Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-254/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda, Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Željki Radoš Radičević, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, radi isplate, 20. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 10. Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160/51401652-5103291289 sklopljenog 05.12.2006.god. između tužitelja: UČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika:

Erste&Steiermarkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB:23057039320, a koja glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,50 % naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK, obračunate s datumom Ugovora. Korisnik Kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana..... “

II. Nalaže se tuženiku: Erste&Steiermarkische Bank d.d. Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB:23057039320 da tužitelju: UČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 322,03 EUR odnosno trošak obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama računajući od 12.prosinca 2006.godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011.g. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku: Erste&Steiermarkische Bank d.d. Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB:23057039320 da tužitelju: UČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 138,28 EUR sa zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude , odnosno od 20. travnja 2026., po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi primljenoj kod ovoga suda dana 17. veljače 2026. navodi da su dana 05.12.2006. god tužitelj: UČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik: Erste&Steiermarkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB:23057039320 sklopili su Ugovor o kreditu br. 2402006- 1031262160/51401652-5103291289, a prema kojem je prednik tuženika kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 35.000,00 CHF. Predmetnim ugovorom ugovoren je rok otplate od 216 mjeseci.

2. Tuženik je u članku 10. predmetnog ugovora o kreditu ugovorio odredbu prema kojoj za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,5 % naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK, obračunate s datumom Ugovora. Korisnik Kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana. Tužitelj ovakvu ugovornu odredbu smatra nepoštenom i ništetnom iz razloga što je takva odredba potpuno nejasna, općenita i uopće ne ukazuje na bilo kakvu potrebu plaćanja troškova obrade kredita te tužitelj niti danas ne zna koji su to točno troškovi plaćeni tim iznosom, jer sve troškove javnog bilježnika i ostale administrativne troškove i slično je snosio sam tužitelj mimo toga. U nijednom dijelu predmetnog ugovora se ne spominje nijednom riječju bilo što o stvarnim troškovima zaključenja ugovora. Prema odredbi članka 96. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007.g. (dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Nadalje je propisano da se nepoštena ugovorna odredba posljedično smatra ništetnom. Nadalje, Vrhovni sud RH je u presudi poslovni broj Rev- 673/2023-2 odbio reviziju tužene banke i po pitanju poštenosti ugovorne odredbe o naplati troškova obrade kredita zauzeo stav da je takva odredba nepoštena i ništetna, citirano: „to stoga jer se o odredbi o plaćanju naknade za obradu i odobravanje kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, jer ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade), posebice imajući u vidu da su i neke druge ugovorne odredbe nepoštene (o promjenjivoj kamatnoj stopi, o valutnoj klauzuli, te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita).“ Za istaknuti je da je Sud Europske Unije u svojim presudama broj C-84/19 i C-224/19 potvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem tipskim ugovorom ugovarati na početku kredita nekakve ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni i konačno koji su neproporcionalni. Dakle kreditor svoje troškove obrade kredita namiruje kroz ugovorne kamate koje je ugovorio s tužiteljem i to je jedina realna cijena i činidba ovih ugovornih odnosa, dok ovi troškovi predstavljaju samo dodatan namet tužitelju kao potrošaču oko kojeg tužitelj nije mogao pregovarati, niti na isti utjecati. Iz Ugovora o kreditu, odgovora tuženika i otplatnog plana koji se prilažu uz tužbu proizlazi da je tuženik tužitelju naplatio navedenu naknadu, trošak obrade kredita u visini od 2.426,36 HRK odnosno 322,03 EUR, prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR= 7.53450 HRK.

3. Uzimajući u obzir odredbe članka 96. i članka 102. ZZP-a, te povrh svega odredbu članka 3., 4. i 10. ZOO-a i tumačeći iste u duhu prava Europske unije, njene sveopće pravne stečevine i prakse suda Europske Unije te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, te sukladno stavu Vrhovnog suda RH, jasno se da zaključiti da je tuženik ugovaranjem odredbe o naknadi za troškove obrade kredita postupao nepošteno i time tužitelja, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj. Uvažavajući stav sudske prakse Vrhovnog suda RH, Ustavnog suda RH i VTSRH-a kao relevantnih i u ovom predmetu, a posebice pravno shvaćanje doneseno na sjednici Građanskog odjela VSRH dana 30. siječnja 2020.g. o zastarijevanju restitucijskih zahtjeva temeljem ništetnog ugovora, odnosno odredbi, tužitelj smatra da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primio, a sve to sukladno odredbama čl. 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove, s time da zastara restitucije nije ni počela teći.

4. Tuženiku je tužba poslana dana 18. veljače 2026. uz poziv na davanje pisanog odgovora na istu u roku od 30 dana s upozorenjem na pravne posljedice nedavanja pisanog odgovora na tužbu u ostavljenom roku, donošenjem presude zbog ogluhe, temeljem članka 331. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.,u daljnjem tekstu: ZPP). Tuženik je tužbu zaprimio dana 19. veljače 2026. godine (list spisa 17).

5. Kako u dodijeljenom roku tuženik nije dostavio pisani odgovor na tužbu, a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženik bio spriječen iz opravdanih razloga da podnese odgovor na tužbu, a kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, a niti postoje smetnje iz članka 3. stavak 3. ZPP -a, to je primjenom odredbe čl. 331. b ZPP-a, valjalo odlučiti kao u izreci.

6. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT-a) u iznosu od 100,00 eura, PDV od 25% na odvjetničke usluge u iznosu od 25,00 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura, sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 eura što sveukupno čini iznos parničnog troška od 138,28 eura.

Osijek, 20. travnja 2026.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba putem ovoga suda, Nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).

Dostaviti:

1.punomoćniku tužitelja

2. tuženiku