REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1304/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednika vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja te Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja THECLA BODEWES SHIPYARDS Kampen B.V., Haatlandhaven 1, 8263 AS Kampen, Nizozemska, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boran Gošek, odvjetnik u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 55 i tuženika JADROLINIJA, društvo za linijski prijevoz putnika i tereta, Rijeka, Riva 16, OIB: 38453148181, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Bezić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V -VI, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-206/2019-142 od 30. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se tužiteljeva i tuženikova žalba kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-206/2019-142 od 30. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev s osnove naknade štete na način da je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.087.109,09 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te dodatne iznose od 2.182,00 EUR, 638,57 EUR i 2.111,50 EUR. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev s osnove naknade štete odbijen je kao neosnovan i to u odnosu na tražbine u iznosima od 540.492,46 USD, 2.551.636,36 EUR, 2.507,47 EUR, 9.954,21 EUR, 13.008,00 EUR, 1.279,87 EUR, 29.229,07 EUR, 11.091,00 GBP i 488,50 CHF, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Nadalje, prvostupanjski sud je naložio tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 96.597,81 EUR, dok je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 411.393,03 EUR, odbijen kao neosnovan.

3. Tužitelj je protiv ove presude u točkama II. i III. njene izreke podnio žalbu, pobijajući je u dijelu odluke o zateznoj kamati te u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i s pozivom na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešnu primjenu materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

4. U odnosu na odluku o zakonskim zateznim kamatama, tužitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio kamatu po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose, umjesto na odnose iz trgovačkih ugovora, iako je tužitelj od početka postupka zahtijevao primjenu kamatne stope za trgovačke odnose sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 29/18; dalje: ZOO), odnosno uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena. Time je prema tužiteljevim navodima, prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, a obrazloženje pobijane presude u tom dijelu je proturječno sadržaju spisa, čime je počinjena i bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP).

5. U odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva, tužitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda o tome da je tuženik imao opravdan razlog odustati od kupnje broda „Majestic Dream“ zbog navodnog tehničkog nedostatka (kavitacije), ističući da prvostupanjski sud pogrešno tumači i selektivno cijeni nalaz i mišljenje vještaka. Navodi da se radilo o manjem nedostatku koji nije utjecao na sigurnost ni funkcionalnost broda te da je bio lako otklonjiv, a što proizlazi i iz iskaza vještaka te ostalih dokaza u spisu. Smatra da prvostupanjski sud nije savjesno i cjelovito ocijenio sve provedene dokaze, čime je povrijedio načelo slobodne ocjene dokaza iz čl. 8. ZPP-a.

6. Tužitelj dodatno ističe da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir relevantne okolnosti, osobito činjenicu da je predmetni brod kasnije uredno stavljen u uporabu i plovi bez sigurnosnih problema, kao i da kavitacija, prema nalazu vještaka, ne mora predstavljati sigurnosni nedostatak, ovisno o stupnju.

7. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, zbog čega je predložio drugostupanjskom sudu preinačiti presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu, odnosno podredno, ukinuti je i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

8. Tuženik je protiv ove presude u točkama I. i IV. njene izreke podnio žalbu pobijajući je u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev te u odluci o troškovima postupka, pozivajući se na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava.

9. Tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da nije imao opravdan razlog za odustanak od kupnje broda „Majestic Pride“, navodeći da su već tijekom probne plovidbe utvrđena odstupanja od tehničkih uvjeta iz dokumentacije o nabavi, osobito u pogledu nedostizanja deklarirane brzine i broja okretaja motora. Smatra da prvostupanjski sud zanemaruje sadržaj isprava u spisu i iskaze svjedoka, čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka.

10. Nadalje, tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda da razlozi za odustanak nisu postojali, ističući da je postojala opravdana sumnja u tehničku ispravnost i eksploatacijske karakteristike broda, osobito imajući u vidu utvrđene nedostatke na sestrinskom brodu „Majestic Dream“ (kavitacija propelera), koji utječu na brzinu, potrošnju i sigurnost plovidbe. U tom smislu naglašava da je postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika te da je imao legitimne razloge ocijeniti ponudu neprikladnom.

11. Tuženik također ističe da ponuđeni brod nije u cijelosti zadovoljavao tehničke uvjete iz dokumentacije o nabavi, uključujući zahtjeve u pogledu sigurnosne opreme i usklađenosti s pravilima za brza plovila (HSC Code), kao i rasporeda i kapaciteta putničkog prostora, zbog čega je sud pogrešno zaključio da se radi o naknadno istaknutim ili nebitnim primjedbama.

12. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, zbog čega je predložio drugostupanjskom sudu preinačiti je u ovom dijelu u njegovu korist, a podredno ukinuti je i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

13. Tužiteljeva i tuženikova žalba nisu osnovane.

14. Nakon što je presuda prvostupanjskog suda ispitana na temelju odredaba čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da je ona pravilna i zakonita.

15. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnove neispunjenja ugovora o javnoj nabavi, za koji tužitelj tvrdi da je sklopljen izvršnošću odluka o odabiru tuženika u postupku javne nabave, dok tuženik osporava postojanje ugovornog odnosa i svoje odgovornosti.

16. Nesporno je da je tuženik proveo postupak javne nabave, donio odluke o odabiru koje su postale izvršne, da je tužitelj poduzeo radnje radi izvršenja (uključujući sklapanje ugovora o kupnji broda i uplatu predujma), te da je tuženik naknadno poništio odluke o odabiru, a do realizacije nabave nije došlo.

17. Među strankama je sporno je li izvršnošću odluka o odabiru sklopljen ugovor, je li tuženik bio ovlašten odustati od nabave, jesu li postojali opravdani razlozi za odustanak (osobito tehničkih nedostataka brodova), te tuženikova odgovornost za štetu, ako i njena visina.

18. Prvostupanjski sud temelji pobijanu presudu na utvrđenju da su odluke o odabiru u predmetnom postupku javne nabave postale izvršne istekom roka mirovanja. Polazeći od pravnih učinaka takvih odluka, prvostupanjski sud je u ovom parničnom postupku ocjenjivao jesu li na tuženikovoj strani postojale okolnosti koje bi opravdavale njegovo odustajanje od sklapanja, odnosno koje bi opravdale neispunjenje preuzete obveze, te time isključivale njegovu odgovornost za štetu. U tom smislu prvostupanjski sud se pozvao na odredbe Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj 120/16; dalje: ZJN), uzimajući u obzir i temeljna načela javne nabave iz čl. 4. ZJN-a, osobito načelo transparentnosti i jednakog tretmana ponuditelja te osobito na odredbe čl. 298. st. 1., čl. 303. st. 1., čl. 307. st. 1., čl. 311. st. 2., čl. 312. st. 1. i čl. 313. st. 3., te ocijenio da je u parničnom postupku potrebno samostalno ocijeniti postojanje opravdanih razloga za takvo postupanje tuženika.

19. Prvostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari ne preispituje zakonitost provedenog postupka javne nabave. U tom smislu valja istaknuti da iz odredaba čl. 298., čl. 303. i čl. 311. ZJN-a proizlazi da izvršnost odluke o odabiru, iako dovodi do okončanja postupka javne nabave, ne isključuje mogućnost odustanka od sklapanja ugovora ako za to postoje na zakonu utemeljeni razlozi, koje je potrebno ocjenjivati prema okolnostima konkretnog slučaja. Neovisno o tome je li između stranaka ugovor sklopljen u formalnom smislu, odnosno u kojem je trenutku taj učinak nastupio, odlučno je da je između stranaka nastao obveznopravni odnos iz kojeg proizlazi odgovornost za štetu u slučaju neosnovanog odustanka.

20. Primjenom odredbe čl. 313. st. 3. ZJN-a, prvostupanjski sud je zaključio da se na odgovornost stranaka primjenjuju i odredbe Zakona o obveznim odnosima, a osobito čl. 4., čl. 9., čl. 29. st. 2., čl. 1045., čl. 1086. i čl. 1089., te je tuženikovu odgovornost ispitao kroz zakonske pretpostavke protupravnosti, štete i uzročne veze.

21. U odnosu na brod „Majestic Dream“, prvostupanjski sud je utvrdio da je postojao opravdan razlog za odustanak od kupnje, budući da je na brodu utvrđen tehnički nedostatak u vidu kavitacije propelera, koji je zahtijevao popravak ili zamjenu. Prema nalazu vještaka, riječ je o nedostatku na ključnom dijelu broda koji zahtijeva tehničku intervenciju te je stoga opravdano ocijenjen relevantnim za naručiteljevu odluku. Slijedom toga prvostupanjski sud je zaključio da tuženikovo postupanje u tom dijelu nije bilo protupravno, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu koji se odnosi na štetu vezanu uz taj brod.

22. U odnosu na brod „Majestic Pride“ prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije dokazao postojanje konkretnih tehničkih nedostataka, već je odustanak temeljio na pretpostavci o mogućem postojanju istog problema jednako kao i na drugom brodu. To je prvostupanjski sud ocijenio nedostatnim i paušalnim razlogom. Takvo postupanje nije u skladu s razlozima za poništenje postupka javne nabave iz čl. 298. st. 1. i čl. 303. st. 1. ZJN-a, budući da se ne temelji na stvarno utvrđenim okolnostima, nego na pretpostavkama. Stoga je zaključio da je tuženik u tom dijelu neosnovano odustao od sklapanja ugovora, čime je ispunjena zakonska pretpostavka protupravnosti. Takva pretpostavka, sama za sebe, ne može predstavljati dokaz o postojanju konkretnog nedostatka koji bi opravdao odustanak od sklapanja ugovora.

23. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, priznajući tužitelju pravo na naknadu štete u vidu izmakle koristi za brod „Majestic Pride“ u iznosu od 1.087.109,09 EUR, kao i pojedine materijalne troškove za koje je utvrdio da su dokazani i u uzročnoj vezi s neosnovanim odustankom tuženika. Pritom je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se ne radi o hipotetskoj ili neizvjesnoj koristi, već o koristi koju je tužitelj po redovnom tijeku stvari razumno mogao očekivati ostvariti sklapanjem i izvršenjem ugovora o javnoj nabavi. Naime, tužitelj je bio izabrani ponuditelj u postupku javne nabave, odluke o odabiru su postale izvršne, a tužitelj je već poduzeo konkretne i gospodarski značajne radnje radi realizacije posla, uključujući sklapanje ugovora o nabavi broda i preuzimanje financijskih obveza. U takvim okolnostima, ostvarenje koristi iz predmetnog posla nije ovisilo o neizvjesnim budućim događajima, nego o redovnom tijeku realizacije već započetog ugovornog odnosa, pa izostanak te koristi predstavlja izravnu i pravno priznatu posljedicu tuženikova neosnovanog odustanka od sklapanja ugovora. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan zbog nepostojanja protupravnosti, nedostatka uzročne veze ili nedokazanosti visine štete.

24. U odnosu na zakonske zatezne kamate, prvostupanjski sud je primijenio odredbe čl. 29. st. 2. i čl. 1086. ZOO-a, pri čemu je zauzeo stajalište da se na ovaj odnos primjenjuje stopa zatezne kamate za ostale odnose, a ne za trgovačke ugovore.

25. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, vodeći računa o uspjehu stranaka u sporu po osnovi i po visini zahtjeva, pri čemu je utvrdio da ukupni tužiteljev uspjeh iznosi 38%, a tuženikov 62%. Slijedom toga je tužitelju naložio naknaditi tuženiku dio troškova razmjerno njegovom uspjehu. U preostalom dijelu tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen je kao neosnovan.

26. O tužiteljevoj žalbi

27. Nije osnovan žalbeni razlog kojim tužitelj osporava odluku prvostupanjskog suda o primjeni stope zakonske zatezne kamate. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je na dosuđene iznose primijenio stopu zakonske zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose, a ne na odnose iz trgovačkih ugovora. Naime, predmetna tražbina predstavlja tražbinu radi naknade za štetu, a ne tražbinu izravnog ispunjenja obveze iz trgovačkog ugovora, pa se na nju pravilno primjenjuje odredba čl. 29. st. 2. ZOO -a u dijelu koji se odnosi na ostale odnose, jer se ne radi o tražbini ispunjenja ugovorne obveze, nego o samostalnoj odštetnoj tražbini koja nastaje povredom obveze. Stoga nije osnovan ni žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo niti da je obrazloženje pobijane presude u tom dijelu proturječno sadržaju spisa. Kod takvog stanja stvari nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

28. Nadalje, nije osnovan žalbeni razlog kojim tužitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda o tome da je tuženik imao opravdan razlog odustati od kupnje broda „Majestic Dream.“ Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na temelju savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, zaključio da je na predmetnom brodu postojao tehnički nedostatak u vidu kavitacije propelera koji je zahtijevao popravak ili zamjenu. Pritom je prvostupanjski sud svoje utvrđenje osnovano utemeljio na nalazu i mišljenju sudskog vještaka, koje je ocijenio stručnim, jasnim i dostatno obrazloženim, a takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud. Tužitelj nije iznio konkretne stručne prigovore koji bi doveli u pitanje pravilnost i uvjerljivost nalaza i mišljenja, već sadržajem žalbe u biti iznosi vlastitu ocjenu tehničkih činjenica.

29. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se, neovisno o mogućnosti otklanjanja tog nedostatka, radi o nedostatku koji opravdava odustanak naručitelja u postupku javne nabave, budući da predmet nabave mora u trenutku pregleda udovoljavati traženim tehničkim uvjetima, a ne biti u stanju koje zahtijeva naknadne zahvate. Takav zaključak u skladu je i s odredbama Zakona o javnoj nabavi koje zahtijevaju da predmet nabave u trenutku pregleda udovoljava svim propisanim tehničkim uvjetima, budući da naručitelj nije dužan prihvatiti predmet nabave koji zahtijeva naknadne intervencije kako bi zadovoljio uvjete iz dokumentacije o nabavi.

30. Tužiteljevi žalbeni navodi kojima nastoji umanjiti značaj utvrđenog nedostatka, kao i u kojima se poziva na kasniju upotrebu broda, nisu od utjecaja na pravilnost pobijane presude, jer je za ocjenu zakonitosti tuženikovog postupanja odlučno stanje u trenutku donošenja odluke o odustanku, a ne naknadne okolnosti.

31. Nije osnovan ni žalbeni navod da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio nalaz i mišljenje vještaka, budući da iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud taj dokaz ocijenio u vezi s ostalim provedenim dokazima, sukladno načelu slobodne ocjene dokaza, te za svoju ocjenu dao jasne i logične razloge. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u odnosu na brod „Majestic Dream“ nije ostvarena zakonska pretpostavka protupravnosti. Zato je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan.

32. Neosnovani su i ostali žalbeni navodi kojima tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i ocjenu dokaza, uključujući navode da utvrđeni nedostatak na brodu „Majestic Dream“ nije bio značajan, da nije utjecao na sigurnost i funkcionalnost broda te da je bio lako otklonjiv. Takvi navodi nisu osnovani jer je prvostupanjski sud, na temelju nalaza i mišljenja vještaka te ostale tehničke dokumentacije, utvrdio da se radi o nedostatku koji zahtijeva tehničku intervenciju na ključnom dijelu broda (propulzijskom sustavu), pri čemu je pravilno zaključio da u postupku javne nabave naručitelj nije dužan prihvatiti predmet nabave koji u trenutku pregleda ne udovoljava traženim tehničkim uvjetima, neovisno o mogućnosti naknadnog otklanjanja nedostatka.

33. Neosnovan je i žalbeni navod o tome da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da je predmetni brod kasnije stavljen u upotrebu i da je plovio bez sigurnosnih problema, budući da ta okolnost nije pravno odlučna za ocjenu zakonitosti tuženikovog postupanja, koja se ocjenjuje prema stanju u vrijeme donošenja odluke o odustanku od sklapanja ugovora.

34. Također nisu osnovani žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio provedene dokaze, jer iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud proveo pažljivo cjelovitu ocjenu svih relevantnih dokaza u smislu čl. 8. ZPP -a te za svoja činjenična utvrđenja dao jasne, određene i međusobno neproturječne razloge.

35. Slijedom navedenog, tužiteljevi žalbeni navodi kojima osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja i pravnih zaključaka prvostupanjskog suda nisu doveli u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude.

36. O tuženikovoj žalbi

37. Nije osnovan žalbeni razlog kojim tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što je pogrešno zaključio da tuženik nije imao opravdan razlog za odustanak od kupnje broda „Majestic Pride.“ Suprotno žalbenim navodima, iz obrazloženja pobijane presude proizlaze jasni, određeni i međusobno neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama, pa pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga kod donošenja pobijane presude nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

38. Nije osnovan ni žalbeni navod da činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda o nepostojanju opravdanih razloga za odustanak od kupnje broda „Majestic Pride“, nema uporišta u sadržaju isprava u spisu. Naime, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da brod „Majestic Pride“ nije pregledan na suhom doku, da na njemu prilikom pregleda nije uočena rupičasta korozija na propeleru, kao ni drugi konkretan tehnički nedostatak koji bi ga činio neprikladnim. U samoj odluci o poništenju odluke o odabiru za grupu 4 kao razlog poništenja navedena je isključivo pretpostavka da se, budući da se radi o istovjetnom, odnosno sestrinskom brodu „Majestic Dream“, može s izvjesnom sigurnošću očekivati pojava istog tehničkog problema. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tako formuliran razlog predstavlja pretpostavku, a ne utvrđenu činjenicu, te da kao takav, nije dostatan za osnovani odustanak od sklapanja ugovora.

39. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da pri probnoj plovidbi broda „Majestic Pride“ nisu postignuti maksimalni okretaji od 2300 o/min, da je postignuta brzina bila manja od deklarirane te da nije postignuta brzina od 30 čvorova na punom gazu i 85% maksimalne snage. Prvostupanjski sud je te navode imao u vidu, ali ih nije prihvatio kao odlučne za ocjenu osnovanosti tuženikova odustanka, jer ti razlozi nisu bili sadržani u odluci o poništenju odluke o odabiru, nego ih je tuženik u parnici isticao naknadno, pokušavajući naknadnim obrazlaganjem osnažiti već donesenu odluku. Takvo naknadno isticanje razloga nije u skladu s pravilima Zakona o javnoj nabavi, prema kojima zakonitost odluke o odabiru ili poništenju mora biti ocijenjena prema razlozima koji su postojali i bili navedeni u trenutku donošenja odluke. Drugim riječima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da zakonitost i osnovanost tuženikova odustanka treba prosuđivati prema razlozima na kojima je ta odluka stvarno bila utemeljena u trenutku njezina donošenja, a ne prema razlozima koji su naknadno pripremljeni i izneseni tek u parničnom postupku.

40. Osim toga, i kada bi se navedene okolnosti u pogledu brzine i broja okretaja motora uzele u razmatranje, same po sebi ne dovode do zaključka da je tuženik dokazao postojanje takvog konkretnog i bitnog nedostatka na brodu „Majestic Pride“, a koji bi opravdavao odustanak od sklapanja ugovora. Prvostupanjski sud je ocjenjujući provedene dokaze po slobodnom sudskom uvjerenju u smislu čl. 8. ZPP-a, pravilno dao prednost utvrđenju da se odluka o poništenju u odnosu na taj brod nije temeljila na stvarno utvrđenom nedostatku toga broda, nego na analogiji sa sestrinskim brodom i na procjeni rizika, a takva procjena sama po sebi ne predstavlja okolnost koja bi prema kriterijima Zakona o javnoj nabavi, osobito u smislu odredbe čl. 298. st. 1. ZJN-a, mogla opravdati poništenje postupka, budući da se ne radi o konkretno utvrđenim činjenicama, nego o pretpostavci rizika. Drugim riječima, to nije bilo dostatno za pouzdani zaključak da je predmetna ponuda u tom dijelu bila neprikladna.

41. Nije osnovan ni žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da razlozi koji se odnose na raspored sjedala, iskorištenost prostora, sigurnosnu opremu i usklađenost s pravilima HSC Code nisu bili odlučni razlozi za odustanak. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da primjedbe tuženikovih predstavnika u pogledu dodatnog toaleta, kioska/bara i rasporeda unutrašnjosti broda nisu bile sadržane kao razlozi poništenja u odluci od 4. travnja 2018., nego su tijekom postupka isticani kao dodatni argumenti. Pravilno je stoga zaključio da se tuženikova odluka ne može retroaktivno opravdavati naknadno iznesenim razlozima koji nisu činili njezinu činjeničnu i pravnu osnovu u trenutku njenog donošenja.

42. Pritom valja dodati da je prvostupanjski sud ovlašten ocijeniti jesu li pojedine okolnosti na koje se tuženik poziva takve naravi da opravdavaju odustanak od sklapanja ugovora, i to prema pravilima o teretu dokazivanja i slobodnoj ocjeni dokaza. Budući da tuženik, na kojem je u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP -a bio teret dokazivanja činjenica na kojima temelji postojanje opravdanih razloga za odustanak, nije dokazao da je na brodu „Majestic Pride“ postojao konkretno utvrđen tehnički nedostatak usporediv s onim na brodu „Majestic Dream“. Jednako tako niti da su eventualna odstupanja u performansama ili unutarnjem rasporedu predstavljala takav nedostatak koji bi brod činio neprikladnim za predmet nabave. Zato je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u odnosu na taj brod nisu postojali opravdani razlozi za odustanak.

43. Stoga nije osnovan žalbeni razlog kojim tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju protupravnosti njegova postupanja u odnosu na brod „Majestic Pride.“ Naime, nakon što je utvrđeno da je odluka o poništenju u odnosu na taj brod bila utemeljena na pretpostavkama, a ne na stvarno utvrđenom tehničkom nedostatku, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tuženik neosnovano odustao od sklapanja ugovora, čime su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu iz čl. 1045. ZOO-a, jer takvo postupanje nije utemeljeno na razlozima predviđenim Zakonom o javnoj nabavi za zakonito odustajanje od sklapanja ugovora, osobito u smislu odredbe čl. 298. st. 1. ZJN-a.

44. U takvoj situaciji pravilno je prvostupanjski sud primijenio i temeljno načelo obveznog prava da je sudionik obveznog odnosa dužan ispuniti preuzetu obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje (čl. 9. ZOO-a), kao i načelo savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO-a). Budući da tuženik u odnosu na brod „Majestic Pride“ nije dokazao postojanje opravdanog razloga za odustanak od sklapanja i ispunjenja ugovorne obveze, pravilno je zaključeno da je njegovim postupanjem ostvarena pretpostavka protupravnosti kao osnove odgovornosti za štetu iz čl. 1045. ZOO -a. U takvim okolnostima i izmakla korist koju bi tužitelj ostvario izvršenjem posla predstavlja neposrednu i pravno priznatu posljedicu tuženikova neosnovanog odustanka.

45. Nije osnovan ni žalbeni navod kojim se osporava dosuđenje izmakle koristi tužitelju u iznosu od 1.087.109,09 EUR. Prvostupanjski sud je taj dio zahtjeva prihvatio na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke i ostale dokumentacije, utvrdivši da bi tužitelj po redovnom tijeku stvari razumno mogao očekivati ostvariti korist od prodaje broda „Majestic Pride“, pri čemu ostvarenje te koristi nije ovisilo o neizvjesnim tržišnim okolnostima, već o redovnoj realizaciji već uspostavljenog odnosa između stranaka, pod uvjetom da tuženik nije neosnovano odustao od sklapanja ugovora.

46. Pritom je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir da je tužitelj u trenutku odustanka već bio izabrani ponuditelj, da su bile ostvarene sve pretpostavke za sklapanje ugovora o javnoj nabavi, te da je tužitelj već poduzeo konkretne radnje radi realizacije tog posla, osobito sklapanje ugovora o probavljanju predmetnog broda, uplatu predujma, snošenje značajnih troškova pregleda i pripreme broda, sve u uzročnoj vezi s očekivanim sklapanjem ugovora, te poduzimanje organizacijskih i financijskih aktivnosti usmjerenih na njegovo izvršenje. Slijedom toga, izmakla korist u ovom slučaju ne predstavlja neizvjestan ili hipotetski dobitak, već izvjesnu imovinsku korist čije je ostvarenje spriječeno isključivo tuženikovim protupravnim postupanjem. Njena visina je utvrđena na temelju objektivnih financijskih pokazatelja, a ne pretpostavki, a sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka koji je korist temeljio na stvarnim troškovima, ugovorenim cijenama i očekivanoj tržišnoj realizaciji predmetne transakcije. Kako je visina te koristi utvrđena na temelju stručnog nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke, koje je prvostupanjski sud prihvatio kao jasno, stručno i uvjerljivo, pravilno je primijenjena odredba čl. 1089. ZOO-a, prema kojoj oštećenik ima pravo i na naknadu izmakle koristi ako je ona izvjesna prema redovnom tijeku stvari ili posebnim okolnostima, kao u ovom slučaju.

47. Jednako tako, nije osnovan ni žalbeni navod u odnosu na pojedine materijalne troškove. U odnosu na trošak pregleda katamarana u iznosu od 4.364,00 EUR, prvostupanjski sud je dao jasne razloge zašto je priznao samo polovicu toga iznosa, odnosno 2.182,00 EUR, i to kao trošak koji se odnosi na brod „Majestic Pride“, za koji je utvrdio da je odluka o odabiru neosnovano poništena. Taj zaključak prvostupanjski sud temelji na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je prihvatio kao stručan, objektivan i izrađen na temelju relevantne dokumentacije, pa tuženikovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda ne dovode u pitanje pravilnost tog činjeničnog utvrđenja.

48. Nije osnovan ni žalbeni razlog kojim se pobija odluka o troškovima postupka. Takav obračun razmjernog uspjeha obrazložen je i provjerljiv iz iznesenih postotaka. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, vodeći računa o uspjehu stranaka i po osnovi i po visini tužbenog zahtjeva. Pritom je jasno obrazložio da su stranke u odnosu na osnovu uspjele svaka po 50%, budući da je tužitelj uspio dokazati neosnovanost odustanka tuženika u odnosu na brod „Majestic Pride“, dok je tuženik uspio dokazati osnovanost odustanka u odnosu na brod „Majestic Dream“.

49. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj po visini zahtjeva uspio sa 26%, a tuženik sa 74%, pa je ukupan uspjeh tužitelja pravilno izračunat u omjeru od 38%, a tuženika u omjeru od 62%. Slijedom toga je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku 24% njegovih ukupnih opravdanih troškova. Također, tuženik u žalbi nije doveo u pitanje pravilnost primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) niti je konkretizirao u kojem bi dijelu pojedine priznate radnje ili njihova vrijednost bile pogrešno obračunate. Zato tuženikova žalba ni u tom dijelu ne sadrži razloge koji bi osnovano mogli dovesti do drukčije odluke o troškovima parničnog postupka.

50. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Draženka Deladio