REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Đ 5

Poslovni broj: Us I-2440/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Auto – Hrvatska d. o. o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 62750394385, zastupan po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j. t. d., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Poreča, Obala maršala Tita 5, OIB: 41303906494, radi potpunog izvlaštenja, 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni prijedlog tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-02/24-01/201, URBROJ: 514-04-03- 01-01/08-25-02 od 17. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć, KLASA: UP/I-943- 04/21-01/552, URBROJ: 2163-24-02/7-24-56 od 9. veljače 2024., kojim rješenjem je u točkom 1. utvrđeno da se korisniku izvlaštenja Gradu Poreč određuje obveza naknade troškova pravnog zastupanja vlasnika nekretnine ovdje tužitelja, nastalih u upravnoj stvari potpunog izvlaštenja u ukupnom iznosu od 1.625,00 eura. Točkom 2. izreke je utvrđeno da je naknadu iz točke 1. korisnik izvlaštenja je dužan platiti Auto-Hrvatska d. o. o. na račun vlasnika.

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je rješenjem tuženika od 17. listopada 2025. godine riješeno: „Obzirom da je u konkretnom slučaju izvlaštenik za zastupanje odabrao opunomoćenika- odvjetnike iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d., čije sjedište pisarnice je u Rijeci, dok se prvostupanjski postupak vodio na području nadležnosti Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko- pravne poslove i pravnu pomoć, to proizlazi da putni trošak odabranog opunomoćenika izvan sjedišta prvostupanjskog tijela nedvojbeno treba pasti na teret samog izvlaštenika, jer je za zastupanje mogao angažirati odvjetnika sa sjedištem pisarnice na području prvostupanjskog tijela.“ Članak 9. stavak 1. Zakona o odvjetništvu da propisuje da je odvjetnik dužan pružiti pravnu pomoć stranci koja mu se obrati, a smije je uskratiti samo zbog razloga propisanih zakonom, Statutom Hrvatske odvjetničke komore ili Kodeksom odvjetničke etike. Nameće se pitanje bi li, prema shvaćanju iz osporenog rješenja, odvjetnik bio dužan odbiti pružiti pravnu pomoć samo zato što postoji mogućnost da bi upravno tijelo ili sud naknadno ocijenilo kako stranka „nije trebala“ angažirati upravo tog odvjetnika, nego nekog drugog, prema kriteriju geografske blizine. Takav zaključak vodio bi do pravno nesuvislog i nedopustivog rezultata: odvjetnik bi bio prisiljen postupati protivno vlastitoj zakonskoj obvezi pružanja pravne pomoći, kako bi izbjegao negativne posljedice za stranku, dok bi stranka istodobno bila faktično lišena ustavom zajamčenog prava na slobodan izbor zastupnika. Neosnovan da je stoga zaključak drugostupanjskog tijela da putni troškovi odvjetnika ne mogu teretiti protivnu stranu samo zato što odvjetnik ima sjedište pisarnice izvan područja na kojem se vodio predmetni postupak. Takvo stajalište protivi se temeljnim načelima hrvatskog pravnog poretka, osobito ustavnom pravu stranke na slobodan izbor odvjetnika. Člankom 29. Ustava Republike Hrvatske zajamčeno je pravo na pravično suđenje, a sastavni dio tog prava jest i mogućnost da stranka slobodno izabere osobu koja će je zastupati u postupku. Ograničavanje tog izbora na odvjetnike koji imaju pisarnicu isključivo na području određenog tijela, kako implicira osporeno rješenje, predstavlja nedopušteno i neosnovano zadiranje u to ustavno pravo. Sukladno članku 27. Ustava Republike Hrvatske odvjetništvo kao samostalna i neovisna služba osigurava svakome pravnu pomoć, u skladu sa zakonom. Nadalje, takvo ograničenje da nema uporište ni u jednoj zakonskoj odredbi. Zakon o odvjetništvu da nigdje ne uvodi teritorijalna ograničenja u pružanju pravne pomoći, niti dopušta da upravno ili sudbeno tijelo retroaktivno ocjenjuje „primjerenost“ angažiranja odvjetnika prema geografskom kriteriju. Samim time, takav stav tijela ne može proizvoditi pravne učinke na štetu stranke, osobito ne u pogledu uskraćivanja naknade putnih troškova odvjetnika, koji predstavljaju sastavni dio nužnih troškova postupka kada je stranka ostvarivala svoje pravo na slobodan izbor punomoćnika. Uz sve navedeno tužitelj ima sjedište u [adresa], pa je i logično da ima punomoćnika iz Rijeke kada se već potencira geografski kriterij. Nadalje navodi drugostupanjsko tijelo: „prema ustaljenoj praksi drugostupanjskog tijela, u situaciji kada u postupku bude održana usmena rasprava s ciljem pružanja strankama mogućnosti izjašnjenja o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja, a stranka na usmenoj raspravi u spis predmeta dostavi podnesak u kojem se umjesto usmenim izlaganjem navoda, o istima očituje pisanim putem, ili samo suštinski ponovi sadržaj izlaganja danog na usmenoj raspravi, nije opravdano priznati strankama dvostruku naknadu, jer je isti procesni učinak već postignut usmenim izlaganjem navoda iz podneska na usmenoj raspravi.“ Prije svega, da nije razumno tvrditi da podnesak koji je stranka dostavila prije usmene rasprave predstavlja „dvostruku naknadu“ za isti procesni učinak. Podnesak od 14. kolovoza 2023. kojim se stranka očitovala na elaborat vještaka predstavlja samostalnu i nužnu procesnu radnju. Pisani podnesak ima specifičnu funkciju u postupku, jer omogućuje da se stajališta stranke dokumentiraju na način koji ostaje trajno evidentiran u spisu i koji tijelu omogućuje detaljnu analizu ocjena iz elaborata. Očitovanje na elaborat vještaka ujedno da je nužno za zaštitu prava stranke, gdje ista ima pravo iznijeti svoje primjedbe na nalaz vještaka, ukazuje na moguće propuste ili nedostatke i osigurava da odluka tijela bude donesena na temelju potpunih i pravovremenih podataka. Bez pisane reakcije na elaborat, stranka bi bila ograničena isključivo na usmenu prezentaciju kakvim se shvaćanjem potpuno zanemaruje procesna funkcija usmene rasprave, kao i obveze koje proizlaze iz sudskog poziva. Naime, prema logici drugostupanjskog tijela, proizlazilo bi da se odvjetnik uopće ne bi trebao odazvati s pozivu na ročište. Takav stav je ne samo apsurdan, već i opasan, jer bi značio da odvjetnik smije ignorirati izričit poziv nadležnog tijela ili suda, ovisno o vrsti postupka, što je izrijekom nedopušteno. U konkretnom slučaju, već u samom zaključku nadležnog tijela od 11. kolovoza 2023. godine, pod točkom 3. jasno stoji da su pozvane strane dužne se odazvati usmenoj raspravi. Dakle, nadležno tijelo uopće ne ostavlja mogućnost da se prisutnost zamijeni nekom drugom pravnom radnjom. Odvjetnik, kao profesionalna osoba, dužan je postupiti po sudskom pozivu i prisustvovati zakazanom ročištu, te u tu svrhu utrošiti svoje vrijeme, putne troškove i druge resurse. On pritom ne može unaprijed znati koja će mu konkretna pitanja biti postavljena, hoće li se pojaviti nova činjenična pitanja, hoće li nadležno tijelo zatražiti dodatna pojašnjenja, niti može predvidjeti tijek rasprave. Upravo zato usmeni pristup ima samostalan i neovisni procesni značaj, različit i odvojen od sadržaja pisanog podneska. Nadležno tijelo da je zakazalo usmenu raspravu upravo zato da sasluša stranke i njihove zastupnike, postavi pitanja, razjasni činjenično stanje i omogućiti neposrednost postupka. Ako bi se prihvatila logika upravnog tijela, tada bi svako usmeno ročište postalo suvišno kada postoji pisani podnesak, a stranke i njihovi odvjetnici bili bi dovedeni u situaciju da se od njih očekuje istodobno poštivanje i ignoriranje poziva. Tu se nameće pitanje po kojem kriteriju bi stranka i/ili opunomoćenik trebali ocjenjivati kada se odazvati pozivu za ročište kao potrebnom, a kada ne kao nepotrebnom. Takvo tumačenje da je, stoga, neprihvatljivo, proturječi osnovnim načelima postupovnog prava i dovodi odvjetnike i stranke u nerazumnu i pravno neodrživu poziciju: ako se odazovu sudskom pozivu, njihovo se prisustvo proglašava „nepotrebnim“, a ako se ne odazovu, riskiraju sankcije zbog nepoštivanja naloga tijela koje vodi postupak. Takva je pravna konstrukcija samokontradiktorna i ne može opstati, a zapravo je i vrlo opasna i vodi u anarhiju i arbitrarnost. Uzimajući u obzir sve prethodno izložene činjenice i argumente, nesporno je da održana usmena rasprava predstavlja nužnu radnju odvjetnika kao punomoćnika stranke te da njegovo prisustvovanje na takvoj procesnoj radnji ne može biti dovedeno u pitanje niti kvalificirano kao „neopravdano“ ili „suvišno“. Nadležno da je tijelo izričitim pozivom naložilo dolazak stranaka i njihovih zastupnika, čime je nastala pravna obveza odazivanja, a odvjetnik je postupao upravo u skladu s tim nalogom. Takvo tumačenje postupovnih obveza da ujedno potvrđuje da se pisani i usmeni iskazi stranke ne mogu promatrati kroz prizmu međusobne zamjenjivosti, već kroz njihovu komplementarnu procesnu funkciju. Time se osigurava dosljedno poštovanje načela pravičnog postupka i potpuna zaštita procesnih prava stranaka, ali i autoritet nadležnog tijela. Stoga, troškovi odvjetnika nastali prisustvovanjem usmenoj raspravi 28. kolovoza 2023., te trošak sastava podneska od 14. kolovoza 2023. da predstavljaju nužne troškove postupka, jer su izravno uzrokovani postupanjem suda/upravnog tijela i nužni za ostvarivanje procesnih prava stranke. Svako drukčije tumačenje dovelo bi do pravne nesigurnosti, te do neprihvatljive situacije u kojoj se od odvjetnika istodobno zahtijeva poštivanje i ignoriranje naloga upravnih tijela i/ili sudova (ovisno o vrsti postupka). Takvo shvaćanje bilo bi protivno temeljnim načelima postupovnog prava, te stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na navode iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

4. U ovom upravnom sporu održana je rasprava 13. travnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24, 39/26, u nastavku teksta: ZUS) dana mogućnost očitovanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Opunomoćenik tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te dodatno ističe da svaka stranka ima pravo odabrati odvjetnika po svom izboru i niti jednim propisom da nije ograničena na eventualno sjedište pojedinog odvjetnika kao uvjet odabira svojeg opunomoćenika te je stav da „postoje odvjetnici u sjedištu nadležnog tijela“ neprihvatljiv i protivan Ustavu RH i Zakonu o odvjetništvu kao i ZUP-u obzirom da niti jedan ne propisuje obvezu izbora odvjetnika prema sjedištu nadležnog tijela ili nadležnog suda. Uzmimo konkretan primjer pa da je npr. stranka opunomoćila odvjetnika iz Poreča znači li to da onda odvjetniku ne bi bili priznati troškovi pristupa na današnje ročište na sud u Rijeci, jer eto sad je sjedište suda u Rijeci pa bi valjda stranka za upravi spor trebala izabrati drugog odvjetnika što da jasno ukazuje na apsurdnosti i neodrživost ovakvog stava. Što se tiče drugog djela vezanog uz troškove sastava podneska i pristupa na ročište potrebno je istaknuti kako je stranka u podnesku istakla određene prigovore na Nalaz i mišljenje vještaka, što je dalo vještaku vremena da se pripremi za zakazano ročište i na ročištu obrazloži prihvaćanje ili neprihvaćanje prigovora stranke, stoga je očito da su jedna i druga radnja bile obvezne, a osim toga u zaključku kojim se poziva na ročište izričito da je navedeno da su stranke dužne odazvati se pozivu.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Sud je odbio prekinuti ovaj upravni spor do okončanja postupka legalizacije predmetne nekretnine jer isto ne predstavlja prethodno pitanje u ovom upravnom sporu.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredbom članka 161. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), propisano je da u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano.

9. Odredbom članka 38. stavak 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" broj: 74/14, 69/17 i 98/19, dalje: Zakon), propisano je da troškove postupka izvlaštenja snosi korisnik izvlaštenja, izuzev troškova postupka nastalih povodom žalbe vlasnika nekretnine koja nije usvojena, a koje snosi vlasnik nekretnine. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se prilikom odlučivanja o troškovima postupka izvlaštenja odrediti naknada samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje Ministarstvo odnosno nadležno tijelo ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Stavkom 3. propisano je da je vrijednost predmeta u postupcima izvlaštenja neprocjenjiva.

10. Kad u postupku stranku zastupa odvjetnik, tada se trošak zastupanja obračunava prema odredbama Zakona o odvjetništvu („Narodne novine”, broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21 i 98/25, dalje: ZOD), koji u članku 18. stavku 1. upućuje na primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika

("Narodne novine" broj: 138/23, dalje: Tarifa)

11. Odredbom Tbr. 22. t. 1. Tarife, propisano je da za sastavljanje zahtjeva kojima se pokreće upravni postupak, obrazloženih podnesaka s činjeničnim ili pravnim navodima, obrazloženih prijedloga za izvršenje rješenja, osim u upravnim postupcima koji su posebno uređenim ovom Tarifom: - u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 50 bodova.

12. Odredbom Tbr. 23. t. 1. Tarife, propisano je da za zastupanje u ispitnom postupku, u postupku osiguranja dokaza, na usmenoj raspravi te očevidu u prvostupanjskom upravnom postupku odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 22. te naknada po Tbr. 39. kojom je propisano da za čekanje na raspravu ili za vrijeme vijećanja suda, za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i sl. odvjetniku pripada naknada od 25 bodova za svaki započeti sat, ali najviše do 7 sati dnevno.

13. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem od 9. veljače odlučeno o naknadi troškova pravnog zastupanje izvlaštenika, ovdje tužitelja, koje rješenje je poništeno od strane tuženika. Kako je stranku u postupku zastupao odvjetnik, postavljen je zahtjev za naknadu troškova kako je to opisano u obrazloženju rješenja tuženika (str. 3-4).

14. Žalitelj Grad Poreč je istaknuo prigovor da je prvostupanjsko tijelo pobijanim rješenjem odlučilo o troškovima izvlaštenika protivno odredbi članka 28. stavak 2. Zakona, zbog čega je tuženik i poništio istu zbog određenih nedostataka u obrazloženju istog rješenja.

15. Tužitelj je pored navedenih troškova zatražio i naknadu troška upravnog postupka radi pristupa njegovog opunomoćenika za pristup na dvije rasprave, te za očevid na licu mjesta, odnosno zatražio je trošak izbivanja iz pisarnice. Tužitelju s pravom nije priznat taj trošak iz razloga što nije riječ o troškovima koji su bili nužni niti opravdani, pa se stoga ne radi o opravdanom izdatku u smislu odredbe članka 38. stavak 1. Zakona. Naime, prema prihvaćenom stajalištu sudske prakse trošak zastupanja po odvjetniku čije je sjedište izvan područja, u ovom slučaju upravnog tijela, pred kojim se vodi postupak, može iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu javnopravnog tijela koji vodi postupak.

16. U praksi hrvatskih upravnih sudova zauzeto je stajalište da stranka u pravilu nema pravo na naknadu troška “izbivanja iz pisarnice” i putnih troškova odvjetnika ako je odvjetnik iz drugog mjesta (npr. druge županije) od mjesta suda ili tijela pred kojim se vodi postupak, jer se takav trošak ne smatra potrebnim troškom postupka. Točno je da Tarifa predviđa i naknadu za izbivanje iz pisarnice i za putne troškove, međutim, činjenica da Tarifa dopušta takvu naknadu ne znači automatski da će je sud ili javnopravno tijelo dosuditi protivnoj strani jer se uvijek ispituje jesu li ti troškovi potrebni za vođenje postupka. Također se u praksi upravnih sudova često zauzima stajalište da trošak zastupanja ne može biti veći od troška koji bi imao odvjetnik sa sjedištem u mjestu suda, odnosno javnopravnog tijela, iz čega proizlazi da ti troškovi idu na teret same stranke. Izbor odvjetnika izvan mjesta javnopravnog tijela pravo je stranke, ali taj dodatni trošak nije nužan i ne može se teretiti protivnoj strani. Sve navedeno proizlazi i iz sudske prakse Visokog upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3417/2024 od 15. listopada 2025. (pravomoćno 19. veljače 2026.).

17. Također je u pravu tuženik navodeći da nije priznat trošak sastava podneska kojim se izvlaštenik očitovao na procjembeni elaborat, kao i trošak zastupanja na usmenoj raspravi održanoj 28. kolovoza 2023., obzirom da je izvlaštenik na usmenoj raspravi ostao u svemu kod navoda iznesenih u podnesku od 14. kolovoza 2023. Naime, u situaciji kada je u postupku održana usmena rasprava, a stranka dostavi podnesak kojim se očituje pisanim putem, a ne usmenim izlaganjem, nije opravdano priznati strankama dvostruku naknadu.

18. Slijedom obrazloženog, Sud zaključuje da pobijanim aktom tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci presude.

19. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS- a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 20. travnja 2026.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j. t. d., sa sjedištem u [adresa]

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49,

- zainteresiranoj osobi Gradu Poreču, Obala maršala Tita 5