REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

P 3249/24-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužiteljice MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po pun. Saši Pufler, odvj. u Osijeku protiv tuženika CREDIT POINT ONE S.L., OIB: 47203303723, iz Španjolske, Barcelona, Plaza San Cristobal 14, 03001 Alicante, zastupanog po pun. iz odvj. društva Nadramija i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 20. siječnja 2026. g. u prisutnosti zamjenice pun. tužiteljice i odsutnosti uredno pozvane pun. tuženika, dana 20. travnja 2026. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu CPO-29097 koji je sklopljen dana 9. prosinca 2019. g. između tuženika Credit Point One S.L., OIB: 47203303723 i tužiteljice MK, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 2.107,64 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na iznos od:

-42,47 EUR teče od 6. lipnja 2020. g. do isplate,

-334,46 EUR teče od 7. srpnja 2020. g. do isplate,

-387,55 EUR teče od 5. kolovoza 2020. g. do isplate,

-387,55 EUR teče od 6. listopada 2020. g. do isplate,

-387,55 EUR teče od 3. prosinca 2020. g. do isplate,

-265,45 EUR teče od 11. veljače 2021. g. do isplate,

-132,72 EUR teče od 17. travnja 2021. g. do isplate,

- 32,72 EUR teče od 21. srpnja 2021. g. do isplate,

i to po stopi:

-koja se u periodu do 31. prosinca 2022. g. izračunava prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te

P 3 2 4 9 /

2 4 - 1 6

-koja se u periodu od 1. siječnja 2023. g. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici trošak postupka u iznosu od 692,53 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 20. travnja 2026. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi koja je podnesena kao protutužba u podnesku od 20. svibnja 2024. g. u predmetu ovog suda broj Povrv 326/24 tužena MK je navela kako nije sporno da je s tužiteljem ''stajala u pravnom odnosu'' temeljem Ugovora o zajmu CPO-29097 te da je od tužitelja ukupno pozajmila iznos od 14.000,00 kn dana 9. prosinca 2019. g. Navedenu tražbinu da je ne samo isplatila u cijelosti nego i preplatila tužitelju. Predmetni Ugovor o zajmu da je ništetan, a s obzirom da je tužitelj prilikom sklapanja tog i prethodnih ugovora o zajmu, koristeći se stanjem nužde ili teškog materijalnog stanja tužene, njezinim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovorio za sebe korist koja je u očitom nerazmjeru s onime što je tuženoj dao ili učinio, odnosno obvezao se dati ili učiniti, na način kako je to propisano odredbom čl. 329. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, da je tužitelj u svom poslovanju prema tuženoj, kao potrošaču, postupao nepošteno jer je prilikom sklapanja Ugovora o zajmu tuženoj nametnuo Opće uvjete i Standardne informacije o europskim potrošačkim kreditima kao obvezni preduvjet za sklapanje Ugovora o zajmu, bez da se o navedenom uvjetu kao ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo jer je tu ugovornu odredbu formulirao tužitelj, kao trgovac. Stoga da je riječ o ugovornoj odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, na koju tužena, kao potrošač, nije imala nikakav utjecaj. Kako je navedena odredba u Ugovor unesena suprotno načelu savjesnosti i poštenja da je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužene, kao potrošača, što znači da je nepoštena, a prema odredbi čl. 53. Zakona o zaštiti potrošača. Pored ništetnosti čitavog Ugovora o zajmu CPO-29097, tužena je posebno istaknula odredbe čl. II., III. i IV. Ugovora o zajmu CPO-29097, jer je na njima tužitelj zasnovao potraživanje, koje da su nerazumljive odnosno nejasne te su u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja jer da je tužitelj ugovorio nerazmjernu korist za sebe u odnosu na obvezu koju je preuzeo navedenim ugovorom, a sve na štetu tužene, kao potrošača, odnosno slabije ugovorne strane u navedenom ugovornom odnosu. Navela je da nije sporno da je tuženoj isplaćen iznos od 14.000,00 kn, umanjen za iznos troška obrade kredita od 140,00 kn. Taj iznos da je očigledno isplaćen temeljem odredbe čl. I. i II. Ugovora, sukladno kojoj tužitelj ima pravo umanjiti isplaćeni iznos kredita za troškove obrade u iznosu od 140,00 kn. Iz odredbe čl. IV., međutim, da proizlazi da je tužena dužna vratiti tužitelju iznos od 14.000,00 kn, što znači da je tužitelj obračunao i naplatio tzv. trošak obrade kredita (u iznosu od 140,00 kn) dva puta: prvi put umanjenjem iznosa za isplatu za 140,00 kn, a drugi put prilikom

P 3 2 4 9 /

2 4 - 1 6

povrata zajma, odredivši da se povrat ima izvršiti za cijeli iznos od 14.000,00 kn, a ne 13.860,00 kn, koliko je Ugovorom zaista i primljeno. Slijedom navedenog da su ugovorne odredbe čl. II. do IV. nerazumljive i nejasne te da tuženoj prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije bilo prezentirano da naknada za tzv. trošak obrade kredita u stvari iznosi 280,00 kn, a ne 140,00 kn. Nadalje, da ''naknada'' propisana odredbom čl. IV. Ugovora, u iznosu od 10.045,00 kn, predstavlja profit tužitelja za djelatnost pozajmljivanja novčanih sredstava fizičkim osobama, i u svojoj biti predstavlja ugovornu kamatu od čak 71,75% na razdoblje od 180 dana, ta da je takvo obračunavanje ugovorne kamate u suprotnosti s odredbom čl. 26. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj stopa ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac ne smije biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je za te odnose vrijedila na dan sklapanja ugovora. S obzirom da je stopa zatezne kamate na dan 9. prosinca 2019. g. bila 6,30%, da je očigledno da je ugovoreni profit tužitelja po navedenom Ugovoru bio daleko veći nego što je to zakonski dopušteno. Zbog svega navedenoga da su odredbe čl. II. do IV. Ugovora o zajmu ništetne. Ponovljeno je da se o navedenim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a tim odredbama su tuženoj, kao potrošaču, nametnute obveze o kojima se tužena nije bila u mogućnosti upoznati prije sklapanja Ugovora, što te odredbe čini suprotnima načelu savjesnosti i poštenja, stoga nepoštenim prema odredbi čl. 50. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača. Navedeno je da je tužena vratila tužitelju cjelokupni pozajmljeni iznos, i to uplatama: od 7. siječnja 2020. g. u iznosu od 2.920,00 kn, od 7. veljače 2020. g. u iznosu od 2.920,00 kn, od 7. travnja 2020. g. u iznosu od 2.920,00 kn, od 7. svibnja 2020. g. u iznosu od 2.920,00 kn, od 5. lipnja 2020. g. u iznosu od 2.920,00 kn, od 6. srpnja 2020. g. u iznosu od 2.520,00 kn, od 4. kolovoza 2020. g. u iznosu od 2.920,00 kn, od 5. listopada 2020. g. u iznosu od 2.920,00 kn, od 2. prosinca 2020. g. u iznosu od 2.920,00 kn, od 10. veljače 2021. g. u iznosu od 2.000,00 kn, od 16. travnja 2021. g. u iznosu od 1.000,00 kn i od 20. srpnja 2021. g. u iznosu od 1.000,00 kn, odnosno ukupno 29.880,00 kn, što da predstavlja iznos od 3.965,76 EUR, a na ime Ugovora o zajmu. Tijekom tog razdoblja tužena da je trpjela opetovane neugodne kontakte od strane tužitelja. Isplatom iznosa od 3.965,76 EUR (29.880,00 kn) tužena da je preplatila potraživanje za koje je tereti tužitelj. Što se tiče Aneksa Ugovora na koja se tužitelj pozvao, da se time ugovarao ''prolongat'', odnosno institut nepoznat u hrvatskom pravu, kojem bi najsličniji bio institut ugovorne kazne, koja se, prema odredbi čl. 350. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, ne može se ugovoriti na novčane obveze. Predloženo je donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetan Ugovor o zajmu CPO-29097 koji je sklopljen dana 9. prosinca 2019. g. te tužitelju naložiti isplatiti tuženoj iznos od 2.107,64 EUR s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu, odnosno na protutužbu u predmetu Povrv 326/24, tužitelj se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je tužena na račun tužitelja uplaćivala iznose za odgodu roka, a sve sukladno ponudi tužitelja, koju je tužena prihvatila, prethodno uplativši naknadu za odgodu roka otplate, što je tužitelj uredno evidentirao. Navodi tužene da je upravo tim uplatama zatvorio cjelokupno utuženo potraživanje da nisu točni jer da se stvarno radilo o podmirivanju naknada za odgodu roka otplate. Tužena da je pokazala volju na sklapanje ugovora o zajmu posjetom internet stranice tužitelja te označavanjem polja ''prihvaćam'' na internetskoj stranici tužitelja čime da je dala svoj izričit i nedvosmislen pristanak na odredbe Općih uvjeta, izričito izjavivši da će ih se pridržavati, te je i dostavila svu osobnu dokumentaciju potrebnu za sklapanje Ugovora o zajmu. Stvarno da se radi o naknadnom

P 3 2 4 9 /

2 4 - 1 6

predomišljanju tužene da plati naknadu za zajam, koji je, sukladno Ugovoru isplaćen u roku od 24 h od trenutka kada ga je tužena zatražila. Nadalje, da je putem elektroničke pošte dana 10. studenog 2021. g. tuženoj, a sukladno odredbama Ugovora, raskinut Ugovor o zajmu budući da tužena nije platila ratu do dospijeća niti u naknadnom roku od 5 dana po dospijeću rate, čime da su na naplatu došle i preostale rate, ali bez pristojbe na te rate, što je tužitelj mogao utužiti prema Općim uvjetima i Ugovoru o zajmu. Svaki pojedinačni Aneks da je dostavljen tuženoj putem elektroničke pošte te se smatra da je novi ugovor sklopljenim od trenutka kada je tužena putem SMS poruke zatražila odgodu roka otplate zajma uz prethodnu uplatu. Prema odredbi čl. 10. Općih uvjeta, na dan dospijeća zajma zajmoprimac može odabrati hoće li ga u cijelosti vratiti ili prolongirati rok otplate te je dužan na bankovni račun zajmodavca uplatiti iznos pristojbe prolongata u visini od 20% od neotplaćene glavnice uvećano za iznos troška obrade prolongata zajma. Na Internet stranici tužitelja da je jasno i vidljivo objašnjen pojam prolongata odnosno da postoji upozorenje slijedećeg sadržaja: ''Kratkoročne online pozajmice namijenjene su da Vam pomognu premostiti iznenadne, neplanirane nelikvidnosti između Vaših redovnih primanja. Prolongiranje otplate zajma Vam stvara dodatne troškove, te Vas stoga molimo da obveze po zajmu podmirite unutar ugovorenog roka kako ne biste došli u situaciju da morate prolongirati otplatu kratkoročnog zajma i time si stvoriti nove troškove. Mogućnost prolongiranja roka otplate zajma predviđena je isključivo kako bi Vam se u iznimnim slučajevima, kada nikako niste u mogućnosti u ugovorenom roku otplatiti zajam, izišlo u susret, te tako spriječilo pokretanje prisilne naplate (ovrhe) zbog nepoštivanja ugovornih obveza.''.

Naredbom od 3. rujna 2024. g. odlučeno je o izjavljenoj protutužbi iz podneska tužene od 20. svibnja 2024. g. formirati poseban predmet koji je dobio novi broj P 3249/24.

Tužiteljica je u podnesku od 2. prosinca 2024. g. predložila da, ukoliko sud ne prihvati tužbeni zahtjev, prihvati sljedeći tužbeni zahtjev kojim je zatraženo utvrđenje da su u Ugovoru o zajmu CPO-29097, sklopljenim između stranaka dana 9. prosinca 2019. g., ništetne pojedine odredbe, i to odredba čl. II. koja glasi: ''…da mu je zajam odobren u iznosu od 14.000,00 kn, na period od 180 dana, plativo u 6 anuiteta, uz trošak u iznosu od 140,00 kn'', u čl. II. koji glasi: ''…isplatio Zajmoprimcu zajam u visini od 14.000,00 kn umanjen za iznos troška obrade Zahtjeva za zajam.'', u čl. IV. koji glasi: ''…s uvećanjem koje se odnosi na naknadu u iznosu od 10.045,00 kn što čini ukupno iznos od 24.045.00 kn…'' te isplatiti iznos od 2.107,64 EUR s pripadajućim kamatama.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom ovjerenog prijevoda sa španjolskog jezika izvoda iz trgovačkog registra, Izvoda iz knjige otvorenih stavaka od 10. studenog 2021. g., naloga i uplatnica dostavljenih u predmetu Ovrv 326/24 uz prigovor ovršenice protiv rješenja o ovrsi, Ugovora o zajmu CPO-29097 od 9. prosinca 2019. g. s otplatnim planom, Općih uvjeta ugovaranja zajma sa standardnim informacijama o europskim potrošačkim kreditima, kopije osobne iskaznice tužiteljice, obračuna plaće za listopad 2019. g., popisa SMS poruka, potvrde o isplati iznosa od 13.860,00 kn dana 9. prosinca 2019. g., Aneksa Ugovora o zajmu broj 1 i odgode otplatnog plana broj 44476 od 7. siječnja 2020. g., Aneksa Ugovora o zajmu broj 2 i odgode otplatnog plana broj 44477 od 7. veljače 2020. g., Aneksa Ugovora o zajmu broj 3 i odgode otplatnog

P 3 2 4 9 /

2 4 - 1 6

plana broj 44478 od 5. ožujka 2020. g., Aneksa Ugovora o zajmu broj 4 i odgode otplatnog plana broj 44479 od 7. travnja 2020. g., Aneksa Ugovora o zajmu broj 5 i odgode otplatnog plana broj 44480 od 7. svibnja 2020. g., Aneksa Ugovora o zajmu broj 6 i odgode otplatnog plana broj 44481 od 5. lipnja 2020. g., Aneksa Ugovora o zajmu broj 7 i odgode otplatnog plana broj 44481 od 5. lipnja 2020. g., Aneksa Ugovora o zajmu broj 6 i odgode otplatnog plana broj 44482 od 6. srpnja 2020. g., Aneksa Ugovora o zajmu broj 8 i odgode otplatnog plana broj 44483 od 4. kolovoza 2020. g., Aneksa Ugovora o zajmu broj 9 i odgode otplatnog plana broj 44484 od 7. rujna 2020. g., Aneksa Ugovora o zajmu broj 10 i odgode otplatnog plana broj 44485 od 5. listopada 2020. g., Aneksa Ugovora o zajmu broj 11 i odgode otplatnog plana broj 44486 od 4. studenog 2020. g., Aneksa Ugovora o zajmu broj 12 i odgode otplatnog plana broj 44487 od 3. prosinca 2020. g., Otkaza Ugovora CPO-29097 od 10. studenog 2021. g., izvatka s Internet stranice tuženika pod naslovom: Što je to odgoda roka otplate pozajmice? i saslušanjem tužiteljice.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o zajmu CPO-29097 od 9. prosinca 2019. g., podredno dijelova odredbi čl. II. i IV. tog Ugovora kojima je ugovoreno plaćanje troška obrade zahtjeva za zajam i naknada-pristojbe, a s obzirom da se, prema mišljenju tužiteljice, radi o nepoštenim ugovornim odredbama te time i ništetnima kao i zahtjev za isplatu iznosa od 2.107,64 EUR s pripadajućim kamatama na ime vraćanje neosnovano stečenog.

Među strankama nije bilo sporno da je došlo do zaključenja Ugovora o zajmu CPO-29097 dana 9. prosinca 2019. g. na način da je Ugovor zaključen na daljinu, elektronskim putem na način da je tužiteljica označavanjem polja ''prihvaćam'' na internetskoj stranici tuženika prihvatila odredbe Ugovora, kao i da je upoznata s Općim uvjetima i Standardnim informacijama o europskim potrošačkim ugovorima te ih je i prihvatila.

Nije bilo sporno ni da je tuženik, nakon što je zatraženi iznos zajma umanjio za trošak obrade zajma u iznosu od 140,00 kn (t. III. Ugovora o zajmu), odnosno 18,58 EUR, preostali iznos od 13.860,00 kn (1.839,54 EUR) isplatio tužiteljici 9. prosinca 2019. g., da se tužiteljica obvezala vratiti zajam u visini od 14.000,00 kn (1.858,12 EUR) u roku od 180 dana, plativo u šest (6) anuiteta, s uvećanjem koje se odnosi na naknadu u iznosu od 10.045,00 kn (1.333,20 EUR), odnosno ukupan iznos od 24.045,00 kn (3.191,32 EUR), a prema t. IV. Ugovora o zajmu), da je u t. V. Ugovora o zajmu ugovoreno pravo tuženika kao zajmodavca na jednostrani otkaz Ugovora ukoliko tužiteljica zakasni s plaćanjem te da se u slučaju jednostranog otkaza Ugovora o zajmu od strane tužitelja ostatak duga i ukupan iznos naknade smatraju dospjelim na dan otkaza Ugovora o zajmu, da iz t. VI. i VII. Ugovora o zajmu proizlazi primjena Općih uvjeta tuženika na sve odnose između stranaka koje tužiteljica prihvaća te je s njima upoznata.

Nije bilo sporno ni da je tuženik radi zakašnjenja s uplatom rate otkazao Ugovor o zajmu 10. studenog 2021. g. P 3 2 4 9 /

2 4 - 1 6

Opći uvjeti o kojima je riječ dostavljeni su u osnovni spis oznake Povrv 326/24 (koji je u cijelosti kopiran i nalazi se u privitku) uz podnesak tuženika (tamo tužitelja) od 1. veljače 2024. g. U odredbi čl. 18. Općih uvjeta propisano je da je španjolsko pravo mjerodavno pravo odnosno da Opći uvjeti podliježu španjolskom pravu.

Prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine broj 101/17 i 67/23) pravo mjerodavno za ugovorne obveze određuje se prema Uredbi (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. g. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL L 177, 4. 7. 2008.) unutar njezinog polja primjene.

Nadalje, prema odredbi čl. 6. st. 2. Uredbe br. 593/2008 (Rim I) stranke mogu za potrošačke ugovore izabrati mjerodavno pravo, ali takav izbor ne može za posljedicu imati lišavanje potrošača zaštite koja mu je osigurana odredbama od kojih se ne može odstupiti sporazumom, na temelju prava na temelju prava koje bi bilo mjerodavno na temelju st. 1. tog čl. u slučaju da mjerodavno pravo nije izabrano odnosno prava države u kojoj potrošač ima uobičajen boravište.

U konkretnom slučaju, nije sporno da se radi o potrošačkom zajmu jer se to izrijekom navodi u Općim uvjetima ugovaranja zajma koji su sastavni dio Ugovora. Stranke nisu izrijekom u odredbama Ugovora izabrale mjerodavno pravo, već je u prihvaćenim Općim uvjetima ugovaranja zajma, u odredbama čl. 1. i 18. propisano da Opći uvjeti podliježu španjolskom pravu.

Prava tužiteljice, kao potrošača iz potrošačkog ugovora, međutim, imaju se prosuđivati prema hrvatskom pravu, a u skladu s citiranom odredbom čl. 6. st. 2.

Uredbe br. 593/2008 (Rim I).

To znači da je u primjeni odredba čl. 49. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o zajmu, i u kojoj je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. ovog čl. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

U odredbi čl. 51. ZZP-a propisano je da će se, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba nepoštena, uzimati u obzir priroda proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

Nadalje, odredba čl. 56. ZZP-a propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

P 3 2 4 9 /

2 4 - 1 6

Prema odredbi čl. 55. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

U svom iskazu tužiteljica je navela da je Ugovor o zajmu zaključila nakon što je dostavila potrebnu dokumentaciju emailom, da je tada bila u teškoj financijskoj situaciji i da joj je hitno bio potreban novac, nakon čega da je na račun dobila novac. Kazala je da su joj rate od samog početka bile previsoke radi čega da je bila prisiljena tražiti tzv. prolongate odnosno odgode, kojih da je bilo ukupno dvanaest (12) te je svaki od njih imao svoju cijenu. Na posebno pitanje suda navela je da je prilikom slanja zahtjeva pročitala Opće uvjete ali da joj je jedino bilo bitno odmah i hitno dobiti novac. Što se tiče naknada koje se spominju u Ugovoru navela je da se sjeća da je bila neka naknada, a na daljnje pitanje je li joj poznato koja se naknada spominje u t. IV. Ugovora u iznosu od 10.045,00 kn (koja se u otplatnom planu naziva pristojba), odgovorila je da se toga ne sjeća, s tim da joj je bilo jasno koliki je iznos pozajmila i da mora vratiti taj iznos uvećan za otprilike 10.000,00 kn. Kazala je da je tuženiku platila i više od tog ukupnog iznosa. Navela je da nije imala nikakvu mogućnost utjecati na pojedine odredbe Ugovora odnosno o tome pregovarati jer je Ugovor bio u onakvom obliku u kakvom joj je poslan.

Sud je zaključio da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o ugovornim odredbama čl. II. i IV. Ugovora o zajmu od 9. prosinca 2019. g., a kojim ugovornim odredbama se nametnula obveza tužiteljici platiti trošak za obradu zahtjeva (u visini od 140,00 kn) te naknada-pristojba (u iznosu od 10.045,00 kn).

Po mišljenju ovog suda navedene dvije ugovorne odredbe prouzročile su značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog toga ove odredbe ništetne, u smislu odredbe čl. 55. st. 1. ZZP-a.

Naime, tuženik u tijeku postupka nije priložio niti jedan dokaz na okolnost na što se trošak iz odredbe čl. II. i naknada iz odredbe čl. IV. Ugovora odnose ili, drugim riječima, da li je imao bilo kakve, primjerice, administrativne troškove obrade dokumentacije, troškove osoblja i slično, niti je objašnjeno postoji li korelacija između troška obrade zahtjeva i naknade i visine odobrenih kreditnih sredstava.

Ugovaranje naknade samo po sebi ne mora biti ništavo, ako se o toj ugovornoj odredbi posebno pregovaralo i uz uvjet da ugovorena naknada za ne proizvodi neravnotežu između potrošača i trgovca.

Konkretno, a s obzirom da se po ocjeni ovog suda o spornim ugovornim odredbama nije posebno pregovaralo, što jasno proizlazi iz iskaza tužiteljice jer je tužiteljici na prihvat preko interneta ponuđen unaprijed pripremljen tekst Ugovora, te kako se u spornim ugovornim odredbama radi o trošku obrade zahtjeva i nepoznatoj naknadi koja se u otplatnom planu naziva pristojbom za koje nije u uopće objašnjeno o čemu se radi, stoga nerazumljivima, ovaj sud smatra da su sporne ugovorne odredbe nepoštene prema tada važećem ZZP.

Sud je prilikom ocjene ništetnosti spornih odredbi uvažio i pravno shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske pod brojem U-III-2521/2015 i dr. od 13. prosinca 2016. (Narodne novine broj 123/16), odnosno prihvaćajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Revt-249/14 od 9. travnja P 3 2 4 9 /

2 4 - 1 6

2015. g. Drugim riječima, trebalo je ocijeniti da u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik, kao trgovac, i tužiteljica, kao potrošač odnosno korisnik kreditnih usluga, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na visinu troškova obrade kreditnog zahtjeva te visinu naknade iz odredbe čl. IV. Ugovora, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Međutim, i neovisno o činjenici da li je davatelj kredita uopće bio izložen troškovima iz odredbe čl. II. Ugovora odnosno da li je obrazložio o kojoj se naknadi odnosno pristojbi radi iz odredbe čl. IV. Ugovora, sporne ugovorne odredbe su nepoštene jer se o tim odredbama nije posebno pregovaralo te tužiteljica, kao korisnica kredita odnosno zajma, nije mogla utjecati na sadržaj tih ugovornih odredbi koje su prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, radi čega je te odredbe trebalo ocijeniti i utvrditi ništetnima, a u smislu odredbe čl. 55. st. 1. ZZP-a.

Tužiteljica je glavnim tužbenim zahtjevom zatražila utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora, navodeći da je razlog ništetnosti u odredbi čl. 329. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) prema kojoj je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

Da bi sud mogao ocijeniti radi li se o zelenaškom pravnom poslu kojim je tuženik, koristeći se stanjem nužde, teškim materijalnim stanjem tužiteljice, njenim nedovoljnim iskustvom i lakomislenošću, za sebe ugovorio nerazmjernu korist, prvenstveno je trebalo uzeti u obzir navode tužiteljice iz njenog iskaza da je bila u teškoj financijskoj situaciji, da je živjela s majkom i ocem koji su bili u mirovini s malim mirovinama, da su se jedan i drugi razboljeli i da je morala plaćati lijekove i ostale troškove za što nije imala dovoljnih sredstava iako je bila zaposlena. Iz obračuna plaće tužiteljice za listopad 2019. g. (dokumentacija predana tuženiku emailom uz zahtjev za zajam) proizlazi da je tužiteljica imala primanja od 4.731,42 kn mjesečno.

Stoga je sud zaključio da je tužiteljica bila u teškoj materijalnoj situaciji.

Prema definiciji zelenaškog ugovora iz odredbe čl. 329. st. 1. ZOO-a, osnovni uvjet da bi se govorilo o takvom ugovoru, a koji je tužiteljica trebala dokazati, je da je tuženik za sebe tim ugovorom ugovorio korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on tužiteljici dao.

U konkretnom slučaju predmet promatranja i uočavanja nerazmjernosti su, s jedne strane, sredstva koja je tuženik temeljem ovog pravnog posla isplatio tužiteljici na račun: iznos zajma od 13.860,00 kn, te iznos koji je tužiteljica, ne samo vratila, već i dodatno platila na ime troška obrade zajma, naknade iz odredbe čl. IV. Ugovora te radi zaključenja dvanaest (12) Aneksa Ugovora o zajmu kojima je došlo do odgode odnosno ''prolongata'' plaćanja zajma.

P 3 2 4 9 /

2 4 - 1 6

Naime, iako se u tekstu Ugovora ne spominje mogućnost ''prolongata'', odgoda, zaključenja Aneksa i plaćanja naknade za odgodu roka otplate, ta je mogućnost predviđena u čl. 10. st. 3. Općih uvjeta u kojem je navedeno: kada zajmoprimac traži odgodu roka otplate zajma mora na bankovni račun koji navede zajmodavac uplatiti iznos naknade za odgodu roka otplate zajma, a po isteku odgode roka otplate mora uplatiti ukupni iznos koji proizlazi iz zatraženog zajma na bankovni račun zajmodavca.

Iznos naknade za odgodu roka otplate zajma nije ni na koji način objašnjen, pa se i ova odredba Općih uvjeta koja je, kao i ostale odredbe, ugrađena u Ugovor, a temeljem odredbi čl. Vi. i VII., o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, treba smatrati ništetnom, u smislu odredbe čl. 55. st. 1. ZZP-a.

Prema ocjeni ovog suda na pitanje postoji li toliki nerazmjer između vrijednosti davanja, da bi se moglo ocijeniti da se radi o zelenaškom Ugovoru odgovor je: postoji.

Tužiteljica je, prema podacima u priloženom predmetu (u kopiji) Povrv 326/24 koje je dostavila uz prigovor protiv rješenja o ovrsi odnosno odgovor na tužbu, dokazala da je platila slijedeće iznose:

-2.920,00 kn (387,55 EUR) dana 7. siječnja 2020. g.,

-2.920,00 kn (387,55 EUR) dana 7. veljače 2020. g.,

-2.920,00 kn (387,55 EUR) dana 7. travnja 2020. g.,

-2.920,00 kn (387,55 EUR) dana 7. svibnja 2020. g.,

-2.920,00 kn (387,55 EUR) dana 5. lipnja 2020. g.,

-2.520,00 kn (334,46 EUR) dana 6. srpnja 2020. g.,

-2.920,00 kn (387,55 EUR) dana 4. kolovoza 2020. g.,

-2.920,00 kn (387,55 EUR) dana 5. listopada 2020. g.,

-2.920,00 kn (387,55 EUR) dana 2. prosinca 2020. g.,

-2.000,00 kn (265,45 EUR) dana 10. veljače 2021. g.,

-1.000,00 kn (132,72 EUR) dana 16. travnja 2021. g. i

-1.000,00 kn (132,72 EUR) dana 20. srpnja 2021. g.,

odnosno ukupno 29.880,00 kn (3.965,76 EUR) što znači da je ukupno pozajmljeni iznos isplatila u više nego u dvostrukom iznosu (27.360,00 kn uvećano za 2.520,00 kn odnosno 3.631,20 EUR uvećano za 334,46 EUR).

Sud je vodio računa o tome da je tužiteljica osim vraćanja zajma od 13.860,00 kn (1.839,54 EUR) već od samog početka ugovornog odnosa preuzela obvezu na isplatu dodatnog iznosa od 10.045,00 kn (1.333,20 EUR) koji predstavlja 72,47% pozajmljenog iznosa, na ime naknade odnosno pristojbe, pa da se radi o prevelikom financijskom teretu koji ukazuje već od početka ovog pravnog odnosa na očiti nerazmjer uzajamnih davanja.

Tom iznosu treba pribrojiti i naknadu radi odgode plaćanja, tzv. prolongat, a tužiteljica je odgodu plaćanja zajma zatražila čak dvanaest puta te se obvezala svaki put platiti naknadu u visini od 2.920,00 kn (387,55 EUR) s tim da je tu naknadu platila osam puta u cijelosti (2.920,00 kn x 8 = 23.360,00 kn odnosno 387,55 x 8 = 3.100,40 EUR) te još jednom djelomično (2.520,00 kn odnosno 334,46 EUR).

P 3 2 4 9 /

2 4 - 1 6

Drugim riječima, da je tužiteljica zaista platila svih dvanaest naknada za odgodu plaćanja zajma (35.040,00 kn odnosno 4.650,61 EUR), zatim iznos zajma (ukupno 13.860,00 kn u šest rata od po 2.310,00 kn odnosno ukupno 1.839,54 EUR u šest rata od po 306,59 EUR), iznos troška obrade zajma (140,00 kn odnosno 18,58 EUR) te naknadu odnosno pristojbu iz čl. IV. Ugovora (10.045,00 kn odnosno 1.333,20 EUR) proizlazilo bi da bi ukupno temeljem spornog pravnog posla, da je taj posao opstao kao valjan, moglo doći do situacije da tužiteljica plati tuženiku iznos od 59.085,00 kn (7.841,93 EUR) što predstavlja očiti nerazmjer uzajamnih davanja koji ne može dovesti do drugačijeg zaključka od onog da se radi o zelenaškom pravnom poslu.

Stoga je glavni tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti u dijelu kojim je tužiteljica zatražila utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o zajmu CPO-29097 od 9. prosinca 2019. g. i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

Ocjenu ništetnosti pojedinačnih odredbi (odredbi čl. II. i IV. Ugovora i čl. 10. st. 3. Općih uvjeta) sud je obrazložio u slučaju drugačijeg pravnog stava vezano za ništetnost cijelog Ugovora.

U skladu s odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

Tužiteljica nije zatražila vraćanje cjelokupnog iznosa koji je platila tuženiku temeljem pravnog posla kojeg je sud ocijenio ništetnim u cijelosti, jer je njena ukupna uplata bila, a kako je već navedeno: iznos od 29.880,00 kn (3.965,76 EUR), nego isplatu iznosa od 2.107,64 EUR s pripadajućim kamatama, a to je manje i od iznosa koji je tužiteljica uplatila iz osnove naknade za odgodu plaćanja zajma, jer je već navedeno da je ukupno iz te osnove platila 3.434,87 EUR (3.100,40 EUR + 334,46 EUR) i što tužiteljici, po ocjeni ovog suda u cijelosti pripada.

Sve da se ocijeni da su samo neke od navedenih odredbi Ugovora o zajmu (iz čl. II. i IV. i iz čl. 10. st. 3. Općih uvjeta) ništetne sud bi u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev na isplatu (koji je identičan i u glavnom i u podredno postavljenom zahtjevu) jer se radi o isplati naknade za odgodu otplate kredita, a tu je odredbu sud ocijenio nepoštenom i time ništetnom.

U svakom se slučaju radi o naknadama koje je tuženik primio na temelju ništetne ugovorne odredbe, a tužiteljica, prema odredbi čl. 1111. ZOO-a ima pravo potraživati neosnovano stečeno po toj odredbi Ugovora. Drugim riječima, tuženik je dužan vratiti tužiteljici primljenu naknadu, jer je ta naknada naplaćena na temelju odredbe Ugovora o zajmu koju je sud utvrdio ništetnom, odnosno temeljem Ugovora koji je sud u cijelosti utvrdio ništetnim odnosno zelenaškim pravnim poslom.

Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju tuženik je

P 3 2 4 9 /

2 4 - 1 6

dužan kamatu platiti od dana kad je primio iznos naknada, s obzirom da je upravo ništetnost i nastala zbog ponašanja tuženika.

To znači da je tužiteljica na svaki pojedini iznos naknade za odgodu otplate zajma mogla tražiti isplatu zatezne kamate koja teče od dana kad je tuženik tu naknadu primio odnosno na svaki uplaćeni iznos od 2.920,00 kn odnosno 387,55 EUR i jedan iznos od 2.520,00 kn odnosno 334,46 EUR od: 7. siječnja 2020. g. do isplate, od 7. veljače 2020. g. do isplate, od 7. travnja 2020. g. do isplate, od 7. svibnja 2020. g. do isplate, od 5. lipnja 2020. g. do isplate, od 6. srpnja 2020. g. do isplate, od 4. kolovoza 2020. g. do isplate, od 5. listopada 2020. g. do isplate te od 2. prosinca 2020. g. do isplate.

Tužiteljica nije na takav način zatražila isplatu zatezne kamate već u razdobljima koji su povoljniji za tuženika, što je sud u cijelosti prihvatio i odlučio kao u izreci pod točkom II.

Kamatu je sud odredio pozivom na odredbu čl. 29. st. 2. ZOO-a i u izreci naveo sve stope kamata.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu pa je tuženika trebalo obvezati na podmirenje troškova koje je imala tužiteljica vodeći ovaj spor.

Tužiteljici je, tako, trebalo priznati trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu od 20. svibnja 2025. g. po 100 bodova (ukupno 200 bodova) i trošak zastupanja na ročištima od 4. veljače 2025. g. i 20. siječnja 2026. g. po 25 bodova (ukupno 50 bodova).

Ukupan broj bodova od 250 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Iznos koji se dobije na opisani način (500,00 EUR) trebalo je uvećati za zatraženu pristojbu tužbe (od 67,53 EUR) te zatraženi PDV i tako dobiti iznos od 692,53 EUR, kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka koju je sud izradio u točki III. izreke presude.

Tužiteljici nije priznat trošak za sastav prijedloga za ovrhu i podneska od 2. prosinca 2024. g. i zastupanja na ročištu od 8. listopada 2024. g. jer se radi o radnjama koje su poduzete u osnovnom predmetu prije razdvajanja (Povrv 326/24), o čemu će sud odlučivati u tom predmetu.

Tužiteljici nije priznat ni trošak sastava podneska od 29. svibnja 2025. g. jer je sud smatrao da taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice, a u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Tužiteljica je na iznos parničnog troška zatražila isplatu zatezne kamate koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužiteljici pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

U Splitu, 20. travnja 2026. g. P 3 2 4 9 /

2 4 - 1 6

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).