Zakon.hr

Poslovni broj: P-140/2021

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji toga suda Kati Ogresta Jović u pravnoj stvari tužitelja FN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku GN, odvjetnik iz [adresa] protiv tuženika ad 1 ZVIR d.o.o. za trgovinu, turizam i turistička agencija, OIB 40908890381, Vrh Sela 125, 20235 Zaton zastupanog po punomoćniku Zvonko Kristović; odvjetnik iz Dubrovnika, ad 2 PN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Branka Skansi, odvjetnica iz [adresa] , radi Brisanja i utvrđenja pogrešnog upisa , nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 29. siječnja 2026., dana 20 travnja 2026.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

"Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje nastalo na osnovu rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel, broj: Z-4544/07 i Rješenja broj Z- 11040/16 glede nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], ZK tijelo I., dvor površine 413 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se određuje uknjižba prava vlasništva za korist tužiteljice FN OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/6 dijela od 125/413 dijela.

Tuženici su dužni tužiteljici nadoknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 (petnaest) dana".

II Odbija se eventualni tužbeni zahtjev koji zahtjev glasi :

:" Utvrđuje se da je upis u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica],ZK tijelo I., dvor površine 413 m2, određen rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel, broj: Z-4544/07 i Rješenjem broj: Z- 11040/16 pogrešan te se nalaže Općinskom suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnom odjelu, da ispravi upis prava vlasništva na nekretnini kat. čest. [katastarska čestica], ZK tijelo I., dvor površine 413 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da se suvlasnikom upiše tužiteljica FN OIB: [osobni identifikacijski broj], u 1/6 dijela od 125/413 udjela, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena ovdje tuženika za navedeni udio, po pravomoćnosti ove presude.

Tuženici su dužni tužiteljici nadoknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 (petnaest) dana."

III Dužna je tužiteljica naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 2. 000,00 EUR tuženiku ad 1, 1.600 EUR tuženiku ad 2, sa zateznom kamatom po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da rješenjem sud od dana 15. siječnja 2021. godine, posl. br. Z-6724/2020, ovdje tužiteljica je upućena da ista u ostavljenom roku od 30 (trideset) dana pokrene parnični postupak tužbom za ispravak obzirom da između ovdje parničnih stranaka nije postignut sporazum u pogledu predloženog ispravka pogrešnog upisa. Slijedom navedenoga Rješenja tužiteljica unutar ostavljenog roka podnosi ovu tužbu sa zahtjevom za zaštitom njenoga prava koje je povrijeđeno pogrešnim upisom a koji se traži ispraviti u ovome postupku.

Dana 03. svibnja 2016. godine tužiteljica je pokrenula pojedinačni ispravni postupak, pred Zemljišnoknjižnim odjelom Općinskog suda u Dubrovniku, na svim nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sve u svrhu kako bi se ista ispravila pogrešan upis prava vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica], ZK tijelo I., dvor površine 413 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedeni prijedlog je zaprimljen pod brojem: Z- 3590/2016, a Rješenje o otvaranju pojedinačnog ispravnog postupka doneseno je dana 26. listopada 2016. godine. Predmetnu nekretninu, upisanu kao kat. čest. [katastarska čestica], ZK tijelo I., dvor površine 413 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tužiteljica je stekla nasljeđivanjem iza svog supruga, pok. ZN (ZN) Brdarića, a temeljem rješenja o raspoređenu naknadno pronađene imovine, Općinskog suda u Dubrovnik, broj: O-629/99, od dana 13. srpnja 2005. godine. Pok. SN (Ivo) Brdarić je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem iza svog oca, pok. ŠN, temeljem rješenja o nasljeđivanju, Općinskog suda u Dubrovniku, broj: O - 687/82, od dana 20. rujna 1985. godine. Isti je bio upisan kao vlasniki kat. čest. [katastarska čestica], ZK tijelo I., dvor površine 413 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to, pok. u 1/6 dijela, temeljem rješenja, Zemljišnoknjižnog odjela, Općinskog suda u Dubrovniku, broj: Z- 712/88. Tužiteljica je bila upisana kao vlasnik predmetne nekretnine, kat. čest. [katastarska čestica], ZK tijelo I., dvor površine 413 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 1/6 dijela, a temeljem rješenja, Zemljišnoknjižnog odjela, Općinskog suda u Dubrovniku, broj: Z- 5019/05, od dana 16. rujna 2005. godine. Nadalje, tijekom 2006. godine, supružnici, pok. MN i NN, pokrenuli su parnični postupak, protiv ovdje tužiteljice FN i druge suvlasnice, ovdje II. Tužene PN, a poradi utvrđenja prava vlasništva na dijelu kat. čest. [katastarska čestica], ZK tijelo I., dvor površine 413 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Dana 30. ožujka 2007. godine, Općinski sud u Dubrovniku, donio je presudu, poslovni broj: P-1341/06, kojom presudom je utvrdio da supružnicima, pok. MN i NN, pripada pravo vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica], ZK tijelo I., dvor površine 413 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to svakom od njih za 144/413 dijela, a preostali dio od 125/413 dijela ostao je u vlasništvu tužiteljice, FN i II. Tužene PN, na način da tužiteljici FN sada pripada 1/6 dijela od 125/413 udjela, a PN 5/6 dijela od 125/413 udjela to jest FN 21/413 dijela, a PN 104/413 dijela. Dakle, vlasnički udio ovdje tužiteljice predmetnom presudom Naslovnog suda poslovni broj : P-1341/06 razmjerno se umanjio.

Prilikom provođenja te iste presude to jest dana 21. lipnja 2007. godine, pod brojem:

Z- 4544/07, Zemljišnoknjižni odjel, Općinskog suda u Dubrovniku, napravio je očitu omašku u pisanju i provedbi obzirom je isti ispustio upisati FN kao vlasnicu kat. čest. [katastarska čestica], ZK tijelo I., dvor površine 413 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 1/6 dijela od 125/413 udjela, a što odgovara udjelu od 21/413 dijela, te je taj isti udjel omaškom pripisao udjelu PN, koji udjel je trebao iznositi 5/6 dijela od 125/413 udjela, a što odgovara udjelu od 104/413 dijela, a što ne odgovara udjelu od 125/413 dijela (prije 750/2478 dijela) kako je to pogrešno tada zavedeno. U međuvremenu, to jest dana 10. studenog 2016. godine, II. tužena PN rođ. FN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sklopila je Ugovor o kupoprodaji nekretnina, u svojstvu prodavatelja, kojim ugovorom je otuđila nekretninu, i to, kat. čest. [katastarska čestica], ZK tijelo I., dvor površine 413 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 125/413 dijela, kupcu, trgovačkom društvu Zvir d.o.o. za trgovinu, turizam i turistička agencija, Vrh sela 125, Zaton, 20235 Zaton Veliki, OIB: 40908890381, to jest upravo ovdje I. tuženiku.

Predmetni kupoprodajni Ugovor je sklopljen 6 (šest) mjeseci nakon pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Činjenica pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka ovdje tuženiku nije mogla ostati nepoznata obzirom je ista od početka jasno vidljiva odnosna zabilježena na svim nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa tako i na kat. čest. [katastarska čestica], ZK tijelo I., dvor površine 413 m2. Tužiteljica ističe da su njezin sin EN i njezin punomoćnik GN više puta tijekom 2015. godine i 2016. godine neposredno razgovarali sa TN to jest na zakonu ovlaštenoj osobi za zastupanje ovdje II. tuženika te istome na jasan i nedvojben način dali do znanja da zemljišnoknjižni upisi u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a posebno na kat. čest. [katastarska čestica], ZK tijelo I, dvor površine 413 m2, ne odgovaraju stvarnom stanju to jest da isti nisu potpuni i istiniti. TN to jest na zakonu ovlaštena osoba za zastupanje ovdje tuženika vlasnik je i obrta [obrt], turistički obrt, Vrh sela 125, Zaton, HR-20235 Zaton Veliki, OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji obrt je ovdje tužiteljici tijekom 2015. godine i 2016. godine plaćao zakupninu s naslova korištenja dijela čestice 927/7 k. o. [katastarska općina], a upravo iz naprijed navedenih razloga nepotpunog i neistinitog upisa. Tužiteljica posebno navodi da je TN to jest na zakonu ovlaštena osoba za zastupanje ovdje tuženika u više navrata tijekom 2016. godine nudila njenom sinu ĐN da isti od ovdje tužiteljice kupi njezin vlasnički dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] znajući da tužiteljica polaže pravo vlasništva na toj nekretnini.

Tužiteljica je tu ponudu kategorički odbila.

Dakle i više je nego očito da je tuženi od srpnja 2015. godine znao da tužiteljica polaže pravo vlasništva i na dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sve da tome i nije tako, a jest, tužiteljica je pokrenula pojedinačni ispravni postupak 6 (šest) mjeseci prije nego što je ovdje tuženi sklopio ugovor o kupoprodaji. Stoga zabilježba otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka od dana 03.05.2016. pod brojem Z-3590/2016 ovdje tuženiku nije mogla nikako ostati nepoznata.

Obzirom na načelo javnosti prema kojem svatko može izvršiti uvid u zemljišnu knjigu, nitko se ne može pozivati na činjenicu da mu nije poznato stanje zemljišnih knjiga, odnosno eventualni propust uvida u stanje zemljišne knjige pogađa onog tko je propustio izvršiti uvid u zemljišne knjige.

Navedene predmnijeva o potpunosti i istinitosti zemljišnoknjižnog stanja su oborive te se zemljišnoknjižno stanje uvijek može uskladiti s izvanknjižnim i faktičnim stanjem na način da se upišu neupisana prava ili isprave neistiniti upisi. Ne može se pozvati na povjerenje u istinitost zemljišnoknjižnog stanja ugovorna strana koja nije sama provjerila zemljišnoknjižno stanje a posebno ne ona koja je znala da je faktično stanje vlasništva drugačije od onoga koje je upisano u zemljišnim knjigama, kao što je to ovdje slučaj i da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava negoli ga sam ima. Dakle, ovdje tuženik ne može se smatrati poštenim stjecateljem nekretnine i to kat. čest. [katastarska čestica], ZK tijelo I., dvor površine 413 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Slijedom svega navedenog, a to jer upis prava vlasništva ovdje tuženika ne odgovara presudi Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-1341/06, od dana 30. ožujka 2007. godine. Traži donošenje presude kojom će se ispraviti pogrešan upis odnosno utvrđenje utvrđenje pogrešnog upisa.

2. Tuženik Zvirr d o o u odgovoru na tužbu u potpunosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja i predlaže se da se isti odbije. Već je u ovom stadiju potpuno jasno da se isto treba odbiti budući je tuženik u dobroj vjeri, da nije zatražena nikakva zabilježba da je upis sporan, odnosno da je prošlo više od 3 godine od upisa. Tako Zakon o zemljišnim knjigama propisuje:

"(2) Brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim:

- ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu,

odnosno ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od kad je ta uknjižba bila zatražena."

Iz samoga rješenja Općinskog suda u Dubrovniku Z.6724/20 a kojim je odbijen prijedlog za ispravak( koji je sam tužitelj priložio tužbi) predmetnog zemljišnoknjižnog stanja potpuno je jasno da je tuženik stekao nekretninu u dobroj vjeri čime otpada svaka mogućnost usvajanja predmetnog tužbenog zahtjeva. Tako u obrazloženju odbijanja ispravka jasno stoji: "U odnosu na prijavu FN, te obzirom na činjenicu da je na predmetnom dijelu nekretnine 927/7 izvršen upis na ime treće osobe Zvir d.o.o. koja je nekretninu stekla s povjerenjem u zemljišne knjige,....." da je utvrđeno da je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige slijedom čega treba odmah odbiti tužbeni zahtjev. Posebno se ističe kako tužitelji ističu znatnu količinu neistina pri prikazivanju činjeničnog stanja budući tuženik nikada nije imao razloga misliti da je ova nekretnina pripadala ikome drugome osim osobe od koje je kupljena odnosno notorna je laž da bi tužitelj ili netko drugi to tuženiku govorio prije nego li je on kupio predmetnu nekretninu( a što je lako i za dokazati). Ukoliko sud odmah ne odbije tužbeni Također, naravno ukoliko sud odmah ne odbije tužbeni zahtjev, predlaže se saslušati parnične strane.

3 Tuženica u odgovoru na tužbu PN od 3. travnja 2021., protivi se tužbi i tužbenom traženju s prijedlogom da isti bude odbijen, kao eventualni ( alternativni ) tužbeni zahtjev, uz odluku da tužiteljica naknadi tuženici trošak

Tužiteljica je kao uknjižena vlasnica za 125/413 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , svoj suvlasnički udio na ovoj nekretnini prodala kupcu tuženiku pod 1., koji je predmetnu nekretninu stekao kao savjesni stjecatelj.

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku br. P. - 1341/06 od 30.3.2007 god. utvrđeno je da su tužitelji u tom predmetu MN i NN suvlasnici svaki za po 144/413 dijela na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa su tuženici dužni trpjeti uknjižbu prava suvlasništva na ovoj nekretnini uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženica. Prije donošenja gore citirane presude tuženica pod 2., bila je uknjižena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 5/6 dijela odnosno u površini od 344 m2 , dok je pok. FN SN ( pravni prednik tužiteljice ) bio uknjižen na ovoj nekretnini za 1/6 dijela odnosno u površini od 68 m2.

S obzirom da temeljem pravomoćne presude br. P. - 1341/06 od 30.3.2007 god., nije određen omjer u kojem bi se brisali tuženici na ovoj nekretnini smatra se da će isti biti izbrisani svaki za po 144 m2 , odnosno svaki za po 144/413 dijela. Rješenjem Z.- 4544/07 od 3.7.2007 god., toga suda izvršena je uknjižba vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na ime UN i NN i to za po 144/413 dijela ( za po 864/2478 dijela ) , a brisana tužiteljica za 1/6 dijela odnosno za 413/2478 dijela (u površini od 68 m2 jer nije bila uknjižena u većem suvlasničkom udjelu ) dok je tuženica pod 2., brisana za 1315/2478 dijela ( za 220/413 dijela u površini od 220 m2 ) . i pravilno ostala uknjižena za 125/413 dijela. Protiv ovog rješenja nitko od uknjiženih suvlasnika ( tužiteljica i tuženica pod 2., ) nije izjavio prigovor i niti se protivio provedenoj uknjižbi , a posebno tužiteljica se nije protivila brisanju svoga suvlasničkog udjela od 1/6 dijela ( 413/2478 dijela ) na ovoj nekretnini . Tek nakon 10 godina od provedene uknjižbe sada tužiteljica zahtjeva uknjižbu prava suvlasništva na ovoj nekretnini koja joj ne pripadaju.

Provedbom uknjižbe pod br. Z. - 4544/07 nisu povrijeđena zemljišnoknjižna prava tužiteljice jer je ista pravilno izbrisana kao suvlasnica temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku br. P.- 1341/06 Općinskog suda u Dubrovniku .

4. Iz podneska tužitelja od 1. srpnja 2022. u odnosu na navode sadržane u odgovoru na tužbu II.-tužene, treba primarno istaknuti kako su isti u cijelosti pravno deplasirani budući da pravna argumentacija na kojima isti navodi počivaju ne predstavlja odgovarajuće obrazloženje za postupanje/događanja koji su doveli do predmetnog spora.

Točnost potonjeg stava proizlazi iz navoda kojima II. -tužena izlaže kako je prije donošenja ovosudne presude pod poslovnim brojem P.1341/06 II. -tužena bila uknjižena kao vlasnica predmetne nekretnine u površini od 344 m2, dok je tužiteljica (tj. pravni prednik iste) bila uknjižena u površini od 68 m2. U duhu iste argumentacije,

II.-tužena dalje ističe kako su tužitelji iz iste presude (MN i NN) utvrđeni kao suvlasnici predmetne nekretnine, svaki u 144/413 dijela, odnosno zajedno u 288/413 dijela, a budući da istom presudom nije utvrđen omjer u kojem bi se tuženi imali brisati kao suvlasnici predmetne nekretnine, da se ima smatrati da svaki tuženi ima biti izbrisan u površini od 144 m2 (odnosno za 144/413 dijela). , Već samim iščitavanjem potonjeg navoda je vidljivo kako isti u potpunosti ima predstavljati pravno-logički apsurd i to iz slijedećih razloga. U prvom redu, treba imati na umu kako je ovosudnom presudom pod poslovnim brojem P.1341/06 utvrđeno suvlasništvo a ne individualno vlasništvo, te je stoga bilo kakvo prostorno određivanje u vidu navođenja kvadrature zemljišta, odnosno prostornog određivanja, pravno deplasirano. Naime, kako suvlasništvo kao pravni koncept predstavlja vlasništvo više osoba na fizički neodređenom dijelu objekta vlasništva, to je bilo kakvo prostorno određivanje nespojivo s konceptom suvlasništva. Iako, potonji navod ne bi trebao biti sporan, tužiteljica smatra shodnim ukazati na sentencu sadržanu u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 830/12-3, od dana 18. rujna 2013. u kojoj mjerodavna sentenca glasi: „Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo i kada je prihvaćen zahtjev tužitelja na utvrđenje da 1 dijela predstavlja 400 m2 od ukupno 1766 m2 čest. zem. [katastarska čestica]. Naime, odredbi čl. 9. st. 1. ZV pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, pri čemu pojedinačnu nekretninu čini i više zemljišnih čestica upisanih u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, te su one pravno sjedinjene u jedno zemljišnoknjižno tijelo. Ne može se postaviti zahtjev da nečiji suvlasnički dio predstavlja točno određenu površinu čestice koja ima veću površinu, jer je to protivno citiranoj odredbi ZV, a osim toga to je u protivnosti s pojmom suvlasništva iz čl. 36. st. 1. ZV prema kojoj suvlasništvo je vlasništvo više osoba na istoj stvari, tako da svakom od suvlasnika pripada dio tog prava, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva. Kod suvlasništva se uvijek radi o fizički nepodijeljenoj stvari, a što ne bi bio slučaj u ovom predmetu, jer tužitelj traži da se utvrdi da njegov suvlasnički dio od 1 predstavlja 400 m2 od ukupno 1766 m2 jedne katastarske odnosno zemljišnoknjižne čestice.“

Potonji stav je potrebno imati na umu kako bi se razumjelo zašto argumentacija II. - tužene nije pravno-logički prihvatljiva. Naime, kao što je prethodno navedeno, II. - tužena smatra kako se, s obzirom na činjenicu da su tužitelji iz ovosudne presude pod poslovnim broimali brisati da se ima smatrati da svaki ima biti izbrisan u jednakim dijelovima, tj. Za 144/413 dijela, budući da je bilo dvoje tuženika. Ad.3. Da potonji argument predstavlja logički nonsens je vidljivo već iz same činjenice da je prije provedbe iste presude u zemljišnim knjigama tužiteljica bila uknjižena kao vlasnica predmetne nekretnine u 1/6 dijela ili 413/2478 dijela (ili 68 m2 kako to pogrešno argumentira II.-tužena navođenjem egzaktne površine nekretnine). S druge pak strane, temeljem ovosudne presude pod poslovnim brojem P.1341/06 su tužitelji iz iste presude (MN i NN) utvrđeni kao suvlasnici iste nekretnine, svaki u 864/2478 dijela, ili zajedno u 1728/2478 dijela, što bi površinski iznosilo 144 m2, odnosno zajedno 288 m2 (iako je već navedeno zašto je pogrešno navoditi površinu). Naime, da je svakom tuženom iz iste presude trebalo oduzeti po 144 m2, kako to nastoji pogrešno imputirati II.-tužena, u tom slučaju bi se imalo raditi o točno prostorno određenim dijelovima zemljišta, a što je konceptualno nespojivo s institutom suvlasništva.

Isto tako, da je svakom od tuženika iz ovosudnog postupka pod poslovnim brojem P.1341/06 trebalo oduzeti po 144 m2 (što ne proizlazi niti iz tužbenog zahtjeva niti iz izreke presude donesene u istom postupku), u tom slučaju bi tužbeni zahtjev u odnosu na ovdje tužiteljicu trebalo odbiti za dio koji prelazi njezin suvlasnički dio, odnosno iznos koji prelazi površinu od 68 m2, kako to prostorno (i pogrešno) prikazuje II.-tuženik.

Međutim, čak i da je tužbeni zahtjev u odnosu na ovdje tužiteljicu odbijen za iznos koji prelazi površinu od 68 m2, razliku do punog iznosa površine koju su potraživali tužitelji ne bi bilo dopušteno kompenzirati iz „površine“ koja je pripadala II. -tuženoj, već bi tužbeni zahtjev i odnosu na nju trebalo usvojiti samo u dijelu koji predstavlja 144 m2. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja iz citirane presude usvojen u cijelosti, navedeno jasno ukazuje u prilog netočnosti stava II. -tužene kojim ista želi imputirati da je svakom od tuženika trebalo oduzeti jednaki dio nekretnine, uz primarno odlučnu činjenicu da je presudom usvojen tužbeni zahtjev u odnosu na suvlasničke, dakle idealne dijelove.

Naime, kako se tužbenim zahtjevom može potraživati i idealni dio nekretnine i to u cijelosti, kao i dio postojećeg suvlasničkog dijela, u potonjem slučaju bi trebalo naznačiti (ovisno o temelju stjecanja prava) koji točno udio tužitelj potražuje u odnosu na postojeći udio aktualnog zemljišnoknjižnog suvlasnika, osim ukoliko se ne potražuju isti udjeli u odnosu na svakog postojećeg suvlasnika, a kao što je napravljeno u slučaju presude donesene u postupku pod poslovnim brojem P.1341/06. Kako u navedenom slučaju nije precizirano koliki dio (u pogledu opsega) tužitelji iz ovosudne presude donesene pod poslovnim brojem P.1341/06 potražuju od pojedinog tuženika (ovdje tužiteljice i II. -tužene) isto stanje stvari ima za posljedicu da od svakog od navedenih tuženika isti imaju pravo potraživati dio razmjeran postojećim suvlasničkim omjerima istih tuženika (tužiteljice i II. -tužene). Točnost potonjeg stava proizlazi iz elementarne logike, međutim tužiteljica orijentacije radi ukazuje na sentencu sadržanu u presudi Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž - 1195/2021-2, od 06. travnja 2022. u kojoj mjerodavna sentenca glasi: „Preostali suvlasnički dio tužitelj će moći ishoditi od nasljednika pok. K. M.. Kod ovakvog odlučivanja svi nasljednici pok. J. G., dakle tužitelji i S. I. su dovedeni u istu pravnu poziciju u kojoj kao nasljednici i trebaju biti. Tužitelji, kao sunasljednici pok. J. G. mogu isknjižiti tuženika ad1. - ad4. srazmjerno veličini njihovog suvlasničkog dijela tj. za 3/4 od 5/18 dijela, a preostali dio (3/4 od 1/18) će moći ostvariti u postupku protiv nasljednice K. M., naravno uz ispunjenje svih zakonskih pretpostavki.“ Ad.7. Dakle, da je ovosudna presuda, donesena u postupku pod poslovnim brojem P.1341/06 ispravno provedena u zemljišnim knjigama, tužene iz iste presude (ovdje tužiteljicu i II.-tuženu) je trebalo isknjižiti razmjerno veličini postojećih suvlasničkih omjera (udjela). Iako je isto tužiteljica isto već izlagala, ovdje će s ciljem fokusiranja i koncentracije, rezimirati kako je pravilna uknjižba trebala izgledati. Tužitelji iz ovosudne presude donesene u postupku pod poslovnim brojem P.1341/06 (MN i NN) su utvrđeni kao suvlasnici predmetne nekretnine, zajedno u 288/413 dijela ili 1728/2478 dijela.

Tužiteljica je bila upisana kao suvlasnica iste nekretnine, prije provođenja iste presude u zemljišnim knjigama, u 1/6 dijela ili 413/2478 dijela, dok je II. -tužena bila upisana kao suvlasnica iste nekretnine u 5/6 dijela ili 2065/2478 dijela (413/2478+2065/2478=2478/2478). Nakon što bi se tužitelji iz iste presude (MN i NN) uknjižili kao suvlasnici iste nekretnine u 1728/2478 dijela, tužiteljica i II.-tužena bi ostali suvlasnici iste nekretnine zajedno u 750/2478 dijela (2478/2478 - 1728/2478 = 750/2478). Kako je suvlasnički dio II.-tužene u odnosu na tužiteljicu pet puta veći (II.-tužena je imala izvorno 5/6, a tužiteljica 1/6), to bi posljedično II. -tužena imala biti uknjižena kao suvlasnica iste nekretnine u 625/2478 dijela, a tužiteljica u 125/2478 dijela.

Međutim, uslijed činjenice da ovosudna presuda donesena u postupku pod poslovnim brojem P.1341/06 nije ispravno provedena u zemljišnim knjigama , isto stanje ima za posljedicu da je tužiteljica u cijelosti izbrisana sa svojim suvlasničkim dijelom, dok je II.-tužena ostala uknjižna s većim suvlasničkim omjerom nego što joj to ima pripasti, odnosno II. -tužena je ostala uknjižna u 750/2478 dijela. . U odnosu na navode sadržane u odgovoru na tužbu I. -tuženog, tužiteljica smatra izlišnim iste posebno obrazlagati, budući da je ista već u samom historijatu tužbe navela zašto smatra da I.-tuženik prilikom upisa svojeg prava u zemljišne knjige nije postupao u dobroj vjeri, te je i predložila dokaze na navedenu okolnost i to kako u vidu uvida u isprave, tako i u vidu personalnih dokaznih sredstava.

5 Na ročištu od 10 studenog 2022 određena je vrijednost predmeta spora od 105.000,00 kuna obzirom na prigovor u odgovoru na tužbi.

6. Sud je u dokaznom postupku pregledao sve pravno relevantne isprave priložene u spisu te saslušao svjedoka IN, pregledao spise P.1341/06, Z. 5019/05, Z.4544/07, Z.307/20, Z.6724/20 u kojemu se nalazi priklopljen i Z.3779/19

Od ostalih saslušanja se odustalo. /tužitelj je odustao od daljnjih dokaznih prijedloga saslušanja/

6.1. Svjedok GN na saslušanju od 29. siječnja 2026. iskazuje da je pun. tužiteljice u ovoj pravnoj stvari. Zna što je predmet spora jer su on i sin od tužiteljice, EN pokušali riješiti imovinsko pravne poslove koji se tiču terase u Lapadu (predmet spora). Pogreškom zk odjela naslovnog suda pogrešno je provedena presuda Z. 4544/07, a presuda P.1341/06 na način da je tužiteljica izbrisana u cijelosti iz svoga suvlasničkog dijela, a ne srazmjerno kako je to trebalo biti. Nakon toga su on i EN kontaktirali gospodina TN koji se bavio bookingom izleta, jer je on htio koristiti tu terasu radi toga puta i on se osobno zajedno s VN 2015. našao s gospodinom F preko puta te terase i dugo su pričali, detaljno su mu objasnili vezano sve za tu nekretninu, on je shvatio za što je oštećena tužiteljice te i shvatio je da tužiteljica polaže pravo koje bi joj pripalo glede navedene nekretnine. Objasnili su mu cjelokupnu problematiku. Rekli su mu da neće raditi nikakav problem ukoliko bude plaćao i tužiteljici srazmjerno dio najamnine. On je na to pristao i oni su dogovorili 15. 000,00 kuna za jednu godinu, naknadno zna da su oni čak i zaključili Ugovor o tome te da je 2015. -2016. gospodi TN isplatio 2 puta po 15.000,00 kuna. On je s njim i EN bio na jednom na sastanku, a EN je bio još 2-3 puta sa suprugom od TN i dato mu je još novaca tako da je 2015. i 2016. isplaćena svaka po 15.000,00 kuna. U 2016. su pokrenuli prijedlog za pokretanje Zk ispravnog postupka (3.5.2016.), taj Z je zabilježen u Zk, a naknadno tijekom trajanja toga postupka PN je zaključila Ugovor sa prvotuženikom 10.11.2016., a sama PN bi po njegovom mišljenu bila nesavjesna je znala i morala znati da je proveden pogrešan upis na štetu tužiteljice, a direktor prvooptuženika je u svakom slučaju nesavjestan jer je prije zaključenja ugovora imao ugovor o najmu s tužiteljicom koji mu je 2 godine za redom platio, a oboje tuženika su u svakom slučaju nesavjesni jer postojala aktivna plomba tužiteljice.. Tužiteljica je protiv prvotuženika ili protiv TN nije siguran vodila postupak smetanja posjeda vezano za predmetnu terasu u kojem je sud zauzeo stajalište da tužiteljica i dalje može izvršavati svoj posjed i zbog toga je odbijena sa posjedovnom zaštitom jer joj prvotuženik nije onemogućio posjed.

6 .1. Iz rješenja Z-6724/2020 - ls 6 - razvidno je da se odbija prijedlog predlagatelja EN, LN i FN za ispravkom na nekretninama u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Upućuju se predlagatelji u roku od 30 dana pokrenuti parnični postupak tužbom za ispravak.

Upućuje se FN u odnosu na svoju prijavu prava vlasništva na kat. Čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u roku od 30 dana pokrenuti parnični postupak tužbom za ispravak.

Određuje se brisanje zabilježbe prijave i prijedloga za otvaranje i pokretanje ispravnog postupka i prigovora na nekretninama iz toč. I. ovog rješenja, kad protekne rok od 30 od dana dostave ovog rješenja. Zabilježba otvaranja i pokretanja ispravnog postupka brisati će se i prije proteka ovog roka ako se zamijeni zabilježbom spora

U rješenju jasno stoji da

Predmetna taraca ne predstavlja posebnu etažu zgr. 807, a niti se može smatrati posebnim dijelom nekretnine, sukladno čl. 67 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Nasuprot tome ista je dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čiju oznaku u zemljišnim knjigama i nosi. Osim toga pravno jedinstvo nekretnine podrazumijeva jedinstvo zgrade sa zemljištem te prema pravnom jedinstvu nekretnine zgrada dijelu pravnu sudbinu zemljišta na kojem leži, a ne obratno, kako to tvrde predlagatelji. (čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).

U odnosu na prijavu Hotela Park osim što iz pravomoćne presude ovog suda P - 567/11 proizlazi da je isti odbijen sa utvrđenjem prava suvlasništva 927/7 k. o. [katastarska općina], u naravi tarace, sve i da nije tako pripis tarace njegovoj etaži prethodno pretpostavlja posebni međuvlasnički sporazum te na osnovu njega izrađen etažni elaborat, a čega u konkretnom slučaju nema.

U odnosu na prijavu FN, te obzirom na činjenicu da je na predmetnom dijelu nekretnine 927/7 izvršen upis na ime treće osobe Zvir d.o.o. koja je nekretninu stekla s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišne knjige, te koja se protivi promjeni upisa, dakle nema sporazuma o ispravku pogrešnog upisa, ista se upućuje svoje pravo za ispravak upisa ostvariti podizanjem tužbe za ispravak u skladu sa čl. 135. st. 4. Zakona o zemljišnim knjigama. Obzirom na sve izneseno i nakon pregleda cjelokupne dostavljene dokumentacije ovaj sud smatra da su predlagatelji dužni dokazati svoje pravo vlasništva u parničnom postupku, te je slijedom svega gore navedenog zemljišnoknjižni sud odbio prijedlog predlagatelja za ispravkom te zainteresiranu stranku uputio u parnicu pred nadležnim sudom radi utvrđenja prava vlasništva, sve oslonom na odredbu čl. 203. st. 5 Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19 u daljnjem tekstu ZZK-a)

6. 2. Iz rješenja O-629/99 ls 10 razvidno je da se utvrđuje da naknadno pronađena imovina iza pok. ZN KN pok. G sačinjava 1/6 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Njegovoj nasljednici temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ovog suda od 23. kolovoza 1999. pod poslovnim brojem O - 629/99 iza ostavitelja raspoređuje se i naknadno pronađena imovina tako da pripada FN ud. ZN, iz [adresa], državljanka RH, supruga ostavitelja u cjelini.

6. 3. Iz presude na temelju priznanja P-1341/06 ls 12 (Z-4544/07 ) razvidno je da ovaj sud donosi presudu u pravnoj stvari tužitelja DN i NN, iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Antun Mihočević odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika ad. 1 PN rođ. FN, iz [adresa] i ad.2. FN ud. ZN, [adresa], radi utvrđenja i trpljenja, dana 30. ožujka 2007.

Utvrđuje se spram tuženica da su tužitelji suvlasnici svaki za po 144/413 dijelova čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa su tuženice dužne trpjeti da se tužitelji-temeljem ove presude-upišu s pravom suvlasništva na navedenom omjeru (omjerima) u zemljišnim knjigama toga suda, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženica.

6. 4. Iz kupoprodajnog ugovora ls 14 /Z11040/16/ između PN pok G ž. P, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], rođena **.**.1948., OI105197256, izdana od PU/Dubrovačko-neretvanske, građanka RH u svojstvu Prodavateljice, sa jedne strane, a sa druge strane, ZVIR d.o.o., Zaton, Vrh sela 125, OIB: 40908890381, MBS: [matični broj subjekta], MB: [matični broj], IBAN:

[broj bankovnog računa] zastupano po članu prave direktoru FNŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], rođen **.**.1978., građanin RH u svojstvu kupca

, zaključuju za sebe i za svoje pravne sljednike Ugovor o kupoprodaji nekretnina. Članak

I Prodavatelj je upisani vlasnik i posjednik za 125/413 dijela vlasničkog prava k. č. [katastarska čestica] zk tijelo I, z. ul. [broj ZK uloška] k.o. 999903 Gruž u naravi terasa na sjeveru površine 125m2, na adresi [adresa]. Predmetno zemljište je definirano i preglednim nacrtom ON od lipnja 2022. u kojem je izvršen i izračun u odnosu na novu izmjeru k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koju je nacrt sastavni dio ovog Ugovora. Članak

II. Prodavatelj daje i prodaje, a kupac prima i kupuje za cjelinu vlasničkog prava nekretnine opisane u čl. I. ovog ugovora za kupovinu od 50.000,00 eura protuvrijednosti kuna neto, sve kako stoji i leži sa svim pravima, pripadnostima, plodovima i priraštajima, ništa ne isključivši. Iznos kupovine kupac je isplatio u cijelosti čašom ovjere potpisa na ovom ugovoru prema srednjem tečaju HNB -a. Članak

IV. Prodavateljica ovlašćuje kupca da može zatražiti i postići uknjižbu nekretnine opisane u točki I. ovog Ugovora na svoje ime bez njegove daljnje dozvole, pitanja ili sudjelovanja, te obaviti sve poslove s tim u svezi. Slijedom toga ovlašten je dati u zalog, hipoteku ili prijenos vlasništva predmetnu nekretninu sukladno ugovorenim uvjetima Ugovora o kreditu.

6. 5. Iz priklopljenog spisa P-1341/06 razvidno je da je u istom dana 30. ožujka 2007. donesena presuda na temelju priznanja

U istom spisu je upravo tužiteljica – list spisa 8- navela da nikada nije bilo spora glede 288 metara kvadratnih predmetne nekretnine.

6. 6. Iz spisa Z-4544/07 razvidno je da je dana 30. ožujka 2007. doneseno rješenje na osnovi pravomoćne presude P-1341/06 Općinskog suda u Dubrovniku od 30. ožujka 2007., dopušta se uknjižba prava vlasništva na čest. zem [katastarska čestica] u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na UN za 144/413=864/2478 i NN za 144/413=864/2478 brisajući FN ud. ZN za 1/6 odnosno za 413/2478 dijela i brisajući PN za 1315/2478 dijela

6. 7. Iz spisa Z-307/2020 rješenjem od 14. siječnja 2020., odbija se prigovor predlagatelja kao neosnovan i potvrđuje rješenje ovog suda poslovni broj Z - 11040/2016 od 7. prosinca 2016. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu izbrisati zabilježbu prigovora. U rješenju stoji da su pravilno ispunjene prretpostavke za uknjižbu temeljem čl 108 Zakona o zemljišnjim knjigama. A rješenjem Z 11040 / 16 dopuštena je uknjižba na temelju kupoprodajnog ugovora od 10 studenog 2016 na ime Zvir d oo, za 125/413 dijela prava vlasništva predmetne nekretnine, brisajući PN u cjelosti. Navedeno rješenje je tužiteljica zaprimila 20 12 2016 Upravo u prigovoru ovdje punomoćnik iznosi identično kao u ovoj tužbi, te da je zk povrijedio prvednstvo reda , a isti prigovor je odbije.

6. 8. Iz spisa Z-6724/2020 rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, kao zemljišnoknjižni sud, rješavajući po sutkinji Jadranki Klečak u zemljišnoknjižnoj stvari predlagatelja ČN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], LN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], FN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po odvjetniku GN, [adresa], radi pokretanja i otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka na nekretninama upisanim u zk. Ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Odbija se prijedlog predlagatelja za ispravkom na nekretninama u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Upućuju se predlagatelji u roku od 30 dana pokrenuti parnični postupka tužbom za ispravak. Upućuje se FN u odnosu na svoju prijavu prava vlasništva na kat. Čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u roku od 30 dana pokrenuti parnični postupak tužbom za ispravak, Određuje se brisanje zabilježbe prijave prijedloga za otvaranje i pokretanje ispravnog postupka i prigvoora na nekretninama iz toč. I. ovog rješenja, kad protekne rok od 30 dana od dana dostave ovog rješenja. Zabilježba otvaranja i pokretanja ispravnog postupka brisati će se i prije protek ovog roka ako se zamijeni zabilježbom spora.

6. 9. Iz spisa Z-12032/16 iz rješenja od 6. prosinca 2016., na temelju izjavljenog prigovora PN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od dana 1. prosinca 2016. na rješenje Z-3590/16 od dana 26. listopada 2016., dopušta se u zk. ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zabilježba prigovora PN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od dana 1. prosinca 2016. na rješenje Z-3590/16 od dana 26. listopada na nekretninama označenim kao kat. čest. br. [katastarska čestica] zgrada upisana u zk. tijelo II. zk. Ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izgrađen ana kat. čest. broj [katastarska čestica] dvor površine 413 m2 upisana u zk. tijelo I. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. 10. Iz spisa Z-3763/19 ¸iz rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, kao zemljišnoknjižni sud, po ovlaštenom zemljišnoknjižnom referentu Anastaziji Čuić, rješavajući u zemljišnoknjižnoj stvari podnositelja prigovora Grand Hotel Park d.o.o., OIB: 23287280171, [adresa], 20000 Dubrovnik, po punomoćniku Hrvoju Tokić, odvjetniku u Dubrovniku, a radi zabilježbe prigovora i prijedloga za upis u zk. Ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], riješio je na temelju izjavljenog prigovora Grand Hotel Park d.o.o., OIB: 23287280171, [adresa], 20000 Dubrovnik, po punomoćniku Hrvoju Tokić, odvjetniku u Dubrovniku od dana 17. travnja 2019., dopušta se zabilježba prigovora Grand Hotel Park d.o.o., OIB: 23287280171, [adresa], 20000 Dubrovnik, po punomoćniku Hrvoju Tokić, odvjetniku u Dubrovniku, od dana 17. travnja 2019., na Oglas pod poslovnim brojem Z-3590/16 od dana 19. siječnja 2019., na nekretnini, i to na kat. Čest. zgr. Br. [katastarska čestica] zgrada upisana u zk. Tijelo II. Zk. Ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to poslovna prostorija u prizemlju u zgradi 807, koja obuhvaća lokal, kuhinju, ostavu, sobu i WC odnosno čitavo prizemlje zgrade, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, upisane u E-1, provedba ovog rješenja nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda.

6 10 u spisu Z 5019/05 je samo rješenje o naknadno pronađenoj imovini o 629/99

6 11. iz vlastovnice u spisu ls 40 , vlastovnica je datirana dana 3 svibnja 2005 razvidno je da je na čestici 927/7 upisani PN za 5/6 dijela i SN za 1/6 dijela ls 40

6 12 iz povijesnog zk upisa razvidan je slijed upisa na predmetnoj nekretnini. Čs 73

6 13 iz rješenja O 687/82 razvidno je da je nasljednik ĆN uIvana PN 2/3 dijela i SN 1/3 dijela u rješenje je uključena navedena nekretnina.

7Na ročištu 10 studenog 2022 zamjenik punomoćnika tužitelja navodi da se radi o pravnom pitanju, pa je dovoljno pregledati svu dokumentaciju i preklop spisa, dok punomoćnik tuženika navodi da u presudi nije određen omjer u kojem bi se brisali tuženici u tom predmetu, pa su iz tog razloga ispravno izbrisani svaki za po 144/413 dijela

Na ročištu na kojem je zakazano saslušanje stranaka punomoćnik tužitelja je odustao od navedenog dokaznog prijedloga, te svih svjedoka, te predložio saslušanje samo njega.

8Ocjenom navedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13; dalje: ZPP), utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9 Čl 150 Zakona o zemljišnim knjigama 63/19, 128/22, 155/23, 127/24 koji se primjenjuje u ovom postupku obzirom na pokretanje istog)

je propisano da nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja /brisovna tužba/ sve dok nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati ako zakonom nije drugačije određeno

Brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga a u dobroj vjere uknjižila svoje prava izvodeći ga iz uknjiženog ali neistinitoga prava prednika

Osim ako je nositelj knjižnog prava iz st 1 kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od 3 godine od kada je ta uknjižba bila zatražena.

Čl. 122 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima , NN 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 152/14, 81/15, 94/17, smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

Čl. 123 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti. Brisanje upisa iz stavka 1. ovoga članka može se zahtijevati zbog neistinosti (nevaljanosti) prednikova upisa tužbom za brisanje dok ne proteknu tri godine od kada je bio zatražen prednikov upis; ali onaj tko je o neistinitom predniku upisu bio uredno obaviješten, može zbog neistinitosti prednikova upisa zahtijevati brisanje upisa samo ako je u roku za žalbu zatražio zabilježbu da je taj upis sporan i odmah, a najkasnije u roku od 60 dana od isteka roka za žalbu, podnio tužbu protiv onih koji su osporenim upisom stekli pravo ili su na temelju njega ishodili daljnje upise u zemljišnu knjigu.

Čl .124 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stjecatelj koji je, postupajući s po0vjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis. Stjecatelj koji je, makar i postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, stjecao u dobroj vjeri, ne uživa zaštitu povjerenja u potpunost iz stavka 1. ovoga članka glede onih prava, tereta i ograničenja koji postoje na temelju zakona, a ne upisuju se u zemljišnu knjigu.

10 Tuženik ad 1 se poziva na zastaru za pokretanje ovakve tužbe

11 Kako je tužiteljica upravo rješenjem ovog suda iz 15 siječnja 2021 upućena na podnošenje ove tužbe a tužbu je pokrenula 15 veljače 2021 to nije osnovan prigovor zastare, tužiteljica je tužbu pokrenula upravo roku 30 dana koji je rok dao sud u navedenom rješenju, dakle prigovor zastare je neosnovan.

12 Sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile te tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.

13 Dakle aktivno legitimirana na podnošenje brisovne tužbe je samo osoba kojoj nevaljani upisom nezakonitom uknjižbom povrijeđeno kakvo knjižno pravo kao i aktivno legitimiran je i univerzalni sukcesor

14 Kako tužiteljica dokazuje svoj pravni interes jer je upravo kako navodi u tužbi njoj povrijeđeno knjižno pravo, to je neupitna njezina aktivna legitimacija, koju nitko i ne spori. Za dodati je da je ista upravo rješenjem ovog suda u spisu Z 6724/20 upućena parnicu

15 Tuženik ad 1, za istog sud smatra da je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige slijedom a što je uostalom i razvidno iz rješenja Z 6724/20 kojim je odbijen prijedlog za ispravak predmetnog zemljišnoknjižnog stanja potpuno je jasno da je tuženik stekao nekretninu u dobroj vjeri Tako u obrazloženju odbijanja ispravka jasno stoji:

Isti tuženik nikada nije imao razloga misliti da je ova nekretnina pripadala ikome drugome osim osobe od koje je kupljena

Dakle isti nije imao razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišne knjige nije potpuno ili točno, ili je različito od stvarnog stanja, nije imao razloga posumnjati da stvar ne pripada prodavatelju.

Upravo zakon kaže da se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo zato što nije istraživao zk stanje, Vlasništvo prednika je jedna od pretpostavki stjecanja prava vlasništva a upravo prodavatelj je bio vlasnik. Navode u svom iskazu saslušani punomoćnik kao svjedok ne dokazuje ostalim dokaznim prijedlozima

16 Za istaknuti je da u pravomoćnoj presudi P 1341/06 na temelju priznanja nije određen omjer u kojem bi se brisali tuženici na ovoj nekretnini smatra se da će isti biti izbrisani svaki za po 144 m2 , odnosno svaki za po 144/413 dijela

Dakle presudom se tražilo utvrđenje sa su tužitelji suvlasnici za po 144/413 dijela prava vlasništva predmetne nekretnine, pa su tuženici PN i FN dužni trpjeti upis tužitelja. U odgovorima se prizna 288 metara kvadratnih predmetne nekretnine.

Rješenje Z 4544/07 je upravo doneseno na temelju naveden presude dakle oba su brisana za navedene udio kako se i tražilo presudom i to 144/413 dijela prava vlasništva, dakle kako u presudi nije određen omjer na kojem bi se trebali brisati tuženici jasno je da će se brisati svaki za po 144/413 dijela

Nije manje bitno za navesti da je navedeno rješenje o uknjižbi doneseno dana 30 ožujka 2007., da ga je tužiteljica navedeno rješenje zaprimila dana 17 srpnja 2007 a sada podnosi tužbu, nije uložila pravni lijek

Međutim sud smatra da tužba nije u zastari obzirom da je tužiteljica upućena rješenjem ovog suda iz 2021 na pokretanje parnice te je u datom roku pokrenula .

Dakle presudom. P.- 1341/06 , nije određen omjer u kojem bi se brisali tuženici na ovoj nekretnini pa je svaki izbrisan za po 144 m2 , odnosno svaki za po 144/413 dijela.

Rješenjem Z.- 4544/07 od 3.7.2007 god., toga suda izvršena je uknjižba vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na ime MN i NN i to za po 144/413 dijela ( za po 864/2478 dijela ) , a brisana tužiteljica za 1/6 dijela odnosno za 413/2478 dijela (u površini od 68 m2 jer nije bila uknjižena u većem suvlasničkom udjelu ) dok je tuženica pod 2., brisana za 1315/2478 dijela ( za 220/413 dijela u površini od 220 m2 i pravilno ostala uknjižena za 125/413 dijela.

17 Glede svega navedenog odbijen je tužbeni zahtjev u točki I kao i eventualni tužbeni zahtjev, jer sud ne smatra da je ovaj upis pogrešan, protivan zakonu, upravo na temelju pregleda svih isprava, spisa, provedenih dokaza u postupku.

18 O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl 154 st 1 ZPP pa su tuženicima koji su uspjeli u postupku, priznati troškovi zastupanja po odvjetniku usklađeni s važećom odvjetničkom tarifom u skladu s vrijednosti predmeta spora, i vrijednosti boda od 2 EUR , i to sastav odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima 15. srpnja 2022., 10. studenog 2022. i 29. siječnja 2026., svaka radnja po 200 bodova, dakle 400,00 eura, uz PDV za tuženika ad.1., što iznosi 2 000 EUR, a za tuženika ad.2. bez PDV što iznosi 1600 EUR .

U Dubrovniku, 20. travnja 2026. godine

Sutkinja

Kate Ogresta Jović

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Pun tužitelja

Pun tuženika ad 1

Pun tuženice ad 2

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte