REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-230/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Zagreb, Savska 41, i tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1235/2021 od 13. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1235/2021 od 13. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se tužitelj utvrdi vlasnikom i suvlasnikom predmetnih nekretnina i da se tužitelj ovlasti na temelju te presude provesti uknjižbu. Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.200,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tužitelj je protiv ove presude podnio žalbu pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka.

3. Tužitelj tvrdi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir odlučnu činjenicu da su predmetne nekretnine koristili, odnosno da su pravo upravljanja i korištenja na njima imali Glavni odbori jedinstvenih sindikata Hrvatske. Smatra da upravo ta okolnost predstavlja ključnu pretpostavku za pravilnu primjenu materijalnog prava.

4. Nadalje, tužitelj tvrdi je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 38. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj 70/97) te čl. 43. st. 1. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj 88/01). Ističe da su predmetne nekretnine bile u društvenom vlasništvu na kojima su sindikati imali pravo raspolaganja ili korištenja, slijedom čega su, stupanjem na snagu navedenog Zakona, po samom zakonu postale vlasništvo Republike Hrvatske. Pri tome naglašava da za primjenu tih odredbi nije odlučno je li pravo korištenja ili raspolaganja bilo upisano u zemljišnim knjigama, već je dostatno da je takvo pravo faktično postojalo.

5. Tužitelj nadalje ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, jer da iz odredbe čl. 38. Zakona o udrugama proizlazi kako, u slučaju da sindikati u zakonom propisanom roku ne postignu sporazum o podjeli nekretnina, one prelaze u vlasništvo Republike Hrvatske, što je u konkretnom slučaju i nastupilo. Također upućuje na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-5/11) iz koje prema stajalištu tužitelja proizlazi da nekretnine društvenih organizacija na kojima su one imale pravo raspolaganja ili korištenja prelaze u vlasništvo Republike Hrvatske, pa smatra da je navedeno pravno shvaćanje primjenjivo i u ovom predmetu.

6. Naposljetku, tužitelj ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka, navodeći da pobijana presuda nema dostatne razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi nejasni i proturječni, čime je počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

7. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

8. Nakon što je pobijana presuda ispitana sukladno odredbi čl. 365. ZPP -a u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

9. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje tužitelj ukazuje, niti one na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, već je pobijana presuda jasna, razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama.

10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na nekretninama pobliže označenim u tužbi, upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te zahtjev da tuženik trpi upis tog prava vlasništva u zemljišnim knjigama . Tužitelj tvrdi da je ove nekretnine stekao temeljem odredbe čl. 38. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj 70/97) i odredbe čl. 43. st. 1. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj 88/01).

11. Među strankama nije sporno da su predmetne nekretnine bile u vlasništvu Glavnog odbora jedinstvenih sindikata Hrvatske, da je rješenjem Odjela unutarnjih poslova pri Gradsko-izvršnom odboru u Zagrebu (B-9, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) postala općenarodna imovina odnosno društveno vlasništvo te da je na njima upisano Poduzeće državnih stambenih zgrada II. rajona u Zagrebu kao organ upravljanja.

12. Sporno je, međutim, je li tužitelj stekao pravo vlasništva na temelju odredbi čl. 38. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj 70/97) i čl. 43. st. 1. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj 88/01), kako to tvrdi tužitelj, odnosno jesu li predmetne nekretnine, u trenutku stupanja na snagu tih zakona, bile takve pravne naravi da su po samom zakonu prešle u vlasništvo Republike Hrvatske. Nasuprot tome, tuženik tvrdi da je kao pravni sljednik nositelja prava upravljanja na predmetnim nekretninama bio njihov vlasnik u relevantnom trenutku, zbog čega nema mjesta primjeni navedenih zakonskih odredbi.

13. Dakle, između stranaka je sporno da li činjenica upisa organa upravljanja u zemljišnoj knjizi, i to Poduzeća državnih stambenih zgrada II. rajona u Zagrebu, a koji je upis razvidan i iz povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] (str. 15. - 18. spisa), potvrđuje da su predmetne nekretnine postale državno vlasništvo ili su iste vlasništvo Grada Zagreba kao pravnog sljednika Narodnog odbora Grada Zagreba te posljedično upisanog nositelja upravljanja odnosno Poduzeća državnih stambenih zgrada.

14. Odredbom čl. 38. st. 1. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj 70/97) propisano je da nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima su, do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, društvene organizacije imale pravo raspolaganja ili pravo korištenja, danom stupanja na snagu ovoga Zakona postaju nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 4. navedenog Zakona propisano da udruge koje su pravni sljednici bivših društvenih organizacija nastavljaju koristiti nekretnine, na kojima je njihov prednik imao pravo raspolaganja ili pravo korištenja, s tim da ih ne mogu dati u zakup ili na bilo koji drugi način opteretiti niti ih prodati ili na bilo koji drugi način otuđiti. Odredba ovoga stavka ne odnosi se na ugovore o zakupu sklopljene prije stupanja na snagu ovoga Zakona, s tim da na mjesto zakupodavca stupa Republika Hrvatska ili osobe na koje je Vlada Republike Hrvatske prenijela pravo vlasništva sukladno odredbi st. 3. ovoga članka.

15. Tako sklopljeni ugovori o zakupu moraju se u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona uskladiti sa zakonom. Nadalje, st. 5. propisano je da se odredba st. 4. tog članka primjenjuje i na nekretnine na kojima su pravo raspolaganja ili pravo korištenja imali bivša društveno-politička organizacija - Savez sindikata Hrvatske i sindikati registrirani kao društvene organizacije do dana početka primjene Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95), a koji su se nakon početka primjene Zakona o radu registrirali u skladu s odredbama toga Zakona.

16. Zakon o udrugama („Narodne novine“ broj: 88/01, 11/02 i 74/14), a koji se primjenjuje od 1. siječnja 2002., u odredbi čl. 43. st. 1. propisuje da imovina na kojoj je udruga imala pravo raspolaganja ili pravo korištenja do donošenja Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj: 70/97, 106/97 i 20/00), osim imovine sindikalnih udruga na koje se primjenjuju odredbe čl. 38. st. 3. i 4. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj: 70/97, 106/97 i 20/00), danom primjene ovoga Zakona postaje vlasništvo udruge koja je njezin pravni sljednik.

17. Pravno sljedništvo Poduzeća državnih stambenih zgrada II. rajona iz kojeg je vidljivo da je tuženik pravni sljednik tog poduzeća, a što je tuženik detaljno opisao podneskom od 21. listopada 2022., a koji pravni slijed tužitelj nije osporio, prvostupanjski sud je utvrdio i iz rješenja Narodnog odbora grada Zagreba - Službeni glasnik NOO Zagreb, broj 7-8/1954 (str. 79. spisa), izvatka iz Državnog arhiva u Zagrebu za HR-DAZG-40 Državne stambene zgrade Narodnog odbora grada Zagreba (str. 80. - 82. spisa), izvatka iz Nacionalnog arhivskog informacijskog sustava za Narodni odbor grada Zagreba (str. 83. - 84. spisa), Uredbe o upravljanju stambenim zgrada - Službeni list FNRJ broj: 52/1953 (str. 85. - 96. spisa) i Pravila o organizaciji i poslovanju „Državnih stambenih zgrada“ ustanova za održavanje i upravljanje državnim stambenim fondom u gradu Zagrebu - Službeni glasnik NO Grada Zagreba br. 28-31/1952 (str. 129. - 133. spisa).

18. Odlučna činjenica u ovom postupku nije samo postojanje ranijeg prava korištenja ili upravljanja sindikata, već pravni status predmetnih nekretnina u trenutku stupanja na snagu Zakona o udrugama 1997., 15. srpnja 1997., kao i postojanje prava raspolaganja ili korištenja u tom trenutku kao zakonske pretpostavke za prijelaz vlasništva po samom zakonu. Stoga se pravno odlučnim ne mogu smatrati raniji povijesni odnosi u vezi s korištenjem nekretnina, ako takva prava nisu egzistirala u trenutku kojeg zakon određuje kao relevantan za stjecanje vlasništva.

19. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio na temelju opsežne dokumentacije i povijesnog pravnog slijeda, da su predmetne nekretnine kroz sustav društvenog vlasništva bile kontinuirano pod upravljanjem pravnih prednika Grada Zagreba, te da je tuženik pravni sljednik nositelja tog prava upravljanja. Navedeni pravni slijed proizlazi iz dokumentacije u spisu, uključujući arhivsku građu i normativne akte, a koju tužitelj nije osporio. Stoga u relevantnom trenutku nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 38. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj 70/97). Pri tome valja razlikovati pravo upravljanja u sustavu društvenog vlasništva od prava raspolaganja ili korištenja u smislu navedene zakonske odredbe, jer samo postojanje upravljačkih ovlasti javnopravnih tijela ne znači istodobno postojanje prava društvene organizacije na koje zakon veže prijelaz vlasništva. Stoga sama činjenica ranijeg povijesnog korištenja ili upravljanja od strane sindikata nije odlučna.

20. Slijedom toga, žalbeni navodi kojima se ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi odlučne činjenice nisu osnovani, već se u biti svode na drugačiju ocjenu već utvrđenog činjeničnog stanja. To nije razlog za ukidanje ili preinačenje pobijane presude. U prilog navedenom proizlaze i ostali dokazi u spisu koji potvrđuju kontinuirano upravljanje predmetnim nekretninama od strane pravnih prednika tuženika te kasnije evidencije i upisi u korist tuženika.

21. Odredba čl. 38. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj 70/97) odnosi se na nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima su društvene organizacije imale pravo raspolaganja ili korištenja u trenutku stupanja na snagu toga Zakona. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u relevantnom trenutku predmetne nekretnine nisu bile u režimu prava korištenja ili raspolaganja sindikata, već su bile pod upravljanjem tuženikovog prednika. Slijedom toga nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu navedene zakonske odredbe. Pri tome je pravilno ocijenjeno da sama činjenica ranijeg povijesnog korištenja ili upravljanja od strane sindikata nije odlučna, budući da za primjenu čl. 38. Zakona o udrugama mora postojati relevantno pravo u trenutku stupanja na snagu Zakona, što u ovom slučaju nije dokazano. Jednako tako, nema mjesta primjeni čl. 43. st. 1. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj 88/01), budući da ta odredba pretpostavlja postojanje imovine na kojoj je udruga imala pravo raspolaganja ili korištenja u trenutku koji zakon uzima kao mjerodavan, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

22. Neosnovano se tužitelj u žalbi pozvao na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jer se pravna shvaćanja izražena u odlukama na koje se poziva odnose na činjenične situacije u kojima je bilo utvrđeno postojanje prava korištenja ili raspolaganja društvenih organizacija u relevantnom trenutku, što u ovom predmetu nije slučaj, pa se navedena praksa ne može primijeniti.

23. Također, neosnovan je žalbeni navod da nije odlučno je li pravo korištenja bilo upisano u zemljišnim knjigama, jer iako upis sam po sebi nije jedini kriterij, tužitelj nije dokazao ni postojanje faktičnog prava korištenja ili raspolaganja sindikata u relevantnom trenutku, dok je, s druge strane, utvrđen kontinuirani pravni slijed upravljanja na tuženikovoj strani. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama (čl. 219. ZPP-a).

24. Da ponovimo, predmetne nekretnine bile su pod upravljanjem pravnog prednika Grada Zagreba kroz razdoblje sistema društvenog vlasništva te nakon promjene društveno političkog uređenja. U prilog tome govore potvrde o amortizaciji društva Gradskog stambeno komunalnog gospodarstva d.o.o. (str. 76. - 78. spisa i 183. - 186. spisa), kao i činjenica da je Grad Zagreb evidentiran kao obveznik plaćanja komunalnih, vodnih naknada u evidencijama Gradskog stambeno komunalnog gospodarstva d.o.o., Sektora pravnih i općih poslova (list 104. spisa).

25. Uvažavajući navedeno, prema ocjeni ovog suda u ovoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni odredbe čl. 38. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj 70/97) i čl. 43. st. 1. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj 88/01). Kako, dakle, žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, a ovaj sud nije našao razloge na koje pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

26. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita te kao takva dijeli pravnu sudbinu odluke o glavnoj stvari.

Zagreb, 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Draženka Deladio