REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1113/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari 1.tužitelja ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljice GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić Vrdoljak&partneri, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. Podružnica Split, 114 brigade 8, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-5918/2019 od 22. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Uvažavaju se žalbe tužitelja i tuženika i ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-5918/2019 od 22. svibnja 2025. u pobijanom dijelu;

- kojim je tuženiku naloženo isplatiti 1.tužitelju ŽČ iznos iznad nepobijanog iznosa od 1.435,67 EUR do dosuđenog iznosa od 2.256,28 EUR odnosno za iznos od 820,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. studenog 2019. do isplate;

- kojim je tuženiku naloženo isplatiti 2. tužiteljici GČ iznos od 1.071,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 22. svibnja 2025. do isplate i

- kojim je tuženiku naloženo tužiteljima naknaditi trošak postupka u iznosu od 2.571,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja 22. svibnja 2025. do isplate, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ad.1. iznos od 2.256,28 Eura sa zakonskom zateznom kamatom od 25. studeni 2019 g. do isplate za više zatražene kamate za razdoblje od 21. lipnja do 24. studeni 2019 godine tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan, tužiteljici ad.2. iznos od 1.071,92 Eura sve iznose s zakonskom zateznom kamatom počam od dana 22. svibnja 2025 godine, do isplate, za više zatražene kamate za razdoblje od 21. lipnja do 21. svibnja 2025 g. te im u roku od 15 dana naknaditi trošak spora u iznosu 2.571,00 Eura s zakonskom zateznom kamatom počam od dana presuđenja, 22. svibnja 2025 g. pa do isplate.“

2. Tužitelji pravovremenom i dopuštenom žalbom pobijaju tu presudu u odbijajućem dijela odluke o parničnom trošku, a iz sadržaja žalbe proizlazi da odluku u tom dijelu pobijaju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navode da je im trebalo dosuditi parnični trošak u cijelosti, jer im je i tužbeni zahtjev priznat u cijelosti, pa da nije bilo mjesta umanjivati uspjeh tužitelja u parnici za 50 %. Predlažu uvažiti žalbu i preinačiti odluku o troškovima u skladu s žalbenim navodima a podredno odluku o trošku u pobijanom dijelu ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev

1.tužitelja prihvaćen preko iznosa od 1.435,67 EUR odnosno za ukupno 820,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. studenog 2019. do isplate, u dijelu kojim je tužbeni zahtjev 2.tužiteljice prihvaćen u cijelosti te protiv odluke o troškovima postupka u cijelosti, i to iz svih razloga navedenih u čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. dalje: ZPP). U žalbi u bitnom, navodi da su tužitelji svoju suodgovornost od 50% priznali tek nakon vještačenja, podneskom od 6. listopada 2023., da je tim podneskom 2. tužiteljica povisila ukupnu visinu štete na vozilu koju je ranije potraživala tužbom, da se tuženik protivio takvoj preinaci te da ju je prvostupanjski sud neosnovano dopustio. Također da je tuženik u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva istaknuo i prigovor zastare, o kojem se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke nije očitovao. Ističe da je nalaz i mišljenje prometnog vještaka glede visine štete na vozilu 2.tužiteljice u cijelosti neosnovan jer da je vještak izostavio prilikom procjene korektivni faktor na broj prijeđenih kilometara pa da je zato procijenjena vrijednost veća od tržne. Smatra da je s obzirom utvrđenu suodgovornost od 50 %, isplatom iznosa štete u mirnom postupku u cijelosti namirio 2.tužiteljicu u njenom potraživanju naknade štete na vozilu. Nadalje, da je prvostupanjski sud je dosudio 1. -tužitelju prekomjerne iznose na ime naknade štete, da primjerena naknada tužitelju na ime neimovinske štete iznosi 3.707,60 EUR, a na ime imovinske po osnovi tuđe pomoć i njege iznos od 92,80 EUR (imajući u vidu cijenu sata tuđe pomoć od 4,64 EUR), odnosno ukupno 3.800,40 EUR, umanjeno za suodgovornost 1. tuženika od 50 %, daje 1.900,20 EUR pa kao je tuženik u mirnom postupku isplatio 1.tužitelju iznos od 464,53 EUR, proizlazi da bi 1.tužitelju, na ime naknade štete pripadao iznos od 1.435,67 EUR, a da je u preostalom dijelu, koji tuženik pobija žalbom, njegov zahtjev neosnovan. Pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže uvažiti žalbu i pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda a podredno ukinuti i predmet vratiti na prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Sa žalbama je postupljeno u skladu s odredbom čl. 359. st. 1. ZPP.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe su osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev 1.tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinsku štete s osnova tuđe pomoći i njege koju mu je nastala kao posljedica prometne nezgode od 21. lipnja 2019. te zahtjev 2. tužiteljice da joj tuženik naknadi imovinsku štetu na njezinom vozilu nastalu u istoj nezgodi.

8. Između stranaka, nije sporan nastanak štetnog događaja od 21. lipnja 2019. u kojem su sudjelovali 1. tužitelj kao vozač vozila marke "Mercedes" reg. oznake i broja [registarska oznaka] koje je u vlasništvu 2. tužiteljice i VČ upravljajući vozilom marke "Fiat" reg. oznake i broja ST 9008 osiguranim kod tuženika. Nije sporna aktivna i pasivna legitimacija.

9. Također, u ovoj fazi postupka nije sporno;

- da je 1.tužitelj suodgovoran za nastanak štetnog događaja i posljedično štetu od 50%;

- da je 1. tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu-istegnuće vratnih struktura;

- da je 1. tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 1 dana, srednjeg 7 dana, a slabog 21 dan;

- da je trpio primarni sat u jakom intenzitetu 2-3 min, te srednjem intenzitetu 15-20 min zatim sekundarni strah srednjeg intenziteta 1 dan, a slabog 15 dana, te uvjetni strah blažeg intenziteta 3-4 mjeseca;

- da mu je zaostalo smanjenje životne aktivnosti od 5 %;

- da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 10 dana po 2 sata dnevno te da je cijena sata tuđe pomoći 4,64 EUR;

- da je na vozilu u vlasništvu 2.tužiteljice nastala totalna šteta;

- da je tuženik povodom odštetnog zahtjeva, prije podnošenja tužbe, 2. tužiteljici na ime štete na vozilu (prema navodima iz tužbe) isplatio 1.576,75 EUR (11.880,00 kn) te da je 1. tužitelju u tijeku postupka, 12. svibnja 2022. uplatio iznos od 464,53 EUR (3.500,00 kn).

10. U ovoj fazi postupka sporna je visina štete koju potražuje 1.tužitelj iznad nepobijanih 1.435,67 EUR odnosno za daljnji iznos od 820,61 EUR sa zateznim kamatama, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva 2.tužiteljice radi naknade imovinske štete na njezinom vozilu, s obzirom na navode iz žalbe tuženika da je uplatom nespornog iznosa u mirnom postupku tužiteljici naknadio štetu u cijelosti.

11. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi tuženika a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st.2. ZPP), utvrđeno je da je da je u postupku počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP na koju u žalbi sadržajno ukazuje tuženik, jer izreka presude proturječi razlozima presude i jer nema razloge o odlučnim činjenicama, zbog kojih nedostataka presudu nije moguće ispitati.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je 1.tužitelj u tužbi prvotno zatražio naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.123,56 EUR (16.000,00 kn) i imovinske s osnova tuđe pomoći i njege 66,36 EUR (500,00 kn). Nakon provedenog prometnog i medicinskog vještačenja, 1. tužitelj je priznajući svoju suodgovornost od 50% za nastanak štetnog događaja podneskom od 6. listopada 2023. tužbenim zahtjevom zatražio naknadu štete (neimovinske i imovinske) u ukupnom iznosu od 2.256,28 EUR (17.000,00 kn).

12.1. Odlučujući o tom tužbenom zahtjevu 1.tužitelja prvostupanjski sud je isti prihvatio u cijelosti uz obrazloženje (sadržano u točki 26.) da je na temelju nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke koja je prihvatio jer su stručna,logična i uvjerljiva, vodeći računa o sadržaju čl. 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO) kao i o drugim okolnostima predmetnog slučaja, utvrdio da 1.tužitelju radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada. Nadalje da je sukladno nalazu vještaka 1.tužitelju bila potrebna tuđe pomoć i njega kroz deset dana po dva sata dnevno, da cijena sata tuđe njege i pomoći prema cijenama Mirovnog doma Lovret iznosi 4,64 EUR x10 h X 2 h pa da mu po toj osnovi pripada iznosi 92,80 EUR te kako konačno uređenim tužbenim zahtjevom 1.tužitelj potražuju 50% nastale štete to je 1.tužitelju dosuđen u cijelosti zatraženi iznos od 2.256,29 EUR.

12.2. Iz navedenog obrazloženja međutim nije jasno što je prvostupanjski sud utvrdio u pogledu visine neimovinske štete, odnosno koliko je utvrdio ukupnu neimovinsku štetu koja je 1.tužitelju nastala kao posljedica predmetnog štetnog događaja i koliko iznosi ta šteta nakon umanjenja za utvrđenu suodgovornost tužitelja od 50%. Također nije jasno da li je sud uzeo u obzir iznos od 464,53 EUR kojeg je tuženik uplatio 1.tužitelju dana 12. svibnja 2022. a što je 1.tužitelj po punomoćniku učinio nespornim na ročištu 6. srpnja 2022. (str.132-133 spisa). Osim toga, prvostupanjski sud u obrazloženju utvrđuje da tužitelju po osnovu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege pripada iznos od 92,80 EUR, međutim iz obrazloženja presude ne može se zaključiti da li je tako utvrđenu visinu imovinske štete po osnovu tuđe pomoći i njege umanjio za utvrđenu suodgovornosti 1. tužitelja. Budući presuda o tim odlučnim činjenicama nema razloga, ne može se ispitati ni pravilnost i zakonitost pobijanog dijela odluke kojom je tuženiku naloženo isplatiti 1. tužitelju iznos od 820,61 EUR (iznad nepobijanog iznosa od 1.435,67 EUR) čime je počinjena već navedena bitna povreda iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP radi koje je presudu u tom dijelu valjalo ukinuti.

13. Odlučujući o tužbenom zahtjevu 2.tužiteljice radi naknade imovinske štete na njezinom vozilu prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju na vozilu 2.tužiteljice nastala totalna šteta te da visina nastale štete iznosi 4,820,87 EUR od kojeg iznosa je odbio nesporno plaćeni iznos te je 2. tužiteljici dosudio zatraženi iznos od 1.071,92 EUR.

13.1. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica prvotno u tužbi navela da joj je u predmetnom štetnom događaju vozilo znatno oštećeno te da visina štete na istom iznosi najmanje 22.880,00 kn, da joj je tuženik u mirnom postupku isplatio 11.880,00 kn (smatrajući da suodgovornost vozača vozila 2.tužiteljice iznosi 50%) radi čega je tužbenim zahtjevom zatražila daljnji iznos od 10.000,00 kn.

13.2. Nakon provedenog prometnog vještačenja podneskom od 6. listopada 2023. priznala je 50 % suodgovornost te je s obzirom na vještačenjem utvrđenu visinu štete od 36.322,85 kn, umanjivši taj iznos za utvrđenu suodgovornost od 50 % (za 18.161,42 kn) i nesporno plaćeni iznos od 10.085,00 kn zatražila naknadu štete u daljnjem iznosu od 1.071,92 EUR (8.076,42 kn).

13.3. Tuženik se podneskom od 26. listopada 2023. usprotivio preinaci tužbe koju je 2.tužiteljica učinila podneskom od 6. listopada 2023. navodeći kako činjenica priznanja suodgovornosti nezgodi (pa zbog toga manji konačni tužbeni zahtjev), ne oduzima procesnoj radnji 2. tužiteljice kojom povisuje ukupnu visinu štete na vozilu koju potražuje, karakter preinake tužbe, pa da takvo povećanje zatražene visine štete nije dopušteno jer da se u konkretnom slučaju ne radi o činjenicama nastalim nakon zaključenja prethodnog postupka. Osim toga, da je tuženik u svom odgovoru na tužbu jasno istaknuto kako visina štete na vozilu 2.tužiteljice naznačena u tužbi nije sporna, radi čega nikakvo prometno vještačenje na tu okolnost nije bilo potrebno te je s obzirom na preinaku tužbe istakao i prigovor zastare.

13.4. O navedenim prigovorima tuženika, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije dao nikakve razloge, na što također osnovano u žalbi ukazuje tuženik.

14. Osim toga, nejasno je na koji je način prvostupanjski sud utvrdio visinu štete nastale 2.tužiteljici u dosuđenom iznosu od 1.071,92 EUR s obzirom da vještačenjem utvrđena visina štete iznosi 4,820,87 EUR, pa nakon umanjenja od 50% za suodgovornost vozača vozila 2.tužiteljice iznosi 2.410,44 EUR, a koji iznos umanjen za nesporno plaćen iznos povodom odštetnog zahtjeva, a koji prema navodima tužbe iznosi 1.576,75 EUR (11.880,00 kn), da je iznos od 833,69 EUR.

14.1. Istina je da je tužiteljica u podnesku od 6. listopada 2023. navela da joj je tuženik u mirnom postupku isplatio 1.338,51 EUR (10.085,00 kn), dakle različito od onog što navodi u tužbi, jer u tužbi tvrdila da joj je isplaćeno 1.576,75 EUR (11.880,00 kn), pa je u tom dijelu potrebno utvrditi točan iznos kojeg je tuženik po toj osnovi već platio 2.tužiteljici.

15. Kako svi prednje navedeni nedostaci i proturječnosti onemogućuju da se ispita pravilnost i zakonitost presude u pobijanom dijelu, to je zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 369. st.1. ZPP i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

16. Budući o konačnom uspjehu stranaka u sporu ovisi i odluka o troškovima parničnog postupka, valjalo je ukinuti pobijanu presudu i u dijelu kojom je odlučeno o naknadi troškova postupka.

17. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otklonit će počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano u ovoj odluci te odlučiti o svim istaknutim prigovorima tuženika, istovremeno cijeneći ostale žalbene razloge kojima tuženik pobija pravilnost i potpunost utvrđenja odlučnih činjenica kao i razloge kojima pobija pravilnost primjene materijalnog prava, nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja dajući za svoja utvrđenja jasne i potpune razloge, time da će novu presudu izraditi u skladu s odredbom čl. 338. st.4. ZPP.

18. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će ponovno odlučiti i o troškovima postupka i troškovima nastalim povodom pravnog lijeka sukladno odredbi čl. 166. st.3. ZPP.

Pula - Pola, 20. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković