Poslovni broj: Us I-1822/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje Katije Stermšek kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Obor za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi premještaja, nakon javne rasprave održane i zaključene dana 26. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja, dana 20. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se oglasi ništavim rješenje tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske KLASA: UP/ll-112-07/25- 01/135, URBROJ: 566-01/14-25-6 od dana 6. svibnja 2025.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske KLASA: UP/ll-112-07/25-01/135, URBROJ: 566-01/14-25-6 od dana 6. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske KLASA: UP/II-112-07/25-01/135, URBROJ: 566-01/14-25-6 od dana 6. svibnja 2025., kao i u podnescima dostavljenim u tijeku ovog upravnog spora, tužitelj je u opsežnim navodima, u bitnom, istaknuo da je više puta pisano tražio da mu se ne dostavlja nikakva pošta dok je privremeno nesposoban za rad. Odbacuje sve što se navodi u predmetnom rješenju kao i rješenju hvz koje mu prileži. Potrebna da je njegova suglasnost za korištenje njegovih diploma magistra kriminalistike i magistra političkih znanosti te da se ne mogu koristiti u svrhe koje se koriste, a odnose se na “nasilni raspored”. Nadalje, da je imao dvije ozljede na radu, 2015. godine i 2022. godine, priznate pod Evidencijskim brojem: 122230110152/2015 i 18032811228/2023. Stoga, da bilo kakva uzrujavanja, dodatno narušavaju njegovo zdravstveno stanje, a da osporavanim rasporedom to čelnik čini sustavno i svjesno. Poziva se na odredbu čl. 33. ZDS-a. Traži da se ponište “sva rješenja i odluke, koje je čelnik tijela donio od pokretanja kaznenih postupaka jer da ih je donio s ciljem da tužitelju nanese štetu, vrši pritisak, prijeti i uzrujava ga. Tužitelj traži da se predmetni raspored/rješenje briše iz životopisa jer da takve poslove nije nikad radio niti bi ih ikad radio. Jedino on da nema adekvatno prihvatljivo rješenje o rasporedu od 1. siječnja 2019. odnosno 1. rujna 2021. i donošenja pravilnika o unutarnjem redu, a da ima najveće kvalifikacije. Tužitelj da je školovan, educiran i obučen da zapovijeda, rukovodi i upravlja vatrogascima, a ne oni s njime. Tužiteljevo znanje i vrijednosti da su neupitne temeljem kvalifikacija i radnog iskustva. U dosadašnjem radu u državnoj službi da tužitelj nije napredovao, mada, je u više navrata tražio i ukazivao da postoje takva radna mjesta i poslovi za koje ima ispunjene sve tražene potrebne uvjete prema općim aktima tuženika. Samim ustrojavanjem da je tužitelj trebao i mogao odmah biti raspoređen na veće rukovodeće mjesto i koeficijent ispred radnika iz udruge i ostalih, jer je bio državni službenik sa višegodišnjim radnim iskustvom u državnoj službi sa svim potrebnim i traženim kvalifikacijama. Zakon o državnim službenicima u članku 89. da definira redovito napredovanje. Od početka rada u državnoj službi, a to da je 2004. godina, da je bio raspoređen i radio na radnom mjestu viših državnih službenika. Uvjete za napredovanje i rasporedom na rukovodećeg službenika da je tužitelj ispunjavao još 2019. Navedeno da ukazuje da tužitelj dugi niz godina obavlja poslove prema rasporedu za koje rješenje nije postalo konačno i pravomoćno. Ono što se dešavalo zadnjih godinu i pol da “nije potreba službe” i da ne može biti “potreba službe”. To da je iživljavanje i nasilje u službeničkim odnosima, protivno pravilima struke. Takav raspored da je destruktivan, depresivan te demotivirajući. Osporavano rješenje da je čelnik tijela donio kad su podignute kaznene prijave s ciljem uzrujavanja, vršenja pritiska i prijetnji prekidom radnog odnosa što da čini do danas. Nikad da nije bilo potrebe službe za takvim rasporedom jer da je izvan kvalifikacija tužitelja, a koje da s tim nemaju nikakve veze ni dodirnih točaka. Trenutni čelnik da je stvorio uvjete u kojima da tužitelju dalje više nije moguće normalno raditi od momenta kad je protiv njega podigao dvije kaznene prijave. Tužitelj da radi u državnoj službi od 2004., dakle, punih 21. godinu, da ima VSS i to dipl. kriminalist, ujednačen sa magistar kriminalistike - diploma Visoke policijske škole Ministarstva unutarnjih poslova sa završnim radom iz područja „zapovijedanja i rukovođenja“. Pored navedene diplome da ima završen znanstveni magisterij iz područja „međunarodni odnosi i nacionalna sigurnost“. Tužitelj da ima najveći stupanj izobrazbe u tom središnjem državnom uredu. Pored navedenog da ukazuje da tužitelj posjeduje potvrdu da je završio tečaj Smartworking modul - a, modul - b i modul - c. Tužitelj da je otac djeteta do osme gdine života, otac je zdravog djeteta od pet godina, pa tako pripada skupini koja se preporuča za korištenje Smartworkinga. Tužitelj da je cijelo vrijeme poticao i prvi se javio kad se počelo primjenjivati Hibridni model rada. Tužitelj da cijelo vrijeme pa i sada potiče u skladu sa Zakonom o državnim službenicima, člankom 23. rad na izdvojenom mjestu rada i rad na daljinu. Tužitelj da ispunjava sve propisane kriterije za voditeljsko mjesto i rad na izdvojenom mjestu rada i rad na daljinu prema Zakonu o državnim službenicima, stoga da predlaže da mu se omogući pripadajućim rješenjem raspored na voditeljsko radno mjesto i Smartworking. Tužitelj da traži da se rasporedi na radna mjesta za koja je sigurno da su slobodna radna mjesta i to: „viši savjetnik - specijalist za projekte“ s koef. 2.47 (raniji 2,13), „voditelj službe za program aktivnosti i sigurnost“ s koef. 2.9 (raniji 2,13), „voditelj službe za inspekcijski nadzor I.“ s koef. 2.9 (raniji 2,13), „voditelj odjela za opremanje, tehniku, potporu, tjelesnu pripremu i vježbe“ s koef. 2.47 (raniji 1,746). Ako se pogledaju predložena radna mjesta i traženi uvjeti za ta radna mjesta da je evidentno da tužitelj za sva navedena radna mjesta ispunjava apsolutno sve propisane i tražene uvjete. Od navedenih da su i dalje tri radna mjesta nepopunjena. Nadalje, da je čelnik jasno dao do znanja da je 27. veljače 2025. kad je pokušao protupropisno prekinuti tužitelju radni odnos, da tužitelj na osporavanom rasporedu nije potreban. Promijenio da je tužitelju bravu od ureda bez njegova znanja, a stvari tužitelja da su do danas zaključane u tom uredu, što da je sramotno. U svibnju da se tužitelj obratio nadležnoj V. policijskoj postaji Zagreb da je bez njegova znanja promijenjena brava od ulaznih vrata ureda, zapisnik broj: NK 214-02/25-20/15530. Sagledavajući zanimanje koje ima službenik (dipl. kriminalist ujednačen sa magistar kriminalistike i mr. društvenih znanosti), njegovo do sada postignuto znanje tijekom rada, sve ostale radne vještine, ranije dobivane ocjene za rad, da je evidentno da je kod službenika potrebno primijeniti institut napredovanja i to sigurno redovito napredovanje sukladno Uredbi o načinima i uvjetima napredovanja državnih službenika. Tužitelj da predlaže da naslovljeni sud donese presudu kojom se osporeno rješenje oglašava ništavim, odnosno da poništi osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje te da sam riješi stvar, odnosno vrati predmet na ponovni postupak tuženiku, a u kojem je tuženik dužan odluku i pripadajuće rješenje o rasporedu za tužitelja donijeti u roku od 30 dana.

2. Tužitelj da je na ročištu održanom kod ovog Suda naveo da ostaje kod svih navoda iznesenih u tužbi te u podnescima od dana 11. veljače 2026. i 19. ožujka 2026. Ističe kako je meritum stvari da se predmetni raspored, rješenje o koeficijentu oglasi ništavnim. Za to da su ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 128. ZUP-a. Traži da se ne ugrožava njegov status državnog službenika zaposlenog na neodređeno vrijeme. To da navodi iz razloga što je ugrožen od strane poslodavca. Predlaže i da mu je prihvatljiv sporazumni prijelaz u drugo državno tijelo. Moli naslovni sud da žurno oglasi rješenje ništavnim jer da na taj način prestaju svi njegovi pravni učinci. Da konačno prestane nastala isprovocirana agonija i kaos te da završi sa današnjim danom. Navodi da se radi o lažiranom premještaju, destruktivnom premještaju za koji da nije postojala potreba službe. Ono što se dešavalo zadnje četiri godine po takvom rasporedu da nije i ne može biti potreba službe. Taj raspored da je izvor mnoštva problema od samog početka kako na poslu tako i u privatnom životu, a i zdravstveno. Nije postojala nikakva usmena komunikacija od kraja 2023., od kada je donijeto osporeno rješenje pa do danas sa nadređenima i čelnikom po takvom lažiranom rasporedu i lažiranom premještaju. Nikog od njih da nije vidio i čuo u tom razdoblju, nitko da ga od navedenih nije nazvao niti pokucao na vrata njegovog ureda. Optuženika čelnika tijela Z da je viđao samo na ročištima na Kaznenom sudu. Više puta da je preko tajnice inicirao službeni sastanak na temu promjene rasporeda, koeficijenta i cijele te problematike, a čemu do danas da nije udovoljeno. Razvidno da je da je takav lažirani raspored donesen u svrhu manipuliranja prekidanja radnog odnosa, zastrašivanja, prijetnji, nakon započetog suđenja optuženiku Z. Isti da je vršio i da dalje vrši pritisak te svjesno i sustavno uznemirava državnog službenika na način privremenog udaljavanja, otkaza, razrješenja prijetnji, tajne promjene brave ureda, isključivanja službenog e-maila, službenog telefona, isključivanja službenih printera, kopirke, skenera i računala i podataka na računalu, degradiranje, uskraćivanje mogućnosti napredovanja, promjene mjesta rada, davanje negativne ocjene rada, nametanje određivanja stegovne mjere, prijekora i drugih sankcija, prisile, zastrašivanja, uznemiravanja, izoliranja, diskriminacije, stavljanja u nepovoljni položaj i nepravednog tretmana, prouzročene štete uključujući štetu nastalu ugledu, dostojanstvu i časti osobe državnog službenika i financijskog gubitka. Protiv tog gospodina Z da se vode dva kaznena postupka zbog kaznenih djela kleveta iz područja službenih odnosa za 2017. i 2018. godinu. Pokrenuo da je kazneni postupak protiv čelnika te ustrojstvene cjeline zbog kaznenog dijela uvreda. Traži da se dotični izuzme iz svih daljnjih postupanja koji da se tiču. Zaključno, da napominje da je zbog ponašanja čelnika tijela Z došao u situaciju da mu se nije isplaćivala plaća u trajanju od 6 mjeseci. Poništeno rješenje da se ne može primjenjivati ex tunc. U ovaj čas da u spis prilaže odgovor Ministarstva demografije i useljeništva od dana 18. ožujka 2026. kojim da je ukazao na nepravilnosti prilikom donošenja rješenja o roditeljskom dopusti koji da mu je poslodavac onemogućavao. Nadalje, da u spis prilaže potvrdu V Policijske postaje Zagreb od dana 23. ožujka 2026. te da se u spis predaje izvadak iz evidencije koji se redovito svaki mjesec predaje poslodavcu te potvrdu o završenom tečaju pod nazivom "Smartworking" Modul C, da se predaju i dva e-maila koje da je slao da bi mu se omogućio pristup uredu. Još da napominje kako je imao dvije ozljede na radu kod istog poslodavca 2015. i 2022., a o čemu da u spis predaje dokaze te da je konstantno ukazivao na postojanje tih ozljeda te da ga se takvim rasporedom i postupanjem uzrujava. Ističe da su kao posljedice svega toga kod njega nastupili mnogobrojni zdravstveni problemi. Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se ostaje kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja, a tužba da se smatra u potpunosti neosnovanom te da se ne nalazi nikakvih propusta u postupanju i odlučivanju. U postupku da je potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Pobijanim rješenjem da prvostupanjsko tijelo tužitelja premješta s danom 1. prosinca 2023. s mjesta radnog mjesta samostalni nadzornik za projekte u ustrojstvenoj jedinici Kabinet glavnog vatrogasnog zapovjednika, na radno mjesto samostalni nadzornik za dobrovoljno vatrogastvo u ustrojstvenoj jedinici Sektor za vatrogastvo, Služba za dobrovoljno vatrogastvo i vatrogastvo u gospodarstvu. Sukladno Zakonu o državnim službenicima (»Narodne novine«, br. 92/05., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 138/15. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 61/17, 70/19, 98/19,141/22), na snazi u vrijeme pokretanja postupka, da se državnog službenika može premjestiti na drugo radno mjesto po potrebi službe ili na zahtjev državnog službenika. Prema odredbi članka 76. stavku 1. Zakona o državnim službenicima, da državni službenik može po potrebi službe biti premješten na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo na radno mjesto za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i potrebno radno iskustvo u jednakom trajanju. Sukladno stavku 2. istog članka Zakona premještaj po potrebi službe temelji se na slobodnoj ocjeni čelnika tijela o potrebi da se državni službenik premjesti s jednog radnog mjesta na drugo, a naročito u slučajevima: popunjavanja upražnjenog radnog mjesta čiji se poslovi moraju obavljati bez prekida, potrebe povećanja broja izvršitelja zbog povećanog opsega posla, bolje organizacije rada, potrebe angažiranja drugog državnog službenika na određenom radnom mjestu radi pravodobnog i efikasnog obavljanja određenih poslova i zadataka. Potreba službe mora biti obrazložena. Iz spisa predmeta kao i iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja da nedvojbeno proizlaze razlozi za premještaj tužitelja. Naime, da je prvostupanjsko tijelo izložilo utvrđeno činjenično stanje i navelo konkretne razloge kojima se rukovodilo pri donošenju odluke o nužnosti premještaja žalitelja te potrebe angažiranja imenovanog na predmetnom radnom mjestu radi pravodobnog i efikasnijeg obavljanja poslova samostalnog nadzornika za dobrovoljno vatrogastvo u ustrojstvenoj jedinici Sektor za vatrogastvo, Služba za dobrovoljno vatrogastvo i vatrogastvo u gospodarstvu. Prvostupanjsko tijelo da ukazuje na važnost dragovoljnog vatrogastva unutar Hrvatske vatrogasne zajednice te da ističe da se poslovi radnog mjesta samostalnog nadzornika za dragovoljno vatrogastvo trebaju obavljati bez prekida, a što da je dotadašnjim načinom obavljanja poslova, radi povećanja opsega poslova ustrojstvenih jedinica koje su obavljale preuzete poslove onemogućeno. Iz obrazloženja pobijanog prvostupanjskog rješenja da je razvidno da je došlo do promjena organizacije poslova unutar prvostupanjskog tijela slijedom čega da je i razvidna potreba službe za popunjavanjem slobodnog radnog mjesta. Jednako tako da je u postupku premještaja prvostupanjsko tijelo pored činjenice ispunjavanja uvjeta za radno mjesto uzelo u obzir i nezadovoljstvo tužitelja trenutnim rasporedom kao i radno iskustvo tužitelja u prvostupanjskom tijelu prema kojem je tužitelj obavljao poslove koji se u jednom djelu sadržajno odnose na poslove radnog mjesta samostalnog nadzornika za dragovoljno vatrogastvo te istog premjestilo na radno mjesto iz izreke pobijanog rješenja. Dakle, da je tužitelj, prema jasno obrazloženim, potrebama službe premješten na radno mjesto jednake složenosti poslova za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i radno iskustvo u jednakom trajanju kao i za radno mjesto s kojeg je premješten, stoga da nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Obzirom da tužitelj u tužbi opetovano osporava raspored, da se ponovo ukazuje da su raspored državnih službenika, nakon donošenja akta o unutarnjem ustrojstvu i premještaj državnih službenika, po potrebi službe ili na zahtjev službenika, dva različita načina popunjavanja slobodnih radnih mjesta. U ovoj konkretnoj upravnoj stvari da se radi o premještaju po službenoj dužnosti, radi potrebe službe, koji se temelji na slobodnoj ocjeni čelnika tijela o potrebi da se državni službenik premjesti s jednog radnog mjesta na drugo u kojem slučaju prijedlozi službenika za premještajem na neko drugo radno mjesto, za koje su po procjeni službenika postoji potreba popunjavanja, nisu od utjecaja. Ponovo da se naglašava, obzirom da tužitelj izričito naglašava da nije dao svoju privolu za premještaj kao ni za kako tužitelj navodi „korištenje njegovih diploma" da se ukazuje da u slučaju ovog konkretnog premještaja, tada važeći Zakon o državnim službenicima, ne pretpostavlja suglasnost službenika koji se premješta. Naime, suglasnost službenika pri premještaju da je potrebna ukoliko se službenik premješta na radno mjesto za koje je propisano radno iskustvo u kraćem trajanju te ukoliko se premješta iz jednog u drugo mjesto rada, koje je udaljeno više od 30 kilometara od mjesta stanovanja državnog službenika ako bi se premještajem bitno pogoršale njegove obiteljske prilike, kako je to propisano odredbama članka 76. stavak 1. i 3. Zakona. U odnosu na tužbene navode o napredovanju, odnosno o stavu tužitelja da bi trebalo u odnosu na njega primijeniti institut napredovanja da se ističe da odredbe o napredovanju državnih službenika nemaju obligatorni karakter u smislu da bi se ispunjavanjem formalnih uvjeta državni službenik morao rasporediti na više radno mjesto unutar iste kategorije ili prijeći u višu kategoriju radnih mjesta, već da se, uz ispunjenje prethodno navedenog, konačna odluka temelji na slobodnoj procjeni čelnika tijela, kao osobi odgovornoj za pravilno funkcioniranje tog tijela, a tome u prilog da govori i sudska praksa. Dakle, da je u konkretnom slučaju ocjena tog tijela da su potrebe službe dostatno obrazložene te da je tužitelj premješten sukladno odredbi članka 76. stavka 1. Zakona o državnim službenicima koji se primjenjivao u trenutku premještaja, na radno mjesto za koje su propisani isti uvjeti kao i za radno mjesto s kojeg se premješta, što da je i detaljno obrazložilo prvostupanjsko tijelo. Napominje se naslovnom Sudu da je tužitelj protiv rješenja tuženika KLASA: UP/II-112-07/25-01/135, URBROJ: 566-01/14-25-6 od dana 6. svibnja 2025.. podnio podnesak naziva prigovor, koji da je obzirom na suštinu i sadržaj tretiran kao žalba, a koji da je rješenjem Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-112-07/25-01/135, URBROJ: 566-01/14-25-8 od dana 26. lipnja 2025. odbačen kao nedopušten. Protiv navedenog rješenja da je tužitelj pokrenuo upravni spor koji se vodi pred Upravnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: Usl- 2820/25. Slijedom navedenog, da je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo te da je iz svih navedenih razloga, ocjenjeno da je osporavano rješenje na zakonu osnovano, stoga da tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. Osporenim rješenjem tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske KLASA: UP/II-112-07/25-01/135, URBROJ: 566-01/14-25-6 od dana 6. svibnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatske vatrogasne zajednice, KLASA: UP/I-120-01 /25-01/01. URBROJ: 444-03-01-25-2 od dana 14. siječnja 2025., a kojim rješenjem se pod točkom 1. ZZ, dipl. kriminalist i mr. društvenih znanosti, službenik, ovdje tužitelj, raspoređen na radno mjesto samostalnog nadzornika za projekte u ustrojstvenoj jedinici Kabinet glavnog vatrogasnog zapovjednika, po potrebi službe premješta na radno mjesto samostalnog nadzornika za dobrovoljno vatrogastvo u ustrojstvenoj jedinici Sektor za vatrogastvo, Služba za dobrovoljno vatrogastvo i vatrogastvo u gospodarstvu s danom 1. prosinca 2023. Pod točkom 2. je određeno da službenik ostvaruje pravo na plaću prema slijedećim mjerilima: - osnovna plaća, koeficijent složenosti poslova radnog mjesta 1,697, postotak uvećanja za 20 godina navršenog radnog staža 10%, postotak uvećanja za znanstveni stupanj magistra znanosti 8%. Pod točkom 3. je određeno da plaću službenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovna bruto plaća da je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% posto za svaku navršenu godinu radnog staža. Pod točkom 4. da je određeno da je da žalba na rješenje ne odgađa izvršenje rješenja.

5. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora, dok je odbijen dokazni prijedlog tužitelja da se sasluša u svojstvu stranke u ovom upravnom sporu, cijeneći da se s obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tog dokaza.

6. U sporu je zakazana rasprava da bi se strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24, dalje: ZUS-a), dala mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

9. Odredbom čl. 169. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", br. 155/23 i 85/24) propisano je da će se postupci prijma u državnu službu i postupci u kojima se odlučuje o pravima i obvezama državnih službenika započeti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit prema odredbama propisa koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja postupka.

10. Člankom 76. st. 1. Zakona o državnim službenicima (»Narodne novine«, br. 92/05., 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15, 102/15, 61/17, 70/19, 98/19 i 141/22, dalje: Zakon), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka, propisano je da državni službenik može po potrebi službe biti premješten na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo na radno mjesto za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i potrebno radno iskustvo u jednakom ili dužem trajanju. Iznimno, državni službenik može uz njegovu suglasnost biti premješten na radno mjesto za koje je propisano radno iskustvo u kraćem trajanju. Stavkom 2. istog članka propisano je da se premještaj po potrebi službe temelji na slobodnoj ocjeni čelnika tijela o potrebi da se državni službenik premjesti s jednog radnog mjesta na drugo, a naročito u slučajevima: popunjavanja upražnjenog radnog mjesta, čiji se poslovi moraju obavljati bez prekida, potrebe povećanja broja izvršitelja zbog povećanog opsega posla, bolje organizacije rada, potrebe za angažiranjem drugog državnog službenika na određenom radnom mjestu radi pravodobnog i efikasnijeg obavljanja određenih poslova i zadataka. Potreba službe mora biti obrazložena. Stavkom 3. istog članka propisano je da se službenika ne može bez njegove suglasnosti premjestiti iz jednog u drugo mjesto rada, koje je udaljeno više od 30 kilometara od mjesta stanovanja državnog službenika ako bi se premještajem bitno pogoršale njegove obiteljske prilike.

11. Sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona službenika se premješta po potrebi službe u pravilu na neodređeno vrijeme (trajni premještaj), dok je stavkom 2. istog članka propisano da se službenika po potrebi službe može privremeno premjestiti najduže na godinu dana, odnosno do povratka odsutnog službenika kojeg premješteni službenik zamjenjuje.

12. Prema odredbi čl. 80a. Zakona žalba protiv rješenja o premještaju ne odgađa izvršenje rješenja.

13. Shodno odredbi članka 63. stavka 1. Zakona odlučivanje o prijemu u državnu službu, rasporedu na radno mjesto, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje te prestanku državne službe upravna je stvar o kojoj odlučuje rješenjem čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova rješavanje o upravnoj stvari, sukladno propisima o ustrojstvu državnog tijela. Stavkom 2. istog članka propisano je da se na ostvarivanje prava i obveza iz državne službe, osim onih iz stavka 1. ovoga članka, odgovarajuće primjenjuju opći propisi o radu kojima se uređuje ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa. Stavkom 3. istog članka propisano je da protiv rješenja iz stavka 1. toga članka službenik može izjaviti žalbu Odboru za državnu službu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Stavkom 4. istog članka propisano je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja o prijmu u državnu službu na određeno vrijeme, rasporedu na radno mjesto, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje, otkazu službeniku koji nije zadovoljio na probnom radu te prestanku državne službe po sili zakona. Stavkom 5. istog članka propisano je da protiv rješenja Odbora za državnu službu državno tijelo i državni službenik mogu pokrenuti upravni spor.

14. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/ll-112-07/25-01/135 utvrđeno je da je rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela tužitelj premješten s danom 1. prosinca 2023. s radnog mjesta samostalnog nadzornika za projekte, u ustrojstvenoj jedinici Kabinet glavnog vatrogasnog zapovjednika, na radno mjesto samostalnog nadzornika za dobrovoljno vatrogastvo, u ustrojstvenoj jedinici Sektor za vatrogastvo, Služba za dobrovoljno vatrogastvo i vatrogastvo u gospodarstvu; da je navedeno rješenje doneseno u izvršenju rješenja tuženika KLASA: UP/II-112-07/23-01/620, URBROJ: 566-01/14-24-2 od dana 29. studenog 2024. kojim je poništeno ranije rješenje Hrvatske vatrogasne zajednice KLASA: UP/I-112-05/23-02/45, URBROJ: 444-03-01-23-1 od dana 13. studenog 2023. te je predmet dostavljen na ponovno rješavanje uz obrazloženje da se otklone nedostaci te potpuno i pravilno obrazlože potrebe službe za premještajem i utvrde sve činjenice koje su prema Zakonu o državnim službenicima bitne za donošenje odluke o premještaju na radno mjesto te da se iznesu razlozi zašto je premještaj opravdan.

15. U obrazloženju osporenog rješenja tuženika, u bitnom, je navedeno da je u postupku ponovnog rješavanja, prvostupanjsko tijelo, navelo da je Pravilnikom ustrojeno radno mjesto na koje se žalitelj premješta, uvjeti za raspored, ističe da je isto nepopunjeno te da kontinuirano postoji potreba službe da se isto popuni obzirom da poslove navedenog radnog mjesta osim ostalih službenika u Sektoru za vatrogastvo obavljaju i druge ustrojstvene jedinice Hrvatske vatrogasne zajednice kako bi se osigurao kontinuitet i obavljanje poslova bez prekida. Navodi se da je Hrvatska vatrogasna zajednica državna upravna organizacija nadležna za vatrogastvo te da je Sektor vatrogastva jedna od najvažnijih ustrojstvenih jedinica. U Republici Hrvatskoj da postoji 1740 dragovoljnih vatrogasnih društava, 33 dobrovoljna vatrogasna društva u gospodarstvu, 77 vatrogasnih zajednica gradova, 23 vatrogasne zajednice područja, 154 vatrogasne zajednice općina, 21 vatrogasna zajednica županija i Vatrogasna jedinica Grada Zagreba, dragovoljnih vatrogasaca ima oko 34000, a članova dragovoljnih vatrogasnih društava 144000. Iz obrazloženja da proizlazi opis poslova samostalnog nadzornika za dobrovoljno vatrogastvo. Ističe se da su se poslovi navedenog radnog mjesta obavljali u različitim ustrojstvenim jedinicama zbog upražnjenosti istog, međutim da su se u zadnjem kvartalu 2023. izrađivali pravilnici, u nadležnosti Hrvatske vatrogasne zajednice, koji se odnose na dobrovoljne i profesionalne vatrogasce te da su se poslovi radnog mjesta samostalnog nadzornika za dobrovoljno vatrogastvo trebali obavljati bez prekida što da je zbog povećanog opsega poslova ustrojstvenih jedinica koje su obavljale preuzete poslove bilo onemogućeno, stoga da je čelnik tijela odlučio o popunjavanju navedenog radnog mjesta. Navodi se da žalitelj od prvog rasporeda u prvostupanjskom tijelu svakodnevno dostavlja zahtjeve za raspored te odbija rasporede smatrajući da bi trebao biti raspoređen na najodgovornije poslove. Prvostupanjsko tijelo da utvrđuje da je opis poslova koje je žalitelj obavljao do 3. listopada 2021. i nakon toga do 30. studenog 2023., u jednom dijelu sadržajno odnosi i na poslove radnog mjesta samostalnog nadzornika za dragovoljno vatrogastvo, stoga uzimajući u obzir njegove kompetencije, radno iskustvo, sposobnosti, vještine i činjenicu da je posao koji se odnosi na prava dragovoljnih vatrogasaca izrazito odgovoran, želju žalitelja za premještajem s radnog mjesta na kojem je raspoređen, činjenicu da se poslovi moraju obavljati bez prekida prvostupanjsko tijelo premjestilo žalitelja na radno mjesto iz izreke prvostupanjskog rješenja. Budući da čelnik tijela osigurava zakonito i pravodobno izvršavanja poslova, organizira i koordinira rad, time da se i premještaj službenika može temeljiti na slobodnoj ocjeni da će se pojedini poslovi pravodobnije i efikasnije obavljati, prvostupanjsko tijelo da je pravilno primijenilo materijalno pravo te utvrdilo i ocijenilo sve činjenice bitne za rješavanje ove upravne stvari. Također, u postupku donošenja pobijanog rješenja da se vodilo računa o uvjetima radnog mjesta na koje je žalitelj premješten pa da je tako žalitelj premješten na radno mjesto za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i radno iskustvo u jednakom trajanju. U skladu s navedenim, da je ocijenjeno da je prvostupanjsko tijelo postupilo prema uputi tuženika iz rješenja KLASA: UP/II-112-07/23-01/620, 566-01/14-24-2 od dana 29. studenog 2024. odnosno da je izložilo utvrđeno činjenično stanje i navelo konkretne razloge kojima se rukovodilo pri donošenju odluke o nužnosti premještaja žalitelja te potrebe angažiranja imenovanog na predmetnom radnom mjestu radi pravodobnog i efikasnijeg obavljanja poslova samostalnog nadzornika za dobrovoljno vatrogastvo u ustrojstvenoj jedinici Sektor za vatrogastvo, Služba za dobrovoljno vatrogastvo i vatrogastvo u gospodarstvu. Prvostupanjsko tijelo da ukazuje na važnost dragovoljnog vatrogastva unutar Hrvatske vatrogasne zajednice te ističe da se poslovi radnog mjesta samostalnog nadzornika za dragovoljno vatrogastvo trebaju obavljati bez prekida, a što da je dotadašnjim načinom obavljanja poslova, radi povećanja opsega poslova ustrojstvenih jedinica koje su obavljale preuzete poslove onemogućeno. Iz obrazloženja pobijanog rješenja da je razvidno da je došlo do promjena organizacije poslova unutar prvostupanjskog tijela slijedom čega da je i razvidna potreba službe za popunjavanjem slobodnog radnog mjesta. Jednako tako da je u postupku premještaja prvostupanjsko tijelo pored činjenice ispunjavanja uvjeta za radno mjesto uzelo u obzir i nezadovoljstvo žalitelja trenutnim rasporedom kao i radno iskustvo žalitelja u prvostupanjskom tijelu prema kojem je žalitelj obavljao poslove koji se u jednom djelu sadržajno odnose na poslove radnog mjesta samostalnog nadzornika za dragovoljno vatrogastvo te istog premjestilo na radno mjesto iz izreke pobijanog rješenja. Dakle, da je žalitelj prema potrebama službe premješten na radno mjesto jednake složenosti poslova za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i radno iskustvo u jednakom trajanju kao i za radno mjesto s kojeg je premješten, a što da je utvrđeno uvidom u Pravilnik o unutarnjem redu Hrvatske vatrogasne zajednice te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Hrvatske vatrogasne zajednice, koji prileže spisu predmeta, stoga da nije povrijeđen zakon na štetu žalitelja. Nastavno na navedeno, uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja da je razvidno da ono sadrži utvrđeno činjenično stanje te propise na temelju kojih je riješeno, stoga da je ocijenjeno da je isto sukladno odredbi čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje, budući da žalitelj u žalbi ističe radna mjesta na koje smatra da bi trebao biti raspoređen odnosno premješten, da se prvenstveno ukazuje da su premještaj državnog službenika i raspored službenika sasvim drugačiji instituti službeničkog zakonodavstva pa da se službenik može premjestiti ili rasporediti. Naime, raspored državnih službenika, nakon donošenja akta o unutarnjem ustrojstvu i premještaj državnih službenika, po potrebi službe ili na zahtjev službenika, da su dva različita načina popunjavanja slobodnih radnih mjesta te stoga žalbeni navodi koji se odnose na raspored žalitelja nisu razmatrani. Pored toga premještaj državnih službenika, što da je predmet ove upravne stvari je posebni postupak, propisan Zakonom o državnim službenicima. U ovoj konkretnoj upravnoj stvari da se radi o premještaju po službenoj dužnosti, radi potrebe službe, koji se temelji na slobodnoj ocjeni čelnika tijela o potrebi da se državni službenik premjesti s jednog radnog mjesta na drugo u kojem slučaju da prijedlozi službenika za premještajem na neko drugo radno mjesto, za koje su po procjeni službenika postoji potreba popunjavanja, da nisu od utjecaja. Jednako tako, obzirom da žalitelj izričito naglašava da nije dao svoju privolu za premještaj da se istom ukazuje da u slučaju ovog konkretnog premještaja Zakon o državnim službenicima ne pretpostavlja suglasnost službenika koji se premješta. Naime, suglasnost službenika pri premještaju da je potrebna ukoliko se službenik premješta na radno mjesto za koje je propisano radno iskustvo u kraćem trajanju te ukoliko se premješta iz jednog u drugo mjesto rada, koje je udaljeno više od 30 kilometara od mjesta stanovanja državnog službenika ako bi se premještajem bitno pogoršale njegove obiteljske prilike, kako je to propisano odredbama čl. 76. st. 1. i 3. Zakona. U pogledu navoda koji se tiču čl. 113. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku, istom odredbom da je propisano da kad je rješenje doneseno u postupku neposrednog rješavanja, a stranka u žalbi zahtijeva da joj se omogući izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje stvari ili da se provede ispitni postupak, da je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti po zahtjevu stranke. To, međutim, da ne znači da je javnopravno tijelo dužno u svakom slučaju stranci omogućiti izjašnjavanje u postupku, nego da će to učiniti ukoliko je potrebno izjašnjavanje o činjenicama koje su važne za rješavanje stvari, a to koje su činjenice važne da ne prosuđuje stranka nego službena osoba koja vodi postupak. Zbog svega navedenog, ujedno cijeneći okolnost da žalitelj ne navodi razloge i okolnosti o kojima bi trebao biti saslušan niti predlaže dokaze zbog kojih bi isti trebao biti saslušan, a koji bi doveli do drugačijeg odluke prvostupanjskog tijela, u konkretnom slučaju da nije povrijeđen zakon na štetu žalitelja. Obzirom na prirodu upravne stvari i konkretne okolnosti predmetnog premještaja, u kojem prvostupanjsko tijelo nedvojbeno raspolaže činjenicama relevantnim za donošenje odluke o premještaju žalitelja, ponovno vođenje postupka zbog omogućavanja izjašnjavanja žalitelja da bi bilo nesvrhovito te protivno načelu učinkovitosti i ekonomičnosti, stoga da ne postupanje prvostupanjskog tijela po odredbi članka 30., a podredno i po odredbi članka 113. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku, da nije utjecalo na rješavanje predmeta postupka. Navedeno pravno shvaćanje da je zauzeo i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III- 3700/2017 od dana 14. studenog 2019., a s kojim obrazloženjem se u cijelosti slaže i ovaj Sud.

21. Dakle, u skladu s odredbom čl. 4. st. 2. ZUS-a u vezi s gore citiranom odredbom čl. 76. st. 2. Zakona, ovaj Sud ne može ulaziti u pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene, već samo u njezinu zakonitosti, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana, pa kako ocjena zakonitosti odluke ovisi o kvaliteti danog obrazloženja to je u ovom upravnom sporu nedvojbeno utvrđeno da je prvostupanjsko upravno tijelo valjano obrazložilo razloge za donošenje rješenja kojim se ZZ, dipl. kriminalist i mr. društvenih znanosti, službenik, ovdje tužitelj, raspoređen na radno mjesto samostalnog nadzornika za projekte u ustrojstvenoj jedinici Kabinet glavnog vatrogasnog zapovjednika, po potrebi službe premješta na radno mjesto samostalnog nadzornika za dobrovoljno vatrogastvo u ustrojstvenoj jedinici Sektor za vatrogastvo, Služba za dobrovoljno vatrogastvo i vatrogastvo u gospodarstvu pri čemu je postupilo po ranijem ukidnom rješenju tuženika KLASA: UP/II-112-07/23-01/620, URBROJ: 566- 01/14-24-2 od dana 29. studenog 2024. (kojim je poništeno ranije rješenje Hrvatske vatrogasne zajednice KLASA: UP/I-112-05/23-02/45, URBROJ: 444-03-01-23-1 od dana 13. studenog 2023.) jer su u ponovnom postupku otklonjeni nedostaci ranijeg prvostupanjskog rješenja te su potpuno i pravilno obrazložene potrebe službe za premještajem i utvrđene sve činjenice koje su prema Zakonu o državnim službenicima bitne za donošenje odluke o premještaju na radno mjesto te su izneseni razlozi zašto je premještaj opravdan, a što je sve potvrđeno osporenim rješenjem tuženika.

22. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog Suda, tužiteljevi brojni i opsežni navodi izneseni u tužbi, podnescima dostavljenim u tijeku ovog upravnog spora te na ročištu održanom kod ovog Suda dana 26. ožujka 2026. ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari te isti nisu od utjecaja na drugačije presuđenje iz razloga jer je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu čelnik tijela temeljem slobodne ocjene, a vodeći računa o potrebi službe donio novo i zakonito prvostupanjsko upravno rješenje o tužiteljevom premještaju, za koje je dao u cijelosti prihvatljivo obrazloženje, a tuženik je zakonito postupio kada je odbio tužiteljevu žalbu te je osporeno rješenje na valjan način i argumentirano obrazložio dajući jasne razloge uslijed kojih je prvostupanjsko upravno tijelo donijelo upravo odluku sadržanu u izreci prvostupanjskog upravnog rješenja.

23. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir gore navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), na koje ovaj Sud, temeljem članka 47. stavka 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti usprkos tome što tužitelj upire na to da bi osporeno i prvostupanjsko rješenje bili ništavi te da bi ih trebalo oglasiti ništavim, a radi čega je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkama I i II.

U Splitu, 20. travnja 2026.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126.ZUS-a).

DN-a:

- tužitelju ZZ iz [adresa]

- tuženiku Odboru za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva

- u spis