REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3547/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja BA, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], Karalić, zastupanog po punomoćniku Ivi Smrkéu, odvjetniku u Splitu protiv tuženika BAA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Saši Pufler, odvjetnici u Osijeku, radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, nakon glavne i javne rasprave, održane 10. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, na ročištu za objavu održanom 20. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava na svim računima tužitelja BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] radi naplate tražbine po ovršnoj odluci Općinskog suda u Splitu broj P-1459/05 od 04.05.2007.g. koja je ovršna dana 09.07.2007.g. na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženika kao ovrhovoditelja GAA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tužitelja kao ovršenika BA iz [adresa], B 3A, OIB: [osobni identifikacijski broj] zaprimljenog kod Financijske agencije dana 06.lipnja 2023."

2. Nalaže se tužitelju u roku od 8 dana isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 843,75 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 20. srpnja 2023. navodi se da je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Splitu Ovr-1160/2023 upućen da u roku od 15 dana pokrene parnični postupak protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koja je pokrenuta 6. lipnja 2023. temeljem pravomoćne i ovršne isprave Općinskog suda u Splitu broj P- 1459/05 od 4. svibnja 2007. godine. Navedena presuda postala je ovršna 9. srpnja 2007. godine. Kako je tuženik zatražio ovrhu nakon 16 godina od pravomoćnosti i ovršnosti isprave to je protekao rok u kojem može tražiti ovrhu zbog čega je takva ovrha nedopuštena.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava navode iz tužbe i tužbeni zahtjev navodeći kako nije protekao desetogodišnji rok jer je temeljem presude Općinskog suda u Splitu broj IIP-1549/05 od 4. svibnja 2007. godine doneseno rješenje o ovrsi broj Ovr-5185/12 od 20. kolovoza 2012. godine, a rješenje o ovrsi stajalo je u redu za prisilnu naplatu na novčanim sredstvima ovršenika do 4. kolovoza 2018. kada je predmetno rješenje isknjiženo radi nemogućnosti naplate zbog čega zahtjev za naplatom od 6. lipnja 2023. nije podnesen nakon proteka desetogodišnjeg roka.

3. Među strankama je sporno da li je nastupila zastara potraživanja tražbine utvrđene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj II P-1459/05 od 4. svibnja 2007., pravomoćne i ovršne 9. srpnja 2007.

4. U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.), Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.) i Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20.)

4.1. Člankom 50. stavkom 1. točkom 5. Ovršnog zakona propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha.

4.2. Člankom 53. stavkom 1. Ovršnog zakona propisano je da će sud prvog stupnja dostavit žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana ukoliko je izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, a stavkom 3. istog članka propisano je da će sud prvoga stupnja donijet bez odgode rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana.

4.3. Člankom 233. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

4.4. Člankom 237. Zakona o obveznim odnosima propisano je da zastara ne teče za sve vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze.

4.5. Člankom 214. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

4.6. Prema odredbi članka 245. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima zastara nakon prekida počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru. Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, a prema stavku 5. isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Prema stavku 6. toga članka zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

4.7. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu broj Ovr-5185/2012 i spisa broj II P P-1459/05, saslušanjem tužitelja (list 31-33 spisa), te su pribavljeni podaci od FINE i to potvrda o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem čl. 12 Zakona o provede ovrhe na novčanim sredstvima.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Sukladno odredbi članka 7.stavka 1., članka 2019. stavka 1., članka 221. a i članka 220. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., „Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19.), prema kojima je naš pravni sustav utemeljen na raspravnom načelu u odnosu na prikupljanje činjenične i dokazne građe spora, a teret inicijative za prikupljanjem dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja.

7. Tužitelj u svom iskazu navodi da od 2008. godine ne živi u [adresa] već u Miljevcima pokraj Drniša, a te godine se razišao od svoje supruge i od tada nema s njom nikakvog kontakta niti ga je ona nakon njegovog odlaska obavještavala o pošti koja je dolazila na tu adresu. Imao je prebivalište na adresi [adresa] u [adresa] moguće do 2012. godine, nikada nije zaprimio rješenje o ovrsi, a niti mu je išta poznato o tome da bi FAA protiv njega vodio kakav parnični postupak. Bio je blokiran zbog naplate tražbine iz parničnog postupka u kojem su bile stranke on i njegov bivši poslodavac GA. Nikada nije bio na FINI i provjeravao temeljem čijih potraživanja je blokiran.

7.1. Čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu Ovr-5185/12 utvrđeno je da je ovrhovoditelj, odnosno tuženik u ovom predmetu FAA putem punomoćnika 13. kolovoza 2012. godine Općinskom sudu u Splitu podnio prijedlog za ovrhu radi naplate tražbine u iznosu od 6.835,92 kn i to temeljem ovršne isprave presude Općinskog suda u Splitu broj IIP-1459/05 od 4. svibnja 2007., pravomoćne i ovršne 9. srpnja 2007. Povodom spomenutog prijedloga Općinski sud u Splitu 20. kolovoza 2012. donio je rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovr-5185/12 kojim je određena predložena ovrha. Povodom prijedloga 20. kolovoza 2012. doneseno je rješenje o ovrsi te istog dana otpremljeno ovrhovoditelju, ovršeniku i FINA-i radi provedbe postupka prisilne naplate. FINA je zaprimila rješenje o ovrsi 3. rujna 2012. koja obavještava Općinski sud u Splitu 12. rujna 2012,. o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava. Pregledom dostavnice za navedeno rješenje o ovrsi za ovršenika BA, adresa [adresa] razvidno je da je ista potpisana od strane supruge.

7.2. Čitanjem podataka pribavljenih od strane FINE utvrđeno je kako osnovu određenu rješenjem o ovrsi Ovr-5185/12 zaprimljene 3. rujna 2012. godine zbog nemogućnosti naplate nije moguće izvršiti pa će se spomenuta osnova isknjižiti s danom 4. kolovoza 2018.

8. Provedenim dokaznim postupkom po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi nastupila zastara potraživanja jer je ista prekinuta u trenutku kada je vjerovnik, odnosno tuženik putem punomoćnika 12. kolovoza 2012. podnio prijedlog za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave, odnosno presude Općinskog suda u Splitu II P-1459/2005 od 4. svibnja 2007. Time što tužitelj, odnosno ovršenik eventualno nije zaprimio rješenje o ovrsi nije od utjecaja na to što je ovrhovoditelj pravovremeno podnio prijedlog za ovrhu i što je nadležni sud donio rješenje o ovrsi, a što se potvrđuje i činjenicom što Općinski sud u Splitu istog dana rješenje o ovrsi ovršeniku i FINA-i na daljnje postupanje. Navedeno potraživanje pokušale se naplatiti sve do trenutka kada je spomenuta osnova isknjižena, odnosno 4. kolovoza 2018.

9. Vrhovni sud Republike Hrvatske u većem broju svojih odluka pa tako i u Rev- 1027/2021-3 od 3.5.2022. i Rev-441/2022-2 od 25.1.2023. izrazio pravno shvaćanje prema kojem se ovrha na novčanim sredstvima ovršenika na temelju ovršne isprave podnesene FINA-i radi izravne naplate ne smatra provedenom dostavom te isprave FINA-i u slučaju nedostatka sredstava na računu ovršenika pa rok zastarijevanja novčane tražbine ne teče dok traje postupak izravne naplate, odnosno izvršenja osnove za plaćanje pri FINA-i.

9.1. U ovom konkretnom predmetu FINA je prestala postupati po tuženikovoj - ovrhovoditeljevoj osnovi za plaćanje jer su se ispunile pretpostavke propisane odredbama ZOPNS-a (insolventnost dužnika), a na koje ovdje tuženik nije mogao utjecati. Zbog navedenog osnova je isknjižena, a u situaciji kada tijelo koje provodi ovrhu na novčanim sredstvima po osnovi prestane postupati ovrhovoditelj nema na raspolaganju nikakve druge pravne ili ovršne radnje koje bi mogao predložiti. Naime, ovrhovoditelj nema mogućnost jednom isknjiženu osnovu za plaćanje opet zavesti u očevidnik već je dužan podnijeti novi zahtjev za izravnu naplatu, a što je u ovom predmetu i učinio 25. ožujka 2023. i to svakako unutar zastarnog roka od 10 godine koji je eventualno počeo teći dana kada su sredstva isknjižena odnosno 4. kolovoza 2018 . Takvo pravno shvaćanje zauzeto je na zajedničkom sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27.11.2019.

9.2. Naprotiv, potrebno je za istaknuti da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-943/17-2 od 10.5.2017. zauzeto sljedeće pravno shvaćanje: "Dakle, ovaj sud je u primjeni i tumačenju odredbe čl. 389. ZOO/91 kada se radi o dilemi ima li ranije pokrenuti ovršni postupak radi ostvarivanja iste tražbine koji je dovršen obustavom postupka učinak prekida zastare u svakom slučaju neovisno o razlogu zbog kojeg je došlo do obustave postupka, ili pitanje učinaka prekida zastare valja vezati uz razloge obustave postupka, zauzeo ovo potonje pravno shvaćanje, dakle da se kod odgovora na pitanje je li rok zastare prekinut pokretanjem ovršnog postupka koji je okončan obustavom postupka te da li slijedom toga zastarni rok teče iz početka zauzeo shvaćanje da to ovisi o razlozima zbog kojih je došlo do obustave ovršnog postupka i na kojoj od stranaka u ovršnom postupku leže razlozi zbog kojih je ovršni postupak obustavljen.

10. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci te je odbijen tužbeni zahtjev.

11. Parnični troškovi dosuđeni su tuženiku na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP. Pritom je potrebno uzeti u obzir da je u vrijednost predmeta spora prema vrijednosti novčanog potraživanja iz ovršne ispravu za koju se traži nedopuštenost, odnosno u iznosu od 6.835,92 kuna/907,28 eura koliko iznosi tražbina. .

11.1. Prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 138/23 dalje Tarifa) i temeljem članka 155. Zakona o parničnom postupku tuženiku se priznaju troškovi potrebni za vođenje parnice i to u vrijednosti od 75 bodova za svaku poduzetu radnju.

11.2. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP priznaju se tuženiku kao potrebni za vođenje parnice odvjetnički troškovi i to po 75 bodova za sastav odgovora na tužbu od bodova temeljem Tbr. 8. t.1. Tarife za sastav odgovora na tužbu od 19. siječnja 2024. zatim po 75 bodova Temeljem Tbr. 9. t. 1. Tarife za pristup ročištu od 3. studenog 2025., 17. prosinca 2025. i 10. ožujka 2026. te po 37,5 bodova Temeljem Tbr. 9. t. 2. Tarife za pristup ročištu od 3. veljače 2026. što ukupno iznosi 337,5 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 675,00 eura, a obračunatim PDV-om 843,75 eura, a na koji iznos nisu sukladno čl. 151. stavku 3. Zakona o parničnom postupku zatražene zatezne kamate.

12. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci

U Splitu, 20. travnja 2026.

S U D A C

Branko Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis.