Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2599/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja MU, državljanina Republike Burundi, kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Nagy, odvjetnik u Zagrebu, Preradovićeva 10 a, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB:36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave, 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/I-216-

03/23-06/18465, URBROJ:511-01-212-25-21 od 21. listopada 2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu KLASA:UP/I-216-03/23-06/18465, URBROJ:511-01-212-25-21 od 21. listopada 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te me je naloženo da u roku od 30 dana od dana izvršnosti ovog rješenja napusti Europski gospodarski prostor (EGP).

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. Ističe sporost postupanja tuženika, prekoračivanje zakonskog roka za donošenje odluke o zahtjevu, prigovara zapisnicima sastavljenim tijekom upravnog postupka, nedostatku povratnog prevođenja i verifikacije zapisnika, pravilnosti prevođenja tijekom upravnog postupka, postupanju voditeljice postupka, čije izuzeće je zatraženo tijekom postupka. Osporava da bi rješenje potpisala ovlaštena osoba Tužitelj ističe da je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu zbog problema koje je imao u zemlji podrijetla zbog svog članstva u opozicijskoj stranci UPD Zigamibanga i sudjelovanja u prosvjedima 2015.-2016. Smatra pogrešnim zaključak tuženika da članska iskaznica nije vjerodostojna jer je tužitelj bio maloljetan, budući da se politička praksa u Burundiju ne odvija strogo prema zakonu, pa da u takvim okolnostima nije neuobičajeno da maloljetnici sudjeluju u stranačkim aktivnostima i posjeduju iskaznice. Stoga ističe da sama činjenica odstupanja od zakonske dobi ne znači da je iskaznica nevjerodostojna. Osporava ocjenu tuženika da bi t jeralica, medicinska dokumentacija i potvrda stranke bile nevjerodostojne. Također, smatra da je pri ocjeni iskaza tužitelja trebalo uzeti u obzir kako je razgovor vođen na stranom jeziku uz prisutnost prevoditelja pri čemu postoji objektivna mogućnost kako su neke nijanse i specifičnosti u izrazima mogle biti pogrešno protumačene ili nedovoljno jasno shvaćene.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i odobri mu međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju rješenja u cijelosti. U odnosu na tužiteljevo osporavanje vjerodostojnosti zapisnika sa saslušanja održanog dana 28. srpnja 2025., ističe da je navedeni zapisnik vlastoručno potpisan od strane svih sudionika saslušanja, što je razvidno iz samog zapisnika , pa da stoga zapisnik predstavlja vjerodostojan dokument. Tuženik, nadalje, ističe kako iz tijeka upravnog postupka proizlazi da je opunomoćenik tužitelja postupao na način kojim je nastojao spriječiti ili odgoditi provođenje saslušanja tužitelja, budući da je tužba ovom sudu podnesena 15. srpnja 2025., odnosno na dan zakazanog saslušanja. Također, ukazuje da je na saslušanju održanom dana 28. srpnja 2025., opunomoćenik tužitelja savjetovao tužitelja da ne daje iskaz do donošenja odluke ovog suda o “

navodnoj „šutnji administracije , iako takav pojam nije propisan Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, niti predstavlja zapreku za provođenje saslušanja u upravnom postupku. Također, navodi da je opunomoćenik tužitelja ometao tijek postupka, što je evidentirano u zapisniku, da je zatražio prekid saslušanja pozivajući se na ranije preuzete obveze i odlazak tužitelja na posao. Nadalje, ističe da je tijekom istog saslušanja opunomoćenik sugerirao tužitelju da ne preda dokaznu dokumentaciju, navodeći da je ista već predana nakon podnošenja zahtjeva dana 12. srpnja 2023., iako je punomoć opunomoćeniku izdana tek 13. srpnja 2025., iz čega proizlazi da navedeni navod nije točan. U odnosu na prigovor pravilnosti tumačenja na ročištu 12. srpnja 2023. tuženik ističe da je tijekom navedenog saslušanja tužitelj izričito izjavio da se razumije s prevoditeljicom, da mu je zapisnik nakon sastavljanja pročitan, te da je izjavio da na isti nema primjedbi, nakon čega je zapisnik vlastoručno potpisao, što je razvidno iz sadržaja zapisnika. Vezano uz prigovor tužitelja od 19. rujna 2025. godine, tuženik tvrdi da je upravni postupak u predmetnoj stvari proveden u skladu s načelima i odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te Zakona o općem upravnom postupku da je utvrđeno da voditeljica postupka nije postupala protivno zakonu, niti je svojim radnjama ili propustima povrijedila zakonit tijek postupka, niti su utvrđene okolnosti koje bi upućivale na nepravilnosti u njezinu postupanju. Slijedom navedenoga, prigovor tužitelja u tom dijelu tuženik ocjenjuje neosnovanim.

3.1. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti tužitelja, opunomoćenika tužitelja, opunomoćenika tuženika i tumača za francuski jezik, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta, spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je provedeno saslušanje tužitelja.

7. Uvidom u osporavano rješenje od 21. listopada 2025. sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj odbijen, s obrazloženjem da tužitelj nije bio proganjan u zemlji podrijetla zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, da priložena dokumentacija ne potvrđuje tužiteljev iskaz već se u mnogim važnim detaljima razlikuje. Utvrđeno je također da su izjave tražitelja suprotne s dostupnim specifičnim i općim informacija, a koje su relevantne za odlučivanje o zahtjevu. Nadalje, tužiteljev razlog napuštanja zemlje podrijetla, a koji se vezuje uz njegovo navodno političko članstvo u oporbenoj stranci i događaje vezane uz prosvjede na kojima je sudjelovao 2016. godine, uz činjenicu da je zemlju podrijetla napustio tek u listopadu 2022. godine, u potpunosti je ocijenjen kao nevjerodostojan. Na temelju tužiteljevih osobnih okolnosti, izvješća o zemlji podrijetla i procjene budućeg individualnog rizika, tuženik smatra da nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, da je tužitelj prema vlastitim navodima zemlju napustio legalno služeći se vlastitom putovnicom, te kako zbog tužiteljeva navodnog političkog aktivizma nije vjerojatno da bi u slučaju povratka u Burundi mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja i ozbiljne nepravde, pa da time nisu ispunjeni niti uvjeti za priznavanje supsidijarne zaštite iz članka 21. navedenog Zakona. Prilikom određivanja roka iz točke II. izreke rješenja, vodilo se računa o tome da određeni rok za napuštanje Europskog gospodarskog prostora (EGP) bude primjeren rok unutar kojega tražitelj međunarodne zaštite s obzirom na osobne okolnosti odnosno činjenicu da se radi o punoljetnoj osobi dobrog zdravstvenog stanja koja ne posjeduje putne isprave, a koja se ne smatra ranjivom osobom u smislu članka 182. st. 2. Zakona o strancima, ima dovoljno vremena za napuštanje Europskog gospodarskog prostora.

8. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („narodne novine“, broj:70/15, 127/17 i 33/23) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

9. Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Stavkom 2. istog članka propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

10. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona.

11. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika, a polazeći od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava. Nisu utvrđene niti povrede odredaba procesnog zakona zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

12. Prema ocjeni ovog suda pravilno je tuženik u konkretnom predmetu, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, donio odluku kojom odbija zahtjev tužitelja uz obrazloženje, koje prihvaća i ovaj sud.

13. Naime, tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev, kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na sve u postupku iznesene razloge i okolnosti na kojima je tužitelj temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Rješenje je doneseno u zakonito provedenom postupu u kojemu je tužitelju omogućeno sudjelovanje, odnosno u kojemu je saslušan sukladno odredbi članka 35. Zakona, a tuženik je postupio u cijelosti u skladu sa odredbom članka 28. stavka 2. Zakona, te odluku donio nakon prikupljanja i razmatranja svih okolnosti konkretnog predmeta.

14. Naime, člankom 28. stavkom 2. Zakona propisano je da je prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva Ministarstvo dužno prikupiti i razmotriti sve relevantne činjenice i okolnosti posebno uzimajući u obzir: 1. relevantne izjave i dokaze koje je iznio tražitelj, sukladno stavku 1. ovoga članka, uključujući i informaciju je li bio ili može biti izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde, 2. aktualne činjenice o zemlji podrijetla i prema potrebi o zemlji kroz koju je putovao, uključujući zakone i propise te zemlje, kao i način na koji se oni primjenjuju, sadržane u različitim izvorima, osobito kao što su UNHCR i Europski potporni ured za azil (u daljnjem tekstu: EASO) te drugih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava, 3. položaj i osobne okolnosti tražitelja, uključujući spol i dob, kako bi se na osnovi toga procijenilo predstavljaju li postupci i djela kojima je bio ili bi mogao biti izložen proganjanje ili ozbiljnu nepravdu i 4. jesu li aktivnosti tražitelja, otkako je napustio zem lju podrijetla, bile usmjerene stvaranju prijeko potrebnih uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, kako bi se procijenilo mogu li te aktivnosti izložiti tražitelja proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde ako se vrati u tu zemlju.

15. Obrazloženje rješenja sadržava sve elemente propisane odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku.

16. Prema ocjeni suda, niti svojim iskazom danim na raspravi tužitelj nije doveo u sumnju zaključke tuženika iznesene u osporenom rješenju. Tužitelj je u bitnome ponovio navode koje je u postupku pred tuženikom istaknuo kao razloge za napuštanje zemlje podrijetla. Dane izjave sud ne smatra dosljednim i uvjerljivim niti vjerodostojnim. Iz cjelokupnog iskaza tužitelja proizlazi da je isti napustio Burundi zbog straha od progona zbog pripadnosti opozicijskoj stranci UPD i sudjelovanja na prosvjedima 2015.-2016. Međutim, tužitelj je prema vlastitim navodima zemlju napustio legalno služeći se vlastitom putovnicom bez ikakvih problema.

17. Na temelju provedenog postupka i cjelovitog uvida u spis predmeta, utvrđeno je da dostavljena dokumentacija ne potvrđuje tražiteljev iskaz, osobito u dijelu koji se odnosi na njegovu navodnu političku aktivnost. Iskaz tužitelja o političkom angažmanu nije ocijenjen vjerodostojnim, slijedom čega se navodni politički aktivizam ne može smatrati stvarnim razlogom napuštanja zemlje podrijetla u listopadu 2022. godine. Naime, priložena potvrda kojom je tajnik stranke UPD - Zigamibanga naveo da je tražitelj bio punopravni član navedene političke stranke ne potvrđuje tražiteljeve navode o njegovoj navodnoj funkciji unutar stranke, niti potkrepljuje ostale bitne elemente njegova iskaza. Nadalje, iz samih izjava tražitelja proizlazi da je iz zatvora uvjetno pušten 2018. godine, iz čega je razvidno da ne postoje aktualni razlozi zbog kojih bi mogao biti ponovno lišen slobode u zemlji podrijetla, niti je utvrđeno da bi zbog navedenih okolnosti bio izložen riziku u slučaju povratka. U odnosu na priloženu tjeralicu, utvrđeno je da ista nije u vezi s događajima iz 2016. godine, budući da je tražitelj po tom osnovu već bio uvjetno pušten, te ne postoji pravna niti činjenična osnova za zaključak o daljnjem postupanju nadležnih tijela zemlje podrijetla prema tražitelju. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da povratak tužitelja u zemlju podrijetla ne predstavlja za istog rizik da bi bio izložen ozbiljnoj nepravdi, prijetnji smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

18. Nadalje, u situaciji u kojoj je tužitelj zbog ozbiljnog straha za život napustio Burundi, on je međunarodnu zaštitu trebao pokušati ishoditi u zemljama kroz koje je prolazio na putu do Švicarske, odnosno u Srbiji, i Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji. Treba naglasiti da su sve te zemlje potpisnice UN-ove Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Europske Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. To znači da se navedene zemlje u smislu čl. 46. st. 1. ZMPZ -a barem načelno trebaju smatrati Europskim sigurnim trećim zemljama. Stoga, da je strah od proganjanja osnovan, tužitelj bi zatražio zaštitu neke od zemalja u koje je ulazio ili zaštitu zemlje u kojoj se nalazio, a ne bi inzistirao na konkretnoj ciljanoj zemlji, Švicarskoj Konfederaciji i navodio da je u tu zemlju htio otići.

19. Sukladno članku 37. stavku 1. Zakona, odlukom o zahtjevu ili odlukom o prestanku, odnosno poništenju međunarodne zaštite, odlučit će se i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima.

20. Obrazloženje tuženika i u dijelu koji se odnosi na određivanje roka za napuštanje Europskog gospodarskog prostora, prihvaća i ovaj sud.

21. U odnosu na prigovor tužitelja podnesen protiv postupanja voditeljice postupka tuženik je o istom odlučio dopisom od 3. listopada 2025.

22. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

23. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

24. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubio spor u cijelosti.

25. Kako sud do zaključenja rasprave nije posebnim rješenjem dopustio odgodni učinak tužbe, sud nije smatrao svrsishodnim donositi rješenje o odbijanju takvog prijedloga, nakon zaključenja rasprave, obzirom da je sada ova upravna stvar riješena presudom.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Sutkinja:

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju putem e-komunikacije

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu Zagreb, Ilica 335

3. U spis