REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-992/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužiteljice ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Katarini Krvavici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKA KOVNICA NOVCA d.o.o., Sveta Nedjelja, Svetonedjeljska 2, OIB: 13018705268, zastupanog po punomoćniku Mateu Ercegu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Crnkić Gotovac & Erceg d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 25. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, dana 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu plaće u iznosu od 40.909,76 eur sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, na iznos od:

- 383,00 eur tekućim od 16. siječnja 2017. pa do isplate,

- 1.380,13 eur tekućim od 16. veljače 2017. pa do isplate,

- 1.380,13 eur tekućim od 16. ožujka 2017. pa do isplate,

- 1.380,13 eur tekućim od 16. travnja 2017. pa do isplate,

- 1.380,13 eur tekućim od 16. svibnja 2017. pa do isplate,

- 1.380,13 eur tekućim od 16. lipnja 2017. pa do isplate,

- 1.380,13 eur tekućim od 16. srpnja 2017. pa do isplate,

- 1.380,13 eur tekućim od 16. kolovoza 2017. pa do isplate,

- 1.380,13 eur tekućim od 16. rujna 2017. pa do isplate,

- 1.380,13 eur tekućim od 16. listopada 2017. pa do isplate,

- 1.380,13 eur tekućim od 16. studenog 2017. pa do isplate,

- 836,63 eur tekućim od 16. prosinca 2017. pa do isplate,

- 844,06 eur tekućim od 16. siječnja 2018. pa do isplate,

- 1.192,16 eur tekućim od 16. veljače 2018. pa do isplate,

- 1.192,16 eur tekućim od 16. ožujka 2018. pa do isplate,

- 1.192,16 eur tekućim od 16. travnja 2018. pa do isplate,

- 1.192,16 eur tekućim od 16. svibnja 2018. pa do isplate,

- 1.192,16 eur tekućim od 16. lipnja 2018. pa do isplate,

- 1.192,16 eur tekućim od 16. srpnja 2018. pa do isplate,

- 1.192,16 eur tekućim od 16. kolovoza 2018. pa do isplate,

- 1.192,16 eur tekućim od 16. rujna 2018. pa do isplate,

- 1.192,16 eur tekućim od 16. listopada 2018. pa do isplate,

- 1.192,16 eur tekućim od 16. studenog 2018. pa do isplate,

- 1.316,92 eur tekućim od 16. prosinca 2018. pa do isplate,

- 1.324,78 eur tekućim od 16. siječnja 2019. pa do isplate,

- 1.294,77 eur tekućim od 16. veljače 2019. pa do isplate,

- 1.294,77 eur tekućim od 16. ožujka 2019. pa do isplate,

- 1.294,77 eur tekućim od 16. travnja 2019. pa do isplate,

- 1.294,77 eur tekućim od 16. svibnja 2019. pa do isplate,

- 1.294,77 eur tekućim od 16. lipnja 2019. pa do isplate,

- 1.294,77 eur tekućim od 16. srpnja 2019. pa do isplate,

- 1.294,77 eur tekućim od 16. kolovoza 2019. pa do isplate,

- 1.294,77 eur tekućim od 16. rujna 2019. pa do isplate,

- 117,71 eur tekućim od 16. listopada 2019. pa do isplate,

po stopi koja se, do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke II. izreke.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

„2. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos neoporezivih primitaka u sveukupnom iznosi od 995,43 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od

- 331,81 eura teku od 15. prosinca 2017.,

- 331,81eura teku od 15. prosinca 2018.,

- 331,81eura teku od 15. lipnja 2019. pa do isplate, i to do 31.12.2022.g. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 01.01.2023.g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos na ime jubilarne nagrade u sveukupnom iznosu od 927,14 EUR eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 16. prosinca 2017. godine pa do isplate, i to do 31.12.2022.g. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 01.01.2023.g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici na ime neisplaćenog iznosa otpremnine u sveukupnom iznosu od 6.953,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 16. listopada 2019. godine pa do isplate, i to do 31.12.2022.g. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 01.01.2023.g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 8.674,31 eur sa zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 125,00 eur sa zatraženim kamatama.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 24.552,70 eur sa zatraženim kamatama.

VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 27.621,79 eur sa zatraženim kamatama.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-16/18 od 21. ožujka 2019. utvrđeno da je nedopuštena i ništetna Obavijest o prestanku Ugovora o radu i Ugovora o pravima i obvezama članice Uprave, ur. br.: 16-INK-000514 od 1.12.2016. (dalje u tekstu: Obavijest), kojom je tuženik tvrdio da joj je istekao mandat članice Uprave te joj je time prestao i radni odnos, i naložio tuženiku vratiti ju u radni odnos kod tuženika. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj GžR- 106/2019 od 18. lipnja 2019. Tuženik joj u razdoblju od donošenja Obavijesti pa do njezinog odlaska u starosnu mirovinu dana 3. rujna 2019. nije isplatio naknade plaća, regrese, božićnice, uskrsnice i nagradu za navršene godine radnog staža, niti joj je isplatio otpremninu zbog odlaska u mirovinu. Smatra da za razdoblje od 1. prosinca 2016. pa do 31. listopada 2017. ima pravo na naknadu plaće prema koeficijentu 5,00 za radno mjesto financijski rukovoditelj, a za razdoblje od 1. studenog 2017. pa do 3. rujna 2019. prema koeficijentu 4,00 za radno mjesto voditelja računovodstva. Njezina plaća za posljednja tri mjeseca je iznosila 2.317,87 eur. Stoga, na temelju čl. 95. Zakona o radu konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 20. siječnja 2026. predlaže sudu naložiti tuženiku na ime naknade plaće za razdoblje od 1. prosinca 2016. pa do odlaska u mirovinu 2. rujna 2019. isplatiti joj iznos od 40.909,76 eur s pripadajućim kamatama, na ime neoporezivih primitaka iznos od 995,43 eur s pripadajućim kamatama, na ime jubilarne nagrade iznos od 927,14 eur s pripadajućim kamatama i na ime otpremnine iznos od 6.953,61 eur s pripadajućim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Dana 1. srpnja 2020. stupio je na snagu Ugovor o podjeli s preuzimanjem društva kapitala sklopljen između društva Hrvatski novčarski zavod d.o.o., kao podijeljenog društva, te društva Agencija za komercijalnu djelatnost d.o.o. (dalje u tekstu: AKD d.o.o.), kao društva preuzimatelja, a kojim ugovorom se dijele imovina i obveze podijeljenog društva te u utvrđenom dijelu prenose na društvo preuzimatelja (sveopće pravno sljedništvo), a što uključuje i sva prava i obveze povezane sa odnosom prema tužiteljici i vođenjem ovog radnog spora. Odlukom Skupštine društva Hrvatski novčarski zavod d.o.o. od 15. lipnja 2020. godine određeno je preuzimanje dijela imovine tog društva koje se dijeli, a ne prestaje, na već postojeće društvo AKD d.o.o. Predmetna statusna promjena (odvajanje s preuzimanjem) upisana je u registar Trgovačkog suda u Zagrebu Rješenjima posl. br. Tt-20/13723-3 i Tt-20/13724-2 od dana 1. srpnja 2020. Sukladno navedenom, pasivno legitimiranim smatra se AKD d.o.o., a ne tuženik. Kako tužiteljica presudom nije vraćena na mjesto članice Uprave, već na druge odgovarajuće poslove, to je potpuno neosnovan njezin zahtjev da joj se isplate naknade plaće prema prosjeku plaća koje je primala za vrijeme dok je obnašala funkciju članice Uprave. Prema njegovoj sistematizaciji, radno mjesto koje je na dan 1. prosinca 2016. moglo odgovarati uvjetima stručne spreme tužiteljice bilo je radno mjesto komercijaliste s koeficijentom 3,80, koje radno mjesto je 1. siječnja 2018. postalo radno mjesto prodajni predstavnik s koeficijentom 3,00 (danas 3,70). Tužiteljica nema pravo zahtijevati da ju sud vrati u bolju, odnosno, povoljniju poziciju od one u kojoj bi bila u slučaju da nije bilo spornog prestanka radnog odnosa. Dodatno, ističe da je tužiteljici po prestanku radnog odnosa isplatio bruto iznos od 53.162,13 kuna na ime naknade zbog zabrane natjecanja, a za koji iznos mora biti umanjen, jer se radi o iznosu isplaćenom po osnovi koja je naknadno otpala. Tužiteljici kao radnici kojoj je radni odnos prestao ispunjenjem uvjeta iz čl. 112. stavka 1. točke 6. Zakona o radu (navršenjem 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža) ne pripada pravo na otpremninu. Također, niti jednom odredbom zakona, ili drugog propisa nije predviđena njegova obveza da radniku isplati jubilarnu nagradu za radni staž, napose ne za ukupni radni staž. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra, Ugovor o radu i Ugovor o pravima i obvezama članice Uprave od 28. studenog 2012., Obavijest o prestanku Ugovora o radu i Ugovora o pravima i obvezama članice Uprave od 1. prosinca 2016., presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj

Pr-16/2018-19

od

21.

ožujka

2019.,

presudu

Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž R-106/2019-3 od 18. lipnja 2019., potvrdu HZMO-a od 5. prosinca 2016., Dopis tužiteljice od 14. studenog 2019., dokumentaciju iz Središnjeg registra osiguranika, dokumentaciju, izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu, Izvadak iz Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova i zadatka tuženika od 25. kolovoza 2006., Izvadak iz Pravilnika o plaćama i drugim primanjima zaposlenika iz 1996., Izvadak iz Pravilnika o radu 21. ožujka 2011., Odluke o vrijednosti boda, Izvadak iz Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova i zadataka tuženika od 1. studenog 2017., obračunsku ispravu za veljaču 2017., Presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revg- 151/2020-2 od 6. rujna 2023., Pravilnik o plaćama i drugim primanjima zaposlenika iz 1996., Pravilnik o radu od 21. ožujka 2011., Odluku o Pravilniku o radu i Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova i zadataka kod tuženika od 9. listopada 2017., Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova i zadataka tuženika od 1. studenog 2017., Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova i zadataka tuženika od 25. kolovoza 2006., Ugovor o podjeli s preuzimanjem društva kapitala od 15. lipnja 2020., Pravilnik o radu tuženika od 1. studenog 2017., Pravilnik o radu tuženika od 25. rujna 2018., Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova i zadataka tuženika od 25. rujna 2018., Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova i zadataka tuženika od 21. studenog 2017., Potvrdu HZMO-a od 28. veljače 2025., Podatke Porezne uprave te je provedeno financijsko vještačenje.

4. Uvidom u Ugovor o radu i Ugovor o pravima i obvezama članice Uprave od 28. studeno 2012. (dalje u tekstu: Ugovor, list 27-31 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica kod tuženika od 1. prosinca 2012. zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme s time da je od 20. studenog 2012. imenovana članicom Uprave na razdoblje od 4 godine (čl. 1.). Člankom 4. st. 1. Ugovora tuženik se obvezao tužiteljici za poslove članice Uprave isplaćivati mjesečnu bruto plaću u iznosu od 24.500,00 kn, uz uvećanje za 0,5% za svaku godinu radnog staža. Sukladno čl. 5. tužiteljica kao članica Uprave ima pravo i na druga primanja i naknade koja nisu utvrđena ovim ugovorom, pod uvjetima i na način utvrđen odredbama Zakona i općih akata tuženika koji se primjenjuju na druge zaposlenike društva.

5. Člankom 12. st. 1. Ugovora ugovoreno je da se opozivom članice Uprave prije isteka mandata, ili ostavkom članice Uprave ugovor raskida, ali članici Uprave time ne prestaje automatski radni odnos u društvu. Sukladno čl. 12. st. 5. Ugovora u slučaju opoziva članice Uprave prije isteka mandata tuženik će istoj ponuditi sklapanje novog ugovora na neodređeno vrijeme za poslove koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima. Sukladno čl. 12. st. 6. Ugovora ukoliko društvo ne može tužiteljici ponuditi sklapanje novog ugovora o radu sukladno st. 5., ili ako članica Uprave ne prihvati sklapanje ugovora o radu iz st. 5., tužiteljica ima pravo na bruto otpremninu u iznosu od 3 posljednje mjesečne plaće.

6. Uvidom u Obavijest (list 32 spisa) utvrđeno je da se tužiteljicu obavještava da je s danom 30. studenog 2016., kao danom isteka mandata članice Uprave sukladno čl. 2. st. 1. Ugovora o radu i Ugovora o pravima i obvezama članice Uprave, prestao ugovor o radu istekom vremena na koji je isti ugovor o radu sklopljen. Tuženik je obavijestio tužiteljicu kako odustaje od ugovorne zabrane natjecanja iz čl. 7. st. 3. ugovora o radu.

7. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-16/2018-19 od 21. ožujka 2019. (list 40-45 spisa) utvrđeno je da je nedopuštena i ništetna Obavijest o prestanku Ugovora o radu i Ugovora o pravima i obvezama članice Uprave od 1. prosinca 2016. te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, naloženo je tuženiku vratiti tužiteljicu u radni odnos kod tuženika na neodređeno vrijeme na odgovarajuće radno mjesto sukladno stručnoj spremi tužiteljice. Navedena presuda potvrđena je presudom Županjskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R- 106/2019-3 od 18. lipnja 2019., osim u dijelu u točki 1. izreke u kojem je utvrđeno da je nedopuštena i ništetna Obavijest o prestanku Ugovora o pravima i obvezama članice Uprave, a u kojem dijelu je odbijen tužbeni zahtjev.

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica 3. rujna 2019. otišla u starosnu mirovinu, jer je navršila 65 godina života.

9. Među strankama je sporno pravo tužiteljice na naknadu plaće za razdoblje od 1. prosinca 2016. pa do 2. rujna 2016., pravo tužiteljice na isplatu božićnice, uskrsnice i jubilarne nagrade za navedeno razdoblje te pravo tužiteljice na isplatu otpremnine zbog odlaska u mirovinu.

10. Odlukom Skupštine društva Hrvatski novčarski zavod d.o.o. (raniji naziv tuženika) od 15. lipnja 2020. određeno je preuzimanje dijela imovine društva Hrvatski novčarski zavod d.o.o., koje se dijeli, a ne prestaje, na već postojeće društvo Agencija za komercijalnu djelatnost d.o.o. Navedena statusna promjena "podjela subjekta upisa odvajanje sa preuzimanjem" provedena je 1. srpnja 2020. kada je stupio na snagu Ugovor o podjeli s preuzimanjem društva kapitala sklopljen između društva Hrvatski novčarski zavod d.o.o., kao podijeljenog društva, te društva Agencija za komercijalnu djelatnost d.o.o., kao društva preuzimatelj, a kojim ugovorom se dijele imovina i obveze podijeljenog društva te u utvrđenom dijelu prenose na društvo preuzimatelja.

11. Budući da tužiteljica nije navedena u Popisu radnika koje AKD d.o.o. kao društvo preuzimatelj preuzima od tuženika (Prilog VIII Ugovora o podjeli s preuzimanjem društva od 1. srpnja 2020.), za zaključiti je da AKD d.o.o. nije preuzeo prava i obveze u odnosu i na tužiteljicu koja je bila radnica tuženika. Stoga, nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika.

12. Odredbom čl. 95. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14. i 127/17., dalje u tekstu: ZR-a) propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje zaposlenik nije odgovoran. Ako Zakonom o radu ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca (čl. 95. st. 5. ZR-a).

13. Pravo tužiteljice na predmetnu plaću treba sagledati kroz njezin ugovor o radu koji je sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 8. st. 1. ZR-a, obvezivao i stvarao učinke svojim sadržajem za cjelokupno utuženo razdoblje. Budući da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje (čl. 9. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje u tekstu: ZOO-a), tužiteljica ima pravo tražiti ispunjenje ugovora i isplatu plaće prema tom ugovoru.

14. Imajući u vidu prethodno citirane odredbe, kao i činjenicu da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-16/2018- 19 od 21. ožujka 2019. (list 40-45 spisa) utvrđeno da je nedopuštena i ništetna Obavijest o prestanku Ugovora o radu i Ugovora o pravima i obvezama članice uprave od 1. prosinca 2016., da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao i da je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu u radni odnos kod tuženika na neodređeno vrijeme na odgovarajuće radno mjesto sukladno stručnoj spremi tužiteljice, tuženik je obvezan tužiteljici glede primanja omogućiti položaj koji bi imala da joj svojstvo radnice njegovom krivnjom nije niti prestalo.

15. Sukladno čl. 12. st. 1. i 5. Ugovora tuženik je 1. prosinca 2016., kao dana kada je tužiteljici istekao mandat članice Uprave, umjesto donošenja nedopuštene Obavijesti, tužiteljici bio dužan ponuditi sklapanje novog ugovora na neodređeno vrijeme za poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima, a što je propustio učiniti.

16. Tužiteljica smatra da joj pripada pravo na naknadu plaće za radno mjesto financijski rukovoditelj, odnosno voditelj računovodstva, jer je u trenutku donošenja Obavijesti imala VSS, ekonomsku struku i 5 godina iskustva na tim poslovima.

17. Prema čl. 3. Pravilnika u unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova i zadatka tuženika od 25. kolovoza 2006. pod financijsko-knjigovodstvene poslove spada radno mjesto financijski rukovoditelj (koeficijent 5,00). Financijski rukovoditelj vodi financijsko-knjigovodstvene poslove; kontira poslovnu dokumentaciju; prati financijsko-računovodstvene propise; sastavlja mjesečne knjigovodstvene izvještaje, periodične obračune i završni račun društva; izrađuje analize, izvještaje i informacije o financijskom poslovanju; obavlja poslove vezane za financiranje investicijskih ulaganja i investicijskog održavanja; vodi brigu o poslovima fakturiranja i naplate potraživanja te plaćanja dobavljačima u zakonskim rokovima; obavlja i druge poslove po nalogu uprave društva. Uvjeti za zasnivanje radnog odnosa su: VSS ekonomskog smjera, 5 godina radnog iskustva na financijsko-knjigovodstvenim poslovima i poznavanje rada na PC-u.

18. Navedeni pravilnik bio je na snazi do stupanja na snagu Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova tuženika od 1. studenog 2017. prema kojem pravilniku radno mjesto financijskog rukovoditelja više ne postoji, ali je ustrojeno radno mjesto voditelja računovodstva (koeficijent 4,00). Voditelj računovodstva upravlja radom odjela; vodi financijsko-knjigovodstvene poslove; kontira poslovnu dokumentaciju; prati financijsko računovodstvene propise; sastavlja mjesečne knjigovodstvene izvještaje, periodične obračune i završni račun društva, izrađuje analize, izvještaje i informacije o financijskom poslovanju; vodi brigu o poslovima fakturiranja i naplate potraživanja te plaćanje dobavljačima u zakonskim ili ugovorenim rokovima; obavlja i druge poslove po nalogu uprave društva. Uvjeti za zasnivanje radnog odnosa su: VSS ekonomskog smjera, 5 godina radnog iskustva na financijsko- knjigovodstvenim poslovima, dobro znanje engleskog jezika i poznavanje rada na PC- u.

19. Radno mjesto voditelj računovodstva bilo je ustrojeno i Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova i zadataka društva od 1. svibnja 2018., 25. rujna 2018., 10. listopada 2018. i 20. studenog 2018., s tim da je koeficijent za navedeno radno mjesto promijenjen na 4,10.

20. Tuženik, pak, smatra da je odgovarajuće radno mjesto za tužiteljicu komercijalist, odnosno prodajni predstavnik.

21. Radno mjesto komercijalist (koeficijent 3,80) bilo je ustrojeno Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova i zadatka tuženika od 25. kolovoza 2006. Komercijalist pronalazi poslove kovanja prigodnog kovanog novca i medalja; izrađuje kalkulaciju; priprema Ugovor s poznatim kupcem; kompletira dokumentaciju i ishodi odobrenje za izdavanje medalja od Hrvatske narodne banke Državnog zavoda za mjeriteljstvo te osigurava ovjerene certifikate za proizvodnju; organizira promidžbu vlastitih proizvoda društva; prodaje proizvode društva na domaćem i ino tržištu; osigurava sredstava plaćanja i brine se o naplati prodanih proizvoda; ugovara i organizira komisionu prodaju preko srodnih društava i organizacija; obavlja i druge poslove po nalogu uprave društva. Uvjeti za zasnivanje radnog odnosa su: VSS ekonomskog smjera, znanje engleskog jezika, 3 godine radnog iskustva na komercijalnim poslovima i poznavanje rada na PC-u.

22. Navedeno radno mjesto ukinuto je Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova tuženika od 1. studenog 2017. te je istim pravilnikom ustrojeno radno mjesto prodajni predstavnik (koeficijent 3,00). Prodajni predstavnik pronalazi poslove kovanja prigodnog kovanog novca, medalja, reklamnih registarskih pločica i drugih proizvoda i usluga iz domene poslovanja društva; izrađuje kalkulaciju, priprema ugovor sa poznatim kupcem; kompletira dokumentaciju i pribavlja odobrenje za izdavanje medalja od Hrvatske narodne banke i Državnog zavoda za mjeriteljstvo te osigurava ovjerene certifikate za proizvodnju; sudjeluje u promidžbi vlastitih proizvoda društva; u suradnji sa procesima proizvodnje osmišljava nove komercijalne proizvode i usluge; prodaje proizvode društva na domaćem i ino tržištu, osigurava sredstava plaćanja i brine se o naplati prodanih proizvoda; ugovara i organizira komisionu prodaju preko srodnih društava i organizacija; izrađuje potrebne izvještajne i analitičke dokumente; po potrebi radi u maloprodaji; obavlja i druge poslove po nalogu rukovoditelja ili uprave društva. Uvjeti za zasnivanje radnog odnosa su SSS/VŠS/VSS, odlično znanje engleskog jezika, 3 godine radnog iskustva na komercijalnim poslovima, poznavanje rada na PC-u i vozačka dozvola B kategorije. Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova i zadataka društva od 1. svibnja 2018., 25. rujna 2018., 10. listopada 2018. i 20. studenog 2018. promijenjen je koeficijent za navedeno radno mjesto (3,10 i 3,70).

23. Tužiteljica je u trenutku donošenja Obavijesti imala VSS ekonomskog smjera, 5 godina radnog iskustva na financijsko-knjigovodstvenim poslovima, dobro znanje engleskog jezika i poznavanje rada na PC-u iz čega proizlazi da je udovoljavala uvjetima radnog mjesta financijskog rukovoditelja, odnosno voditelja računovodstva. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da je tužitelja bila članica Uprave, logično je za zaključiti da je radno mjesto financijskog rukovoditelja, odnosno voditelja računovodstva odgovarajuće radno mjesto koje je tuženik sukladno stručnoj spremi trebao ponuditi tužiteljici.

24. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da je radno mjesto komercijalist, odnosno prodajni predstavnik, odgovarajuće radno mjesto za tužiteljicu. To ne samo stoga što kao uvjet za obavljanje navedenih poslova nije propisana stručna sprema tužiteljice (VSS ekonomskog smjera), nego SSS/VŠS/VSS bilo koje struke, već i zbog toga što isti poslovi uključuju komercijalne poslove i rad u prodaji koje tužiteljica prethodno nije radila.

25. Zbog svega navedenog, za zaključiti je da tužiteljici na temelju čl. 95. st. 3. i 5. ZR-a pripada naknada plaća i to za razdoblje od 1. prosinca 2016. pa do 31. listopada 2017. primjenom koeficijenta 5,00 za radno mjesto financijskog rukovoditelja, a od 1. studenog 2017. pa do 3. rujna 2019. primjenom koeficijenta 4,00 za radno mjesto voditelja računovodstva.

26. Dopunskim nalazom i mišljenjem ĐN od 27. prosinca 2025., a na temelju Ugovora, važećih Pravilnika, Odluke o vrijednosti boda i Potvrda Porezne uprave o visini dohotka i primitaka, utvrđeno je da potraživanje tužiteljice s naslova neisplaćene plaće za razdoblje od 1. prosinca 2016. pa do 31. listopada 2017. primjenom koeficijenta 5,00 za radno mjesto financijski rukovoditelj, a od 1. studenog 2017. pa do 3. rujna 2019. primjenom koeficijenata 4,00 za radno mjesto voditelja računovodstva umanjeno za ostvarena primanja u utuženom razdoblju ukupno iznosi 40.909,76 eur bruto.

27. Navedenom nalazu i mišljenju stranke nisu prigovarale, a budući je izrađen stručno, objektivno, sukladno priloženoj dokumentaciji i relevantnim propisima kako je to prethodno obrazloženo, sud je isti prihvatio u cijelosti.

28. Tužiteljica je visinu tužbenog zahtjeva u pogledu naknade plaće uredila sukladno prethodno navedenoj varijanti izračuna iz Dopunskog nalaza i mišljenja Vatroslava Zovko od 27. prosinca 2015.

29. Slijedom navedenog, valjalo je usvojiti zahtjev tužiteljice za isplatom naknade plaće za razdoblje od 1. prosinca 2016., kao dana nedopuštenog prestanka radnog odnosa, pa do 3. rujna 2019., kao dana odlaska u mirovinu, u bruto iznosu od 40.909,76 eur, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

30. Tuženik tvrdi da navedenu naknadu plaće treba umanjiti za iznos od 7.055,83 eur (53.162,13 kuna) koji iznos je tužiteljici isplatio na ime naknade zbog zabrane natjecanja.

31. Osim što je priložio Obračunsku ispravu za veljaču 2017. iz koje proizlazi da je tužiteljici na ime naknade za tržišnu utakmicu obračunao iznos od 53.162,13 kuna, tuženik tijekom postupka nije dokazao da je navedenu naknadu tužiteljici i isplatio. Stoga, nije u pravu tuženik kada tvrdi da dosuđeni iznos na ime naknade plaće treba umanjiti za iznos od 7.055,83 eur (53.162,13 kuna).

32. Na dosuđene iznose iz točke I. izreke presude tužiteljici pripadaju zatezne kamate temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, a iste sukladno odredbi čl. 92. st. 4. ZR- a teku od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

33. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007. KLASA: 410-01-07-01/632, URBROJ: 513-07- 21-01/07-2), dok su zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužiteljici dosuđene zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke presude. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

34. Člankom 42. Pravilnika o radu tuženika od 1. studenog 2017. propisano je da poslodavac može, prema svojoj diskrecijskoj odluci, a posebno uzimanjem u obzir svog financijskog stanja, radniku isplatiti jubilarnu nagradu za neprekidni rad kod poslodavca i to u odgovarajućem postotku od prosječne mjesečne plaće isplaćene tom radniku u mjesecu prije stjecanja uvjeta za isplatu iste, između ostalog za 5 godina jubilarnu nagradu u visini 40% takve plaće.

35. Člankom 43. st. 1. toč. 1., 2. i 5. Pravilnika o radu tuženika od 1. studenog 2017. propisano je da poslodavac može, prema svojoj diskrecijskoj odluci i posebno uzimanjem u obzir svog financijskog stanja, radniku isplatiti božićnicu – prigodni dar u naravi u vrijednosti maksimalnog neoporezivog iznosa:, božićnicu prigodnu novčanu nagradu i naknadu za Uskrs.

36. Člankom 42. Pravilnika o radu tuženika od 25. rujna 2018. propisano je da poslodavac može, prema svojoj diskrecijskoj odluci, a posebno uzimanjem u obzir svog financijskog stanja, radniku isplatiti jubilarnu nagradu za neprekidni rad kod poslodavca i to u odgovarajućem postotku od prosječne mjesečne plaće isplaćene tom radniku u mjesecu prije stjecanja uvjeta za isplatu iste, između ostalog za 5 godina jubilarnu nagradu u visini 40% takve plaće.

37. Člankom 43. st. 1. toč. 1., 2. i 5. Pravilnika o radu tuženika od 25. rujna 2018. propisano je da poslodavac može, prema svojoj diskrecijskoj odluci i posebno uzimanjem u obzir svog financijskog stanja, radniku isplatiti božićnicu – prigodni dar u naravi u vrijednosti maksimalnog neoporezivog iznosa:, božićnicu prigodnu novčanu nagradu, toč. 5. naknadu za Uskrs.

38. Iz prethodno citiranih odredbi čl. 42. i 43. Pravilnika o radu tuženika od 1. studenog 2017., i čl. 42. i 43. Pravilnika o radu tuženika od 25. rujna 2018. proizlazi da pravo na božićnicu, naknadu za Uskrs i jubilarnu nagradu radnika ovisi o diskrecijskoj ocjeni tuženika i njegovom financijskom stanju. Tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je u utuženim godinama (2017., 2018. i 2019.) tuženik donio odluke o isplati predmetnih naknada, niti je dokazala da su iste naknade isplaćivane i drugim radnicima.

39. Tužiteljica je 3. rujna 2016. stekla uvjete za starosnu mirovinu, slijedom čega se za odlučivanje o njezinom pravu na otpremninu ima primijeniti članak 41. Pravilnika o radu tuženika od 25. rujna 2018. kojim je propisano da u slučaju prestanka radnog odnosa radnika kod poslodavca radi odlaska u mirovinu poslodavac može radniku isplatiti otpremninu u visini do najviše tri prosječne bruto plaće tog radnika ostvarene u prethodna tri mjeseca.

40. Proizlazi, dakle, da pravo na isplatu otpremnine iz čl. 41. Pravilnika o radu tuženika od 25. rujna 2018. također ovisi o diskrecijskoj ocjeni tuženika. Tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je tuženik uobičajeno i drugim radnicima u utuženom razdoblju u slučaju prestanka njihovog radnog odnosa radi odlaska u mirovinu isplaćivao otpremninu.

41. Nije u pravu tužiteljica ni kada tvrdi da joj pravo na isplatu otpremnine pripada na temelju čl. 12. st. 6. Ugovora, jer bi prema navedenom članku tužiteljica imala pravo na bruto otpremninu u iznosu od 3 posljednje mjesečne plaće u slučaju nemogućnosti ponude novog ugovora o radu, ili neprihvaćanja istog od strane tužiteljice, a što ovdje nije slučaj.

42. Iz svega navedenog proizlazi da nije osnovan zahtjev tužiteljice za isplatom neoporezivih primitaka u iznosu od 995,43 eur sa zatraženim kamatama, zahtjev za isplatom jubilarne nagrade u iznosu od 927,14 eur sa zatraženim kamatama, kao i zahtjev za isplatom otpremnine u iznosu od 6.953,61 eur sa zatraženim kamatama, pa su isti zahtjevi odbijeni kao pod točkom III. izreke presude.

43. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP- a) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., u daljnjem dijelu teksta: OT/23). Prema čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

44. Tužiteljici su kao potrebni priznati troškovi sastava tužbe (500 bodova prema Tbr. 7/1 OT/23), sastava podnesaka od 8. veljače 2024., 10. ožujka 2025., 9. rujna 2025. i 20. siječnja 2026. (po 500 bodova prema Tbr. 8/1 OT/23) i pristupa na ročište 15. veljače 2024., 27. veljače 2025., 31. ožujka 2025., 5. studenog 2025. i 25. ožujka 2026. (po 500 bodova prema Tbr. 9/1 OT/23) što uz vrijednost boda od 2,00 eur i poreza na dodanu vrijednost od 25% iznosi 12.500,00 eur.

45. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podneska od 27. svibnja 2025., jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

46. Tužiteljica je uspjela u sporu u omjeru od 82,17%, a tuženik 17,83%. Uvažavajući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a prema kojoj se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, sud je ocijenio da je tuženik dužan tužiteljici u omjeru od 64,34% naknaditi troškove. Navedeno odgovara iznosu od 8.042,50 eur, kojem iznosu je valjalo pribrojati i troškove vještačenja u iznosu od 631,81 eur. Stoga je valjalo naložiti tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 8.674,31 eur zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO), pa je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

47. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 125,00 eur sa zatraženim kamatama odbijen je kao pod točkom V.izreke.

48. Tužiteljica je podnescima od 9. rujna 2025. i 20. siječnja 2026. uredila tužbeni zahtjev, a sve sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Budući da za odlučivanje o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu nisu nastali posebni troškovi u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, niti su se u odnosu na odlučivanje o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu izvodili posebni dokazi, zahtjev tuženika za naknadom troškova u iznosu od 24.552,70 eur postavljenim u troškovniku predanom na ročištu 5. studenog 2025. (list 433. spisa), kao i zahtjev tuženika za naknadom troškova u iznosu od 27.621,79 eur postavljenim u troškovniku predanom na ročištu 25. ožujka 2026. (list 455. spisa), valjalo je odbiti u cijelosti kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao pod točkom VI. i VII. izreke presude.

49. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 20. travnja 2026.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. pun tužiteljice

2. pun tuženika