REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2239/2023-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda mr. sc. Leonu Širić, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Orešković, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, Ul. grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 17. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, ukupan iznos od 2.504,40 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka sve u roku od 8 (8) dana."

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, da tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.028,31 EUR sa zateznom kamatom od 20. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, za naknadu troškova sudske pristojbe za odgovor na tužbu, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je osiguraniku tužitelja KV prilikom odlaska na posao stradala u prometnoj nesreći 22. veljače 2006., tako što je na nju naletio osobni automobil na pješačkom prijelazu. Navedenu nesreću skrivio je osiguranik tuženika ŽV upravljajući vozilom registracijskih oznaka [registarska oznaka]. Osiguranik tuženika proglašen je krivim presudom Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ks-314/07 od 3. studenoga 2008. Na osnovu navedene prometne nesreće u kojoj je osiguranik tužitelja zadobio teške tjelesne ozljede, tužitelj je rješenjem, broj 611517 od 20. siječnja 2010. svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu. Navedena nesreća dogodila se prilikom odlaska na posao, te se ista tretira kao ozljeda na radu. Tužitelju je isplatom invalidske mirovine osiguraniku u razdoblju od 1. studenoga 2016. do 31. listopada 2018. nastala šteta. Tužitelj zahtijeva 40% ukupno isplaćenog iznosa invalidske mirovine u navedenom razdoblju u iznosu od 18.869,38 kuna. Tužitelj navodi da je pozvao tuženika odštetnim zahtjevom od 02. siječnja 2019. da mu u mirnom postupku naknadi štetu, ali da je tuženik taj zahtjev otklonio kao pravno neosnovan. Stoga tužitelj predlaže da sud temeljem čl. 161. i 167. Zakona o mirovinskom osiguranju donese presudu kojom će naložiti tuženiku platiti tužitelju iznos od 18.869,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 3. svibnja 2019. pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno osporava odgovornost, uzročno posljedičnu vezu između ozljeda osiguranika tužitelja i predmetnog štetnog događaja. Tuženik osporava tražbinu, naknadu štete na ime invalidske mirovine gdje je kao razlog umirovljenja osiguranika utvrđena ozljeda na radu, s obzirom da bi se u tom slučaju trebala primjenjivati odredba članka 27. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05., dalje: ZOOP) prema kojoj obveza tuženika postoji samo ako bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene u slučaju povrede na radu. Tuženik smatra da se u konkretnom slučaj primjenjuju zakoni koji su vrijedili u vrijeme samog štetnog događaja, a ne kasniji zakoni. Tuženik ističe prigovor zastare, budući da zastarni rok teče od donošenja pravomoćnog rješenja o mirovini, a ne svake isplate tužitelja. Tuženik zaključno osporava da je tužitelj platio iznose navedene u ispravama, budući da te isprave ne predstavljaju javnu ispravu.

3. Tužitelj se na odgovor na tužbu očitovao podneskom od 26. kolovoza 2019. kojim je naveo da tuženik za naknadu štete odgovara prema ZOMO-u koji je bio na snazi u trenutku nastanka štete. Odredbom članka 161. stavka 2. ZOMO-a propisano je da tužitelj počevši od 1. siječnja 2014. ima pravo zahtijevati puni iznos naknade štete za isplaćene mirovine. Tužitelj ističe da je javna ustanova koja ima javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja pa obračuni tužitelja o isplati mirovine predstavljaju javnu ispravu. Tužitelj smatra da odredbe ZOMO-a uređuju specifičnu materiju naknade štete, čime predstavljaju lex specialis u odnosu na odredbe ZOOP-a. Tužitelj zaključno smatra da se u parničnom postupku ne može provoditi svojevrsna revizija upravnog postupka glede donošenja rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu.

4. Tužitelj je tijekom ponovljenog postupka konačno odredio tužbeni zahtjev odnosno specificirao ga u eure na ročištu koje je održano 17. ožujka 2026. na način da umjesto 18.869,38 kn tužbeni zahtjev glasi 2.504,40 EUR.

5. U ovom predmetu Trgovački sud u Zagrebu, donio je 19. listopada 2020. presudu poslovni broj P-942/2019, koju presudu je potvrdio Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-4896/2020-2 od 29. lipnja 2021. Tuženik je potom 30. rujna 2021. podnio prijedlog za dopuštenje revizije temeljem kojeg je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Revd-526/2022-2 od 11. svibnja 2022. dopustio reviziju koju je potom tuženik podnio 28. listopada 2022. Povodom tuženikove revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je rješenje broj Rev-188/2023-2 od 07. ožujka 2023. kojim je revizija tuženika prihvaćena te je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4896/2020-2 od 29. lipnja 2021. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-942/2019 od 19. listopada 2020. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Vrhovni sud Republike Hrvatske se prilikom donošenja navedene odluke pozvao na pravna shvaćanja sadržana u brojnim odlukama tog suda (primjerice broj Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022., Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev- 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 5292/2019- 2 od 16. lipnja 2020.), prema kojima su za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnove mirovine, mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Slijedom toga su prethodne donesene odluke prema stajalištu Vrhovnog suda odstupale od prakse revizijskog suda prilikom odlučivanja o visini štete jer nastanak štete nije utvrđen niti je šteta obračunata primjenom odredaba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje u tekstu: ZOOP).

7. Tijekom ponovljenog postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu i to u: rješenje tužitelja, Klasa: 141-02/09-01/ OB: 03320558218, ur. broj: 341- 25-05/3-09-086662 od 20. siječnja 2010. (list 2. -4. spisa), nalaz i mišljenje o invalidnosti od 21. srpnja 2009. (list 5. -6. spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 18. kolovoza 2009. (list 7. -10. spisa), nalaz i mišljenje o invalidnosti od 20. kolovoza 2009. (list 11.-12. spisa), prijavu o ozljedi na radu od 21. ožujka 2006. (list 13. -16. spisa), upitnik od 2. veljače 2010. (list 17. -18. spisa), zapisnik o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, I postaje prometne policije, broj: 511-19-44/3-I9/2006 od 3. srpnja 2006. (list 19.-22. spisa), presliku presude Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj KS- 314/2007 od 3. studenoga 2008. (list 23. -24. spisa), sudsku nagodbu ovog suda, poslovni broj P-2746/2012 od 7. listopada 2015. (list 25. -26. spisa), obračun isplata od 25. listopada 2018. (list 27. spisa), dopis tužitelja od 2. siječnja 2019. s povratnicom (list 28.-30. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za medicinu rada dr.sc. Azre Huršidić Radulović od 9. ožujka 2020. (list 62. -68. spisa), saslušan je sudski vještak medicine rada dr.sc. Azra Huršidić Radulović (list 77. -78. spisa), presliku presude trgovačkog suda posl. br. P-492/2018-41 (list 298.-299. spisa), presliku presude Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-2340/2021 (list 304.-305. spisa).

8. Tijekom ponovljenog postupka, podneskom od 05. travnja 2024., tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja.

9. Sukladno čl. 8. ZPP-a, temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

10. Predmet spora je potraživanje tužitelja na ime naknade štete nastale tužitelju isplatama invalidske mirovine osiguraniku tužitelja KV u razdoblju od 1. studenog 2016. do 31. listopada 2018. u razmjernom iznosu invalidske mirovine, što ukupno iznosi 2.504,40 EUR.

11. Tužitelj je osiguraniku KV, priznao pravo na invalidsku mirovinu počevši od 21. srpnja 2009. rješenjem od 20. siječnja 2010 2010. (list 2.-4. spisa).

12. U odnosu na sporno pitanje zastare tužiteljevog prava, valja istaknuti da tužitelj donošenjem rješenja kojim je svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu, nije prema tuženiku stekao bilo kakvo potraživanje pa tako tužiteljeva tražbina nastaje tek isplatom mirovine i tim trenutkom dospijeva, i to samo u visini isplaćenog iznosa invalidske mirovine. Budući da je tužba podnesena 3. svibnja 2019., ona je podnesena prije isteka zastarnog roka od tri godine od dana kada je tužitelj izvršio isplatu invalidske mirovine (od 1. studenoga 2016. do 31. listopada 2018.), slijedom čega je prigovor zastare neosnovan.

13. Između stranaka nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja niti je sporna pasivna legitimacija tuženika. Dakle, između stranaka nije sporno da se dana 22. veljače 2006. dogodila prometna nezgoda u kojoj je KV stradala kao pješak i koja je zadobila tjelesne ozljede. Sporna je visina štete te s time u vezi sporna je primjena materijalnog prava jer tuženik smatra kako se u konkretnom slučaju treba primijeniti čl. 27. ZOOP-a imajući u vidu njegov pravni status osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama. Naime, tuženik tvrdi da njegova obveza postoji samo ako postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem i one koja bi osiguraniku bila utvrđena u slučaju da je umirovljen zbog povrede na radu i to samo u visini te razlike, a obzirom da je u konkretnom slučaju osiguraniku tužitelja KV priznata invalidska mirovina zbog povrede na radu, ističe da definitivno ne postoji nikakva razlika, a niti u smislu čl. 27. ZOOP-a postoji šteta koju bi tuženik bio dužan platiti tužitelju.

14. Iz ranije citirane odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-188/2023 od 07. ožujka 2023. razvidno je da je prema pravnom shvaćanju tog suda sadržanom u brojnim odlukama, primjerice broj Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022., Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev- 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnove mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

15. Valja naglasiti i da je na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 9. lipnja 2022. izmijenjeno dotadašnje pravno shvaćanje na način da se u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji, primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09,76/13 i 152/14, dalje u tekstu: ZOOP) koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

16. Slijedom navedenog, imajući u vidu da je ZOOP kao lex specialis stupio na snagu 1. siječnja 2006., kao i imajući u vidu da tužitelj potražuje naknadu štete za koju tvrdi da mu je nastala isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja u razdoblju od 1. studenog 2016. do 31. listopada 2018. u iznosu od 2.504,40 EUR, u konkretnom postupku mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

17. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. navedenog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (čl. 27. st. 2. ZOOP-a). Odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP- a propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

18. Dakle, u smislu gore navedene odredbe tuženikova obveza postoji ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

19. S obzirom da je u konkretnom slučaju osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu upravo zbog predmetne ozljede na radu, a što je razvidno iz rješenja tužitelja (list 2.-4. spisa), te nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti na listovima (list 5.-12. spisa), ne postoji tuženikova obveza na naknadu štete jer da bi takva obveza u smislu ranije citirane odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a postojala, invalidska mirovina koju osiguranik prima mora biti veća od mirovine u slučaju ozljede na radu te bi u tom slučaju šteta predstavljala razliku između razmjerne mirovine za slučaj ozljede izvan rada i razmjerne mirovine u slučaju povrede na radu. U konkretnom slučaju takva razlika ne postoji jer je tužitelj svom osiguraniku i isplaćivao invalidsku mirovinu zbog predmetne ozljede na radu, odnosno u konkretnom slučaju tužiteljevom osiguraniku je isplaćivana invalidska mirovina upravo zbog ozljede na radu pa tužitelju šteta nije niti nastala jer nema razlike između mirovine koja mu je utvrđena rješenjem tužitelja i mirovine koja bi mu bila utvrđena u slučaju ozljede na radu s obzirom da mu je upravo i isplaćivana mirovina u slučaju priznate mu ozljede na radu.

20. Slijedom navedenog tužitelj nije dokazao postojanje štete, odnosno nije dokazao pretpostavke propisane odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP -a jer nije dokazao da postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu pa stoga ne postoji tuženikova obveza naknaditi tužitelju razmjerni iznos mirovine slijedom čega je temeljem navedene odredbe ZOOP-a i odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

21. Imajući u vidu gore navedeno utvrđenje, sud nije u ponovljenom postupku ulazio u ocjenu ostalih spornih okolnosti.

22. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, dok je visina troškova odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19, 92/21, 37/23, dalje: Uredba o tarifi) i troškovniku tuženika za naknadu troška postupka (list 344 spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda od 2,00 EUR.

23. Tuženiku je priznat zahtjev za naknadu troška za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR, troška zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 29. listopada 2019. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR, troška zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 07. rujna 2020. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR, troška sastava žalbe od 27. listopada 2020. (Tbr. 10.1. Tarife) u iznosu od 250,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 62,50 EUR, troška sastava prijedloga za dopuštenje revizije od 30. rujna 2021.(Tbr. 10.5. Tarife) u iznosu od 300,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 75,00 EUR, troška sastava revizije od 28. listopada 2022. (Tbr. 10.5. Tarife) u zatraženom iznosu od 300,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 75,00 EUR, troška zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 06. ožujka 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR, troška sastava podneska od 05. travnja 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR, troška sastava podneska od 18. veljače 2025. (Tbr. 8.4 Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 12,50 EUR troška zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 17. ožujka 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR, troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 71,50 EUR, troška za medicinsko vještačenje u iznosu od 331,81 EUR, odnosno ukupno je tuženiku priznat trošak u iznosu od 3.028,31 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

24. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

25. Tuženikov zahtjev za naknadom troškova odbijen je u odnosu na zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu, obzirom da je uvidom u predmetni spis utvrđeno da nije evidentirano u e- spisu da je pristojba plaćena, niti tuženik dostavlja bilo kakav dokaz u spis o plaćanju pristojbe na odgovor na tužbu, te isto tako tuženik prilikom predaje svog troškovnika ne specificira koji iznos potražuje za navedenu pristojbu. Sukladno članku 4. ZSP-a je propisano da obveza plaćanja pristojbe, ako navedenim zakonom nije drukčije propisana, nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Nadalje, sukladno članku 164. stavak 2. ZPP-a stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Sukladno navedenom odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu 20. travnja 2026.

Sudac:

Mr. sc. Leon Širić

Prijedlog odluke izradila:

Matea Orešković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske putem ovog suda u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).