REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-5187/24-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom tužitelja ARMAGOR ESTATE d.o.o., OIB 35067013886, Zagreb, Miramarska cesta 24, zastupanog po punomoćniku Borisu Raviću, odvjetniku, protiv tuženika CŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi uznemiravanja prava suvlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2026. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja te tuženika, a po objavi presude dana 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I/ Nalaže se tuženiku BŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da prestane uznemiravati tužitelja ARMAGOR ESTATE d.o.o., Zagreb, Miramarska cesta 24, OIB: 35067013886, u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava glede nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica], KVINTIČKA, PUT, površine 1410 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da prestane za provoz te parkiranje motornih vozila koristiti navedenu nekretninu te mu se zabranjuje buduće takvo ili slično smetanje.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka, a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.178,10 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je suvlasnik nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica], KVINTIČKA, PUT, površine 1410 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 955/1000 dijela. Vlasništvo nekretnina čkbr. [katastarska čestica], ORANICA, površine 6 m2, čkbr. [katastarska čestica], ORANICA, površine 20 m2, čkbr. [katastarska čestica], PUT, površine 756 m2, čkbr. [katastarska čestica], ORANICA, površine 50 m2, čkbr. [katastarska čestica], ORANICA, površine 25 m2 i čkbr. [katastarska čestica], PUT, površine 553 m2, koje su sve ranije bile upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od kojih je nastala sadašnja čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj je stekao po pravilima o ovršnoj javnoj prodaji, neposrednom pogodbom, temeljem ugovora o kupoprodaji od 16.3.2021. u okviru stečajnog postupka ranijeg vlasnika (Castra d.o.o., Ilica 5, Zagreb), a uknjižen je rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Zagreb br. Z-14754/2021. Obzirom na to da je tužitelj, kao kupac, stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina i to kupnjom u javnoj prodaji u stečajnom postupku, sukladno čl. 2. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ujedno je postao vlasnikom svega što se na toj čestici nalazi, bez opterećenja bilo kakvim teretima ili pravima koja su eventualno ranije postojala. Brojni drugi stanari susjednih zgrada već duže vrijeme parkiraju svoja vozila bez dopuštenja vlasnika zemljišta, odnosno tužitelja, a između ostalih, jedan od njih je i ovdje tuženik. Pojedini korisnici zemljišta su s tužiteljem sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnine te su na taj način preostali suvlasnici došli u vlasništvo svojih manjih suvlasničkih dijelova. Konkretno, to su KŽ, FŽ i C te B K i F. Oni su s tužiteljem uredili svoje suposjedovne odnose, na način da se njihovi suvlasnički dijelovi odnose na točno određene dijelove nekretnine (točno određena parkirna mjesta) koje oni koriste, a koji nisu predmetom ovog postupka jer na njima ovdje tuženik ne ostavlja svoje vozilo. Te osobe stoga zasigurno nisu tuženiku dale, niti su mu mogle dati, ovlaštenje da prolazi i parkira svoje vozilo na predmetnoj nekretnini. Ističe da je svaki pojedini suvlasnik ovlašten štiti vlasništvo cijele nekretnine koje je suvlasnik pa je tužitelj, neovisno o tome što su i druge osobe upisane kao z.k. suvlasnici, ovlašten i sam podnijeti tužbu radi zaštite od uznemiravanja prava vlasništva trećih, primjerice, ovdje tuženika (čl. 46. st. 2. ZV). Tuženik svoje vozilo (marke VOLKSWAGEN GOLF 2.0 GTI, god. proizvodnje 2009., broj šasije: [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka]) redovito parkira na spornoj površini, koja je u vlasništvu i posjedu ovdje tužitelja te odbija s njime regulirati svoj status (kupiti ili uzeti parkirno mjesto u zakup). To je za dan 23.4.2024. utvrđeno i fotografijom tog vozila sačinjenom po tužitelju, ali to je praksa tuženika i prije i poslije ovog događaja. Kad je uznemiravanjem prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete (čl. 167. st. 3. ZV -). Tužitelj će nastalu štetu potraživati u posebnoj parnici. Tužitelj od tuženika zahtijeva da prestane s vožnjom i parkiranjem vozila po njegovoj nekretnini, konkretno po dijelu koji će, po potrebi, naknadno biti preciziran u skladu s nalazom i mišljenjem mjerničkog vještaka, nakon izvršenog očevida. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u svoju obranu izjavljuje da je taj dan bio kod prijatelja u posjeti te se nije dugo zadržao. Također nije učio znak privatnog vlasništva. Bio je parkiran kao i mnogi drugi, a nije znao da je zabran jeno i da je to privatno vlasništvo. Ovim putem moli gospodina koji je u vlasništvu tog zemljišta da prihvati njegovu ispriku i da povuče tužbu protiv njega, a on više neće parkirati na tom dijelu zemljišta ako ponovno dođe u posjet prijatelju.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz katastarskog plana (stranica 4 spisa), prijepis posjedovnog lista (stranica 5 spisa), povijesni izvadak iz zemljišne knjige (stranica 6-8 spisa), uvjerenje o vlasništvu vozila (stranica 9 spisa), fotografiju parkiranog vozila (stranica 10 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranica 11-12 spisa) proveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja kao stranke te saslušanjem tuženika kao stranke (stranica 30-31 spisa).

4. Među strankama nije sporno da je tužitelj suvlasnik nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica], KVINTIČKA, PUT, površine 1410 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 955/1000 dijela. Nije sporno niti da je tuženik svoje vozilo marke VOLKSWAGEN GOLF 2.0 GTI, god. proizvodnje 2009., broj šasije:

WVWZZZ1KZAW068319, reg. oznake ZG0416MK 23.4.2024. u 16,08 sati parkirao na dijelu predmetne nekretnine (neoznačeni betonski dio iste). Sporno je samo pravno pitanje da li je tuženik parkiranjem svog vozila uznemiravao tužitelja u suvlasništvu njegove nekretnine, na način kako je to propisano člankom 167. stavkom 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine"

91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 i 38/09, 153/09 i 143/12152/14, 81/15, 94/17; – dalje: ZVDSP).

4.1. Tuženik nije izričito osporio tužbu i tužbeni zahtjev, ali po stavu ovog suda, suprotno stajalištu tužitelja, nisu ispunjene pretpostavke za donošenje presude na temelju priznanja propisane odredbom čl. 331. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) jer tuženik nije priznao tužbeni zahtjev nego nije izričito osporio činjenice iz tužbe. U tumačenju odredbe čl. 331. st. 1. ZPP, a koja određuje da sud može donijeti presudu na temelju priznanja samo ako je priznao tuženik tužbeni zahtjev znači da takva izjava mora biti izričita, a ne da se ona izvodi iz izjave o neosporavanju činjenice navedene u tužbi (tako i VSRH u Rev-2096/1992-2 od 9. prosinca 1992.). Samo priznanje činjenice da je 23.4.2024. svoje vozilo parkirao na spornoj površini, koja je u vlasništvu ovdje tužitelja ne znači i priznanje tužbenog zahtjeva. Također, suprotno stajalištu tužitelja, nisu ispunjene niti pretpostavke za donošenje presude bez održavanja rasprave propisane odredbom čl. 332. a ZPP, tim više jer je tuženik podnio odgovor na tužbu. Slijedom navedenog, ovaj sud na prijedlog tužitelja nije donio presudu na temelju priznanja niti presudu bez održavanja rasprave nego je nastavio voditi postupak i izvoditi predložene dokaze.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. ZPP, sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi kako je tužitelj suvlasnik nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica], KVINTIČKA, PUT, površine 1410 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 955/1000 dijela.

7. Iz uvjerenja o vlasništvu vozila proizlazi kako je ovdje tuženik prema službenoj evidenciji registracije cestovnih vozila na dan 23.5.2024. evidentiran kao vlasnik vozila: M1, marka VOLKSWAGEN GOLF 2.0 TDI, godina proizvodnje 2009., broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka].

8. Iz fotografije koji je sačinjena 23.4.2024. u 16,08 sati (list 10) spisa proizlazi kako je na betonskoj površini koja je vidljiva na fotografiji parkirano vozilo reg. oznake [registarska oznaka].

9. Zakonski zastupnik tužitelja ŠŽ je iskazao kako predmetna nekretnina u naravi predstavlja parkiralište te prilazni put garažama i zgradama i nešto zelene površine. Na dijelu nekretnine koji predstavlja parkiralište parkirna mjesta su označena bijelim crtama. Ukupno je 9 ucrtanih parkirnih mjesta, od toga 3 ucrtana parkirna mjesta pripadaju ostalim suvlasnicima, s tim da je u tijeku postupak etažiranja te postoje geodetske podloge prema kojima upravo ta 3 parkirna mjesta imaju pripasti ostalim suvlasnicima, dok ostalih 6 parkirnih mjesta pripadaju tužitelju koji je njihov posjednik. Tuženik je parkirao van tih parkirnih mjesta na dijelu zemljišta. Tužitelj je u posjedu predmetne nekretnine, odnosno u suposjedu jer je njezin suvlasnik. Oni tamo dolaze, pregledavaju nekretninu, čiste je. Osim toga, na njoj se nalaze i stupići i betonski blokovi i to na dijelu koji predstavlja parkiralište. Tu i tamo tvrtka tužitelja ostavlja vozila na toj nekretnini. Kada ga se pita koliko puta je tuženik parkirao svoje vozilo na spornom dijelu nekretnine odgovara kako nemaju nadzor glede toga, ne zna točno koliko puta je tuženik parkirao svoje vozilo na spornom mjestu, ali su pripremajući tužbu obilazili nekretninu i uočili tko učestalije parkira na predmetnom dijelu nekretnine te je tako ustanovljeno da je jedno od tih vozila i vozilo tuženika. Kada ga se pita koliko točno puta je tuženik parkirao svoje vozilo na predmetnom dijelu nekretnine navodi kako je to bilo minimalno 4 puta i to je bilo u određenom razdoblju od nekoliko mjeseci, u kojem razdoblju su obilazili nekretninu, a nije se radilo o razdoblju od nekoliko dana. Tužitelj navodi kako na oba ulaza s glavne ceste u predmetnu nekretninu postoje oznake da je zabranjeno parkiranje i zaustavljanje i da je ista vidljiva i na Google Mapsu. Također navodi da su suvlasnici zgrade koja se nalazi uz predmetnu nekretninu upoznati sa zabranom parkiranja, i to pisanim i usmenim putem, a ne radi se samo o zabrani parkiranja, već je potrebno da postoji prohodan komunikacijski put za hitne servisne službe i dostavu.

10. Tuženik je iskazao kako je točno da je 23.4.2024. parkirao, odnosno zaustavio svoje vozilo na predmetnom dijelu nekretnine, a koji dio ne predstavlja parkiralište sa označenim parkirnim mjestima. Poslije toga više nije parkirao svoje vozilo na tu nekretninu, a prije toga 23.4.2024. je također parkirao odnosno zaustavio svoje vozilo na toj nekretnini a to je bilo možda u trajanju od pola sata do sat vremena i to negdje 3-4 puta u razdoblju od 2 mjeseca. Kada ga se pita da li je uočio znak zabrane parkiranja odnosno zaustavljanja prilikom ulaska u nekretninu ogovara da nije.

11. Sud prihvaća iskaze zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika u cijelosti, ocjenjuje ih uvjerljivim i istinitim, budući da isti imaju neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaj iskaza zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika nisu ničim dovedeni u sumnju.

12. Na osnovu provedenih dokaza ovaj sud je utvrdio da je tužitelj suvlasnik nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica], KVINTIČKA, PUT, površine 1410 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 955/1000 dijela, da predmetna nekretnina u naravi predstavlja parkiralište te prilazni put garažama i zgradama i nešto zelene površine. Na dijelu nekretnine koji predstavlja parkiralište parkirna mjesta su označena bijelim crtama. Ukupno je 9 ucrtanih parkirnih mjesta, od toga 3 ucrtana parkirna mjesta pripadaju ostalim suvlasnicima, dok ostalih 6 parkirnih mjesta pripadaju tužitelju koji je njihov posjednik. Utvrđeno je i da je tuženik konkretne zgode (23.4.2024.) parkirao svoje vozilo izvan tih parkirnih mjesta, na dijelu zemljišta. Utvrđeno je i da je tužitelj je u suposjedu predmetne nekretnine, nekretninu pregledava čisti je, tu i tamo tvrtka tužitelja ostavlja vozila na nekretnini. Utvrđeno je i da je tuženik dana 23.4.2024. u 16,08 sati parkirao svoje vozilo na predmetnom (betonskom) dijelu nekretnine, što je dokumentirano fotografijom koja se nalazi u spisu, a koji dio ne predstavlja parkiralište sa označenim parkirnim mjestima, a niti tužitelj navodi da bi parkirao na prilaznom putu za hitne servisne službe i dostavu. Utvrđeno je i da nakon toga tuženik više nije parkirao svoje vozilo na tu nekretninu pa je uznemiravanje u trenutku podnošenja tužbe prestalo i više nije bilo uznemiravanja, a prije toga dana (23.4.2024.) je parkirao svoje vozilo na toj nekretnini, a to je bilo u trajanju od pola sata do sat vremena, i to negdje 3-4 puta u razdoblju od 2 mjeseca. Utvrđeno je da tužitelj nije osporio niti jedan navod tuženika iz njegova iskaza kao niti iz odgovora na tužbu.

13. Odredbom čl. 167. st. 1. ZVDSP propisano je ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Prema odredbi stavka 2. tog članka da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. tog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegove ovlasti u pogledu te stvari, ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Iz sadržaja citirane odredbe, a koja uređuje vlasničku tužbu – aktio negatoria razvidno je da ovu vlasničku tužbu podiže vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik –posjednik, protiv svakog onog koji uznemirava njegovo pravo na bilo koji način zahtijevajući da to uznemiravanje prestane, a koje uznemiravanje se može sastojati u svojatanju nekog prava koje mu ne pripada, ograničenju fizičkom vršenju prava vlasništva i sl. Da bi uspio u svom zahtjevu, tužitelj mora dokazati svoje vlasništvo ili kvalificirani posjed (pravni temelj i istiniti način svog stjecanja), dakle svoje pretpostavljeno vlasništvo te dokazati neosnovano uznemiravanje, pačanje, propuštanje neke dužne radnje, a koji su doveli do neosnovanog uznemiravanja. Odredbom čl. 46. st. 1. ZVDSP propisano je da suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, a prema svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasništva. Pravo na zaštitu suvlasničke stvari od trećih zakon priznaje svakom suvlasniku. Prema tome Zakonom nije isključena mogućnost da suvlasnik negatornom tužbom (čl. 167. st. 1. ZVDSP) zatraži sudsku zaštitu od uznemiravanja prema trećim osobama (ovdje tuženiku).

14. U konkretnom slučaju nisu se ispunili uvjeti iz članka 167. stavka 1. i 2. ZVDP za pružanje pravne zaštite zbog uznemiravanja jer tuženikovo ponašanje nije stvorilo stanje u kojem je (su)vlasnikova pravna vlast glede stvari okrnjena. (Su)vlasnikova pravna vlast je okrnjena kada je glede njegove stvari nastalo stanje u kojem neka druga osoba izvršava svoju vlast na/glede te stvari, a to je ako ona na/gleda te stvari poduzima čine (a) prisvajajući si kakvo stvarno ili obvezno pravo (npr. pravo služnosti, pravo zakupa), ili (b) samovoljno si proširujući, ili modificirajući neko pravo koje joj pripada, ili (faktično) izvršavajući sadržaj nekog prava koje joj ne pripada, bez obzira je li ona time prisvaja ili svojata to pravo, ili ne. Vlasnikova je vlast, bez obzira kada treća osoba čini na/gleda vlasnikove stvari nešto čime doduše ne izvršava sadržaj nikakvog svojeg prava na/gleda vlasnikove stvari, ali ipak ograničava ili smeta vlasnika da u punom obimu njegove vlasti na/gleda te stvari (npr. imisijama). Stanje u kojem je vlasnikova pravna vlast okrnjena tuđim činima postoji onda kada se pojedinačni čini uznemirivanja ponavljaju, a i onda kada se s obzirom na okolnosti može opravdano očekivati da će se ponoviti. Po ocjeni ovog suda tuženik parkiranjem svog vozila nije uznemiravao tužitelja u suvlasništvu njegove nekretnine, na način kako je to propisano člankom 167. stavkom 1. i 2. ZVDSP. Naime, tuženik je u svom iskazu priznao kako je dana 23.4.2024. (koji dan se ujedno navodi u tužbi, a što je i fotografirano) parkirao svoje vozilo na predmetnom dijelu nekretnine, a koji dio ne predstavlja parkiralište sa označenim parkirnim mjestima, a niti tužitelj navodi da bi se radilo o dijelu nekretnine koji predstavlja pristupni put za hitne službe i slično. Poslije toga više nije parkirao svoje vozilo na tu nekretninu, a prije toga dana (23.4.2024.) je parkirao svoje vozilo na toj nekretnini, a to je bilo u trajanju od pola sata do sat vremena, i to 3-4 puta u razdoblju od 2 mjeseca te navodi da nije uočio znak zabrane parkiranja , odnosno zaustavljanja prilikom ulaska u nekretninu, a za svoje ponašanje se ispričao tužitelju u odgovoru na tužbu. Takve navode tuženika tužitelj nije osporio. Stoga, kraj takvog stanja stvari, nisu ničim dokazani navodi tužitelja iz tužbe da tuženik "redovito parkira na spornoj površini" te da je parkiranje "praksa tuženika i ….. poslije ovog događaja" (misli se na parkiranje od 23.4.2024. koje je fotografirano). U konkretnom slučaju nema govora da bi tuženikovo ponašanje nije stvorilo stanje u kojem je tužiteljeva pravna vlast glede stvari okrnjena, tuženik si nije svojatao pravo na parkirno mjesto na nekretnini u suvlasništvu tužitelja, vozilo nije parkirao na dijelove nekretnine koji predstavljaju označena parkirana mjesta pa da bi time tužitelja ili ostale suvlasnike onemogućio u parkiranju na ista, a niti je vozilo parkirao na dio nekretnine koji predstavlja prilazni put za hitne službe i slično (a radi se o nekretnini od 1410 m2). Cilj je actio negatoria tužbe postići prestanak uznemiravanja. Uznemiravanje mora postojati u trenutku podnošenja tužbe, ali se može raditi i o radnjama koje se ponavljaju periodično ili se može opravdano očekivati da će se ponoviti. Tuženik je prestao s tom radnjom nakon što je zadnji puta parkirao 23.4.2024. pa je stoga utvrđeno da uznemiravanje nije postojalo u trenutku podnošenja tužbe, a također nema govora da bi bila riječ o pojedinačnim činima uznemirivanja koji se ponavljaju, a niti se s obzirom na okolnosti može opravdano očekivati da će se ponoviti jer je tuženik zadnji puta parkirao svoje vozilo 23.4.2024. (tako i Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi u odluci poslovni broj: 12 Gž-270/2017-2 od 21. veljače 2018.). Ujedno valja napomenuti kako se tuženik tužitelju ispričao za svoje ponašanje u odgovoru na tužbu, po primitku tužbe, dakle odmah nakon što je saznao da se parkirao na nekretninu u suvlasništvu tužitelja i naveo da se više neće parkirati na nekretninu pa i navedeno, kraj činjenice da nakon 23.4.2024. više nije parkirao svoje vozilo na predmetnoj nekretnini ukazuje da nema govora da se može opravdano očekivati da bi tuženik ponovno parkirao svoje vozilo na predmetnoj nekretnini . Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP, a imajući u vidu da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu pa je stoga zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbijen kao neosnovan. Budući da tuženik u ovom postupku nije određeno potraživao troškove postupka niti po osnovu niti po visini, onako kako to propisuje odredba čl. 164. st. 2. ZPP, njegov zahtjev kao neodređen nije uzet obzir pa je odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu, 20. travnja 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 53,09 EUR

2. tuženiku