REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-370/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GULLIVER TRAVEL d.o.o., Dubrovnik, Obala Stjepana Radića 25, OIB: 25636115130, kojeg zastupa punomoćnik Vice Mandarić, odvjetnik iz Odvjetničkog ureda Mandarić & Einwalter, Zagreb i tuženika GULLIVER DESTINATION MANAGEMENT COMPANY d.o.o., Dubrovnik, Obala Pape Ivana Pavla II 1, OIB: 05162368387, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Kaznačić, odvjetnik u Dubrovniku, radi zaštite tvrtke, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-79/2021-19 od 21. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-79/2021-19 od 21. studenoga 2024. u točkama I. i II. i u dijelu točke III. njene izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 7.245,56 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev te naložio tuženiku prestati s uporabom tvrtke GULLIVER DESTINATION MANAGEMENT COMPANY d.o.o., uz istodobno određivanje brisanja navedene tvrtke iz sudskog registra (čl. 31. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima, „Narodne novine“ broj 111/93., 34/99., 121/99. – vjerodostojno tumačenje, 52/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 118/03., 107/07., 146/08., 137/09. 152/11. – pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22 i 114/22; dalje: ZTD), kao i naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.245,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, a odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 1.671,40 EUR.

2. Tuženik je protiv ove presude podnio žalbu navodeći u njoj da je prvostupanjski sud kod njenog donošenja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, da je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanja te da je pogrešno primijenio materijalno pravo. Po tuženiku ova presuda je opterećena bitnim procesnim povredama, jer iz njezina obrazloženja nisu razvidni jasni i odlučni razlozi o bitnim činjenicama, a ujedno postoji proturječnost između utvrđenja suda i sadržaja izvedenih dokaza, zbog čega se ista ne može valjano ispitati.

3. Pored navedenog, tuženik drži da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je prvostupanjski sud svoje zaključke utemeljio na paušalnim i nedokazanim pretpostavkama, osobito u dijelu koji se odnosi na navodno korištenje poslovnog ugleda tužitelja i preuzimanje njegovih klijenata, pri čemu nije proveo sve predložene dokaze niti je dao uvjerljive razloge zbog kojih pojedine dokaze nije prihvatio.

4. Naposljetku, tuženik ističe da iz obrazloženja pobijane presude uopće nije vidljivo koji su bili odlučni razlozi za njeno donošenje osim paušalnog i neobrazloženog tumačenja iskaza LG, slijedom čega je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Prvostupanjski sud da je pritom selektivno cijenio izvedene dokaze, neosnovano uskratio vjeru iskazu tuženikovog zastupnika po zakonu, dok je istodobno nekritički prihvatio tužiteljeve navode bez njihove dokazne potvrde, čime je narušeno načelo ravnopravnosti stranaka i slobodne ocjene dokaza.

5. Nadalje, tuženik drži da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nisu ispunjene pretpostavke za zaštitu tvrtke. Tuženik osobito ističe da je naziv „Gulliver“ internacionalnog karaktera i široko korišten u poslovnoj praksi, kao i da se pojavljuje u nazivima brojnih društava, slijedom čega sam po sebi ne može predstavljati osnovu za isključivost niti dovesti do zabune na tržištu. Isto tako, dio naziva „destination management company“ predstavlja općeprihvaćen i uobičajen termin u turističkoj djelatnosti koji označava vrstu usluge, a ne individualizira pojedinog poduzetnika.

6. I konačno, da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i u dijelu u kojem je naložio brisanje tvrtke tuženika iz sudskog registra. Tuženik ističe da je takav pravni zaključak suprotan sudskoj praksi te da brisanje tvrtke ne može predstavljati mjeru zaštite u smislu relevantnih odredbi, budući da društvo ne može postojati bez tvrtke, već se eventualno može zahtijevati zabrana uporabe i poduzimanje radnji radi njezine izmjene. Zato je predložio drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu, a podredno ukinuti je i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Tuženikova žalba nije osnovana.

8. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbi čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91 ., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), u vezi s čl. 20. st. 2. Zakona o sudskom registru, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za zaštitu tvrtke, kojim traži da tuženik prestane upotrebljavati tvrtku GULLIVER DESTINATION MANAGEMENT COMPANY d.o.o. te da se izbriše iz sudskog registra, uz tvrdnju da takva tvrtka vrijeđa njegova prava i ugrožava njegov položaj u tržišnoj utakmici.

10. Među strankama nije sporno pod kojim su nazivima upisane u sudski registar niti vrijeme tih upisa, kao ni da obje stranke obavljaju istu odnosno srodnu djelatnost. Također nije sporna prethodna poslovna povezanost osoba TG, ranije člana tužitelja i LG, tuženikovog direktora i ranijeg tužiteljevog direktora.

11. Sporno je, međutim, može li se tvrtka tuženika smatrati takvom da stvara opasnost zabune u pravnom prometu, odnosno vrijeđa li prava tužitelja ili ugrožava njegov tržišni položaj, kao i koristi li se tuženik neopovlasno poslovnim ugledom tužitelja. Ujedno je sporno jesu li u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za pružanje zaštite tvrtke, osobito u dijelu koji se odnosi na mjeru brisanja tvrtke iz sudskog registra.

12. Prema tuženikovom stajalištu, prvostupanjski sud je u odnosu na navedena sporna pitanja izveo pogrešne pravne zaključke uz nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

13. Prvostupanjski sud temelji svoju odluku na primjeni čl. 31. ZTD-a polazeći od toga da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za zaštitu tvrtke, što prihvaća i ovaj sud.

14. Prvostupanjski sud pritom utvrđuje da tvrtke parničnih stranaka sadrže isti dominantni dio naziva „Gulliver“, dok dodatak u tvrtki tuženika („destination management company“) opisuje djelatnost koju obavljaju obje stranke, zbog čega ukupni dojam tvrtke tuženika može dovesti do zabune u pravnom prometu. U tom smislu sud se poziva i na opća načela tvrtke iz članaka 11. i 14. ZTD-a, prema kojima se tvrtka mora jasno razlikovati od druge tvrtke te ne smije stvarati zabludu glede identiteta ili povezanosti s drugim društvom.

15. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio da u konkretnim okolnostima postoji opasnost ugrožavanja prava tužitelja i njegova tržišnog položaja, kao i da se tuženik nepovlasno koristi poslovnim ugledom tužitelja, uzimajući u obzir dugogodišnje poslovanje tužitelja te činjenicu da su osnivači i odgovorne osobe tuženika prethodno bili povezani s poslovanjem tužitelja.

16. Prvostupanjski sud osobito cijeni da je direktor tuženika prethodno sudjelovao u poslovanju tužitelja i imao kontakt s njegovim poslovnim partnerima, te zaključuje da je prelaskom u novoosnovano društvo i korištenjem slične tvrtke došlo do korištenja poslovnih veza i ugleda tužitelja, što dodatno doprinosi mogućnosti zabune na tržištu.

17. Polazeći od navedenog, prvostupanjski sud nalazi da su ispunjene pretpostavke iz čl. 31. ZTD-a za pružanje zaštite tvrtke, slijedom čega nalaže tuženiku prestanak uporabe tvrtke te određuje njezino brisanje iz sudskog registra, uz dosudu parničnog troška tužitelju.

18. Ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo. Suprotno žalbenim navodima, iz obrazloženja presude jasno proizlaze odlučni razlozi na kojima se temelji zaključak o ispunjenju pretpostavki za zaštitu tvrtke, pri čemu je prvostupanjski sud dao logičnu i uvjerljivu ocjenu izvedenih dokaza te za svoju odluku naveo dostatne i međusobno neproturječne razloge.

19. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnim okolnostima postoji opasnost zabune u pravnom prometu, imajući u vidu podudarnost dominantnog dijela tvrtke stranaka te činjenicu da dodatak u tvrtki tuženika označava upravo djelatnost koju obavljaju obje stranke, zbog čega ukupni dojam tuženikove tvrtke može dovesti do pogrešnog shvaćanja o identitetu ili povezanosti tih društava. Jednako tako, pravilno je ocijenio i da specifične okolnosti slučaja, uključujući prethodnu poslovnu povezanost odgovornih osoba tuženika s tužiteljem, dodatno pojačavaju mogućnost takve zabune i opravdavaju zaključak o ugrožavanju prava tužitelja i njegova tržišnog položaja.

20. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se osporava pravilnost ocjene dokaza, budući da se istima u biti iznosi vlastita ocjena provedenih dokaza, različita od one koju je dao prvostupanjski sud, a što samo po sebi ne dovodi u pitanje zakonitost pobijane odluke. Također, bez utjecaja su žalbeni navodi o internacionalnom karakteru naziva „Gulliver“, jer odlučna nije sama činjenica postojanja tog naziva u poslovnoj praksi, već ukupni dojam tvrtke u konkretnim okolnostima, koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio.

21. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjene pretpostavke za pružanje zaštite tvrtke te naložio prestanak uporabe sporne tvrtke i njezino brisanje iz sudskog registra.

22. Nisu osnovani žalbeni navodi o bitnim povredama odredaba parničnog postupka. Suprotno tvrdnjama žalitelja, pobijana presuda sadrži jasne, određene i međusobno neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama. Iz obrazloženja presude razvidno je na kojim dokazima sud temelji svoja utvrđenja i iz kojih razloga je pojedinim dokazima poklonio vjeru, dok druge nije prihvatio, pa se presuda može valjano ispitati.

23. Nisu osnovani niti žalbeni navodi o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Prvostupanjski sud je proveo sve odlučne dokaze potrebne za donošenje pravilne odluke te je iste ocijenio u skladu s pravilima slobodne ocjene dokaza. Žalbenim navodima tuženik u bitnome osporava pravilnost takve ocjene i iznosi vlastitu interpretaciju provedenih dokaza, što samo po sebi ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza, utvrdio postojanje okolnosti koje upućuju na mogućnost zabune na tržištu te na povezanost tuženika s poslovanjem tužitelja.

24. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se osporava zaključak prvostupanjskog suda o sličnosti tvrtki i mogućnosti zabune. Činjenica da je naziv „Gulliver“ internacionalnog karaktera i da se pojavljuje u nazivima drugih društava sama po sebi ne daje isključivo pravo na njegovu uporabu niti predstavlja odlučan kriterij za ocjenu povrede prava na tvrtku. Iako takva okolnost može utjecati na slabiju razlikovnost pojedinog dijela tvrtke, nije dostatna za isključenje mogućnosti zabune, budući da se procjena vrši prema ukupnom dojmu koji tvrtka ostavlja u konkretnim okolnostima.

25. U tom smislu, pravilno je prvostupanjski sud uzeo u obzir ne samo podudarnost dominantnog dijela tvrtke i opisni karakter dodatka u tvrtki tuženika, već i druge okolnosti konkretnog slučaja. Osobito je pravilno cijenio činjenicu da tužitelj već više od 30 godina posluje pod tvrtkom „Gulliver“, čime je stekao prepoznatljivost i poslovni ugled na tržištu, kao i činjenicu da su osnivači i odgovorne osobe tuženika prethodno bili povezani s njegovim poslovanjem. Pri tome je tuženikov direktor sudjelovao u tužiteljevom poslovanju i imao kontakt s njegovim poslovnim partnerima, pa je osnovano zaključeno da je prelaskom u novoosnovano društvo i korištenjem slične tvrtke došlo do korištenja poslovnih veza i ugleda tužitelja, što dodatno doprinosi mogućnosti zabune u pravnom prometu.

26. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju postoji opasnost zabune te ugrožavanja prava i tužiteljevog tržišnog položaja.

27. Neosnovani su i žalbeni navodi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio mjerodavne odredbe o zaštiti tvrtke, pravilno utvrdivši da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za pružanje zaštite, uključujući i postojanje opasnosti ugrožavanja prava tužitelja. U tom kontekstu pravilno je naložio prestanak uporabe sporne tvrtke te njezino brisanje iz sudskog registra kao mjeru koja odgovara utvrđenoj povredi.

28. Konačno, nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima se osporava zakonitost mjere brisanja tvrtke iz sudskog registra. Suprotno tužiteljevim tvrdnjama, takva mjera predviđena je kao jedna od mogućih posljedica u slučaju povrede prava na tvrtku, a prvostupanjski sud ju je u konkretnim okolnostima pravilno primijenio.

29. Slijedom svega navedenog, ovaj sud nalazi da žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Budući da nisu ostvareni razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti postoje razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

30. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci (čl. 61. t. 2. Zakona o sudskom registru i čl. 380. st. 1. t. 2. ZPP-a).

Zagreb, 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Draženka Deladio