Poslovni broj: Povrv-1602/2022-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari I-tužiteljice TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužitelja ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tužitelja PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], IV-tužitelja Osnovna škola Matije Gupca, OIB: 92120285716, V-tužitelja SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], VI-tužitelja II, OIB: [osobni identifikacijski broj], VII-tužiteljice GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi suvlasnici stambene zgrade u [adresa], zastupani po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo, Zagreb, Savska cesta 1, OIB: 03744272526, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. veljače 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja ZI, odvjetničke vježbenice, i punomoćnice tuženika TIG, zamjenice u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-46851/19 od 19. prosinca 2019., u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužiteljima na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve, isplatiti iznos od 234,54 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 13,03 EUR od 16. veljače 2018.,

- na iznos od 13,03 EUR od 16. ožujka 2018.,

- na iznos od 13,03 EUR od 16. travnja 2018.,

- na iznos od 13,03 EUR od 16. svibnja 2018.,

- na iznos od 13,03 EUR od 16. lipnja 2018.,

- na iznos od 13,03 EUR od 16. srpnja 2018.,

- na iznos od 13,03 EUR od 16. kolovoza 2018.,

- na iznos od 13,03 EUR od 16. rujna 2018.,

- na iznos od 13,03 EUR od 16. listopada 2018.,

- na iznos od 13,03 EUR od 16. studenog 2018.,

- na iznos od 13,03 EUR od 16. prosinca 2018.,

- na iznos od 13,03 EUR od 16. siječnja 2019.,

- na iznos od 13,03 EUR od 16. veljače 2019.,

- na iznos od 13,03 EUR od 16. ožujka 2019.,

- na iznos od 13,03 EUR od 16. travnja 2019.,

- na iznos od 13,03 EUR od 16. svibnja 2019.,

- na iznos od 13,03 EUR od 16. lipnja 2019.,

- na iznos od 13,03 EUR od 16. srpnja 2019.,

do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 369,88 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Povodom ovršnog prijedloga tužitelja od 24. veljače 2020. Javni bilježnik Mladen Ježek iz Zagreba izdao je Rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-46851/2019 od 19. prosinca 2019., kojim je tuženiku naloženo tužiteljima, na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve, isplatiti iznos od 1.766,70 kuna / 234,54 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 98,15 kuna / 13,03 EUR od 16. veljače 2018. do isplate, na iznos od 98,15 kuna / 13,03 EUR od 16. ožujka 2018. do isplate, na iznos od 98,15 kuna / 13,03 EUR od 16. travnja 2018. do isplate, na iznos od 98,15 kuna / 13,03 EUR od 16. svibnja 2018. do isplate, na iznos od 98,15 kuna / 13,03 EUR od 16. lipnja 2018. do isplate, na iznos od 98,15 kuna / 13,03 EUR od 16. srpnja 2018. do isplate, na iznos od 98,15 kuna / 13,03 EUR od 16. kolovoza 2018. do isplate, na iznos od 98,15 kuna / 13,03 EUR od 16. rujna 2018. do isplate, na iznos od 98,15 kuna / 13,03 EUR od 16. listopada 2018. do isplate, na iznos od 98,15 kuna / 13,03 EUR od 16. studenog 2018. do isplate, na iznos od 98,15 kuna / 13,03 EUR od 16. prosinca 2018. do isplate, na iznos od 98,15 kuna / 13,03 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate, na iznos od 98,15 kuna / 13,03 EUR od 16. veljače 2019. do isplate, na iznos od 98,15 kuna / 13,03 EUR od 16. ožujka 2019. do isplate, na iznos od 98,15 kuna / 13,03 EUR od 16. travnja 2019. do isplate, na iznos od 98,15 kuna / 13,03 EUR od 16. svibnja 2019. do isplate, na iznos od 98,15 kuna / 13,03 EUR od 16. lipnja 2019. do isplate i na iznos od 98,15 kuna / 13,03 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate, te naknaditi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 450,00 kuna / 59,73 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Svoje potraživanje tužitelji temelje na vjerodostojnoj ispravi – Izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 19. prosinca 2019., a isto se odnosi na dospjelu neplaćenu zajedničku pričuvu za stambeni prostor u [adresa], za razdoblje od siječnja 2018. do lipnja 2019., u ukupnom iznosu od 234,54 EUR.

3. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem u bitnome pobija predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti. Tuženik smatra kako je pobijano rješenje o ovrsi nezakonito i neosnovano jer da tuženik nema pravnu niti stranačku sposobnost u smislu čl. 21. OZ-a u svezi s člankom 77. ZPP-a, pa da bi stoga prijedlog za ovrhu trebao biti odbačen. Predlaže ukinuti pobijano rješenje iz razloga jer da je doneseno na temelju obične kopije u boji, pa tako osporava vjerodostojnost isprave. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, osporava osnovu i visinu potraživanja tužitelja, prigovara obračunu kamata te ističe prigovor zastare potraživanja. Predlaže pobijano rješenje staviti van snage, odbaciti prijedlog za ovrhu, a podredno nastaviti postupak po pravilima parničnog postupka te ukinuti pobijano rješenje uz naknadu troškova.

4. Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 1117/20-2 od 22. travnja 2020., predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage, u dijelu kojim je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.; dalje OZ).

5. Tužitelj tijekom postupka u bitnome osporava prigovore tuženika kao neutemeljene i nedokazane te detaljno obrazlaže svoje potraživanje. Stoga ustraje kod tužbenog zahtjeva odnosno predlaže platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u cijelosti održati na snazi, uz naknadu troškova postupka.

6. Tuženik u podnesku od 14. rujna 2020. ističe kako su tužitelji pogrešno naznačili tuženika te kako Ministarstvo državne imovine nema stranačke sposobnosti, slijedom čega predlaže obustaviti postupak odnosno odbaciti tužbu, a u slučaju da tužitelji isprave tužbu, tuženik smatra da je potrebno odbaciti tužbu jer da nije podnesen zahtjev za mirno rješenje spora sukladno čl. 186. a ZPP-a.

7. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-1117/2020-9 od 4. siječnja 2021., tužba tužitelja od 19. prosinca 2019. se odbacuje kao preuranjena, a koje je rješenje po žalbi tužitelja ukinuto te vraćeno na ponovni postupak rješenjem Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž-650/2021-2 od 3. svibnja 2022.

8. Tužitelj u daljnjem tijekom postupka u bitnome i dalje osporava prigovore tuženika kao neutemeljene i nedokazane te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 20. veljače 2026. (s obzirom na stupanje na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) potražuje isplatu ukupnog iznosa od 234,54 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod toč. I/ izreke ove presude, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

9. Tuženik u daljnjem tijekom postupka ostaje kod svih ranije iznesenih navoda i prigovora te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

10. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz poslovnih knjiga od 19. prosinca 2019. (list 4 spisa), izvadak iz zemljišne knjige od 24. svibnja 2020. (listovi 18-23 spisa), Međuvlasnički ugovor od 30. prosinca 2014. (listovi 24-29 spisa), Odluku suvlasnika (listovi 31-33 spisa), Ugovor o upravljanju zgradom u [adresa], od 28. siječnja 2015. (listovi 33-38 spisa), Zapisnik o primopredaji stambene zgrade od 30. prosinca 2014. (listovi 39-41 spisa), godišnji program upravljanja za period 2014-2015 (list 42 spisa), Obavijest o zaduženju godišnjeg programa upravljanja za stambenu zgradu [adresa] od 17. listopada 2017. (list 43 spisa), godišnji program upravljanja za period 2017-2032 (listovi 44-45 spisa), Odluku suvlasnika (listovi 46-48 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (listovi 49-53 spisa) te sudsku praksu (listovi 55-58, 72-73 i 77-83 spisa).

11. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

12. Među strankama je tijekom postupka sporna osnova i visina te je li nastupila zastara potraživanja.

13. Glede navoda tuženika da je prijedlog za ovrhu neuredan i da rješenje o ovrsi ne sadrži propisane podatke, kao i da izvadak iz poslovnih knjiga kopija u boji, pregledana je navedena dokumentacija. Odredbom čl. 39. OZ-a propisano da prijedlog za ovrhu mora biti razumljiv i sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, osobni identifikacijski brojevi ovrhovoditelja i ovršenika, tražbina čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim treba ovrhu provesti i po potrebi, predmet u odnosu na koji ga treba provesti, to je pregledom predmetnog prijedloga za ovrhu utvrđeno da sadrži potrebne podatke, a temeljem izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja kao vjerodostojne isprave. Nadalje, izvod iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava sukladno odredbi članka 31. stavak 1. OZ-a, kojim je propisano da su vjerodostojne isprave račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze te je pregledom priloženog izvoda iz poslovnih knjiga utvrđeno da isti udovoljava traženim pretpostavkama i predstavlja vjerodostojnu ispravu sastavljenu sukladno odredbi članka 6. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" broj 146/05.) kao i citiranom članku OZ-a. Slijedom navedenog takvi navodi tuženika utvrđeni su neosnovanim, paušalnim i usmjerenim na izbjegavanje odgovornosti.

14. Važno je naglasiti i da je, na temelju prigovora tuženika protiv predmetnog rješenja o ovrsi, sud rješenjem od 22. travnja 2020. stavio izvan snage platni nalog sadržan u istom rješenju, te se postupak nastavio kao parnični u kojem se odlučuje o osnovanosti zahtjeva za isplatom, pa sud u ovoj fazi postupka ne preispituje urednost prijedloga za ovrhu.

15. U odnosu na navode tuženika kako Ministarstvo kao tijelo državne uprave ne može biti stranka u postupku jer da nije pravna niti fizička osoba, valja naglasiti kako su tužitelji su u tužbi, odnosno prijedlogu za ovrhu kao tuženika naveli Ministarstvo državne imovine. Valja istaknuti da je čl. 2. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave ("Narodne novine" broj: 85/20, 21/23; dalje u tekstu: Zakon) propisano kako su tijela državne uprave ministarstva i državne upravne organizacije. Nadalje, čl. 3. st. 1. toč. 14. Zakona Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine određeno je kao ministarstvo. Člankom 18. st. 6. Zakona propisano je kako ministarstvo izvršava vlasničke ovlasti u ime Republike Hrvatske, u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje upravljanje državnom imovinom. Članak 40. Zakona propisano je kako će se sredstva osigurana u državnom proračunu za rad tijela državne uprave preraspodijeliti na tijela državne uprave, razmjerno i sukladno ustrojstvu i djelokrugu propisanim istim Zakonom. Stoga je Republika Hrvatska pasivno legitimirana u ovom postupku pa kada tužitelji kao tuženika označuju Ministarstvo državne imovine, tuženik je ispravo naznačen. Suprotno navodima tuženika, kao tuženik nije naznačeno Ministarstvo jer na taj način naznačeni tuženik ne može biti stranka u postupku jer nema stranačku osobnost, već to može biti isključivo Republika Hrvatska koja stječe prava i obveze preko svojih ministarstava i drugih tijela državne uprave.

16. Temeljem čl. 85. st. 2. i čl. 90. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15., u daljnjem tekstu: ZVDSP) suvlasnik posebnog dijela nekretnine dužan je plaćati troškove zajedničke pričuve.

17. Odredbom članka 89. st. 1 ZVDSP-a, propisano je da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, dok je odredbom članka 90. stavka 1. ZVDSP-a, propisano da je pričuva zajednička, namjenski vezana imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i za poboljšanje nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj zgrade kojeg oni imenuju međuvlasničkim ugovorom ili ga imenuje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, ukoliko suvlasnici u zakonskom roku ne sklope međuvlasnički ugovor, kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg od suvlasnika. Isto tako, iz odredbe članka 380. st. 1. ZVDSP-a, proizlazi, da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na žiro račun koji će se u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu.

18. Imajući u vidu prethodno citirane odredbe obveznici plaćanja zajedničke pričuve su svi suvlasnici određene zgrade te je stoga pasivno legitimiran suvlasnik koji svoju zakonsku obvezu ne ispunjava. S obzirom na načelo povjerenja u zemljišne knjige, u pravilu je pasivno legitimirana osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnik odnosno vlasnik određenog stana ili poslovnog prostora, kao posebnog dijela zgrade. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige od 24. svibnja 2020. (listovi 18-23 spisa) utvrđeno je da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, pa stoga nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika.

19. Mjesečna pričuva za utuženo razdoblje za tuženika iznosi 5,00 kuna po m2, obzirom da je tuženik vlasnik nekretnine čije je kvadratura sukladno međuvlasničkom ugovoru 19,63 m2, a sve kako je propisano člankom 15. Međuvlasničkog ugovora za predmetnu zgradu. Stoga je platni nalog održan na snazi za iznos glavnice s pripadajućim kamatama kao pod točkom I/ temeljem čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP).

20. U odnosu na sporno pitanje zastare predmetnog potraživanja valja istaknuti da se na potraživanja s osnove zajedničke pričuve ima se primijeniti rok zastare određen za povremena potraživanja, u smislu čl. 226. ZOO-a, tj. zastarni rok od 3 godine (navedeno stajalište zauzeto i na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022.). Budući je najstarije utuženo potraživanje mjesečne pričuve dospjelo 16. veljače 2018. te imajući u vidu da je ovršni prijedlog u ovom predmetu podnesen 24. veljače 2020., to jasno proizlazi da je prigovor zastare neosnovan.

21. Budući tuženik tijekom ne tvrdi niti dokazuje da je podmirio utuženu tražbinu to je u obvezi tužiteljima na ime neplaćene dospjele zajedničke pričuve za predmetni prostor za razdoblje od siječnja 2018. do lipnja 2019. isplatiti ukupan iznos od 234,54 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose pričuve od dana kada je tuženik pao u zakašnjenje s plaćanjem svakog pojedinog iznosa.

22. Stoga je platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi valjalo održati na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju ukupno iznos od 234,54 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica (pobliže navedene u izreci ove presude) počevši od dana kada je tuženik pao u zakašnjenje s plaćanjem svakog pojedinog računa pa do isplate (odnosno od sljedećeg dana nakon dana dospijeća svakog pojedinog računa), slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, temeljem čl. 380. st. 1 ZVDSP-a, čl. 9. i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

23. Odluka o stopi zateznih kamata za razdoblje do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

24. Ovdje valja ukazati na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženo u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017., gdje je pod 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.".

25. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a, kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a.

26. Tužiteljima je priznat trošak javnobilježničke nagrade s pripadajućim PDV- om od 25% u ukupnom iznosu od 59,73 EUR, sukladno čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 151/05.). Nadalje, tužiteljima je u svezi zastupanja po ovlaštenoj punomoćnici odvjetnici priznat trošak sastav prijedloga za ovrhu u visini od 25 bodova primjenom Tbr. 11. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa), za sastav podneska od 25. svibnja 2020. u visini od 25 bodova primjenom Tbr. 8. toč.1. Tarife, za sastav žalbe od 12. siječnja 2021. u visini od 12,50 bodova primjenom Tbr. 10. toč. 4. Tarife, za sastav podneska od 11. listopada 2022. u visini od 25 bodova primjenom Tbr. 8. toč.1. Tarife, za zastupanje na ročištu 22. veljače 2024. u visini od 6,25 bodova primjenom Tbr. 9. toč. 5. Tarife, za zastupanje na ročištu 23. veljače 2026. u visini od 25 bodova primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, odnosno ukupno u visini od 118,75 bodova što uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR (prema Tbr. 54. Tarife) predstavlja iznos od 237,50 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i priznati PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 59,38 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, slijedom čega je tužitelju dosuđen trošak postupka (ovršnog i parničnog) u ukupnom iznosu od 369,88 EUR (toč. II/ izreke).

27. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak, temelji se na odredbama Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a.

28. Tužiteljima nije priznat zatraženi predvidivi trošak postupka javnog bilježnika, jer je rješenje o ovrsi stavljeno van snage te isti nisu niti nastali tužiteljima. Tužiteljima nije priznat niti traženi trošak za sastav podnesaka od 5. ožujka 2024. (tužitelj je na podnesku naznačio datum 23. veljače 2024.) i 20. veljače 2026. oba u visini od 25 bodova primjenom Tbr. 8. toč.1. Tarife, jer su tužitelji mogli i trebali ranije tokom postupka jasno naznačiti osobne podatke stranaka. Tužiteljima nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište 8. svibnja 2025., jer je isto odgođeno na prijedlog tužitelja radi dostave specifikacije tužbenog zahtjeva.

29. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio predmetni spor, to je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu parničnog troška (toč. III/ izreke).

U Zagrebu 20. travnja 2026.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba se može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužiteljima po punomoćnici uz rješenje o pristojbi na presudu

2. tuženiku po punomoćniku