Poslovni broj: Ovr-138/2026-4
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
R E P U B L I K A H R V A T S K A
Z A K L J U Č A K
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ivani Klaić Žlepalo, na prijedlog sudskog savjetnika Luke Perkovića, u pravnoj stvari ovrhovoditelja INKASO.HR d.o.o., Ulica Lorenza Jagera 5, Osijek, OIB: 82925459345, protiv ovršenika ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Irena Letica, odvjetnica u Velikoj Gorici, radi prijedloga ovršenika u povodu postupka izravne naplate, 20. travnja 2026.,
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik/predlagatelj ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju osnove - rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Borić, sa sjedištem u [adresa], poslovnog broja: Ovrv-7393/2012 od 14. svibnja 2012., zbog razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona. („Narodne Novine" broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; dalje OZ).
Obrazloženje
1. Ovršenik/predlagatelj ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], (dalje u tekstu: ovršenik) je 17. veljače 2026. podnio sudu podnesak s prijedlogom za proglašenje izravne naplate nedopuštenom odnosno proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u smislu članka 210. u vezi sa člankom 50. stavkom 1. točkom 11. OZ- a.
2. U svom podnesku navodi da su s računa ovršenika dana 9. veljače 2026. putem Financijske Agencije (dalje: FINA) prenesena novčana sredstva na račun ovrhovoditelja u iznosu od 584,91 EUR, od čega trošak predujma 19,91 EUR, 126,92 EUR ovršni trošak, kamate na ovršni trošak 132,99 EUR, glavnica 146,36 EUR i kamate na glavnicu 158,73 EUR, a temeljem Zahtjeva za naplatu predanog 10.prosinca 2025. od strane ovrhovoditelja i osnove za plaćanje – rješenja o ovrsi posl. br.: Ovrv-7393/2012. Do dana prijenosa novčanih sredstava ovršenik nije znao niti ga je itko obavijestio da su mu sredstva zaplijenjena.
2.1. Nadalje se ističe kako je predmetna izravna naplata/izvansudska ovrha i općenito ovrha po predmetnom rješenju o ovrsi djelomično nedopuštena i mora se obustaviti, i to iz razloga propisanog ranije spomenutom odredbom članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a, jer je nastupila zastara dijela tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, i to zastara zakonskih zateznih kamata na glavnicu, odnosno na iznose svih pojedinih računa, i zakonskih zateznih kamata na trošak ovršnog postupka, a koja je nastupila tri godine od pravomoćnosti i ovršnosti predmetnog rješenja o ovrsi, odnosno barem najkasnije tri godine od zadnjeg prekida zastare. Isto tako navodi da kamate predstavljaju povremene tražbine koje, sukladno odredbi članka 226. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje u tekstu – ZOO), zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, a za koje je odredbom članka 233. stavka 2. ZOO-a propisana iznimka od stavka 1. istog članka da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Naime, stavkom 2. tog članka propisano je da sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina. Slijedom iznesenog, ovršenik zaključuje da se, s obzirom da je rješenje o ovrsi pravomoćno i ovršno dana 3. prosinca 2012., ista osnova već dva puta provodila na FINI protiv prvotnog ovršenika i isknjižena 4. kolovoza 2018. i 11. ožujka 2020., a da je ovrhovoditelj podnio predmetni Zahtjev za naplatu dana 10. prosinca 2025., potraživanje ovrhovoditelja iz ovršne isprave u iznosu zakonskih zateznih kamata na iznos od 146,36 EUR tekućih na iznose svih pojed inih računa i iznosu zateznih kamata na trošak ovršnog postupka u iznosu od 126,92 EUR, svakako u zastari, koja je nastupila 11. ožujka 2023., protekom 3 godine računajući od smrti ovršenika i dana kada je FINA posljednji put prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje, odnosno najkasnije tri godine nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju 17.srpnja 2023.
2.2. Ovršenik dakle predlaže da se na temelju članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a proglasi pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate djelomično nedopuštenim.
3. Ovrhovoditelj se na navedeni prijedlog ovršenika 20. ožujka 2026. očitovao, navodeći da se protivi svim navodima ovršenika. Pri tome ističe kako je člankom 233. stavak 1. ZOO-a određen zastarni rok od 10 godina za sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom. Međutim, člankom 241. ZOO-a utvrđeno je kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Slijedom iznesenog, ovrhovoditelj predlaže odbiti prijedlog ovršenika.
4. Odredbom članka 210. stavka 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz odredbe članka 209. stavka 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavka 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.
5. Odredbom članka 210. stavka 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
6. Odredbom članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
7. Odredbom članka 52. stavka 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. OZ-a, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, dok je odredbom stavka 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovog članka zbog kojeg je izjavio žalbu.
8. Kako navodi iz predmetnog podneska ovršenika, da je tražbina iz ovršne isprave zastarjela, upućuju na spomenuti žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a te s obzirom da je ovrhovoditelj osporio postojanje tih razloga u cijelosti, temeljem odredbe članka 210. stavka 2. OZ-a u vezi sa odredbom članka 52. stavka 3. OZ-a odlučeno je kao u zaključku, te je ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa odnosno predmetne izravne naplate nedopuštenim.
Velika Gorica, 20. travnja 2026.
Sudski savjetnik:
Luka Perković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a).
DNA:
-Ovršeniku, po punomoćniku
-Ovrhovoditelju, po punomoćniku
