REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Ps-180/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vlatko Marušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Jurić, odvjetnica u Zagrebu, radi predaje u suposjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Vlatka Marušića, odvjetnika, tuženika i punomoćnice tuženika Maje Jurić, odvjetnice, 20. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ĆP koji glasi: ''Nalaže se tuženiku JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao i ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u suposjed slobodan od osoba i stvari dio dvorišta površine 21,00 m2, sada u naravi vrt koji se nalazi lijevo od ulaza u dvorište uz južni ograđeni dio međe k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao dio nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb - k. č. br. [katastarska čestica] KUĆA BR. 19 BILOGORSKA, ZGRADA I DVORIŠTE površine 405 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''
II. Nalaže se tužitelju ĆP naknaditi tuženiku JP parnični trošak u iznosu od 800,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 20. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ĆP za naknadu parničnog troška u iznosu od 800,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 20. travnja 2026. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 17. rujna 2024. navodi kako su stranke vlasnici posebnih dijelova nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb - k. č. br. [katastarska čestica] KUĆA BR. 19 BILOGORSKA, ZGRADA I DVORIŠTE površine 405 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Osim stranaka vlasnica jednog posebnog dijela navedene nekretnine je i ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Navodi kako je tuženik bez suglasnosti ostalih suvlasnika i bez valjane pravne osnove u dvorištu na zajedničkom dijelu nekretnine izveo građevinske radove tako da je lijevo od ulaza u dvorište uz južni ograđeni dio međe k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uredio vrt površine 21,00 m2 u kojem je zasadio ukrasno bilje i koji koristi isključivo za sebe. Ističe kako je time tuženik u cijelosti isključio tužitelja i preostalu suvlasnicu iz suposjeda stvari koja predstavlja sastavni dio zajedničkih dijelova nekretnine te je time postupio protivno odredbi čl. 38 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Upućuje i na primjenu odredbi čl. 30. i 37. istog Zakona. Predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku predati tužitelju sporni dio dvorišta, u naravi vrt površine 21 m2 koji se nalazi lijevo od ulaza, u suposjed slobodan od osoba i stvari, uz naknadu parničnog troška zajedno sa zateznim kamatama.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije. Ističe kako su neosnovani navodi tužitelja kako je tuženik izveo građevinske radove na opisani način i da se sporna površina isključivo koristi od strane tuženika te da bi time tužitelj i ostali suvlasnici bili isključeni iz suposjeda stvari. Predmetna zelena površina postoji već 20 godina te tužitelj, kao i ostali suvlasnici, ima neometan pristup istoj, obzirom da se nalazi preko puta samog ulaza u nekretninu u kojoj tužitelj stanuje te pored koje prolazi svakodnevno. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova zajedno sa zateznim kamatama.
3. Sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 4-5), izvod iz katastarskog plana (list 6), fotografije (list 7-9), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka AP (list 24-26), DP (list 26), ĐP (list 27-28), tužitelja (list 29- 30) i tuženika (list 31-32).
4. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi predaje u suposjed dijela nekretnine pobliže opisane u izreci.
6. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika. Sporno je koristi li se taj dio nekretnine isključivo od strane tuženika i jesu li ostali suvlasnici isključeni od suposjeda stvari.
7. Uvidom u dostavljeni zemljišnoknjižni izvadak utvrđeno je da su stranke i ĐP upisani kao vlasnici posebnik dijelova nekretnine, a time kao suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 19 Bilogorska, zgrada i dvorište površine 405 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
8. Stoga, a s obzirom da je tužitelj suvlasnik nekretnine pa tako i spornog dijela dvorišta isti je aktivno legitimiran na podnošenje tužbe radi predaje u suposjed dijela nekretnine, a tuženik je, također kao suvlasnik nekretnine, pasivno legitimiran u ovom postupku. Uslijed navedenog, istaknuti prigovori nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i promašene pasivne legitimacije tuženika nisu osnovani.
9. U svom iskazu svjedokinja AP, supruga tuženika navodi kako živi u toj nekretnini 20 godina. Sa suprugom i djecom živi u potkrovlju. U stanu ispod njih žive podstanari kojima stan iznajmljuje njezina svekrva ĐP. U prizemlju živi DP, a u podrumu je tužitelj, njezin sin. Kad su došli na nekretninu počeli su uređivati, kuća je bila zapuštena, dvorište je bila jedna livada, po sredini je išla staza, ali sve je bilo zapušteno i obraslo. Na kući je propao krov i fasada. Dogovor je bio da oni naprave krovište, da će njezina svekrva napraviti fasadu, a da će DP urediti dvorište. Međutim, DP nije ispoštovala dogovor te nije uredila dvorište, nego je uredila dio fasade kuće i to na dijelu gdje se nalazi njezin posebni dio nekretnine. Kako DP nije ispoštovala svoj dogovor i uredila dvorište, njezin suprug i ona su asfaltirali dvorište i napravili ovu zelenu površinu. To je bilo 2006., a na fotografijama na listu 7-9 sudskog spisa vidljiva je ta zelena površina koja se nalazi u dvorištu nasuprot ulaza u nekretninu. Održavaju taj dio zelene površine, na istom je zasađena trava koju redovito kose njezin suprug i ona. Grmlje koje je vidljivo na fotografijama su kupine koje je zasadila prije 7-8 godina. Povremeno posadi cvijeće. Taj dio dvorišta nije ograđen. Nikada nikome nisu zabranili da koriste taj dio dvorišta, odnosno tu zelenu površinu. Nitko ih nikad nije tražio dozvolu za pristup tom dijelu dvorišta. Tužitelj na navedenoj adresi živi od 2005. ili 2006., došao je nakon što smo su se oni doselili.
10. U svom iskazu svjedokinja DP navodi kako je dogovor s njenom sestrom ĐP bio takav da je trebala urediti cijelo dvorište. Kupila je blokove i počela uređivati. Uredila je jedan dio dvorišta. Nakon toga su njezina sestra i tuženik počeli uvjetovati što da se napravi i kako, počeli su donositi nacrte i zbog toga je odustala od daljnjeg uređenja dvorišta. Tada nije bilo govora ni o kakvom vrtu. Nakon što je odustala od daljnjeg uređenja, dvorište je uredio tuženik, betonirao je dvorište i napravio ivičnjak koji je vidljiv na fotografijama na listu 7-9 sudskog spisa, odnosno zelena površina koja je predmet ovog postupka. U tom ivičnjaku tuženik je posadio 3 biljke – kupinu i 2 grmića. Ivičnjak je kao i dvorište napravljen prije 15-ak godina, ne zna točno. Kad je počela uređivati dvorište nisu joj dali da parkira auto u dvorište i nisu joj dali da napravi roštilj zbog čega je izgubila živce i odustala od daljnjeg uređenja dvorišta. Ta zelena površina nije ograđena. Na istoj je posađena trava. Po tome nitko ne hoda, hoda tuženik kad kosi travu. Ne zna da bi tuženik ikad tužitelju zabranio da hoda po toj zelenoj površini. Na mjestu ivičnjaka nalazila se zemlja, nikada nije postojao vrt. U jednom kutu dvorišta bila je posađena trešnja, na početku dvorišta i tu su bile stolice i stol. Tu trešnju je morala srušiti jer se sušila i susjedu su smetale grane. Na tom mjestu sada stoje kante za otpad.
11. U svom iskazu svjedokinja EP navodi kako joj je poznato što je ovdje predmet spora, a to je vrt koji je vidljiv na fotografijama na listu 7-9 sudskog spisa. Taj vrt je napravljen 2004. ili 2005., a napravio ga je tuženik kad je uređivao i asfaltirao kompletno dvorište. Postojao je dogovor između nje i njezine sestre DP da tuženik napravi krov, a da će njezina sestra urediti dvorište. Na mjestu gdje se sada nalazi taj vrt, tužitelj i njezina sestra su htjeli napraviti nadstrešnicu. Nisu pristali da se napravi nadstrešnica pa je njezina sestra prestala s radovima i prodala sav kupljeni materijal. Zbog toga je s uređivanjem počeo njezin sin. Asfaltirao je dvorište i napravio tu zelenu površinu. Tužitelj ima "pik" na taj dio, jer je prenamijenio garaže u stambeni prostor i povećao je površinu tog dijela na 79 m2. Rekao joj je da je on sad većinski vlasnik i da ima pravo na vrt. Točno se ne sjeća što je prije bilo na mjestu zelene površine prije nego što je ista napravljena, bilo je blato. Tuženik joj je ne onemogućava u pristupu toj zelenoj površini i ne brani joj da po njoj prolazi. Bila je suglasna s radovima koje je njezin sin poduzeo prilikom uređenja dvorišta. Ta zelena površina ne smeta prolasku automobila kroz dvorište. Nisu se konkretno dogovorili oko korištenja dvorišta, ali smatra da bi svatko morao imati pravo pristupiti dvorištu i da nitko to ne smije drugome zabraniti. Asfaltiranim dijelom dvorišta pokraj zelene površine i duž zelene površine može proći kamion i prolazio je, primjerice, kad su njoj izvodili radove u stanu.
12. U svom iskazu tužitelj OP navodi kako je tuženika više puta upozorio da ne poduzima radove u dvorištu bez njegovog odobrenja. Pisano ga je na to upozoravao putem odvjetnika. Upozoravao ga je na to i usmeno. Tuženik je krenuo u asfaltiranje dvorišta prije 14-15 godina. Tada je napravljen i predmetni vrt. Kasnije je od toga napravio zelenu površinu, a sada su na istoj posađene neke biljke. To koriste samo tuženik i njegova supruga. Njemu nitko nije branio da prolazi preko tog vrta, ali on niti ne prolazi preko tog vrta, jer ga to ne zanima. Njemu je tuženik rekao da će on njemu zabraniti prolaženje kroz cijelo dvorište. To mu je napisao 27. siječnja 2023. u e-mailu kada se očitovao na njegov dopis kojim ga je upozorio da će podnijeti ovu tužbu. Ne bi bilo nikakvih problema da je taj vrt koji je tuženik napravio površine 3-5 m2, ali radi se o vrtu od 22 m2. To je promijenilo način korištenja cijelog dvorišta. Ne može pristupiti svojoj garaži do koje može doći samo iz dvorišta iz razloga što je cijelo dvorište puno automobila koji se tu parkiraju. Tuženik je otvorio poslovnu jedinicu, rekonstruirao garažu iako to nije smio sukladno važećim zakonskim propisima i zbog toga dolaze stranke i parkiraju se u dvorištu i ispred dvorišta. Nije siguran je li bio vlasnik dijela kuće u vrijeme kada je tuženik počeo izvoditi radove u dvorištu. Povremeno je dolazio te se otprilike u to vrijeme doseljavao na tu adresu. Tada je suvlasnica bila ŠP. Prije toga vrta na mjestu vrta je bilo blato, odnosno cijelo dvorište je bilo takvo. Bio je dogovor oko uređenja tog dvorišta između ŠP, ĐP i JP, ali njegovo je mišljenje da se oni nisu ništa dogovorili i zbog toga je sve to nekoliko mjeseci stajalo poluuređeno s građevinskim materijalom na dvorištu. Može doći kroz dvorište do svoje garaže kada u dvorištu nema parkiranih vozila. Nema drugog pristupa njegovoj garaži. Dio dvorišta s desne strane gledano na fotografiji na listu 9 spisa gdje su također posađene biljke uredila je ŠP kada je htjela urediti cijelo dvorište. Ne smeta mu taj dio zelene površine, jer je to 3-4 m2 i tu je prolaz za pješake.
13. U svom iskazu tuženik navodi kako je taj vrt oduvijek bio zelena površina, to se vidi na snimkama iz 1968. Nije napravio taj vrt. Posadio je u njemu dvije biljke, a i to je bilo prije 10 godina. Održava taj vrt i kosi ga. Iz nužde je asfaltirao dvorište nakon što ŠP nije ispoštovala svoj dogovor. Dogovor je postignut između ŠP, ĐP i njega, a prema tom dogovoru ŠP je trebala urediti dvorište, ĐP fasadu, a on krov. Nakon što je uredio krov, ŠP je prestala s radovima u dvorištu. Uredila je sebi prilaz u kuću i 2 parkirna mjesta ispod prozora, s čim nema problem. S obzirom da ŠP nije uredila dvorište, uredio ga je on. Asfaltirao je dvorište do kraja i tada su napravljeni opločnici oko vrta. Vrt nije ograđen. Nikad nikom nije zabranio koristiti taj vrt, a volio bi i da netko pomogne u održavanju i košnji vrta. Što se tiče parkiranja u dvorištu, navodi da se tamo nalazi skladište njegove firme, a to je web shop. To skladište je u lijevoj garaži gledano na fotografijama u spisu zbog toga dolaze stranke i nakratko se zaustavljaju u dvorištu. To je rijetko i zaustavljanje je privremeno. Te dvije garaže u dvorištu vidljive na fotografijama su vlasništvo njega i njegove majke ĐP. Vozila nikad nisu parkirano tako da bi nekom priječile prolaz. Tuženik nije tamo živio dok se dvorište uređivalo, a to je bilo prije 20 godina. Doselio je prije otprilike 14-15 godina. On je tamo odrastao i živio je sa svojom majkom ŠP, a onda je u nekom trenutku odselio da bi se kasnije ponovo vratio. Kroz dvorište mogu proći sva vozila pa i kamion. Tužitelj ne parkira u tom dijelu dvorišta sa strane kuće, jer ima 2 parkirna mjesta u prednjem dijelu dvorišta, ispred kuće, koja koriste tužitelj i DP. Nitko mu nije zabranio da parkira u dvorištu. Prolazi kroz dvorište motorom, jer parkira motor u tom prostoru i ništa drugo tamo niti ne može parkirati osim motora. Taj vrt je uvijek bio vrt, a prije 40 godina na dijelu dvorišta koji je sada asfaltiran bile su betonske ploče, jer je to uvijek bio prolaz prema garažama.
14. Sud je povjerovao iskazima svjedoka i stranaka jer su iskazivali iskreno i uvjerljivo te uglavnom suglasno u pogledu odlučnih činjenica. Razabire se da se odnosi između stranaka narušeni, kako privatno tako i u pogledu njihovih suvlasničkih odnosa glede predmetne nekretnine.
15. Prema odredbi čl. 46. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.
16. Neosnovano tužitelj traži da tuženik sporni dio dvorišta preda u posjed i njemu i suvlasnici ĐP. Naime, tužitelj bi eventualno imao pravo zahtijevati predaju u suposjed i drugim suvlasnicima (osim njega) samo kad je takav zahtjev usmjeren prema trećoj osobi, kako je to propisano odredbom čl. 46. st. 2. ZV-a, a što ovdje nije slučaj, jer je tužbeni zahtjev usmjeren prema jednom od suvlasnika pa se ima primijeniti odredba čl. 46. st. 1. ZV-a. Uslijed toga, zahtjev tužitelja da se sporni dio dvorišta preda u suposjed i ĐP nije osnovan jer takav zahtjev prema tuženiku može postaviti samo ĐP, a ista ga nije postavila te je u ovom postupku izričito iskazala da joj tuženik ne onemogućava pristup toj zelenoj površini i ne brani joj da po njoj prolazi.
17. U odnosu na zahtjev tužitelja da mu tuženik preda sporni dio nekretnine u suposjed valja reći kako tužitelj nije dokazao da bi mu tuženik kao suvlasnik oduzeo suposjed spornog dijela dvorišta. Okolnost da je tuženik uredio dvorište, da je njegova supruga posadila grm kupine i cvijeće, da tuženik kosi i održava taj dio dvorišta, ne znači da je tuženik tužitelju oduzeo suposjed tog dijela dvorišta. Tužitelj nije dokazao da bi mu tuženik na bilo koji način ograničavao korištenje tog dijela dvorišta, zabranjivao mu korištenje ili na bilo koji drugi način onemogućavao tužitelja u korištenju spornog dijela.
18. Navedeno proizlazi iz iskaza tuženika i njegove supruge, ali i iskaza samog tužitelja koji je izričito iskazao kako mu nitko nije branio da prolazi preko tog vrta, ali on niti ne prolazi preko tog vrta, jer ga to ne zanima. Ni iz iskaza svjedokinja ŠP, majke tužitelja koja živi u nekretnini u suvlasništvu stranaka i ĐP, majke tuženika i suvlasnice predmetne nekretnine, ne proizlazi da bi tuženik tužitelja (a i svjedokinje) ograničivao, zabranjivao im ili ih onemogućavao u korištenju spornog dijela nekretnine. Kako je iskazala ŠP, a sud je utvrdio i pregledom dostavljenih fotografija, taj dio nekretnine je u naravi zelena površina te ni na koji način nije ograđen, niti po svojoj svrsi i namjeni služi samo tuženiku.
19. Iz iskaza tužitelja razabire se da tužitelj zapravo ne želi da se na tom spornom dijelu dvorišta nalazi zelena površina, a razabire se također da je sporno i tko se i kako ima pravo parkirati u tom dijelu dvorišta. Međutim, navedeno nije predmet ovog postupka jer to nije predmet tužbenog zahtjeva koji je u ovom postupku postavio tužitelj, a navedene okolnosti tužitelj nije iznosio niti u činjeničnim navodima tužbe. Naime, okolnost da je prije 15 ili 20 godina tuženik uredio dvorište pa sve i da je u tom trenutku napravio sporni vrt odnosno zelenu površinu (iako tvrdi da nije jer da je to bila zelena površina i prije), ne proizlazi da bi time tuženik oduzeo suposjed tužitelju, ograničio ga ili onemogućio u dotadašnjem načinu korištenju tog dijela dvorišta.
20. Prema odredbi čl. 30. st. 1. i 2. ZV-a pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakog drugog od tog isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. U granicama navedenog vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.
21. Imajući na umu navedenu odredbu, uz uvažavanje da su stranke suvlasnici nekretnine, sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao da bi mu tuženik oduzeo ili ograničio neko od njegovih vlasničkih prava, odnosno tuženik nije dokazao da ne bi imao pravo posjedovanja, pravo uporabe, korištenja i raspolaganja svojim suvlasničkim dijelom nekretnine pa tako i spornim dijelom dvorišta koji u naravi predstavlja vrt.
22. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan.
23. S obzirom da je sud našao tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim već na temelju izvedenih dokaza, to je odustao od izvođenja dokaza očevidom i građevinskim vještačenjem. Osim toga, tuženik nije osporio autentičnost fotografija dostavljenih uz tužbu, a između stranaka nije bilo sporno da vrt izgleda kao na fotografijama i kako su ga stranke i svjedoci opisali, kao i položaj vrta kako je vidljiv na fotografijama i opisan u tužbenom zahtjevu pa ni uslijed navedenih nespornih činjenica između stranaka, za odluku nije bilo nužno izvođenje navedenih dokaza.
24. Temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, uz vrijednost predmeta spora od 2.000,00 EUR tuženiku je dosuđen trošak parničnog postupka sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' br. 138/23 – dalje: Tarifa). Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) i zastupanja na ročištima održanim 6. svibnja 2025., 11. studenog 2025. i 6. ožujka 2026. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno 400 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife, ukupno iznosi 800,00 EUR.
25. Tuženiku su dosuđene i zatezne kamate na parnični trošak koje teku od donošenja ove presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).
26. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovom postupku to je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 800,00 EUR odbijen kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 20. travnja 2026.
Sutkinja
Gorana Žurić Juretić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
