REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-1013/2023-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivi Karin Šipek, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja ANAMIL LOGISTIKA d.o.o. Bjelovar, Zvjerci 71, OIB: 72272725407, koje zastupa punomoćnik Krunoslav Canjuga, odvjetnik iz Sesveta, Rimski put bb, protiv tuženika NLK trgovina i distribucija d.o.o. [adresa]/A3, OIB: 19391820383, kojeg zastupa punomoćnica Gorana Grubišić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lović & Lalić d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 52, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 5. ožujka 2026. u prisutnosti zastupnice po zakonu tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, s danom objave 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1878/2019, koje je 11. lipnja 2019. donio javni bilježnik Željka Maroslavac iz Zagreba, Avenija Dubrovnik 12, u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 (osam) dana platiti tužitelju iznos od 5.950,21 EUR/44.831,89 kuna sa zateznom kamatom koja se određuje do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 4.207,53 EUR/31.701,63 kuna od 23. prosinca 2018. pa do isplate,

- na iznos od 357,79 EUR/2.695,75 kuna od 16. siječnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 357,79 EUR/2.695,75 kuna od 16. veljače 2019. pa do isplate - na iznos od 323,10 EUR/2.434,38 kuna od 27. ožujka 2019. pa do isplate te

- na iznos od 704,01 EUR/5.304,38 kuna od 31. svibnja 2019. pa do isplate, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 265,17 EUR/1.997,89 kuna sa zateznom kamatom od 11. lipnja 2019. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1878/2019, koje je 11. lipnja 2019. donio javni bilježnik Željka Maroslavac iz Zagreba, Avenija Dubrovnik 12, u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 (osam) dana naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 8,96 EUR/67,49 kuna sa zateznom kamatom od 11. lipnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i predvidive troškove postupka u iznosu od 104,52 EUR/787,50 kuna sa zateznom kamatom od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 8 (osam) dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.400,00 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka za iznos od 1.100,00 EUR.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja) javni bilježnik Željka Maroslavac iz Zagreba, Avenija Dubrovnik 12, donio je 11. lipnja 2019. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1878/2019, kao i nastalih i predvidivih troškova postupka, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi izjavio pravodoban prigovor, slijedom čega je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-150/2020 od 23. lipnja 2020. navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i u tom dijelu se ukidaju provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik prigovorom (list 8. do 11. spisa) predmetno rješenje pobija u cijelosti, kako u pogledu visine tako i u pogledu osnove. Navodi da nije jasna osnova tužiteljevog potraživanja te kako se Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga temeljem kojeg je pokrenut ovaj postupak ne može smatrati vjerodostojnom ispravom. Tuženik također ističe da nema otvorenih dugovanja prema tužitelju te da je u siječnju 2019. osporio potraživanje tužitelja kojeg je imao prema tuženiku u iznosu od 4.207,53 EUR/31.701,63 kuna, naplata kojeg je predmet i ovog postupka, međutim, navodi kako ne može sa sigurnošću tvrditi da je riječ o istom potraživanju. Navodi da su osporeni računi izdani bez pravne osnove, odnosno protivno dogovorenim uvjetima zakupa poslovnih i skladišnih prostora u [adresa]/a3, a koje je tuženik kao zakupnik zakupio od tužitelja kao zakupodavca, slijedom čega su kao neosnovani i vraćeni, dok ostale račune na koje se tužitelj poziva tvrdi da nije ni zaprimio. Osporava i odluku o troškovima ovršnog postupka.

4. Tužitelj se na navode iz prigovora tuženika očitovao podneskom od 14. srpnja 2020. u kojem je naveo da je osnova njegovog potraživanja Ugovor o zakupu poslovnog prostora kojim je tuženik preuzeo obvezu plaćanja svih dospjelih obveza u svezi predmetna najma prema specifikacijama dobavljača usluga. Tako tvrdi da je ugovoreni pružatelj usluga nadzora društvo Brunnea d.o.o., odnosno društvo Zaštita Zagreb d.o.o., za prižene usluge nadzora nekretnine tužitelja ispostavio tužitelju mjesečne račune u prosječnom iznosu od 4.300,22 EUR/32.400,00 kuna, a obzirom da je tuženik u zakupu dijela tužiteljeve nekretnine, odnosno 205 m[2] što u odnosu na ukupnu površinu iznosi 12,88% zakupljenog prostora, za pružene usluge nadzora razmjerna naknada troškova koja otpada na tuženika iznosi mjesečno 553,98 EUR/4.173,93 kune. Tužitelj tako tvrdi da plaćanje opisanih i izvršenih usluga nadzora od strane dobavljača sukladno Ugovoru u zakupu predstavlja obvezu tuženika.

5.1. Ovaj sud je 15. travnja 2021. donio presudu poslovni broj Povrv-150/2020 (list 75. do 80. spisa) kojom je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Navedena presuda je povodom žalbe tužitelja ukinuta u točkama I. II. Izreke rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1927/2023-2 od 25. listopada 2023. te je predmet u tom dijelu vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

5.2. Iz obrazloženja odluke višeg suda proizlazi da je presuda ukinuta iz razloga što sud nije cijenio sve dokaze, konkretno niti Ugovor o zakupu poslovnog prostora, kao niti račune društva Brunnea d.o.o. i Zaštita-Zagreb d.o.o., zatim nije naveo razloge zbog kojih nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja (izvođenje dokaza građevinskim i financijsko knjigovodstvenim vještačenjem) te nije naveo razloge zbog kojih je odbio provesti dokaze saslušanjem zakonske zastupnice tužitelja ĆO i svjedoka ZO. Stoga je dana uputa ovom sudu odlučiti o izvođenju predloženih dokaza, ocijeniti izvedene dokaze te na temelju rezultata postupka utvrditi odlučne činjenice i donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

6. Tijekom postupka ranije društvo tužitelja ANAMIL d.o.o. pripojeno je društvu preuzimatelja ANAMIL LOGISTIKA d.o.o. slijedom čega je rješenjem ovog suda od 5. travnja 2022. poslovni broj Povrv-150/2020 utvrđen prekid postupka, a koji postupak je nastavljen rješenjem poslovni broj Povrv-150/2020 od 6. ožujka 2023. u odnosu na društvo preuzimatelja, sada tužitelja, ANAMIL LOGISTIKA d.o.o.

7.1. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava koje prileže spisu, i to u: Izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga od 3. lipnja 2019. (list 4. spisa), izvadak iz sudskog registra (list 6. do 7. spisa), financijska kartica tuženika (list 13. spisa), e-mail kojim se dostavljaju vraćeni računi sa molbom za storniranjem (list 14. do 16. i 19. do 21. spisa), odgovor na dopis od 18. prosinca 2018. (list 17. do 18. spisa), računi (list 40. do 49. i list 162. do 183. spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 56. do 59. i list 198. do 201. spisa), izvadak iz sudskog registra tužitelja (list 103. do 105. spisa), Ugovor broj TZ/002/2016 o pružanju tjelesne zaštite od 16. veljače 2016. (list 184. do 186. spisa), Ugovor br. 6-ZZ-35/18 od 29. lipnja 2018. (list 187. do 188. spisa), Specifikacija usluga (članak 2. Ugovora br. 6-ZZ-35/18 (list 189. spisa), dopis od 2. svibnja 2022. (list 190. spisa), Ugovor o zakupu od 6. lipnja 2018. (list 191. do 197. spisa), sudska praksa (list 209. do 217., list 231. do 259., list 266. do 273., list 281. do 284. i list 311. do 314. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka MO (list 63. do 64. spisa), proveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika (list 65. spisa), proveden je dokaz saslušanjem zastupnice po zakonu tužitelja (list 279. do 280. spisa) te je provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje po društvu Centar za financijska vještačenja d.o.o., koje je svoj nalaz i mišljenje izradilo po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković (list 295. do 302. spisa) , a koja je svoj nalaz i mišljenje usmeno iznijela na ročištu 5. ožujka 2026. (list 316. spisa)

7.2. Tužitelj je tijekom postupka odustao od prijedloga da se provede građevinsko vještačenje s obzirom da je financijski vještak izračunao razmjerni dio objekta koji je koristio tuženik, koji postotak su stranke učinile nespornim.

7.3. Valja istaknuti da se neosnovano tuženik poziva na prekluziju iznošenja činjenica i dokaznih prijedloga iz odredbe članka 461.a stavak 6. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14

- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), budući se predmetna odredba ne primjenjuje na konkretan spor imajući u vidu da je ovaj konkretni postupak pokrenut predajom prijedloga za ovrhu javnom bilježniku 10. lipnja 2019., odnosno prije stupanja na snagu izmjena i dopuna navedene odredbe članka 461.a stavak 6. ZPP-a, te kako se radi o postupku koji se vodi povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave .

8. Sukladno odredbi članka 8. ZPP-a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, osim u dijelu zahtjeva za naknadom troškova ovršnog postupka.

8. Predmet spora je plaćanje naknade za uslugu nadzora poslovnog prostora u iznosu od 5.950,21 EUR/44.831,89 kuna, za koju tužitelj tvrdi da se tuženik obvezao plaćati ju temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora.

9. Među strankama je nesporno da su sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. prosinca 2017. i to tužitelj kao zakupodavac i tuženik kao zakupoprimac, predmet kojeg je poslovni prostor u Zagrebu, na adresi [adresa], ukupne površine 205 m[2] .

10. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev prigovornim tvrdnjama da je tužitelj izdao predmetne račune bez pravne osnove, odnosno protivno dogovorenim uvjetima zakupa poslovnog prostora, te je tuženik zbog toga osporio i vratio tužitelju račun na iznos od 4.207,53 EUR/31.701,63 kuna i na iznos od 357,79 EUR/2.695,75 kuna, dok ostale utužene račune tuženik tvrdi da nije nikada ni primio. Naime, tuženik je tvrdio da je prilikom sklapanja Ugovora o zakupu poslovnog prostora ugovorena all-in-one usluga, dakle, da su u cijenu zakupa uključene sve režije, pa tako i usluge čuvanja imovine, a da je tomu tako, proizlazi i iz činjenice da sve do izdavanja spornih računa, tuženiku nikada nisu ispostavljeni računi za te usluge. Osim toga, tuženik je osporio račune društva Brunnea d.o.o. i Zaštita-Zagreb d.o.o. ističući da iz njih nije vidljivo da se odnose na tuženika, niti na predmetnu nekretninu, odnosno poslovni prostor u [adresa]. Konačno, tuženik je osporio i visinu tužbenog zahtjeva prigovorom da je tuženik koristio 75 m[2] uredskog prostora, 41 m garaže 1 i ništa od garaže 2, kao i 40 paletnih mjesta, da mu tužitelj nije omogućio korištenje cjelokupne ugovorene površine, te da su preostali prostor koristili drugi zakupoprimci.

11. Uvidom u Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. prosinca 2017. proizlazi da je pravni prednik tužitelja kao zakupodavac dao, a tuženik kao zakupoprimac primio u zakup poslovni prostor koji se nalazi u Zagrebu na adresi [adresa], koji poslovni prostor ima 100 m[2] i sastoji se od uredskih prostorija, sanitarnog čvora, kuhinje, i koji poslovni prostor predstavlja građevinski cjelinu koja je u namjeni obavljanja uredskog rada, zatim 40 paletnih mjesta u skladištima, kao i 105 m[2] skladišnog prostora samo za potrebe zakupca (ovdje tuženika) ograđenim žičanim dijelom.

12. Člankom 6. navedenog Ugovora o zakupu poslovnog prostora tuženik se, osim ugovorenog zakupa, obvezao plaćati sve režijske troškove koji terete poslovni prostor prema stvarnoj potrošnji te snositi troškove tekućeg održavanja, dok se zakupac obvezao snositi izvanredne troškove. Stavkom 3. navedenog članka Ugovora navedene su obveze koje snosi zakupodavac, dok se stavkom 4. istog tuženik kao zakupac obvezao plaćati održavanje protupožarnih uređaja, telekomunikacijske usluge te sve dospjele obaveze u svezi predmeta najma prema specifikacijama dobavljača usluga.

13. Nadalje je člankom 9. predmetnog Ugovora o zakupu ugovoreno, između ostalog, da organizaciju nadzora građevine provodi i organizira zakupodavac, a da troškove u razmjernom dijelu površine snosi zakupac, odnosno ovdje tuženik.

14. Tužitelj je u spis dostavio Ugovor broj TZ/002/2006 o pružanju usluga tjelesne zaštite sklopljenog s društvom Brunnea d.o.o. sklopljenog 16. veljače 2016. na neodređeno vrijeme (list 184. do 186. spisa), predmet kojeg su organiziranje i izvršavanje poslova tjelesne zaštite osoba i imovine na lokaciji [adresa] (članka 8. Ugovora), kao i račune koje je ti društvo ispostavilo tužitelju s osnove tako pružene usluge tjelesne zaštite (list 163. do 169. spisa).

15. Nadalje, uvidom u Ugovor o zakupu sklopljen između pravnog prednika tužitelja kao zakupodavca i društva ALU PACK PLASTIC d.o.o. kao zakupnika dana 6. lipnja 2018. (list 191. do 197. spisa) utvrđeno je da istim pravni prednik tužitelja dalo u zakup društvu ALU PACK PLASTIC d.o.o. cijeli objekt na adresi u [adresa] (članak 1.), i to na razdoblje od godinu dana počevši od 6. lipnja 2018. (članak 3.). Člankom 4. navedenog Ugovora društvo ALU PACK PLASTIC d.o.o. kao zakupnik obvezao se na ime zakupnine pomirivati cjelokupni trošak nadzora građevine i ostale troškove (članak 5.), uz pravo na povrat iznosa na ime nadzora građevine naplaćenih od strane ostalih zakupnika koji ovi plaćaju razmjerno kvadraturi prostora - predmeta zakupa.

16. Društvo ALU PACK PLASTIC d.o.o. je potom 29. lipnja 2018. sklopilo Ugovor br. 6-ZZ-35/18 s društvom Zaštita-Zagreb d.o.o. (list 187. do 189. spisa) predmet kojeg Ugovora su usluge tjelesne zaštite osoba i imovine na objektu u [adresa] (članak 1. i Specifikacija usluga kao prilog Ugovoru), s početkom pružanja usluga 1. srpnja 2018. (članak 8.). Računi društva Zaštita-Zagreb d.o.o. ispostavljeni temeljem tako ugovorenih usluga zaštite prileže spisu (list 170. do 174., 176., 178., 180., 182. do 183. spisa).

17. Tužitelj, odnosno njegov pravni prednik, perfektuirao je ovdje tuženiku kao zakupcu navedene troškove čuvanja imovine/nadzora (tjelesne zaštite) računom broj 743-01-11 (za razdoblje od prosinca 2017. do studenoga 2018., list 162. spisa) u iznosu od 4.207,53 EUR/31.701,63 kune, računom broj 767-01-11 (za prosinac 2018., list 175. spisa) u iznosu od 357,79 EUR/2.695,75 kuna, računom broj 38-01-11 (za siječanj 2019., list 177. spisa) u iznosu od 357,79 EUR/2.695,75 kuna, računom broj 83-01-11 (za veljaču 2019., list 179. spisa) u iznosu od 323,10 EUR/2.434,38 kuna te računom broj 149-01-11 (za ožujak i travanj 2019., list 181. spisa) u iznosu od 704,01 EUR/5.304,38 kuna. Navedeni računi predmet su ovog postupka te po identifikacijskim oznakama i iznosima odgovaraju Izvatku iz ovjerenih poslovnih knjiga temeljem kojeg je ovaj postupak i pokrenut (list 4. spisa).

18. Tuženik je sporio obvezu plaćanja razmjernog dijela troškova organizacije nadzora te je sporio i površinu zakupljene površine koju je koristio.

19. Iz iskaza svjedoka VO (iskaz na listovima 63. i 64. spisa), direktora društva Pogon Kooltura d.o.o. proizlazi da je to društvo zakupilo od tužitelja uredski prostor dok je u istom prostoru djelovao i tuženik te da je za razdoblje do sklapanja predmetnog Ugovora perfektuiralo tuženiku za razdoblje od listopada 2017. do 30. studenoga 2017., nakon čega su oba društva imala direktan ugovor s tužiteljem. Iz iskaza proizlazi da su oba društva zajednički koristili zakupljeni prostor u površini manjoj od ugovorene, kao i da je sa tadašnjom zakonskom zastupnikom tužitelja DO **.**.2017. dogovorio zakup temeljem ''all in one'' usluge, odnosno da su u cijenu zakupa uračunate sve usluge.

20. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika ŽO (iskaz na listu 64. spisa) proizlazi da navedeni nije sklopio predmetni Ugovor o zakupu, ali da mu je poznato da nisu koristiti ukupan prostor niti dio skladišta, kao i da je iznos zakupnine uključivalo sve troškove prema modelu ''ključ u ruke''.

21. Iz iskaza zastupnice po zakonu tužitelja ĆO proizlazi da je u veljači 2018. utvrđeno kako se tuženiku ne šalju potpune fakture te da su tuženiku, koji je koristio poslovni prostor od 100 m[2] , skladišni prostor od 105 m te 40 paletnih mjesta u prostorima skladišta, obračunali razmjerni iznos naknade za troškove zaštitarske usluge, koje se tuženik obvezao snositi prema članku 9. predmetnog Ugovora o zakupu poslovnog prostora, na način da je uzeta cjelokupna kvadratura zgrade te je izračunata razmjerno kvadratura koju je tuženik koristio sukladno ugovoru, bez obzira što je, kako to proizlazi iz iskaza, tuženik koristio i veći prostor od onog navedenog u Ugovoru s obzirom je na korištenje dobio i parkirališna mjesta za koja mu nikada nije naplaćivana zakupnina. Iz iskaza također proizlazi da je građevina u kojoj je tuženik bio u zakupu poslovno skladišnog prostora bio organiziran na način da ima fizičko - tehničku zaštitu , kao i video nadzor, 24 sata dnevno, da je ugovorena zakupnina obuhvaćala sve režijske troškove i troškove tehničkog održavanja, a da se tuženik člankom 9. Ugovora o zakupu obvezao plaćati troškove provođenja i organizacije nadzora u razmjernom dijelu površine koju koristi. U odnosu na vrijeme ispostavljanja računa tuženiku, iz iskaza proizlazi da se ranije računi nisu ispostavljali zbog spornog razmjernog dijela koji otpada na tuženika, kao i iz razloga jer računi zaštitarskog društva stižu naknadno za protekli mjesec te dospijevaju tek u roku od 60 dana.

22. Valja istaknuti kako je ovaj sud prihvatio iskaz zastupnice po zakonu tužitelja u pogledu obveze tuženika snošenju razmjernog dijela troškova organizacije i provođenja nadzora iz razloga što je iskaz u sukladnosti sa sadržajem nesporno sklopljenog Ugovora o zakupu poslovnog prostora s tuženikom, konkretno člankom 9. tog Ugovora, dok u tom smislu sud nije prihvatio iskaz zastupnika po zakonu tuženika niti svjedoka TO, čiji iskazi su u proturječju sa jasnim sadržajem Ugovora o zakupu pri čemu oboje imaju interes smanjiti svoje obveze prema tužitelju i teže tuženikovom uspjehu u sporu.

23. Uvidom u nesporno sklopljeni Ugovor o zakupu između stranaka jasno proizlazi da se tuženik kao zakupnik obvezao tužitelju (njegovom pravnom predniku) plaćati troškove organizacije nadzora građevine, i to u razmjernom dijelu površine koju koristi (članak 9. Ugovora). Iz sadržaja navedene odredbe Ugovora, kao i ostalih, ne proizlazi da je ugovorena zakupnina u sebi obuhvaćala sve troškove, uključujući i troškove organizacije i provođenja nadzora, kako su to iskazivali svjedok TO i zastupnik po zakonu tuženika. Dapače uvidom u sadržaj predmetnog Ugovora jasno je da su stranke istoga jasno razgraničile i definirale troškove koji otpadaju na (pravnog prednika) tužitelja te one koje je u obvezi plaćanja tuženik.

24. Svi utuženi računi ispostavljeni su za razdoblje kada je tuženik temeljem predmetnog Ugovora koristio prostore tužitelja (razdoblje od prosinca 2017. do travnja 2019.) te su svi utuženi računi ispostavljeni temeljem računa pružatelja usluga zaštite i nadzora ispostavljene za to isto razdoblje. Ovdje valja istaknuti, a u odnosu na tuženikove tvrdnje da tjelesna zaštita ne predstavlja zaštitu nekretnine i ne potpada pod troškove organizacije nadzora, da je ovaj sud te tvrdnje ocijenio neosnovnima. Naime, i društvo Brunnea d.o.o. i Zaštita-Zagreb d.o.o. ugovorile su u odgovarajućem razdoblju u odnosu na objekt u kojem se nalazi prostor koji je tuženik primio u zakup usluge koje potpadaju pod usluge nadzora u smislu usluga tjelesne zaštite osoba i imovine, a troškove kojih usluga se tuženik obvezao plaćati tužitelju u visini razmjernog dijela tih troškova (prema površini zakupljenog prostora u odnosu na površinu cijelog objekta).

25. Kako je među strankama bila sporna visina razmjernog dijela površine koju koristi tuženik u odnosu na cjelokupnu površinu objekta pa tako i visina obveze po utuženim računima, ovaj sud je na prijedlog tužitelja proveo i financijsko vještačenje kako bi se utvrdila visina obveze koja otpada na tuženika prema razmjernom dijelu nekretnine koju je koristio temeljem predmetnog Ugovora o zakupu poslovnog prostora, a koje obveze su obračunate utuženim računima. Vještačenje je provedeno po društvu CENTAR ZA FINANCIJSKA VJEŠTAČNJA d.o.o. koje društvo je nalaz i mišljenje izradilo po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković (nalaz i mišljenje na listovima 295. do 302. spisa).

26. Vještak je u okviru izrade nalaza, u uvodu, analizirao za potrebe vještačenja sklopljeni Ugovor o zakupu poslovnog prostora, utvrdio je stanje iz dokumentacije koja je vještaku stavljena na raspolaganje i izvršio izračun visine tužiteljevog potraživanja pri čemu je u Tabeli 1. prikazao račune zaštitarskih usluga i prefakturiranih iznosa te je utvrdio da je pravni prednik tužitelja za najam razmjernog dijela nekretnine tuženiku prefakturirao ukupan iznos od 5.950,21 EUR/44.831,89 kuna, a što predstavlja 8,05% ukupnog iznosa računa za pružene zaštitarske usluge, kao i da tuženik nije podmirio obveze po osnovi izdanih računa za troškove nadzora, odnosno čuvanja imovine. Vještak je potom u Tabeli 2. iznio pregled utuženih neplaćenih računa iz kojeg prikaza je razvidno da visina obveze za zaštitarske usluge koje su obračunate tuženiku utuženim računima iznosi 44.831,89 kuna/5.950,22 EUR. Temeljem tako provedene analize vještak je iznio mišljenje prema kojem visina obveze za zaštitarske usluge koja je obračunata tuženiku utuženim računima navedenim u izvatku iz ovjerenih poslovnih knjiga iznosi 5.950,22 EUR i predstavlja 8,05% ukupnog iznosa računa koje su ispostavila društva za pružanje zaštitarskih usluga, dok je razmjerni dio nekretnine koji se koristio temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. prosinca 2017. 16,23% ukupne površine objekta. Vještak je kao prilog nalazu i mišljenju sačinio i usporedni prikaz obveza i plaćanja po konto karticama tužitelja i tuženika.

27. Tuženik se na nalaz i mišljenje očitovao podneskom od 26. siječnja 2026., međutim istim podneskom je osporavao, kao i ranije tijekom postupka, osnovu utuženja, dok na nalaz i mišljenje nije imao prigovora. Tužitelj također nije imao prigovora na nalaz i mišljenje.

28. Nakon provedenog vještačenja, stranke su učinile nespornim da je tuženik temeljem predmetnog Ugovora o zakupu poslovnog prostora koristio razmjerni dio od 16,23% ukupne površine objekta.

29. S obzirom da je financijski vještak izračunao razmjerni dio objekta koji je tuženik koristio, koji postotak su stranke učinile nespornim, tužitelj je odustao od prijedloga da se provede građevinsko vještačenje, kako je to ranije navedeno.

30. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka iz razloga što je prema ocjeni ovog suda vještak brižljivo razmotrio predmet vještačenja, točno je naveo sve što je opazio i našao te je svoje mišljenje iznio savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine te postavljenim mu zadatkom pri čemu stranke na nalaz i mišljenje nisu imale prigovora.

31. Iz provedenog vještačenja utvrđeno je da (pravni prednik) tužitelja u skladu s člankom 9. predmetnog Ugovora o zakupu poslovnog prostora utuženim računima prefakturirao tuženiku troškove usluge nadzora u ukupnom iznosu od 5.950,22 EUR (pojedinačni i usporedni prikaz prikaza je tabelarno u nalazu i mišljenju vještaka), a što predstavlja 8,05% ukupnog iznosa računa za pružene zaštitarske usluge koje su ispostavili pružatelji tih usluga temeljem sklopljenih ugovora. Kako je među strankama nesporno da je tuženik temeljem predmetnog Ugovora o zakupu poslovnog prostora koristio razmjerni dio od 16,23% ukupne površine objekta, imajući u vidu da je tužitelj tuženiku prefakturirao te troškove samo u razmjernom dijelu od 8,05%, razvidno je da je tužitelj sukladno Ugovoru obračunao troškove nadzora u manjem iznosu od onog koji bi bio tuženikova obveza prema razmjernom dijelu koji je temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora koristio. Stoga je ovaj sud ocijenio neosnovanim tuženikovo osporavanje visine utuženog potraživanja, visinu kojeg je sud utvrdio uvidom u utužene račune, kao i provedenim financijskim vještačenjem .

32. Imajući u vidu sve navedeno, kao i činjenicu da je provedenim vještačenjem utvrđeno da tuženik nije podmirio utuženo potraživanje, ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim pa je u skladu s odredbom članka 2. i članka 451. stavak 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

33. Sukladno odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Dužnik pada u zakašnjenje prvi dan nakon dospijeća tražbine, što je u konkretnom slučaju dospijeće svakog pojedinog utuženog računa, pa je tužiteljev zahtjev prihvaćen i u dijelu zahtjeva za isplatom zatezane kamate na pojedinačno utužene iznose računa od dana nakon dospijeća istih pa do isplate (točka I. izreke). Visinu stope dosuđene zatezne kamate sud je odredio na temelju odredbe članak 29. stavak 2. ZOO-a.

34. Odluka o troškovima ovršnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1., članka 155. stavak 1. i 2. ZPP-a.

35. Tužitelju je na ime troškova ovršnog postupka priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 132,44 EUR/997,89 kuna (s uključenim PDV-om po stopi od 25%), kao i trošak sastava prijedloga za ovrhu prema Tbr. 11.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) u iznosu od 132,72 EUR/1.000,00 kuna, odnosno ukupno mu je priznat trošak u iznosu od 265,17 EUR/1.997,89 kuna, slijedom čega je temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

36. O kamatama na trošak ovršnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 30. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje u tekstu: OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a.

37. Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova ovršnog postupka odbijen je kao neosnovan u odnosu na javnobilježnički trošak dostave u iznosu od 4,98 EUR/37,50 kuna (s uključenim PDV-om po stopi od 25%) iz razloga što tužitelj nije dostavio dokaz da bi mu ti troškovi uistinu i nastali i u kojem iznosu, kao i u odnosu na zatražene odvjetničke troškove u iznosu od 3,98 EUR/30,00 kuna s obzirom da tužitelj nije određeno naveo o kojim troškovima je riječ niti je dostavio dokaz da bi mu takvi troškovi uopće i nastali niti je dostavio dokaz o visini takvih eventualnih troškova. Nadalje, tužiteljev zahtjev odbijen je i u odnosu na sve zatražene predvidive troškove u ukupnom iznosu od 104,52 EUR/787,50 kuna imajuću u vidu da je protiv predmetnog rješenja o ovrsi izjavljen prigovor pa mu ti troškovi nisu ni mogli nastati obzirom da rješenje o ovrsi nije postalo niti pravomoćno niti ovršno. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude u skladu s odredbom članka 451. stavak 3. ZPP - a.

38. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1., članka 155. stavak 1. i 2. ZPP, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP) u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/25, dalje u tekstu Tarifa), prema zahtjevu za naknadu troškova (list 318. spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda od 2,00 EUR.

39. Tužitelju su kao potrebni priznati sljedeći zatraženi troškovi:

- trošak sastava podneska od 14. srpnja 2020. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00

EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 20. siječnja 2021. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 18. ožujka 2021. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak sastava žalbe od 7. svibnja 2021. (Tbr. 10.1. Tarife) u zatraženom iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak uplaćenog predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, odnosno ukupno mu je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

40. Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova odbijen je kao neosnovan u odnosu na neosnovano zatraženi trošak sastava podneska od 25. siječnja 2021. (datiran s 22. siječnjem 2021.) jer je prema sadržaju tog podneska zatraženi trošak istoga ocijenjen nepotrebnim za vođenje ovog postupka. Nadalje, tužiteljev zahtjev odbijen je i u odnosu na neosnovano zatraženi trošak sastava žalbe od 14. travnja 2022. (datirana s 11. travnjem 2022.) iz razloga što tužitelj s žalbom nije uspio, a zahtjev je odbijen u odnosu na zatraženi trošak sastava podneska od 14. veljače 2024. (datiran s 13. veljače 2024.) iz razloga što je tužitelj neposredno sastavio i predao navedeni podnesak, a ne po punomoćniku odvjetniku, pa mu taj trošak nije niti nastao. Iz istog razloga odbijen je kao neosnovan i zatraženi trošak sastava podneska od 16. srpnja 2024. (datiran s 9. srpnjem 2024.). Naime i taj podnesak je sastavljen na memorandumu društva tužitelja te u potpisu stoji ĆO, direktorica, dok se elektronički potpis odvjetnika nalaz i samo u potpisu iza ''direktorica po punomoćniku''. Međutim, iz sadržaja cijelog podneska, kao i iz činjenice da je isti sastavljen na memorandumu društva tužitelja, a ne punomoćnika, ovaj sud je ocijenio da je tužitelj i ovaj podnesak sam sastavio, dok ga je odvjetnik samo potpisao jer se u prilogu dostavlja punomoć, pa je tužiteljev zahtjev i u tom dijelu odbijen kao neosnovan. Završno, tužiteljev zahtjev odbijen je u odnosu na zatraženi iznos PDV- a na zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR budući je u zatraženom iznosu od 400,00 EUR, na koji iznos je i ispostavljen račun vještaka i u kojem iznosu je tužitelj platio predujam, već sadržan PDV pa je i u tom dijelu zatraženi trošak ocijenjen neosnovanim. Slijedom navedenoga, tužiteljev zahtjev za naknadom troškova odbijen je za ukupni iznos od 1.100,00 slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

41. Valja istaknuti kako je sud odluku o zatraženom trošku sastava prijedloga za ovrhu donio u okviru platnog naloga sadržanog u predmetnom rješenju o ovrsi, u okviru kojeg je o tim troškovima i odlučeno, kao i da sud nije ocijenio osnovanim tuženikov zahtjev da teret pristupa na ročište 18. prosinca 2024. padne na tužitelja bez obzira na ishod postupka budući okolnost da pravosudna policija nije zastupnicu po zakonu tužitelja pustila u zgradu suda bez osobnih dokumenata ne predstavlja okolnost radi koje bi takav zahtjev bio osnovan.

U Zagrebu 20. travnja 2026.

S U D A C

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 8 (osam) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda. Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz č lanka 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).