro,

- da Odlukom o nerazvrstanim cestama na području Općine [adresa] od dana 07. ožujka 2016. godine nije utvrđeno da bi nekretnine koje su predmetom postupka bile utvrđene kao nerazvrstane ceste.

12. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da je odredbom članka 102. stavak 1. i 2. Zakona o cestama propisano da nerazvrstana cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu, da se nerazvrstana cesta upisuje u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave, a kako je utvrđeno da spornim česticama nije, niti može prolaziti itko bez suglasnosti pretpostavka iz odredbe članka 2. stavak 1. Zakona o cestama, koja određuje da su nerazvrstane ceste one ceste koje se koriste za promet vozila, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim navedenim zakonom, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu Zakona o cestama, nije ispunjena, budući nekretnine ne koristi svatko, niti su pristupačne većem broju korisnika. Nadalje da se ne radi u smislu odredbe čl. 101. stavak 1 Zakona o cestama o nerazvrstanoj cesti kao javnom dobru u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi, niti u smislu odredbe čl. 131. Zakona o cestama koja je na dan stupanja na snagu Zakona o cestama bila pristupačna većem broju korisnika, a koja nije bila razvrstana kao javna cesta, a da tuženici ničim nisu dokazali da bi predmetne nekretnine predstavljale nerazvrstanu cestu, da ista nije navedena u odluci Općine Primošten koja u prilogu ima navedene nekretnine koje predstavljaju nerazvrstane ceste, te nisu niti dostavili dokaz kao što je pravomoćan uporabna dozvola kako to propisuje Zakona o cestama da bi neka cesta postala nerazvrstana cesta, iako je teret dokaza bio na njima.

13. U obrazloženju prvostupanjski su ističe da u odnosu na sam čin uznemiravanja koji se sastojao u uklanjanja stupića, sami tuženici su u odgovoru na tužbu a kasnije i u svojim iskazima potvrdili da su stupiće uklonili što uz prijašnja utvrđenja ukazuje na osnovanost tužbenog zahtjeva odnosno onemogućavanja tužiteljice u ostvarivanju njezinih vlasničkih ovlaštenja.

14.Ovakav materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda za sada se ne može prihvatiti.

15.Tužiteljica je zatražila vlasničku zaštitu radi uznemiravanja u smislu odredbe članka 167. ZVDSP.

16. Prema odredbi članka 167. ZV-a da bi u postupku pred sudom vlasnik ostvario negatorijsku zaštitu od uznemiravanja, vlasnik mora dokazati da je vlasnik nekretnine (pravi vlasnički zahtjev – članak 167. stavak 2. ZV-a) ili pravni temelj i istinit način svojega stjecanja posjeda nekretnine (zahtjev predmnijevanog vlasnika – članak 167. stavak 4. ZV-a), te da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti glede tih stvari.

17. Vlasnik je ovlašten zahtijevati tuženikovo negativno ili pozitivno činjenje, kojim će prestati bespravno uznemiravanje vlasništva, pa je on svoj zahtjev ovlašten usmjeriti kako na tuženikovu činidbu kojom uspostavlja ono stanje kakvo je bilo prije uznemiravanja, tako i na propuštanje daljnjeg uznemiravanja. Radi uspostave prijašnjeg stanja vlasnik može zahtijevati od treće osobe koja ga uznemirava pozitivnu ili negativnu činidbu, pa tako i činidbu kojom će se uspostaviti stanje kakvo je bilo do tog uznemiravanja.

18. Pasivno je legitimirana svaka osoba koja vlasnika uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti glede stvari, ako ona to čini bespravno (osoba koja neposredno uznemirava vlasnika bilo postupajući u svoje ime, bilo po nalogu ili u korist treće osobe, a i osoba po čijem se nalogu čini ono što uznemirava vlasnika, kao i osoba u čiju se korist vlasnik uznemirava ako je ona znajući za to što se čini, to odobrila, ili se time okoristila).

19. Radi se o uznemiravanju u okolnostima kada neka osoba izvršava neku svoju vlast na stvari, ako na toj stvari poduzima radnje prisvajajući za sebe kakvo stvarno ili obvezno pravo koje joj ne pripada, ili u okolnostima kada ta osoba samovoljno proširuje neko pravo.

20. Negatorijski zahtjev se osnovano može podići samo protiv onih uznemiravanja koja su izvršena bespravno, dakle, ukoliko ta treća osoba, na te radnje nije ovlaštena nekim svojim subjektivnim pravom, niti zakonskim ograničenjem vlasnikovog prava.

21. Tužiteljica je dakle ta koja treba dokazati sukladno odredbi članka 167. ZV-a da je vlasnik odnosno kvalificirani posjednik stvari i čin uznemiravanja koji mora biti protupravan i predstavljati trajno smetanje.

22. Vlasnika uznemirava u izvršenju njegovih ovlasti ona osoba koja mu nije oduzela posjed stvari, nego je stvorila stanje u kojem je vlasnikova pravna vlast na toj stvari sužena a to je tada kada je nastalo stanje u kojem neka druga osoba izvršava neku svoju vlast na stvari, a to je ako poduzima čine prisvajajući si kakvo stvarno ili obvezno pravo koje joj pripada ili faktično izvršavajući sadržaj nekog prava koje joj ne pripada, bez obzira je li ona time prisvaja ili svojata to pravo ili ne.

23. Vlasnikova pravna vlast sužena je tuđim radnjama i onda kada se pojedinačne radnje uznemiravanja ponavljaju a i onda kada se s obzirom na okolnosti može opravdano očekivati da će se ponoviti.

24.Osnovano žalitelji u žalbama ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući presuda ne sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni, te se ista presuda ne može ispitati, a stoga što prvostupanjski sud ne daje razloge o tome da li si tuženici prisvajaju neko stvarno ili obvezno pravo koje im ne pripada, kao ni da se pojedinačni čini uznemiravanja ponavljaju, odnosno da je s obzirom na konkretne okolnosti opravdano očekivati da će se ponoviti, i to posebno u odnosu na propise lokalne samouprave, tvrdnje tuženika oko posjeda nekretnine koja je predmetom spora i ocjena je ovog suda da se osnovanost osnove tužbe i osnovanost tužbenog zahtjeva ne može prosuđivati samo kroz utvrđenja oko dokaza vlasništva nekretnine nego i kroz smisao cjelovite odredbe članka 167. ZVDSP, a to je pitanje svojatanja nekakvog prava tuženika te ograničavanja vlasništva tužiteljice pa stoga, kako nema razloga o istome u prvostupanjskoj presudi, po ocjeni ovog suda počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, uslijed čega je valjalo prihvatiti žalbe te riješiti kao u izreci na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

25.Novom odlukom prvostupanjski sud će otkloniti postojanje bitne povrede te za odluku dati valjane razloge u gore navedenom pravcu, a ponovnom ocjenom provedenih dokaza posebno se osvrćući na propise jedinice lokalne uprave kao i tvrdnje o posjedovanju sporne nekretnine, te u konačnici razlučiti da li se radi o primjeni instituta actio negatoria ili eventualno instituta smetanja posjeda.

26. Novom odlukom riješit će se i o ukupnim troškovima parničnog postupka.

U Slavonskom Brodu, 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća :

Dubravka Šimić