Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: K-103/2026-16
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Katarini Tonković Pigac, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Benjak, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HM, zbog kaznenog djela članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 191/17, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu KO -DO-50/2026-1 od 11. veljače 2026., nakon javne rasprave održane 20. travnja 2026. u prisutnosti predstavnika Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu HMJ, okrivljenog osobno i branitelja okrivljenog Tihomira Rožmarića odvjetnika u Varaždinu, dana 20. travnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I okrivljeni HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina H i EM, rođene E, rođenog **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, kovinotokar, SSS, zaposlen u svojem vlastitom trgovačkom društvu, sa mjesečnim primanjima od oko 1.000 eura, nema druge imovine, neoženjen, otac jednog mljt. djeteta, vojsku služio, bez čina, ne vodi se drugi kazneni postupak, osuđivan
k r i v j e
što je
u razdoblju od 7. do 15. siječnja 2026. prilikom telefonskih razgovora, u večernjim satima, u [adresa], bivšoj izvanbračnoj supruzi VM, nakon što ga je imenovana kontaktirala vezano uz plaćanje dužnog uzdržavanja za njihovo zajedničko dijete, s ciljem da ju zastraši, rekao da će joj razbiti glavu, da ga slučajno ne prijavi, da policija zna za nju da je kurva, da mu policija ništa ne može i da će jebati mater i njoj i policiji, a zatim joj se zagrozio riječima „jebem ti mater nosastu, sad ti ja idem na grob i iskopat ću ti onu mater u Biškupcu na groblju“ ,
- d a k l e, drugome ozbiljno prijetio da će njega teško tjelesno ozlijediti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
- č i m e je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano po članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.
II Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 okrivljen i HM se
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE
III Na temelju članka 73. KZ/11 okrivljenom HM izriče se sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1987., a kojoj se ne smije približiti na razdaljinu bližu od 100 metara u trajanju od 2 (dvije) godine dulje od izrečene kazne zatvora.
IV Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenom HM se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 20. siječnja 2026. pa nadalje.
V Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 ,143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) nalaže se okrivljenom HM platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 € (sto eura), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, dok se isti temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu okrivljeni HM optužen je za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode
– prijetnjom, opisano po članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.
1.1. ODO Varaždin je na raspravi 20. travnja 2026. izmijenio činjenični opis na način da u dijelu činjeničnog opisa umjesto "dana 7. siječnja 2026. godine " sada stoji "u razdoblju od 7. do 15. siječnja 2026. prilikom telefonskih razgovora" isto tako u dijelu činjeničnog opisa brišu se riječi "idućeg dana" koje se nastavljaju na riječi "a zatim joj se".
2. Okrivljeni HM upitan da iznese očitovanje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom.
3. Tijekom dokaznog postupka na prijedlog obrane ispitana je na raspravi žrtva ŠM, zatim svjedok UM i svjedokinja CM, pročitana je i pregledana dokumentacija i to izlist komunikacije, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika MM po odredbama čl. 208.a ZKP/08 s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom od 21. siječnja 2026., preslika presude Općinskog suda u Varaždinu broj Kzd-5/2025-8 od 26. veljače 2025., preslika presude Općinskog suda u Varaždinu broj Kzd-53/2022-66 od 10. listopada 2025., zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom od 21. siječnja 2026., zapisnik o ispitivanju svjedokinje žrtve VM od 6. veljače 2026. , povijest bolesti za žrtvu od 17. siječnja 2026., ispis poziva između telefonskog broja okrivljenika ([broj telefona]) i žrtve ([broj telefona]) z razdoblje od 7. do 20. siječnja 2026. dostavljene dopisom A1 Hrvatska d.o.o. od 31. ožujka 2026. te izvod iz kaznene i prekršajne evidencije okrivljenika. Na završetku dokaznog postupka, sukladno članku 417.a stavak 5. ZKP/08, ispitan je okrivljeni HM.
3.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.
4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, ovaj sud nalazi dokazanim da je okrivljeni HM počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, a sve na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.
5. Nesporno je da su se okrivljenik i oštećenica navedenog razdoblja međusobno kontaktirali putem telefona, da je okrivljenik 7. i 8. siječnja 2026. pokušao kontaktirati oštećenicu, da ga je oštećenica 9. siječnja 2026. nazvala dok se nalazio u Budimpešti, te da je 15. siječnja 2026. bilo više poziva s njezine strane na koje se okrivljenik uglavnom nije javio. Nesporno je i da je okrivljenik 16. siječnja 2026. oštećenici poslao fotografiju s kolegicom te da je oštećenica nakon toga, podnijela prijavu polic iji. Sporno je da li je okrivljeni prilikom telefonskih kontakata u razdoblju od 7. do 15. siječnja 2026. oštećenici uputio prijetnje sadržaja navedenog u optužbi, odnosno jesu li izgovorene riječi „razbiti glavu“, „policija zna da si kurva“, „jebem ti mater i policiji“ te „jebem ti mater nosastu, idem na grob i iskopat ću ti materu u Biškupcu“ doista upućene s ciljem zastrašivanja oštećenice. Okrivljenik to osporava tvrdeći da joj nije prijetio, već da je eventualno upotrijebio neprimjerene riječi tijekom prepirke, a slanje fotografije pripisuje običnom kontekstu, uz tvrdnju da je prijava motivirana ljubomorom
6. U obrani koju je iznosio na kraju dokaznog postupka okrivljeni HM naveo je da je 7. ili 8. siječnja 2026. pokušao kontaktirati žrtvu, ali se ona nije javila. Žrtva ga je 9. siječnja 2026. nazvala dok je bio u Budimpešti te ga optuživala, nakon čega su uslijedili brojni njezini pozivi na koje se uglavnom nije javljao (posebno 15. siječnja 2026.). Tvrdi da joj nije prijetio, iako priznaje mogućnost neprimjerenih riječi. Dana 16. siječnja 2026. poslao joj je fotografiju s kolegicom, nakon čega ga je žrtva prijavila policiji, što on pripisuje ljubomori. Također navodi da ga je ranije, u kolovozu 2025., lažno prijavila za kršenje mjera opreza. Komunikacija između njih odvijala se isključivo telefonom.
6.1. Prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika sukladno članku 208. a ZKP/08, okrivljenik nije iznosio obranu i branio se šutnjom.
6.2. Prilikom dokazne radnje prvog ispitivanja okrivljenika, okrivljeni HM iznio obranu i odgovarao na pitanja. Naveo je da se 7. siječnja 2026. poslovno nalazio u Budimpešti, gdje ga je u više navrata tijekom dana nazivala bivša izvanbračna supruga VM vezano uz obvezu podmirenja alimentacije, zbog čega je bio veoma ljut, budući nije bio u prilici da razgovara, pa je stoga došlo do svađe te joj je uputio nekoliko psovki, no pritom nije prijetio. Idućeg dana ponovno ga je nazvala VM, ponovno je došlo do verbalnog sukoba te je i tada psovao, misli da joj je opsovao majku, ali ni tada nije bilo nikakvih prijetnji. Prije dva dana, dakle, 19. siječnja 2026. ispričao se VM, pa mu je ona rekla da će povući kaznenu prijavu podnijetu dana 16. siječnja 2026. Potvrđuje da je 20. siječnja 2026. bježao policiji, no isključivo iz razloga što kod sebe nije imao vozačku dozvolu. Zaključno, nije mogao objasniti zbog čega se oštećenici nije odmah ispričao kada se vratio iz Budimpešte u petak 16. siječnja 2026.
7. Prije davanja iskaza sud je sukladno članku 43.a ZKP/08 proveo pojedinačnu procjenu žrtve te je utvrdio kako ne postoji potreba za primjenom posebnih mjera zaštite pa je žrtva ispitana na raspravi u sudnici u prisustvu okrivljenika. U svom iskazu danog na raspravi 23. ožujka 2026. žrtva VM, u bitnom iskazuje kao i u zapisniku od 6. veljače 2026., iskazu danom na policiji, osim u djelu da joj oko djece pomažu roditelji jer su oni pokojni. Žrtva VM pročitala je izjavu o oprostu okrivljeniku za uvrede, uz uvjet da ju okrivljenik poštuje kao majku zajedničkog djeteta. Iz veze koju je prekinula s okrivljenikom prije sedam godina ima zajedničko dijete V. Navodi da su se u kritičnom razdoblju svađali oko alimentacije koju okrivljenik nije plaćao redovito. Naime, zbog neplaćanja alimentacije je bila u jednom trenutku pokrenula i ovršni postupka koji je ostao bezuspješan jer okrivljenik nije imao sredstava s kojih bi se mogla naplatiti alimentacija. Vezano uz plaćanje alimentacije uvijek su bile svađe i vrijeđanja od strane okrivljenika prema njoj. Tijekom te svađe joj je okrivljenik psovao, prijetio (uključujući "iskopati mrtvu majku na groblju"), vrijeđao ("bolesna", "kurva", "drolja") te tvrdio da mu policija ništa ne može, izazivajući strah; datumi su joj se pobrkali (možda 8., 13./14. ili 14./15. siječnja 2026., prije prijave 17. siječnja 2026.). Kontaktirala ga je zbog novca za dijete (maturalac), ali i on nju; svađe su trajale do prijave i nakon nje. Naime, obavijestila ga je o prijavi na policiju. Kćer je bila prisutna navedenim prijetnjama i poslala SMS molbu da prestane. Poznato joj je da okrivljenik u kritičnom razdoblju bio na putu te joj je poslao fotografiju njega i druge ženske osobe što ju je dodatno uvrijedilo jer ga je tražila da plati alimentaciju. Dostavila je povijest bolesti za sebe u spis, kao dokaz uznemirenosti nakon kritičnog razdoblja. Zaključno navodi kako se okrivljenika boji i bojala ga se osobito iz razloga što zna kako povremeno konzumira alkohol i droge te ne zna što bi sve mogao učiniti.
7.1. U svom iskazu svjedok CM (kćer žrtve) na raspravi 10. travnja 2026. u svom iskazu potvrđuje stalne probleme majke s okrivljenim oko alimentacije za sina V, koju on ne plaća unatoč sredstvima za sebe; svaki kontakt oko novca završava uvredama ("kurva", "drolja", "glupača"). Bila je prisutna više puta, uključujući kritični događaj oko 14. i 15. siječnja 2026. oko 22 sata (u kuhinji), kada je okrivljenik prijetio "iskopati mrtvu nosastu mamu iz groba u Biškupcu", što je duboko pogodilo žrtvu zbog toga što je bake aktivno sudjelovala u odgoju njene djece. Bilo je oko 10 razgovora dnevno tih dana (mobilno, ne preko aplikacije). Nadalje navodi kako mu je poslala SMS 16. siječnja u 19:50 "prestani joj više pisati, dosadni si, pusti ju na miru, pošalji Š peneze". Za svoju majku navodi kako je bila uznemirena, bojala se nepredvidljivog ponašanja okrivljenika, potražila je liječničku pomoć tih dana jer ima probleme sa šećerom i druge bolesti. Ističe kako je komunikacija bila obostrana. Ne sjeća se točnih datuma ranijih incidenata, ali opisuje da je komunikacija između okrivljenika i žrtve uglavnom sadržavala vrijeđanja i prijetnje. Alimentacija je ponekad bila isplaćena na njezin račun na njezin račun. Branitelj prigovara iskazu zbog srodstva i konfuzije oko datuma.
7.2. Svjedok UM na raspravi 10. travnja 2026. u svom iskazu navodi da kao prijatelj okrivljenika poznaje oboje dugo i navodi probleme u odnosu između žrtve i okrivljenika još od njihovog zajedničkog života (primjer: okrivljenik morao slati fotografije da dokaže gdje je). Bio je s okrivljenim u Mađarskoj sredinom siječnja 2026. preko tjedna, bili su zajedno u sobi. Okrivljeniku je u to vrijeme mobitel stalno zvonio jer ga je žrtva stalno zvala i ispitivala ga gdje je i optuživala da je u vezi s drugim ženama, vjerujući da nije s njim – on bi joj poklopio ili odgovorio da je tamo. Nakon slike s "curom" (kolegicom), žrtva je "poludjela" i zaprijetila prijavom. Svjedok navodi kako je u tom trenutku okrivljenik je upotrijebio i neprimjerne riječi u uzbuđenju, ali da je mirna osoba, koja nije sklona nasilju. Pozivi su se odvijali preko telefona i bez spomena alimentacije. Zna za žrtvinu povučenu prijavu iz ljeta 2025. Smatra da je žrtva još uvijek emotivno vezana za okrivljenika. Površno poznaje žrtvu.
7.3. Iz dostavljenog ispisa poziva između telefonskog broja okrivljenika ([broj telefona]) i žrtve ([broj telefona]) za razdoblje od 7. do 20. siječnja 2026. dostavljene dopisom A1 Hrvatska d.o.o. od 31. ožujka 2026. proizlazi da je u kritičnom razdoblju postojala intenzivna komunikacija između okrivljenika i žrtve. Odnosno vidljivo je često upućivanje poziva okrivljenika prema žrtvi i žrtve prema okrivljeniku.
8. Sud je odbio dokazni prijedlog optužbe za dodatnim saslušanjem žrtve sukladno članku 421. stavku 1. točki 4. ZKP/08 kao nevažan jer je žrtva već iskazivala u više navrata vezano uz predmetni kazneni postupak, na policiji, na ODO i na sudu osobito na okolnosti uspostave poziva, kojim putem i u koje vrijeme, a kako navodi ODO VŽ te bi provođenje traženog dokaznog prijedloga dovelo do odugovlačenja postupka te dodatne viktimizacije žrtve.
9. Prije analize dokaza izvedenih tijekom predmetnog postupka, a na okolnost utvrđivanja odlučnih, no osporavanih činjenica, po ocjeni suda potrebno je radi razumijevanja inkriminacije, kao i cjelokupne dinamike događaja, a nastavno i ocjene vjerodostojnosti te konačno istinitosti iskaza kako žrtve, tako i okrivljenog, utvrditi da su okrivljeni i žrtva bili u vezi, iz koje imaju zajedničko dijete. Žrtva je morala s okrivljenikom komunicirati radi odgoja i skrbi o zajedničkom djetetu što je uključivalo i plaćanje uzdržavanja od strane okrivljenog za zajedničko dijete. Okrivljenik je izbjegavao plaćanje uzdržavanja zbog čega je komunikacija između žrtve i okrivljenoga uglavnom na granici incidenta ili završi verbalnim sukobom. Nadalje, prema dokazima u spisu i kaznenoj evidenciji za okrivljenika proizlazi da je okrivljenik sklon nasilju prema ženama u svojoj obitelji, prema majci i šogorici, a u jednom takvom događaju i njegov maloljetni sin je morao stati u zaštitu bake što je na kraju rezultiralo kaznenim postupkom te presudom kojom je između ostalog osuđen i za kazneno djelo povrede djetetovih prava, obiteljskog nasilja i prijetnje prema bliskoj osobi. Presude su postale nedavno pravomoćne.
10. Sud je, sagledavši sve izvedene dokaze – iskaze žrtve, svjedoka i okrivljenika te izlistaj telefonskih poziva A1 Hrvatska d.o.o. od 31. ožujka 2026. utvrdio sljedeće činjenice.
10.1. Nesporno je da su okrivljenik HM i žrtva VM u razdoblju od 7. do 15. siječnja 2026. vodili intenzivnu telefonsku komunikaciju oko neplaćene alimentacije za zajedničko dijete V, potvrđeno izlistajem poziva. Okrivljenik se 14. i 15. siječnja 2026. nalazio u Mađarskoj u društvu svjedoka UM, gdje je žrtvi poslao fotografiju s kolegicom, nakon čega su uslijedile svađe. Žrtva je 17. siječnja 2026. zatražila liječničku pomoć (dostavljena povijest bolesti).
10.2. Sporno je precizno vrijeme i datum prijetnji (moguće 8., 13./14. ili 14./15. siječnja 2026. oko 22 sata), kao i je li sadržaj bio samo neprimjerne riječi ili prijetnje ("iskopati mrtvu nosastu mamu iz groba u Biškupcu", "kurva", "drolja", "policija mi ništa ne može").
10.3. Intenzitet komunikacije objektivno je utvrđen izlistajem poziva. Postojanje prijetnji u razdoblju od 7. do 15. siječnja 2026. dokazano je dosljednim iskazima žrtve VM i svjedokinje CM (prisutna u kuhinji, dostavljeni SMS od 16. siječnja 2026. u 19:50 sati: „prestani joj više pisati, dosadni si, pusti ju na miru, pošalji Š peneze“), podržanim iskazom svjedoka UM koji potvrđuje svađe i neprimjerne riječi okrivljenika u uzbuđenju.
10.4. Iskazi žrtve i svjedokinje CM vjerodostojni su jer su dosljedni u bitnim činjenicama (sadržaj prijetnji, kontekst alimentacije, posljedice straha i liječničke pomoći), a manja nesuglasnost oko datuma objašnjava se emocionalnim stresom i zdravstvenim stanjem žrtve. Iskaz svjedoka UM podržava okolnosti samog događaja, ali i dinamiku odnosa žrtve i okrivljenika. Iskaz okrivljenika manje je vjerodostojan zbog ranije šutnje kontradikcija (priznaje psovke, osporava prijetnje, neobjašnjeno odgađanje isprike) i očite motiviranosti samoobranom.
10.4. Slijedom iznesene analize dokaza, kako svakoga za sebe, tako i u njihovoj ukupnosti ovaj sud nalazi izvan svake sumnje dokazanim da je okrivljeni HM počinio inkriminirano mu kazneno djelo, na način kako mu je to činjeničnim opisom stavljeno na teret. Okrivljenik je u spornom razdoblju telefonom uputio žrtvi ozbiljne prijetnje zlom protiv nje i njezine pokojne majke, s namjerom da je ustraši i uznemiri, čime je ostvario objektivne i subjektivne pretpostavke kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. stavka 3. KZ/11. Ozbiljnost prijetnji dodatno je potvrđena s dvije osuđujuće presude, kojim je okrivljenik osuđen za kazneno djelo prijetnje prema majci i šogorici te za kazneno djelo obiteljskog nasilja i povrede djetetovih prava što ukazuje na recidivno ponašanje i nepouzdanost njegove obrane, uz obvezu liječenja ovisnosti o alkoholu u obje presude. Stoga je strah žrtve objektivan kada navodi da kada je okrivljenik pod utjecajem alkohola da je sposoban svašta učiniti.
11. Navedenim postupanjem okrivljenog ostvareni su svi objektivni elementi kaznenog djela prijetnje prema bliskoj osobi iz članka 139. stavka 3. KZ/11, jer je okrivljeni u razdoblju od 7. do 15. siječnja 2026. prilikom telefonskih razgovora, u večernjim satima, u [adresa], bivšoj izvanbračnoj supruzi VM, nakon što ga je imenovana kontaktirala vezano uz plaćanje dužnog uzdržavanja za njihovo zajedničko dijete, s ciljem da ju zastraši, rekao da će joj razbiti glavu, da ga slučajno ne prijavi, da policija zna za nju da je kurva, da mu policija ništa ne može i da će jebati mater i njoj i policiji, a zatim joj se zagrozio riječima „jebem ti mater nosastu, sad ti ja idem na grob i iskopat ću ti onu mater u Biškupcu na groblju“ , dok je u pogledu subjektivnog elementa utvrđeno da je postupao s oblikom krivnje koja se u kaznenom pravu zove izravna namjera, jer je bio svjestan svog djela i htio je njegovo počinjenje pri čemu njegova svijest o protupravnosti i ubrojivost nije dovedena u pitanje niti pak za njegovo postupanje postoje ispričavajući razlozi.
11.1. Bit prijetnje je znakovita najava predstojećeg zla, bilo općenitog, kao prijetnje u njenom osnovnom obliku, bilo točno navedenog, preciziranog. Nagovijest zla može biti izražena riječima, što je najčešće, ali i na druge načine, sugestivnim pokretima, slikama ili nekim drugim zaključujućim radnjama, prikladnim da kod žrtve izazovu osjećaj straha. U konkretnom slučaju riječi okrivljenika "iskopati mrtvu nosastu mamu iz groba u Biškupcu", "kurva", "drolja", "policija mi ništa ne može" , pogodne su za prijetnju jer su konkretne, personalizirane i objektivno prijeteće: profanacija groba simbolički napada intimnu vezu (majka kao simbol), uvredljivi spolni epiteti pojačavaju rodnu degradaciju, policijska nemoć naglašava bespomoćnost žrtve.
11.2. Kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11 jest kvalificirani oblik prijetnje upravo zato što je počinjeno prema „bliskoj osobi“. Činjenica da je oštećena bivša partnerica ne isključuje taj status bliske osobe. Članak 139. stavak 3. KZ/11 propisuje teži oblik prijetnje ako je djelo počinjeno prema bliskoj osobi, pri čemu se pojam „bliske osobe“ tumači u vezi s člankom 87. stavkom 9. KZ/11. Zakonodavac je izmjenama (NN 84/21) izričito proširio pojam bliske osobe i na sadašnje ili bivše partnere u int imnoj vezi, čime je uklonjena svaka dvojba da i bivša partnerica potpada pod tu kategoriju. U teoriji i praksi pojam bliske osobe obuhvaća ne samo članove obitelji, bračne i izvanbračne drugove, već i osobe koje su bile u stabilnom intimnom odnosu, neovisno o prestanku zajedničkog kućanstva. Ističe se da „odnos bliskosti“ postoji i kada je bliskost u faktičnom smislu prestala, ako je između počinitelja i žrtve objektivno postojala veza takvog intenziteta da opravdava pojačanu kaznenopravnu zaštitu. Svrha kvalifikatora iz članka 139. stavka 3. KZ/11 jest zaštita osoba koje su zbog ranije emotivne i životne povezanosti izložene pojačanoj ranjivosti i većem intenzitetu psihičke patnje uslijed prijetnje. Iz činjeničnog opisa proizlazi da su okrivljenik i žrtva ranije bili u intimnoj partnerskoj vezi i imaju zajedničko dijete, stoga su ispunjeni kriteriji bliskosti iz članka 87. stavka 9. KZ/11. U tom slučaju prijetnja usmjerena prema takvoj osobi pravilno se pravno označava kao kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11, budući da kvalifikator „prema bliskoj osobi“ obuhvaća i bivše partnere u intimnoj vezi.
11.3. Rodno uvjetovano nasilje (definirano člankom 87. stavkom 32. KZ/11: nasilje usmjereno na ženu zbog spola ili nerazmjerno pogađa žene) vidi se u psihičkom nasilju nad bivšom partnericom, uvredljivi epiteti ("kurva", "drolja") koji degradiraju žensko dostojanstvo, prijetnja majci pojačava emocionalnu ranjivost, kontekst neplaćene alimentacije (ekonomske kontrole tipične za rodno nasilje). Naime, upravo što redovno ne plaća uzdržavanje za zajedničko dijete prisiljava žrtvu da stupa u komunikaciju s njim te ju stavlja u degradirajući položaj jer mora tražiti financijska sredstva za dijete. Takvu situaciju onda dalje iskorištava kako bi žrtvu ponižavao i vrijeđao ju, u konkretnom slučaju i prijetio joj čime pokazuje svoju supremaciju nad njom. Međutim , u konkretnom slučaju kod okrivljenika se radi o uobičajenom ponašanju prema ženskim osobama u njegovoj obitelji, odnosno bliskim osobama što još dodatno izrečene prijetnje žrtvi čini ozbiljnim.
11.4. Slijedom navedenog ozbiljnost prijetnje ne ogleda se isključivo u sadržaju riječi upućenih žrtvi. Pogodnost riječi, odnosno izraza za upućivanje ozbiljne prijetnje ogleda se i u kontekstu. Kontekst je činjenica da žrtva mora tražiti plaćanje uzdržavanja za dijete, čime dolazi u komunikaciju s okrivljenikom koji je osuđivan kako nasilnik prema bliskim ženskim osobama u svojoj obitelji i prema vlastitom djetetu, te je prisiljena u toj komunikaciji trpjeti ne primjerene uvrede, a u konkretnom slučaju i prijetnje. A takav obrazac ponašanja se ponavlja već godinama prema iskazima svjedoka u postupku. Sve navedeno zbog očitog intenziteta takve komunikacije kroz godine, te evidentnog rodno uvjetovanog nasilja je dovelo do toga da je žrtva potrošila sve kapacitete tolerancije i prijavila policiji takvo protupravno ponašanje okrivljenika.
12. Nakon što je, a po iznijetoj analizi izvedenih dokaza, utvrdio da je okrivljeni počinio inkriminirano kazneno djelo na način kako je to opisano u izreci presude, sud je pristupio odabiru vrste i mjere kazne kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja.
12.1. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je sukladno članku 47. KZ/11 primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imov inske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela i odnos prema žrtvi.
12.2. Tako je prilikom odabira vrste i visine kazne sud imao na umu da je okrivljeni ne oženjen, otac jednog djetea, zaposlen u vlastitom trgovačkom društvu sa stalnim primanjima, bez druge imovine, ne vodi se drugi kazneni postupak. Prilikom odmjeravanja kazne sud je dužan imati na umu cjelokupan život okirvljenog, odnosno kako onaj prije, tako i onaj nakon počinjenja djela. Iznesene okolnosti predstavljaju okrivljenikove osobne, obiteljske te imovinske prilike koje je sud dužan imati na umu prilikom odmjeravanja kazne, a koje sve prethodno iznesene okolnosti je sud odmjeravajući kaznu okrivljenom ocijenio olakotnim.
12.3. Okrivljeni je, a prema izvatku iz kaznene evidencije, prije počinjenja predmetnog kaznenog djela osuđivan i to dva puta presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Kzd-5/2025-8 od 26. veljače 2025. za prijetnju prema bliskoj osobi i za povredu djetetovih prava i presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Kzd-53/2022- 66 od 10. listopada 2025. zbog prijetnje prema bliskoj osobi i nasilja u obitelji, u oba slučaja mu je izrečena i posebna obveza liječenja ovisnosti o alkoholu. U navedenim slučajevima žrtve su bile okrivljenikova majka i šogorica, te sin okrivljenika. Isto tako okrivljenik je presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-424/2022 od 1. veljače 2023. pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela prijetenj i napada na službenu osobu . U prekršajnoj evidenciji okrivljeniki ima evidentirana šest prekšaja iz domene Zakona o sigurnosti prometa na cestama, tri prekšaja iz domene Zakona o osobnoj iskaznici, i jedan iz domene Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
12.4. Slijedom utvrđenih okolnosti odlučnih za odmjeravanje kazne (uključujući točke 11.2. i 11.3. obrazloženja) sud je okrivljenom za počinjeno kazneno djelo prijetnje na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11, za koje je propisana kazna od 6 mjeseci do 5 godina, utvrdio kaznu zatvora u trajanju jedne godine, što je prikladno da ostvari svrhu kažnjavanja odnosno da korektivno utječe na okrivljenog da se kloni protupravnog postupanja, no i da izrazi društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe i na sve građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.
12.5. Okrivljeni je uhićen 20. siječnja 2026. i nakon toga je neprekidno lišen slobode pa se ovo razdoblje lišenja slobode uračunava u izrečenu kaznu sukladno članku 54. KZ/11.
12.6. Obzirom da je okrivljeni ponovio kazneno djelo iz domene nasilja, i to prema bliskoj osobi i to bivšoj partnerici s kojom ima zajedničko dijete (rodno uvjetovano nasilje), a i evidentno je prema svemu do sada navedenom da postoji tendencija prema nasilju i neprimjerenoj komunikaciji sa žrtvom, to je sud sukladno članku 73. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, a kojoj se ne smije približiti na razdaljinu bližu od 100 metara i to u trajanju od dvije godine dulje od izrečene kazne zatvora.
13. Odlučujući o trošku postupka, okrivljeniku HM na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 nalaže se platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 € (sto eura), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, dok se isti temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti jer bi u suprotnom bila ugrožena egzistencija okrivljenika i osoba koje je on dužan po zakonu uzdržavati.
14. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Varaždinu, 20. travnja 2026.
Sutkinja
Katarina Tonković Pigac
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dna.
1. ODO Varaždin na broj KO-DO-50/2026
2. okrivljeni HM u zatvor
3. Branitelj okrivljenog Tihomir Rožmarić odvjetnik u Varaždinu
4. Oštećena VM
