Republika Hrvatska

Općinski sud u Puli-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicin 4

Posl.br. P-148/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sutkinji toga suda Alessandri Gržinić-Matika, u pravnoj stvari tužitelja GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mirni Radolović, odvjetnici u Puli, protiv tužene Općine Bale-Valle, Trg Tomaso Bembo 1, OIB: 05198666627, zastupane po punomoćnici Ivani Lončar, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 06. ožujka 2026. godine, u nazočnosti tužitelja i njegove punomoćnice te punomoćnice tuženika, dana 20. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekao pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini k. č. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

2. Tuženik Općina Bale-Commune di Valle dužna je priznati i trpjeti upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja GI na nekretnini navedenoj u točci I. izreke ove presude, uz istovremeno brisanje prava vlasništva nekretnine sa imena tuženika Općine Bale-Commune di Valle, na ime i u korist tužitelja GI u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola, zemljišnoknjižni odjel Rovinj, odmah nakon pravomoćnosti ove presude.

3. Nalaže se tuženiku nadoknaditi troškove postupka tužitelju u iznosu od 3.682,18 eura u roku od 15 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.159,10 eura zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.780,10 eura odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana 04. ožujka 2024. godine pod posl.br. P-148/2024 zaprimljena je tužba tužitelja protiv tužene Općine Bale-Comune di Valle radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini opisanoj u izreci ove presude.

1.1. U tužbenoj osnovi tužbe se navodi:

- da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju- Rovigno, tuženik upisan kao vlasnik nekretnine zgr.č. 675 k. o. [katastarska općina];

- da je tužitelj, računajući posjed svojih prednika, već više od 70 godina u samostalnom i neprekidnom posjedu navedene nekretnine;

- da je uknjižba prava vlasništva tuženika izvršena temeljem rješenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Rovinj - klasa: UP/I-942-03/07-01/50, Ur. broj:

2163-12/6-08-10 F-1494 od 04. studenog 2008. godine, u kojem je utvrđeno da su raniji vlasnici bili ZI u ½ dijela i ĐI, u ½ dijela;

- da je iz obrazloženja navedenog rješenja razvidno da su PI i ĐI udata PI, pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekli temeljem kupoprodajnog ugovora od 10. travnja 1941. godine te da su optirali za talijansko državljanstvo temeljem rješenja MUP-a NRH od 15. listopada 1949. godine;

- da je aktom od 14. svibnja 1947. godine potvrđeno da supružnici PI i ĐI vlasnici zgrade u [adresa] u [adresa], u [adresa] ovlašćuju da predmetnu kuću u potpunosti i bez naknade preuzme obitelj LI koja je u trenutku davanja izjave koristila tu kuću;

- da iz popisa (inventure) Stanice narodne milicije Bale od 26. veljače 1947. godine proizlazi da je izvršena inventura u kući u [adresa], u [adresa], u vlasništvu NI te je popisan namještaj u kući;

- da je popis izvršen budući da je vlasnik PI napustio kuću, a obzirom da se GI nalazi u kući, utvrđeno je da je on odgovoran za popisane pokretnine;

- da je u vrijeme sastavljanja navedenog akta i popisa Stanice narodne milicije predmetna zgr.č. 675 k. o. [katastarska općina] bila u vlasništvu NI i ĐI od EI udata NI te su oni odlučili predati je u posjed i dati na korištenje obitelji LI;

- da je rješenjem Narodnog odbora Općine Rovinj, Referade za narodno zdravlje i socijalnu zaštitu Broj 06-418/1 od 25.01.1960. godine, za potrebe provođenja ostavinske rasprave iza pok. OI pok. ČI, postavljen jedinom nasljedniku II iz [adresa], nepoznatog boravišta u inozemstvu, privremeni staratelj u osobi AI, domaćice iz Bala kbr. 433;

- da je VI iz [adresa], kbr. 433, od oca EI i majke DI rođ. G, rođena dana **.**.1911., preminula dana **.**.1987. i bila je supruga LI, koji je od 1947. godine zajedno sa suprugom i obitelji koristio predmetnu kuću na zgr.č. 675 k. o. [katastarska općina], na tadašnjoj adresi [adresa];

- da je GI rođen dana **.**.1908. te je s DI sklopio brak dana 25. veljače 1933. godine;

- da je tužitelj sin CI ([adresa]) i GI, a rođen je **.**.1938.;

- da su prijašnji vlasnici predmetne kuće PI i ĐI bili supružnici i rodbina GI i CI;

- da su VI i UI bile sestre te su PI i UI nakon odlaska u Italiju predale kuću koja se nalazi na zgr.č. 675 k. o. [katastarska općina] u posjed svojoj bližoj rodbini;

- da je sve navedeno utvrđeno i u Povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula, Odjel za katastar nekretnina Rovinj, Klasa: 930-04/23-05/53 Ur. broj: 541-29-07/6-24-3 od 26. veljače 2024. godine;

- da nekretnina zgr.č. 675 k. o. [katastarska općina], od osnutka katastarskog operata cca 1952. godine dolazi upisana kao neplodno površine 68 m2, u posjedovnom listu 12 k. o. [katastarska općina], na ime posjednika VI ud. KI [adresa] (kasnije [adresa]);

- da je prilikom prelaska knjižnog dijela katastarskog operata na kompjutersku bazu podataka od 1986. do 1995. godine nema arhivskog pregleda promjena u knjižnom dijelu operata, stoga nije moguće utvrditi kada i kojom promjenom je na posjedovnom listu izvršena promjena, i to na ime posjednika: HI, Antonio rođ. VI, [adresa] u 1/3 dijela, RI, Antonio rođ. VI, Z, Đ 6 u 1/3 dijela i FI, RI rođ. VI, nepoznato naselje u 1/3 dijela;

- da su HI, RI rođ. VI, Z 400, tužitelj VI RI, RI rođ. VI, Z, Magri 6 i FI, RI P djeca CI

P (UI) i GI;

- da je u povijesti promjena na katastarskim česticama od 26. veljače 2024. godine navedeno da je ranija adresa predmetne kuće u [adresa] bila ulica

[adresa] (kasnije Bale 433);

- da u povijesti promjena kućnog broja utvrđena i u Potvrdi o kućnom broju Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula, Odjel za katastar nekretnina Rovinj, klasa: 014-08/23-04/502, ur. broj: 541-29-07/8-23-2 od 15. prosinca 2023. godine iz koje proizlazi da je na zgradi izgrađenoj na lokaciji zgr.č. 675 k. o. [katastarska općina], [adresa] te iz Povijesti promjena kućnog broja zgrade Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula, Odjel za katastar nekretnina Rovinj, klasa: 014-08/23-05/1, ur. broj: 541-29-07/1-23-2 od 21. prosinca 2023. godine, u kojoj je navedeno da je ranija adresa navedene zgrade glasila [adresa];

- da je tužitelj računajući posjed svojih prednika, majke i oca, u neprekidnom i samostalnom posjedu nekretnine k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] više od 70 godina.

1.2. Slijedom svega navedenog, a kako je temeljem odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, predlaže se sudu usvojiti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu od 04. lipnja 2024. godine tuženik se usprotivio navodima iz tužbe kao neosnovanim i paušalnim i tužbenom zahtjevu u cijelosti, a sve uz slijedeće navode:

- da prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - nadalje u tekstu: ZV), dosjelost nije pravni posao već pravni institut koji omogućava stjecanje vlasništva temeljem ispunjenja zakonom propisanih uvjeta;

- da je dosjelost jedan od originarnih načina stjecanja stvarnih prava;

- da iz članaka 129. i 130. ZV jasno proizlazi da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (dakle nije potrebno da zemljišnoknjižni vlasnik izda tabularnu izjavu);

- da tvrdnje tuženika potkrepljuje i praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Rev 945/2018-2 od dana 16. travnja 2019. godine;

- da tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije budući da tužitelj u tužbi navodi brojne osobe kao svoju rodbinu, a da ne dokazuje da je pravni slijednik bilo koje od navedenih osoba;

- da tuženik osporava tužbeni zahtjev tužitelja, iz razloga što isti nije dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine kako pogrešno navodi;

- da je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potrebno ispuniti sve pretpostavke iz članka 18.,159. i članka 160. ZV, a to su: samostalan posjed stvari određene kakvoće i da taj posjed traje određeno vrijeme;

- da tužitelj uz dostavljene dokaze nije ničime dokazao samostalnost posjeda nekretnine koja je predmet postupka već se samo poziva na navodni posjed svojih roditelja, ali isto tako rješenjem Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostave Rovinj od dana 4. studenoga 2008. godine koje je priložio uz tužbu, dokazuje da je kroz povijest posjeda taj posjed prestao kada je na dan 18. prosinca 1954. godine predmetna čestica nacionalizirana i prenesena u društveno vlasništvo odnosno danas u vlasništvo tuženika;

- da čak i da je posjed tužitelja bio samostalan, što nije, tužitelj mora dokazati da je njegov posjed bio određene kakvoće za redovitu odnosno izvanrednu dosjelost;

- da je tužitelj očito svjestan da ne ispunjava uvjete za kakvoću posjeda predmetnih nekretnina temeljem tzv. redovite dosjelosti pa tužbu zapravo temelji na tzv. izvanrednoj dosjelosti;

- da je za izvanrednu dosjelost uvjet barem poštenje posjeda tužitelja, što tužitelj i njegovi prednici nisu ispunili jer su tužitelj, ali i njegovi prednici bili svjesni da su vlasnici predmetne nekretnine bili optanti, a što su i prilozima uz tužbu potkrijepili, a slijedom toga takva nekretnina je imala status optantske imovine, te je kao takva nacionalizirana i prenesena u društveno vlasništvo;

- da je pravo vlasništva optanta na imovini prestalo temeljem međudržavnog Sporazuma od 18. prosinca 1954. godine, a ne danom donošenja rješenja o prelasku te imovine u društveno vlasništvo, a navedeno je u odluci broj Us-10368/2005-9 zauzeo stav i Visoki upravni sud Republike Hrvatske;

- da su tužitelj i njegovi prednici za sve ovo vrijeme bili nepošteni posjednici znajući da su posjed stekli bez pravnog osnova i da je predmetna nekretnina vlasništvo tuženika;

- da iz akta od 14. svibnja 1947. godine, dostavljeno po tužitelju na talijanskom jeziku, proizlazi da je riječ o popisu nekretnina, a ne o popisu pokretnina;

- da osim samostalnog posjeda određene kakvoće, za dosjelost je potrebno da takav posjed traje određeno vrijeme;

- da sukladno članku 159. stavku 4. ZV, za stjecanje vlasništva izvanrednom dosjelošću nekretnina u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, potrebno je da posjed određene kakvoće traje barem 40 godina;

- da niti navedeni uvjet nije ostvaren na strani tuženika, obzirom da se radi o nekretnini koja je u vrijeme stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima bila upisana kao društveno vlasništvo;

- da je iz gore navedenog Rješenja vidljivo da je predmetna nekretnina još dana 18. prosinca 1954. godine prenesena u društveno vlasništvo;

- da je člankom 388. stavkom 4. ZV određeno da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koja je na dan 8. listopada 1991. godine bila upisana kao društveno vlasništvo (a što je prema svemu dosad iznesenom slučaj u pogledu nekretnine koja je predmet ovog postupka), ne uračunava vrijeme proteklo prije tog datuma;

- da su tuženikove tvrdnje potvrđene i starijom i novijom sudskom praksom, a što samo dokazuje da je stav prakse vezan uz predmetno pitanje ostao ujednačen; konkretno tuženik se poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj:

Rev 3462/1993-2 od dana 3. svibnja 1995. godine te na Presudu Županijskog suda u Dubrovniku Poslovni broj: 8 Gž-1086/2018-2 od dana 27. ožujka 2019. godine u kojima je jasno izraženo da se vrijeme proteklo do 8. listopada 1991. godine ne može uračunavati kao vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u bivšem društvenom vlasništvu;

- da se tužitelj ne može pozvati na navodni i nedokazani neprekinuti posjed od prije 08. listopada 1991. godine, stoga da nije točna tvrdnja da je da je tužitelj računajući posjed svojih prednika, majke i oca (s kojima uopće nije dokazao rodbinsku vezu niti sljedništvo), u neprekidnom i samostalnom posjedu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]/Z k. o. [katastarska općina] više od 70 godina, a sve je razvidno iz gore opisanog stvarnog stanja.

2.1. Slijedom svega navedenoga, predlaže se sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

3. Podneskom od 11. studenoga 2024. godine (list 51-53) tužitelj kronološki izlaže kontinuitet trajanja posjeda tužitelja i njegovih prednika krenuvši redoslijedom od:

- NI ĐI, koji da su stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem kupoprodajnog ugovora od 10. travnja 1941. godine;

- aktom od 14. svibnja 1947. godine da je potvrđeno da su supružnici PI i ĐI vlasnici zgrade u [adresa] u [adresa], u [adresa], koji ovlašćuje da predmetnu kuću u potpunosti i bez naknade preuzme obitelj LI koja je u trenutku davanja izjave koristila tu kuću;

- da iz popisa (inventure) Stanice narodne milicije Bale od 26. veljače 1947. godine proizlazi da je izvršena inventura u kući u [adresa], u [adresa], u vlasništvu Bonaluce L te je popisan namještaj u kući, a popis izvršen budući da je vlasnik PI napustio kuću, a obzirom da se GI nalazi u kući, utvrđeno je da je on odgovoran za popisane pokretnine;

- PI i ĐI udata PI da su optirali za talijansko državljanstvo temeljem rješenja MUP-a NRH od 15. listopada 1949. godine;

- temeljem rješenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Rovinj, klasa: UP/I-942-03/07-01/50, ur. broj: 2163-12/6-08-10, F-1494 od 04. studenog 2008. godine da je izvršena uknjižba na tuženika, a u predmetnom rješenju je utvrđeno da su raniji vlasnici bili ZI u 1/2 dijela i ĐI udata ZI u 1/2 dijela;

- da je u rješenju Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Rovinj klasa: UP/I-942-03/07-01/50, ur. broj: 2163-12/6-08-10 F-1494 od 04. studenog 2008. Godine utvrđeno je da su tadašnji suvlasnici, odnosno ZI u 1/2 dijela i Civitico Leonella od EI udata ZI u 1/2 dijela bili optanti, a ne da je provedena nacionalizacija i prenesena u društveno vlasništvo.

4. Radi utvrđenja relevantnih okolnosti za presuđenje ove pravne stvari provedeni su slijedeći dokazi:

- čitanjem rješenja Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove u Istarskoj županiji, klasa: UP/I-942-03/07-01/50, od

04. studenoga 2008. godine (list 7-8);

- uvidom u inventar (popis imovine na talijanskom jeziku) i u prijevodu (list 9 i 65);

- čitanjem javnobilježnički akt Općine Gabiano od 14. svibnja 1947. godine i u prijevodu (list 10-11 i 67-68);

- čitanjem rješenje Narodnog odbora Općine Rovinj broj 06-418/1 od 25. siječnja 1960. godine (list 12-13);

- uvodim u smrtni list (list 14);

- uvodom u rodne listove (list 15-19);

- uvidom u povijest promjena kućnog broja zgrade (list 20);

- uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama (list 22-23);

- čitanjem potvrde Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula, Odjela za katastar nekretnina Rovinj klasa: 014-08/23-04/502 od 15. prosinca 2023. godine (list 24);

- uvidom u grafički prikaz k.č. *675, k. o. [katastarska općina] (list 25);

- uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 26, 75-76);

- uvidom u ispravu o posvjedočenju činjenica u prijevodu (list 67-70);

- uviđajem provedenog uz sudjelovanje vještaka mjernične struke dipl. ing. geod. Milke Kosanović dana 06. ožujka 2026. godine (list 90-91);

- saslušanjem svjedoka: SI, JI i TI, na ročištu održanog na licu mjesta dana 06. ožujka 2026. godine (list 91-95);

- saslušanjem tužitelja na ročištu od 06. ožujka 2026. godine (list 95-97).

5. Tužbeni zahtjev tužitelj nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini oznake k.č. *675, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] , k. o. [katastarska općina] za koju nekretninu tužitelj tvrdi da je u posjedu računajući i posjed svojih prednika više od 70 godina.

7. U ovoj pravnoj stvari nije sporno:

- da je tuženik upisan vlasnikom predmetne nekretnine što proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka u spisu;

- da je tužitelj u posjedu prijepora identificiranog na dan održanog uviđaja kao k.č.br. *675, k. o. [katastarska općina];

- da je predmetna nekretnina rješenjem Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove od 04. studenoga 2008. godine, sa danom 18. prosinca 1954. godine nacionalizirana i prenesena u društveno vlasništvo odnosno vlasništvo Općine Bale, kao ranije vlasništvo MI u 1/2 dijela i Civitico Leonelle ud. MI u 1/2 dijela;

- da je iz povijesnih promjena na katastarskim česticama od 26. veljače 2024. godine konstatirano da od osnutka katastarskog operata cca. 1952. godine u posjedovnom listu za predmetnu k.č. *675, k. o. [katastarska općina] dolazi upisana kao posjednik Barbieri ud. ŠI, rođ. SI, [adresa] (kasnije [adresa]) i da je kasnije došlo do promjene prilikom prelaska na kompjutersku bazu podataka (1986-1995), na posjedovnom listu predmetne nekretnine, sada 8 (ranije 12), tako da je promijenjen naziv posjednika u HI pok. ZI, rođ. GI u 1/3 dijela, Barbieri ZI od L u 1/3 dijela i FI. L, rođ. GI u 1/3 dijela.

8. Sporno je:

- da li tužitelj posjeduje predmetnu nekretninu kao samostalan ili nesamostalan posjednik;

- da li je proteklo vrijeme dosjelosti određeno Zakonom.

9. Dana 06. ožujka 2026. godine na licu mjesta održana je glavna rasprava kada su provedeni svi predloženi dokazi: uviđajem, mjerničnim vještačenjem, saslušanjem svih predloženih svjedoka i tužitelja.

10. Mjernični vještak dipl. ing. Milka Kosanović identificirala je ukazanu nekretninu po tužitelju kao predmetnu oznake zgr.č. 675, s time da je isti prvotno pokazao cijeli posjed predmetne uz slijedeću k. č. br. [katastarska čestica], koja nije predmetna ali je sastavni dio posjeda preko koje se i pristupilo u dio predmetne nekretnine. Predmetna zgradbena zgr.č. 675 evidentirana je kao kuća površine 68 m2, a u naravi stambena kuća sa adresom [adresa], te spremište koje je naslonjeno na kuću sa južne strane i ima dva ulaza direktno sa ceste zapadno i istočno jednako kao i stambena zgrada kroz koju se može proći iz smjera ceste, zapadno, prema vrtu, istočno, koji nije predmetan. Uočena cisterna na stražnjem dijelu dvorišta identificirana je pod drugim brojem katastarske čestici [katastarska čestica], a u funkciji predmetnog stambenog objekta, a naredna kuća u nizu do predmetne identificirana kao k. č. [katastarska čestica]. Naprijed opisane nekretnine vještakinja je prikazala u fotoprilogu uz opis svakog naprijed opisanog detalja (list 93-98).

11. Svjedok SI (rođen 1952. godine) tužiteljev je rođak, kako su tužiteljeva majka pok. ŠI i njegov otac EI bili braća, a teta iz Argentine njihova sestra. On iskazuje sudu o sjećanjima iz rana djetinjstva kada je u ovoj kući stanovala tužiteljeva majka ŠI sa troje djece navodeći uz L njegova brata FI i sestru L. Za tužitelja i njegova brata FI navodi da su odselili iz Bala 60-ih godina tako da je njihova majka ostala do smrti sama u toj kući, a djeca povremeno dolazila i boravila kod nje u posjetima. Za predmetnu kuću svjedok znade da ju je tužiteljeva majka ŠI dobila od tete iz Argentine koja je ovdje stanovala sa suprugom, a onda odlaskom kuću ostavila njima. Za narednu kuću u nizu, lijevo od predmetne, navodi da je također od tužitelja koju je isti kupio pred 15 i više godina, a za štalu do objekta prisjeća se da je tužiteljeva majka ŠI imala magarca i koristila cijelo dvorište. Po smrti pok. CI navodi da su obojica sinova dolazila i boravila u kući, a onda je FI od toga odustao pri čemu svjedok ne zna tko je uknjižen na objektu, a po predočenju da je upisana Općina Bale odgovara da su i njemu uzeli imovinu ali da je uspio vratiti jer su se tužili. Po njegovom saznanju tužitelj je reagirao kada je Općina namjeravala prodati nekretninu, to potvrđuje da u posljednjih petnaestak godina otkako je tužitelj uredio svoju kuću dolazeći u [adresa] svojoj obitelji, isti boravi u toj novoj kući. Svjedok potvrđuje da je tužitelj popravio krovište kuće nakon što je već kupio susjednu. Po njegovom saznanju tužitelj se obraćao Općini kada je doznao da je Općina upisana, a pomenuta teta iz Argentine da je bila sestra tužiteljeve majke i njegova oca EI

12. Svjedok JI (rođen 1959. godine) koji je tužiteljev nećak, detaljnije je opisao rodoslovlje navodeći da je njegova majka HI, rođena GI, zv. N bila tužiteljeva sestra, a pok. ŠI, rođena 1930. godine, a umrla **.**.2013.. Tvrdi da je njegova baka GI, rođena E sa svojom djecom stanovala u tom spornom objektu nakon smrti supruga 1949. godine, sve do 1967-1968. godine jer se i on rodio u toj kući 1959. godine. PI da je nakon odlaska u vojsku 1960. godine odselio u Italiju 1963. godine, a treći brat FI, rođen 1943. godine, također odselio u Italiju 1964. godine, tako da su u [adresa] ostale samo nona ŠI i njegova majka L. Po preseljenju sve djece iz kuće, tvrdi da je samo nona ŠI ostala u predmetnoj kući do 1987. godine kada je i preminula, a njegova majka zadnjih 8 mjeseci brinula o njoj. Tvrdi da je predmetna kuća bila od tete ĐI, zvane O, koja je bila sestra pok. none DI. Prema pričanju none DI svjedok iskazuje da je teta Č dala punomoć da oni mogu živjeti u toj kući kada je otišla u Argentinu 1938. godine i od tada je nona ŠI ostala u toj kući do smrti. U pogledu knjižnog vlasništva on znade da je do 1993. godine bila upisana teta Č, to nema saznanja tko je sada knjižni vlasnik iako misli da je općinsko. Tvrdi da je nona govorila da je to "njena hiža" i da je može koristiti do svoje smrti, za što da nije plaćala stanarinu. Za drugog majčinog brata FI navodi da je i on kao i tužitelj sagradio drugu kuću preko ove, a po dolasku tužitelja u [adresa] da boravi u svojoj kući koju je kupio u nastavku predmetne i to već dugi niz godina. Ključeve ulaznih vrata predmetne kuće da je imala i njegova majka do smrti, ali da oni više tu nemaju pristupa tako da samo tužitelj može ulaziti i na da sva brojila glase na GI, misleći na djeda, supruga none DI, a ne na tužitelja. Za tužitelja navodi da nije u dobrim odnosima od kada je promijenio bravu vrata kuće i da pretpostavlja da bi on kuću jeftino kupio i skupo prodao, a za života još majke, da su ključevi traženi zbog čega da su se braća i posvađala. U ostavinskom postupku iza pok. none DI da se ostavina raspravljala za drugu imovinu koja su djeca naslijedila, a o ovom da nije bilo govora.

13. Svjedokinja ĆI, rođena DI (rođena 1939. godine) iskazivala je sudu o svojim saznanjima kao tužiteljeva rođakinja s obzirom je tužiteljeva majka pok. ŠI bila sestra njezina pok. oca EI, stoga da je ona sestra saslušanog svjedoka SI. Od svog ranog djetinjstva navodi da je ova kuća bila od tete DI rođ. DI, ud. GI koja je odselila u Argentinu, i da se iste ne sjeća jer je imala svega 5-6 godina kada je otišla, a od tada da se u tu kuću uselila tužiteljeva majka s djecom L, ovdje tužiteljem, kćerkom L i sinom FI, dok se oca uopće ne sjeća. Po odlasku sinova u Torino da je teta ŠI ostala sama u kući, a kćerka N također preselila u drugu kuću u [adresa], tako da bi oni dolazili samo u posjetu majci, a sinovi prespavali kod nje. Kada je tužiteljeva majka preminula, navodi da su on i brat FI nastavili dolaziti, ne znajući kako je teta iz Argentine stekla kuću koja je za nju bila gazdarica. Svjedokinja nema saznanja o tome što su tužiteljeva majka ŠI i teta koja je otišla živjeti u [adresa] dogovorile, niti znade tko je danas uknjižen na predmetnu kuću već samo znade da je tužiteljeva majka tu kuću koristila i nikada nije čula da bi Općina bila zainteresirana za ovo. U zadnje vrijeme da tužitelj dolaskom u [adresa] boravi u drugoj kući koju je kupio do ove sporne, a da je ljeti tužitelja viđala ovdje jer je popravljao kuću u svojim dolascima, tako da uvijek nešto radi ili u kući ili u vrtu. Saznavši da je Općina Bale upisana kao vlasnik, svjedokinja navodi da pretpostavlja da je to upisano onda kad su odavno svi odlazili i kada se Općina upisivala na zemlju, pa moguće i ovdje po odlasku tete u Argentinu.

14. Tužitelj (rođen 1938. godine) u svom stranačkom iskazu opisuje svoja najranija sjećanja od svoje treće godine života kada je boravio u predmetnom dvorištu kao dijete, a u kući stanovala teta ĐI iz [adresa], navodeći da je tu bila svega par godina jer je 1944. godine već pobjegla u Italiju, a onda iz Italije u Argentinu. Tvrdi da je njegovoj majci sastavila punomoć u Italiji kod odvjetnika, ostavivši joj kuću do kraja života kada je njihov otac već bio u ratu, a pored njega majka imala sestru I, rođenu 1930. godine i brata FI rođenog 1945. godine. Pomenutu punomoć tužitelj potvrđuje s lista 10 spisa "Atto di notorieta' " kojom da je teta A dala kuću njegovom ocu LI, a zapis sastavljen za stvari koje su zatečene u kući 1947. godine koje se još uvijek tu nalaze. Tadašnju Jugoslaviju da je isti napustio 1963. godine, uz prethodni pokušaj bijega 1958. godine, zbog čega je bio godinu dana u zatvoru. Po njegovom odlasku da su u spornoj kući ostali majka ŠI i brat FI jer je N u međuvremenu već iselila po udaji da bi kasnije i FI otišao iz Bala 1963-1965. godine i to preko Trsta u Torino. Po smrti majke DI tvrdi da je on ostao u kući iako ne osporava da su i njegova sestra kao i FI imali ključeve ove kuće sve do prošle godine. Sestra da je vratila ključ po smrti majke, tako da su ključeve zadržali on i brat FI, pri čemu osporava da bi ikada promijenio bravu jer je u vratima uvijek ista brava i isti ključ. Za brata FI navodi da je od kuće odustao prošle godine jer više nije htio plaćati struju te se "izbrisao kao korisnik" i vratio ključeve, tako da zadnjih godinu dana samo on ima ključeve kuće te je učinio nespornim da je kuću do ove u nizu kupio i slijedeću, negdje 2010-2012 godine. Boraveći u [adresa] tvrdi da koristi i staru i novu kuću to ukazuje sudu da mu je Općina oduzela 6 kuća misleći na starinu od djeda. U pogledu knjižnog stanja predmetne kuće tvrdi da to nikada nije provjeravao, a pred 3-4 godine da mu se iz Općine reklo da mora platiti za korištenje vrta oko kuće, pa kako brat FI nije htio platiti da je i na to pristao. Tužitelj navodi da je sa tuženikom razgovarao samo o dvorištu, dok mu se za kuću nikada ništa nije reklo pa da bi i u slučaju to znao da nije njihova, tada bi tvrdi, pregovarao za sa Općinom u smislu zamijene za ono što mu duguju zbog oduzete parcele prema moru. Navodi da je bio uvjerenja da je kuću naslijedio on i brat od tetke koja je otišla u Argentinu pri čemu nije dao pojašnjenje da li je riječ o nasljedstvu od majke navodima da se pred 50 godina na ovo nije moglo odgovoriti jer se nije moglo razumjeti da li je to od Općine ili nije. Izričitog je navoda da je kuća njihova, misleći na njega i brata, a kako je on od toga odustao da se on drži vlasnikom, pa ako treba platiti tetu da će ju on platiti. Dolaskom u [adresa] navodi da boravi u obje kuće, ali i drugima koje ima uz more, a na ovu koju je kupio da je uknjiženi vlasnik, dok na ovoj spornoj da je sve ostalo otvoreno i neriješeno i da nije tražio uknjižbu niti angažirao bilo kakvog geodetu.

15. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na institutu dosjelosti. Dosjelost (usucapio) je stjecanje prava vlasništva tuđe stvari kroz zakonom određeno vrijeme od strane kvalificiranog, odnosno bar savjesnog posjednika. Dosjelost spada u originarno ili izvorno stjecanje prava vlasništva, što znači da stjecatelj svoje pravo vlasništva ne zasniva na pravu vlasništva prednika. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potrebno je da su ispunjene slijedeće pretpostavke: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari, posjed određene kvalitete te vrijeme dosjelosti određeno zakonom. Posjed je kvalificiran ukoliko je zakonit, istinit i pošten, te u tom slučaju potreban je kraći rok dosjedanja, nego u slučaju kada se radi o poštenom posjedu (ali ne i kumulativno istinitom i zakonitom) kad je potreban dvostruki rok dosjedanja nego kod kvalificiranog posjeda.

16. Tužitelj tvrdi da je predmetnu nekretninu na korištenje dobila njegova pok. majka VI po odlasku tete ĐI koja da je bila vlasnica kuće 1944. godine, od kada je majka do smrti ostala u kući, a nakon toga sada jedini posjednik predmetne ostao on s obzirom da su njegova braća od toga odustala smatrajući to svojim.

17. Odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/54, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 - ispravak, dalje: ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nepokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nepokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Međutim, kada je u pitanju stvar u vlasništvu jedinice lokalne samouprave kao što je ovdje slučaj Općine Bale, tada samostalni posjednik može steći vlasništvo te stvari dosjelošću tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga što je propisano za prethodno navedene situacije, dakle u konkretnom slučaju 40 godina.

18. Odredbom čl. 160. ZV propisano je vrijeme potrebno za dosjelost, a ono počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnoga za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjih posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

19. Dakle, za stjecanje vlasništva dosjelošću traži se posjed zakonom određene kakvoće, pa s tim u svezi valja imati na umu odredbu čl. 11. i čl. 18. ZV kojima je definiran samostalan i pošten posjed.

19.1. Naime, odredbom čl. 11. ZV propisano je da tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednog posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik. Stavkom 2. istoga članka ZV propisano je da se posjed smatra samostalnim, ako se ne dokaže suprotno.

19.2. Odredbom čl. 18. ZV-a propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Nadalje je istom odredbom čl. 18. u st. 5. propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

19.3. Dakle, posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjedu nije njegova. Za savjesnost je dovoljno da je posjednik uvjeren da stvar drži na temelju valjanog naslova. Međutim, nepošten je posjednik, naime, onaj koji mora pretpostavljati (koji zna ili iz okolnosti mora znati) da stvar pripada nekom drugom. Nepošteni posjednik već je i onaj koji samo sumnja u zakonitost svoga posjeda.

20. Tužitelj tvrdi da je njegova majka u posjedu predmetne nekretnine već od 1944. godine, a on ostao u posjedu predmetne kuće po njezinoj smrti sve do dan danas, s time da je vjerovao da je kuća prenesena na majku kada im je teta ĐI dopustila da ostanu besplatno u navedenoj zgradi, a potom se više nikad nije vratila niti je tražila bilo što od njih, stoga da ukoliko i nešto duguje, smatra da to duguje samo teti ĐI kao bivšoj vlasnici kuće.

21. S obzirom na prednje uračunavanje valja navesti kako je odredbom čl. 388. st. 2. ZV-a propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga zakona prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

22. Navedeno imajući u vidu tužiteljeve navode da je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem od svoje majke za koju se tvrdi da je preminula 1987. godine, a potom da je uz brata FI nekretninu zadržao u posjedu dok i ovaj nije odustao od predmetne tako da bi sada on bio jedini samostalni i po njemu savjestan posjednik predmetne kuće.

23. Imajući u vidu odredbu čl. 388. st. 2. ZV valja preispitati pretpostavke propisane zakonom koji je vrijedio do tada odnosno prethodno važećeg (do 01. siječnja 1997. godine), odnosno Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/80 - dalje: ZOVO) koji je stupio na snagu 01. rujna 1980. godine.

23.1. Odredbama čl. 28. do 30. ZOVO bile su propisane iste pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću jer se zapravo pretpostavke nisu izmijenile ni u pogledu osobe koja dosjeda, stvari ili predmeta dosjedanja, kvalitete posjeda i roka za dosjedanje. Ovdje se radi o izvanrednoj dosjelosti koja se utemeljuje na posjedu koji je samo pošten i koji mora neprekidno trajati zakonom određeno vrijeme odnosno najmanje 20 godina kako ovaj zakon nije propisivao duže rokove.

24. Do 01. rujna 1980. godine primjenjivala su se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) temeljem Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 06. travnja 1941. godine kojim je za nekretnine posebnih kategorija vlasnika (države, crkve i slično) bilo propisano stjecanje vlasništva protekom 40 godina po paragrafu 1472. OGZ.

25. Analizom iskaza saslušanih svjedoka sud je izveo zaključak da je tužitelj imao dovoljno razloga za sumnju da njegovi roditelji pok. PI i KI, nisu bili vlasnici predmetne nekretnine i da je navedeno mogao zaključiti ili u najmanju ruku preispitati tu okolnost u ostavinskom postupku iza pok. majke tim više što je bio u posjedu Isprave posvjedočenju činjenica sastavljene 14. svibnja 1947. godine u Italiji, iz koje proizlazi jasno da supružnici PI i Civitico Leonella kao vlasnici kuće u [adresa] na adresi Ulica 20. rujna 22. (Via XX Settembre 22), dopuštaju tužiteljevom ocu LI besplatno zaposjedanje navedene zgrade u stanju u kojem se ona nalazila. S obzirom da su supružnici bez dopuštenja nadležnih tijela napustili državu, sačinjen je i popis imovine po narodnoj miliciji koji je predočen ovome sudom i iz kojeg jasno proizlazi da su svi predmetni na raspolaganju "nadležnim tijelima", a da tužiteljev otac preuzima odgovornost za popisanu imovinu jer se nalazi u toj kući.

26. Upravo navedeno potvrđuju i saslušani svjedoci koji svi istovjetno navode da je kuću ĐI ostavila tužiteljevim roditeljima da u njoj stanuju i nitko od njih ne zna zapravo kako su oni uredili svoj odnos, a po predočenju da je sadašnji vlasnik tužena, svi oni pretpostavljaju da se radi o nacionalizaciji jer su imali sličnih situacija sa svojom imovinom.

27. Nacionalizacija nekretnine tužitelju nije strana jer i sam svjedoči o tome da je imao i osobnih iskustava jer mu je oduzeta imovina i da se sporio s Općinom, pa je životno neuvjerljivo i nelogično da bi isti vjerovao da je kuća naslijeđena po majci, kada je i osobno vodio postupke za svoju imovinu naslijeđenu po djedu pri čemu je zasigurno imao prilike provjeravati zemljišnoknjižno stanje koje mu po motrištu suda nije bilo nepoznato.

28. Navedene zaključke suda potvrđuje u cijelosti tužiteljev nećak JI, čija je majka GI ud. JI jedna od upisanih katastarskih suposjednika na predmetnoj nekretnini, koji izričito tvrdi da je kuća od tete ĐI ostavljena tužiteljevoj majci da borave u njoj, a kao takva nacionalizirana što da je tužitelju bilo poznato kao i svima njima. Stoga je očito da se čekao protek dvostruko propisanog roka za stjecanje vlasništva na nekretninama u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, a u međuvremenu donesene odluke Europskog suda na koje se poziva tužitelj.

29. Nije sporno da je čl. 29. ZOVO bilo propisano da se na stvarima u društvenom vlasništvu, pravo vlasništva ne može steći dosjelošću i da su ove sporne nekretnine doista i bile društveno vlasništvo na temelju provedene nacionalizacije iz 1967. godine. Nadalje nesporno je i to, da je navedena odredba bila brisana Zakonom o preuzimanju ZOVO (NN 53/91), što znači da se od 08. listopada 1991. godine na stvarima u društvenom vlasništvu moglo steći pravo vlasništva dosjelošću, a kako je 01. siječnja 1997. godine stupio na snagu ZV koji je čl. 284. st. 4. propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koja je na dan 08. listopada 1991. godine bila u društvenom vlasništvu, kao i stjecanje stvarnih prava tih nekretnina dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, onda je dana 01. siječnja 1997. godine ostvarena zakonska mogućnost da se posjednici čija je kvaliteta posjeda omogućavala stjecanje prava vlasništva dosjelošću i prije 08. listopada 1991. godine uračuna u rok stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

30. Ovaj sud cijeni tužitelja nesamostalnim i nepoštenim posjednikom i njegovo nepoštenje ocijenjeno da postoji i prije smrti majke (1987. godine) imajući u vidu da mu je Akt o posvjedočenju činjenice bio poznat, a ovo sadržajno ne ostavlja mogućnost zaključaka da je riječi o darovanju ili kupoprodaji. Konačno, tužitelj kupuje novu nekretninu u nizu ove koja se nalazi u nastavku predmetne koju uređuje i u kojoj boravi kako svjedoci tvrde u svojim dolascima s obitelji posljednjih 15 godina, a navedeno pobuđuje sumnju da nije htio riskirati značajnim ulaganjima, znajući da nije njegovo, pa čak niti promjenom infrastrukture koja je dotrajala, vjerojatno zato što je za ovakve investicije potrebno dokazati vlasništvo nekretnine, a tužitelj, ni njegovi prednici to nisu bili. Isto tako, ovaj sud cijeni tužitelja nesavjesnim (nepoštenim) posjednikom i kao nasljednika svojih prednika jer je i kao takav znao ili morao znati da mu nekretnina ne pripada, a to i na temelju predočenog Akta kojim prednici dopuštaju njegovim roditeljima da žive u predmetnoj kući to stvar posjedovali priznavši višu vlast još uvijek tadašnjih vlasnika do nacionalizacije.

31. Međutim da je u kojem slučaju sud ocijenio tužitelja poštenim posjednikom kao nasljednikom svojih roditelja koji su stupili u posjed predmetnih nekretnina zasigurno od listopada 1947. godine, a koji posjed traje neprekidno i da ga nitko u tome nije ometao, zasigurno stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i čl. 388. st. 4., on bi stekao pravo vlasništva dosjelošću na predmetnim nekretninama, jer se u rok za stjecanje tog prava uračunava i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, a s obzirom da su dosjedali zasigurno od listopada 1947. godine do 01. siječnja 1997. godine da je proteklo i daleko više od 40 godina neprekinutog posjeda predmetnih nekretnina, pa bi u tom trenutku i stekli vlasništvo temeljem čl. 159. u svezi s čl. 388. st. 4. ZV cijeneći objavljenu odluku Ustavnog suda RH broj OU I-58/997 od 17. studenoga 1999. godine (NN 137/99), kojom su ukinute odredbe čl. 388. st. 4. ZV (NN 91/96) stupanjem na snagu Zakona o izmjeni i dopuni ZV, čl. 388. st. 4., kojim se i propisalo u odnosu na dosjelost nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu da se ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana i da te odredbe prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda, ako Ustavni sud ne odredi drugi rok, pa je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZV prestala važiti 14. prosinca 1999. godine. Kako je na snazi bila odredba koja je omogućavala uračunavanje u rok za stjecanje dosjelošću i vrijeme posjedovanja proteklo prije 08. listopada 1991. godine, zaključak je ovoga suda da bi u konkretnom slučaju bila primjenjiva kao odredba i time se ostvarile zakonske pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću zbog proteklog vremena potrebo za dosjedanje prema čl. 159. ZV.

32. O navedenom shvaćanju se ovaj sud slaže sa tužiteljem jer je ono doneseno na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske, Radomilja i drugih protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske i Gaši protiv Hrvatske, vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi cijeneći da nije važno da li je tužba podnesena u razdoblju od 01. siječnja 1997. godine do 17. studenoga 1997. godine. Međutim, ono što je ovdje ključno jeste ocjena suda da je tužitelj nepošteni posjednik i to već od prije smrti njegove majke koja je bila i nesamostalan i nepošten posjednik, a on to znao ili trebao sumnjati jer to jasno potvrđuju i saslušani svjedoci da su znali da je gazdarica bila ĐI koja je dopustila tužiteljevim roditeljima da stanuju u njezinoj kući i zato izdala punomoć.

33. Dakle, cijeneći utvrđeno činjenično stanje da je tužitelj nesamostalan i nepošteni posjednik predmetne nekretnine, što su ključne kvalitete posjeda koje posjednik mora imati da bi stekao vlasništvo dosjelošću, koliko god takav nepošten posjed trajao, ne može ga pretvoriti u pošten, valjalo je stoga tužitelja odbiti s tužbenim zahtjevom bez obzira na zauzeti pravni stav glede stjecanja vlasništva dosjelošću i na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu.

34. Sukladno tako odlučenome, pristupilo se razmatranju zahtjeva tužene za naknadu parničnog troška primjenom odredbe čl. 154. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika.

35. Sud je priznao od traženih troškova zastupanja trošak sastava odgovora na tužbu (500,00 eura), pristupa na ročišta od 19. prosinca 2024. godine, 17. veljače 2025. godine i 06. ožujka 2026. godine (svako po 500,00 eura), uz pripadajući iznos PDV-a (500,00 eura), trošak vještačenja 369,90 eura, trošak putovanja-dolaska na ročište od 06. ožujka 2026. godine (relacija Zagreb-Rovinj-Zagreb ukupno 500,00 kilometara=250,00 eura, uz trošak cestarine 39,20 eura) odnosno sveukupno 3.159,10 eura.

36. U preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu 1.780,10 eura je odbijen kao neosnovan, a koji iznos se odnosi na nepriznati trošak sastava podnesaka od 06. prosinca 2024. godine i 07. veljače 2025. godine s obzirom da za dostavljena očitovanja istim podnescima tužena nije zatražila dopuštenje suda primjenom odredbe čl. 299.a st. 2. ZPP, pa stoga ih sud nije uzeo u obzir jer kao takva nisu bila predviđena planom upravljanja postupkom i nisu dostavljena uz prethodno traženje dopuštenje suda (čl. 299.a st. 4. ZPP).

37. Slijedom navedenog o parničnom trošku odlučeno je kao u toč. II. i III. izreke ove presude, a primjenom odredaba čl. 154. i 155. ZPP, primjenjivih tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tbr. 7., 8., 9.1., 46. i 54.).

U Rovinju, 20. travnja 2026. godine.

Sutkinja:

Alessandra Gržinić-Matika

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, putem e-komunikacije, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.