REPUBLIKA HRVATSKA
Upravni sud u Osijeku
Us I-1359/2024-11
Osijek, Vukovarska cesta 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Emil Mitrovski, odvjetnik u Vukovaru, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ulica Republike Austrije 14, Zagreb, OIB: 95093210687, radi poništenja rješenja tuženika, 20. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II 371-01/24-11/21, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 20. studenog 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-371-01/24-11/21, URBROJ: 531- 03-24-2 od 20. studenog 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Vukovarsko - srijemske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i održivi razvoj, KLASA: UP/I-371-01/24-08/01, URBROJ: 2196-06-24-2 od 26. veljače 2024.
1.1. Prvostupanjskim rješenjem obustavljen je postupak pokrenut po službenoj dužnosti za utvrđivanje prava na stambeno zbrinjavanje u odnosu na FM.
2. Tužitelj u tužbi navodi kako je izreka pobijanog rješenja u suprotnosti s obrazloženjem i stvarnim činjeničnim stanjem. Tvrdi kako je stekao pravo na otkup predmetnog stana u skladu s člankom 28. stavkom 7. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima (Narodne novine, broj: 106/2018 . , 98/2019 . i 82/2023., dalje: Zakon). Ističe da živi u predmetnom stanu unatrag 10 godina, da uredno podmiruje sve troškove koji vežu predmetni stan te da nisu točni navodi prema kojima ne prebiva u predmetnom stanu nego navodno živi u [adresa]. Napominje kako mu članak 28. stavak 7. Zakona daje puno pravo na otkup predmetnog stana, a za navedeno prilaže dokaze poput uvjerenja o prebivalištu, presliku osobne iskaznice, izjave svjedoka, potvrde o podmirenju režijskih troškova . Zaključno navodi kako se u konkretnom slučaju radi o pravu na otkup stana, a ne o osobi koja traži stambeno zbrinjavanje. Predlaže poništavanje rješenja i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje tuženiku.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje pri svojoj odluci i navodima osporavanog rješenja te predlaže odbijanje tužbe kao neosnovane . Ističe da predmet spora nije ocjena zakonitosti postupanja tuženika povodom zahtjeva za otkup, već ocjena zakonitosti drugostupanjskog rješenja donesenog povodom žalbe tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja od 26. veljače 2024. godine, kojim je postupak obustavljen . Prvostupanjsko tijelo je obustavilo postupak jer tužitelj nije bio evidentiran kao korisnik stana najmanje pet godina prije stupanja na snagu Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, odnosno prije 1. siječnja 2014. godine. Nadalje, tuženik ističe da je iz službene bilješke vidljivo kako FM te njegov sin povremeno koriste stan u [adresa] na adresi [adresa], dok je u drugoj bilješci o izvršenoj kontroli stambene jedinice od 13. svibnja 2021. navedeno kako FM živi u [adresa]. Dodatno ističe da je Rješenjem Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji od **.**.2014., FM utvrđeno pravo na obnovu obiteljske kuće u [adresa], a koja je obnovljena 2016./2017. godine. Napominje da je tužitelj prilikom podnošenja zahtjeva za obnovu kuće dao izjavu da će se nakon obnove vratiti i prebivati u njoj , odnosno tužitelj je bio u obvezi prebivati u obnovljenoj kući od 17. veljače 2017. pa nije mogao paralelno živjeti i u predmetnom stanu. Slijedom navedenog ne postoje uvjeti za nastavak postupka u skladu s člankom 40. stavkom 2. Zakona koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. jer tužitelj nije bio evidentiran kao korisnik stambene jedinice najmanje pet godina prije tog datuma.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je pročitao sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te 30. ožujka 2026. održao raspravu u nazočnosti tužitelja, kako bi strankama omogućio izjašnjavanje u smislu članka 6. i 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024., dalje: ZUS).
5. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka ZM i ŠM s obzirom na to da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno te bi saslušanje navedenih svjedoka bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a u svezi s člankom 117. stavkom 1. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz stanja spisa vidljivo je da je prvostupanjskim rješenjem od 26. veljače 2024. u predmetu utvrđivanja prava na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu na potpomognutim područjima po službenoj dužnosti obustavljen postupak pokrenut na prijedlog Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za stambeno zbrinjavanje, Područne službe Vukovar, KLASA: 371-02/15-08/2, URBROJ: 531-13-5-1-24-12 od 23. siječnja 2024.
7.1. Slijedom navedenog Sud odlučuje o zakonitosti rješenja o obustavi od 26. veljače 2024. te posljedično i drugostupanjskog rješenja od 20. studenog 2024.
8. Tužitelj je na ročištu 30. ožujka 2026. izjavio kako je njegova adresa prebivališta [adresa], ali i da često boravi na drugim adresama. Ističe kako je 2016. dobio pravo na obnovu obiteljske kuće u [adresa] te da je njegov sin sa svojom obitelji ostao u navedenoj kući dok je on nastavio živjeti u stanu na adresi [adresa]. Potvrđuje kraće izbivanje s adrese i napominje da sve dokumente ima vezane za navedenu adresu.
9. U skladu s člankom 40. stavkom 2. Zakona postupak utvrđivanja prava na stambeno zbrinjavanje po službenoj dužnosti provest će se i u odnosu na osobe koje u vrijeme stupanja na snagu ovog Zakona borave ili prebivaju u stambenim jedinicama kojima upravlja Središnji državni ured, a koje su evidentirane kao korisnici tih stambenih jedinica u Središnjem državnom uredu najmanje pet godina prije stupanja ovog Zakona na snagu. Navedeni Zakon stupio je na snagu 1. siječnja 2019.
10. U konkretnoj pravnoj stvari pokrenut je postupak radi utvrđivanja prava na stambeno zbrinjavanje po službenoj dužnosti, a s obzirom da je utvrđeno kako FM prebiva u stambenoj jedinici u vlasništvu Republike Hrvatske u [adresa], bez akta nadležnog tijela. Također, u postupku je utvrđeno da je FM ostvario pravo na obnovu obiteljske kuće, a koja je u cijelosti izvršena. Za navedeno je morao dati izjavu pod kaznenom i materijalnom odgovornošću da će se nakon obnove kuće vratiti i prebivati u njoj zajedno s članovima obitelji. Nadalje, terenskim provjerama utvrđeno je da tužitelj ne boravi na adresi [adresa]. S obzirom na te dvije činjenice ispravno je postupilo prvostupanjsko pa i drugostupanjsko tijelo kada je rješenjem utvrdilo da ne postoje uvjeti za nastavak postupka u skladu s člankom 40. stavkom 2. Zakona s obzirom na to da se ne može zaključiti da je FM evidentiran kao korisnik predmetnog stana najmanje pet godina prije stupanja na snagu Zakona odnosno prije 1. siječnja 2019. Tužitelj je u svom iskazu jasno naveo da je točna činjenica da je dobio pravo na obnovu kuće koja je u cijelosti završena 2017. Slijedom navedenog logično je za zaključiti da je tužitelj prebivao na navedenoj adresi kako se u konačnici i obvezao prilikom sklapanja predmetnog ugovora. U tom smislu Sud ističe kako cilj i svrha Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima zasigurno nije određenim pojedincima omogućiti dva ili više prava odnosno kupovinu ili obnovu određenih nekretnina pod povoljnijim uvjetima. Cilj Zakona prema članku 1. stavku 2. je poticanje povratka, ostanka i naseljavanja stanovništva na potpomognutim područjima sukladno posebnom zakonu u Republici Hrvatskoj i područjima koja se u smislu ovoga Zakona smatraju područjima posebne državne skrbi (u daljnjem tekstu: područja primjene ovoga Zakona), što pridonosi demografskom i gospodarskom razvoju tih područja, kao i demografska obnova izvan područja primjene ovoga Zakona u iznimnim slučajevima propisanim u članku 44. ovoga Zakona te poticanje i pomoć povratku F u [adresa]. U konkretnom slučaju to bi značilo da je cilj Zakona u odnosu na tužitelja u potpunosti zadovoljen dobivanjem prava na obnovu obiteljske kuće. Međutim, navedeno kako to ispravno ističe tuženik nije predmetom ovog upravnog spora, ali je u kontekstu obustave postupka bitno za naglasiti da je tužitelj morao postupati po obvezama preuzetima iz prava na obnovu obiteljske kuće. Slijedom navedenog jasno je da unatoč formalnoj činjenici postojanja uvjerenja o prebivalištu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave vukovarsko – srijemske, Policijske postaje Vukovar od 19. rujna 2023. na adresi [adresa] faktično tužitelj nije mogao prebivati na dvije adrese slijedom čega nije ispunjen uvjet prema kojem bi tužitelj bio korisnik predmetne stambene jedinice najmanje od 1. siječnja 2014.
11. Dakle, u konkretnom slučaju utvrđeno je da tužitelj nije mogao u isto vrijeme prebivati na dvije različite adrese, slijedom čega nije ispunjen uvjet korištenja stana minimalno pet godina pa je prvostupanjsko tijelo ispravno zaključilo da u skladu s člankom 46. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku („ Narodne novine“ broj: 47/2009. i 110/2021) više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka.
12. Slijedom iznesenog, a na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a Sud je odbio tužbeni zahtjev jer je utvrdio da je isti neosnovan.
13. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom članka 147. stavka 1. ZUS- a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
Osijek, 20. travnja 2026.
SUDAC
Eugen Jakopović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćeniku
2. Tuženiku
