REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-1683/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužitelja ĆN, državljanina Ruske Federacije, trenutno smještenog u Prihvatnom centru za strance u Obedišću Ježevskom, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/1, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335, radi određivanja ograničenja kretanja, 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu KLASA: UP/I-216- 03/25-06/8, URBROJ: 511-01-213-26-13 od 23. ožujka 2026.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu KLASA: UP/I-216-03/25-06/8, URBROJ: 511-01-213- 26-13 od 23. ožujka 2026. tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, izrečena je mjera ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance u Obedišću Ježevskom, Slavka Kolara 82.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da pobijano rješenje pobija u cijelosti zbog bitne povrede pravila upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, kako hrvatskog, tako i prava Europske unije i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Dodaje da mu je osporenim rješenjem izrečena mjera ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance u Obedišću Ježevskom u trajanju od tri mjeseca. Iznosi da tuženik mjeru temelji na članku 54. stavku 2. točki 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti pozivajući se na dopis Sigurnosno-obavještajne agencije prema kojem on predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti zbog navodnih radikalnih stavova i povezanosti s terorističkim skupinama. Ističe da sloboda kretanja tražitelja međunarodne zaštite mora biti krajnja mjera te da prema praksi Europskog suda za ljudska prava svako lišenje slobode mora biti zakonito i neproizvoljno. Nastavlja da u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao neophodnost njegove izolacije, već se paušalno pozvao na "strateške ciljeve" Sigurnosno-obavještajne agencije. Smatra da tvrdnja kako se svrha ne bi postigla blažim mjerama nije obrazložena konkretnim dokazima koji bi pobili pretpostavku o manje restriktivnim mjerama (npr. obveza javljanja policiji). Napominje da članak 8. Direktive 2013/33/EU propisuje da se tražitelj ne smije zadržati samo zato što je tražitelj međunarodne zaštite, a da zadržavanje na temelju "nacionalne sigurnosti" zahtijeva visok stupanj individualizirane opasnosti. Opisuje da tuženik temelji odluku na "dostupnim saznanjima" i "mogućoj povezanosti", što predstavlja spekulativne navode, a ne utvrđene činjenice. Naglašava da je Sud EU-a u više presuda naglasio da se mjera zadržavanja mora temeljiti na stvarnoj, sadašnjoj i dovoljno ozbiljnoj prijetnji koja utječe na osnovni interes društva. Navodi da osporeno rješenje citira navode iz tajnog dopisa Sigurnosno-obavještajne agencije. Dodaje da mu nije omogućeno da se očituje o specifičnim optužbama (npr. o navodnom pretraživanju neprimjerenog sadržaja ili rukovanju oružjem), čime je povrijeđeno načelo kontradiktornosti i pravo na pravično suđenje. Iznosi da praksa ESLJP-a (npr. u predmetu A. i ostali protiv Ujedinjene Kraljevine) nalaže da se tužitelju mora pružiti barem sažetak bitnih dokaza kako bi se mogao učinkovito braniti, što ovdje nije učinjeno. Nastavlja da tuženik navodi da je mjera razmjerna, ali da ne objašnjava zašto se navodna opasnost od osobe koja je već bila u sustavu prihvata od kolovoza 2025. manifestirala tek u ožujku 2026. Mišljenja je da izostanak incidentnog ponašanja kod njega tijekom sedam mjeseci boravka u Prihvatilištu u Zagrebu ukazuje na to da mjera detencije nije nužna niti razmjerna. Predlaže poništiti rješenje tuženika, odobriti mu besplatnu pravnu pomoć te isplatiti pružatelju pravne pomoći zatraženi iznos.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je tužitelj 31. prosinca 2024. u Policijskoj upravi sisačko-moslavačkoj, Postaji granične policije Dvor, izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te da mu je određeno da se mora prijaviti najkasnije do 1. siječnja 2025. do 22:00 sata u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini. Dodaje da je uvidom u službenu bilješku Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini (KLASA: UP/l- 216-03/05-06/8, URBROJ: 511-01-213-25-2 od 7. siječnja 2025.) utvrđeno da se tužitelj nije prijavio u zadanom roku niti je u zakonski propisanom roku prijavio promjenu boravišta u [adresa]. Iznosi da je 1. kolovoza 2025. tužitelj sukladno članku 13. stavku 1. Uredbe (EU) br. 604/2013, vraćen u Republiku Hrvatsku iz Savezne Republike Njemačke, budući da je prema sustavu EURODAC prvi put evidentiran u Republici Hrvatskoj. Nastavlja da je istoga dana smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41, a da je 6. kolovoza 2025. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u prisutnosti službenog prevoditelja za ruski jezik. Opisuje da je 20. ožujka 2026. zaprimljen dopis Sigurnosno-obavještajne agencije, Uprave za protuobavještajnu zaštitu, unutarnji nadzor i sigurnost (KLASA: 216-01/26-01/9; URBROJ: 539-1603/577-26-1), kojim je zatraženo ograničenje slobode kretanja iz razloga nacionalne sigurnosti. Obrazlaže da je prema dostupnim saznanjima, tužitelj sljedbenik radikalnog poimanja islama i simpatizer islamističkih terorističkih skupina te je moguće povezan s osobama koje dijele takvu ideologiju. Također, obrazlaže da je utvrđeno da je pretraživao džihadističke medijske sadržaje i sadržaje dječje pornografije, da je konzument opojnih droga te da je osposobljen za rukovanje kratkim i dugim vatrenim oružjem. Navodi da je uvidom u navedeni dopis Sigurnosno-obavještajne agencije te uzimajući u obzir sve utvrđene okolnosti, zaključeno da je ograničenje slobode kretanja nužno radi zaštite nacionalne sigurnosti i javnog poretka Republike Hrvatske. Dodaje da je pri ocjeni postojanja prijetnje nacionalnoj sigurnosti nadležno tijelo ovlašteno osloniti se na stručnu procjenu Sigurnosno-obavještajne agencije kao specijaliziranog tijela, čije su procjene po svojoj naravi preventivne i sigurnosne. Iznosi da je ograničenje slobode kretanja određeno u trajanju od tri mjeseca, sukladno članku 54. stavku 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Nastavlja da je provedenom individualnom procjenom utvrđeno da je mjera razmjerna, opravdana i nužna te da se svrha ne bi mogla postići blažim mjerama. Ističe da s obzirom na prirodu utvrđenih sigurnosnih okolnosti, blaže mjere poput obveze javljanja ne bi mogle osigurati svrhu zaštite nacionalne sigurnosti, budući da ne omogućuju kontinuirani nadzor nad kretanjem i ponašanjem tužitelja. Naglašava da je prilikom procjene osobnih okolnosti utvrđeno da tužitelj nije pripadnik ranjive skupine te da je kao punoljetna osoba upoznat s pravima i obvezama tražitelja međunarodne zaštite. Zaključuje da je slijedom navedenog utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja te je odlučeno kao u izreci rješenja. Navodi da je mjera vremenski ograničena, individualizirana i podložna sudskoj kontroli, čime je osigurana njezina razmjernost u odnosu na legitimni cilj zaštite nacionalne sigurnosti. Dodaje da je razvidno da su sve okolnosti predmeta ispitane i obrazložene, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te da je postupanje tuženika zakonito i pravilno. Ističe da je djelovanje Sigurnosno-obavještajne agencije utemeljeno na pozitivnim propisima Republike Hrvatske, osobito na Zakonu o sigurnosno- obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, kojim su jasno definirane ovlasti i način postupanja. Iznosi da sukladno relevantnim propisima nadležna sigurnosno- obavještajna agencija dostavlja nadležnom tijelu mišljenje o postojanju sigurnosne zapreke, pri čemu nije dužna iznositi detaljne operativne podatke. Nastavlja da su ograničenja u pogledu pristupa pojedinim podatcima opravdana zaštitom nacionalne sigurnosti, pri čemu je tužitelju omogućena dostatna razina informiranosti za ostvarivanje prava na obranu, sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava. Ističe da je tužitelju osporavano rješenje uručeno uz prisutnost službenog prevoditelja za ruski jezik te mu je u cijelosti pročitano, čime je bio upoznat s razlozima donošenja istog. Smatra da je tužitelju u Republici Hrvatskoj omogućeno iznošenje svih relevantnih činjenica i okolnosti, kao i prilaganje dokaza u postupku međunarodne zaštite. Navodi da Direktiva na koju se opunomoćenik poziva izričito dopušta ograničenje slobode kretanja kada je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka. Dodaje da je mjera ograničenja slobode kretanja primijenjena kao krajnja mjera, nakon iscrpne procjene svih relevantnih okolnosti konkretnog slučaja. Zaključuje da je, budući da je u konkretnom slučaju činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te da su primijenjene relevantne zakonske odredbe, osporavano rješenje zakonito i osnovano. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis, u spis tuženika te u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije. Nadalje, održano je ročište.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj državljanin Ruske Federacije te tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

7. Sporno je, je li mu tuženik pravilno i zakonito ograničio slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance.

8. Člankom 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.) propisano je da tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj (stavak 1.). Nadalje, propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske (stavak 2. točka 3). Također, propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može ograničiti smještajem u prihvatni centar za strance (stavak 5. točka 5.) te da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. toga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (stavak 6.). Konačno, propisano je da se mjere ograničavanja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi iz stavka 2. toga članka, najduže do tri mjeseca, a da se iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može produžiti za najduže tri mjeseca (stavak 9.), te da ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. toga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (stavak 11.).

9. Tuženik je osporavanim rješenjem izrekao mjeru ograničenja slobode kretanja tužitelju na temelju članka 54. stavka 5. točke 5. u vezi članka 54. stavka 2. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti jer je Središnja-obavještajna agencija dopisom KLASA: 216-01/26-01/9, URBROJ: 539-1603/577-26-1 od 20. ožujka 2026. zatražila da se tužitelju ograniči kretanje zbog razloga nacionalne sigurnosti jer je Sigurnosno-obavještajna agencija u okviru svoje nadležnosti došla do podataka da je tužitelj utvrđeni sljedbenik radikalnog poimanja islama i simpatizer islamističkih terorista koji je moguće povezan s drugim sljedbenicima radikalnog poimanja islama i simpatizerima džihadističke ideologije. Dodano je da je tužitelj pretraživao džihadističke medijske sadržaje, kao i sadržaje dječje pornografije, da je konzument opojnih droga i osposobljen za rukovanje kratkim i dugim vatrenim oružjem.

10. Prema mišljenju suda osporavano rješenje je zakonito i s obzirom na okolnosti slučaja, dostatno obrazloženo. Naime, javnopravno tijelo je jasno navelo iz kojih razloga, a to je iz razloga nacionalne sigurnosti, a što proizlazi iz dopisa Sigurnosno- obavještajne agencije KLASA: 216-01/26-01/9, URBROJ: 539-1603/577-26-1 od 20. ožujka 2026., smatra potrebnim primijeniti članak 54. stavak 5. točku 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Nadalje, sud smatra da u konkretnom slučaju, nakon uvida u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije, a u koje je izvršio uvid 15. travnja 2026., i podatke spisa postoji dostatna osnova za primjenu navedene zakonske odredbe u odnosu na tužitelja. Iako tužitelj negira da bi predstavljao prijetnju za nacionalnu sigurnost sud ocjenjuje da takvi navodi ne otklanjaju uvjerljivost informacija i podataka koji su sudu bili dostupni putem uvida u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije, a koji upućuju da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost jer je tužitelj utvrđeni sljedbenik radikalnog poimanja islama i simpatizer islamističkih terorista koji je moguće povezan s drugim sljedbenicima radikalnog poimanja islama i simpatizerima džihadističke ideologije, s time da je pretraživao džihadističke medijske sadržaje, kao i sadržaje dječje pornografije, da je konzument opojnih droga i osposobljen za rukovanje kratkim i dugim vatrenim oružjem. Dotični podatci predstavljaju klasificirane podatke, slijedom čega ih sud ne može izravno priopćiti tužitelju, s obzirom na ograničenja koja proizlaze iz pristupa klasificiranim podacima (članak 18. do 24. Zakona o tajnosti podataka /"Narodne novine" broj: 79/07. i 86/12./). Stoga, sud smatra da je tužitelju, promatrano u cjelini i s obzirom na sve okolnosti ovog predmeta (potreba zaštite legitimnog cilja vezanog uz nacionalu sigurnost i javni poredak) u dostatnoj mjeri pružena mogućnost očitovanja o relevantnim činjenicama, odnosno iznošenja suprotnih argumenata i podataka.

11. Slijedom navedenog, sud smatra da je tuženik osnovano primijenio članak 54. stavak 5. točku 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i izrekao mjera ograničenja kretanja tužitelju smještajem u Prihvatnom centru, pri čemu se blaže mjere, s obzirom na razloge određivanja ograničenja slobode kretanja u konkretnom slučaju, ukazuju neprikladnima za svrhovito ostvarenje istoga cilja. Također, i trajanje mjere je pravilno određeno imajući u vidu sve okolnosti slučaja odnosno da je tužitelj tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

12. Stoga je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24. i 39/26.) odlučiti kao u točki I. izreke presude.

13. Kako iz izjave o imovinskom stanju tražitelja međunarodne zaštite od 6. kolovoza 2025. proizlazi da tužitelj nema dovoljnih novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj odobrena mu je besplatna pravna pomoć u točki II. izreke presude u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine" broj: 140/15.).

14. Nadalje, kako je pravnu pomoć pružio odvjetnik Stjepan Babić u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.). Naime, odvjetniku je priznat zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 27. t. 1.) te zatraženi trošak zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 27. t. 2.), a sve uvećano za pripadajući PDV. Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Stjepan Babić – e. komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335

3. U spis