REPUBLIKA HRVATSKA

Upravni sud u Osijeku

Osijek, Vukovarska cesta 31

Us I-1041/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavno tajništvo, Sektor za parnične i upravne sporove, Služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove J [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 20. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske KLASA: UP/II 560-01/25-01/232, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 1. listopada 2025. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Područnog odjela za poslove obrane Vukovar, KLASA: UP/I 560- 01/25-01/192, URBROJ: 512M2-01-04-08-25-2 od 5. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/25-01/232, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 1. listopada 2025. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I 560-01/25-01/192, URBROJ: 512M2-01-04-08-25-2 od 5. rujna 2025. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 28. ožujka 1992.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako rješenja koja su donesena u prvom i drugom stupnju upravnog postupka nisu u skladu sa zakonom. Smatra da je sve činjenice dokazao te mu nije jasno zašto nisu prihvaćene od strane upravnih tijela. Ističe kako su, osim njegova svjedočenja, pripadnost njegovoj vojnoj formaciji u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 28. ožujka 1992. potvrdili svi navedeni svjedoci te kako se evidencija njegova sudjelovanja vodila u vojnoj bilježnici u kojoj je navedeno razdoblje od 20. studenoga 1991. do 28. ožujka 1992. U istoj vojnoj bilježnici zabilježeno je da je 29. listopada 1991. razduženo oružje. Također, napominje kako je priložio pisanu izjavu DN, zamjenika voda u selu, odnosno postrojbe kojoj je za vrijeme rata pripadao, a da osim izjava svjedoka i pisanog dokaza o razduživanju oružja nije u mogućnosti pribaviti druge dokaze od Ureda za obranu jer je sve arhivirano i ima status vojne tajne. Predlaže poništavanje navedenih rješenja i provođenje novog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako su prvostupanjski i drugostupanjski postupak provedeni u skladu s pravilima Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/2009., 110/2021., - dalje: ZUP)., da su utvrđene sve činjenice koje su pravno relevantne za rješavanje konkretne upravne stvari te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno. Nadalje, napominje kako je iz izjava tužitelja i predloženih svjedoka vidljivo da je tužitelj u spornom razdoblju obavljao zadaće poput stražarenja, motrenja i nadzora prostora te dežurstava. S tim u vezi tuženik navodi kako je pravilno utvrđeno da tužitelj ne ispunjava oba kumulativna zakonska uvjeta za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje jer ni u provedenom upravnom postupku niti u tužbi nije priložio niti jedan relevantan materijalni dokaz koji bi išao u prilog osnovanosti njegovim tvrdnjama. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Sud je 13. travnja 2026. održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je pročitao spis, spis upravnog postupka i sve isprave koje prileže istima te saslušao tužitelja JN.

5.1. S obzirom na to da je tužitelj na raspravi 13. travnja 2026. predložio da se u dokaznom dijelu postupka izvrši uvid u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu te da se sasluša tužitelj, a što je Sud i prihvatio, nije odlučivano o dokaznom prijedlogu iz tužbe o saslušanju svjedoka DN i ŽN.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 14. veljače 2023. za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, za razdoblje od 20. studenog 1991. do 28. ožujka 1992., pri tome navodeći kako je obavljao zadaće ophodnje nasipa, čuvanja granice i pravljenja rovova.

8. Nadalje, tijekom upravnog postupka saslušani su svjedoci VN i ŽN. Navedeni svjedoci u bitnome svjedoče da je JN bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice Gunja te da je u okviru navedenog išao na straže, naoružane ophodnje, čuvao nasipe te radio na izgradnji rovova, grudobrana itd. Nadalje, svjedok ČN je izjavio u pisanoj izjavi da je tužitelj bio angažiran u naoružanom odredu od svibnja 1991. do ožujka 1992.

9. Iz stanja spisa također je vidljivo da je tužitelj 21. listopada 2024. na zapisnik ukinutog Područnog odsjeka za poslove obrane Vukovar izjavio da nakon upoznavanja sa Zakonom i evidencijom mijenja svoj zahtjev i traži da mu se utvrdi status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadniku Narodne zaštite Općine Gunja u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 28. ožujka 1992., da ostaje kod svih navoda iz njegovih prethodnih zahtjeva za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja, podnesenih u 2018. i 2020., da je i nakon 31. prosinca 1991. bio angažiran u postrojbama Narodne zaštite Gunja te da u prijašnjim zahtjevima nije priložio iskaznicu Narodne zaštite Gunja koju je naknadno pronašao i da istu prilaže. Također izjavljuje da na izjave svjedoka nema primjedbi.

10. Tužitelj je na ročištu 13. travnja 2026. ostao kod izjave dane u upravnom postupku te naveo kako je u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 28. ožujka 1992. kontinuirano bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite u [adresa] o čemu posjeduje materijalnu dokumentaciju, no ona potvrđuje pripadnost samo od 20. studenog 1991. do 28. ožujka 1992. Za ranije razdoblje nema pisanog dokaza te navodi kako je upravo zbog toga pokrenuo upravni spor. Ističe kako je u utuženom razdoblju vršio zadaće poput kopanja rovova, dežurstava, držanja straže, posebice vodne pumpe. Čuvali su željeznički i pješački most. Ističe kako je neprijateljska vojska u odnosu na hrvatsko područje bila locirana odmah preko Save, otprilike 700 -800 m. Također, ističe da nije bilo borbenog djelovanja, ali je bilo međusobnog pucanja u smislu „provokacije“. U niti jednom trenutku nije dobio naredbu da borbeno djeluje prema neprijatelju. Navodi kako se na području [adresa] nalazila i regularna Hrvatska vojska, no većinom su odlazili prema području Srbije, odnosno mjestu Račinovci.

11. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017., 98/2019 84/2021 i 156/2023) propisano je da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

12. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položa j i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

13. Člankom 179. točkom a) Zakona o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji propisano je da se statusi odnosno prava iz ovoga Zakona ostvaruju na način da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

14. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, a posebno izjave tužitelja, svjedoka DN te ŽN i ovaj Sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice Gunja, budući da se prvenstveno dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene, između ostalog i na temelju njegove vlastite izjave i iskaza u kojima je detaljno opisao svoje zadaće) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR -a. Pri tome sud naglašava kako isti u spornom razdoblju nije sudjelovao u borbenim akcijama. Navedeno izričito potvrđuje i sam tužitelj kada izjavljuje „nisam u niti jednom trenutku dobio naredbu da moram borbeno djelovati prema neprijatelju….“. Nadalje tužitelj je u svom zahtjevu, a zatim i pred prvostupanjskim tijelom te Sudom naveo kako se njegova zadaća sastojala od kopanja rovova, dežurstava, držanja straže, posebice vodne pumpe te čuvanja željezničkog i pješačkog mosta. Izričito je naveo kako nije bilo oružanog otpora prema neprijateljskoj vojsci već samo međusobnog pucanja u smislu provokacije te da u niti jednom trenutku nije dobio naredbu da borbeno djeluje, a da bi se priznao status hrvatskog branitelja bilo kojoj osobi pa tako i tužitelju sukladno pozitivnim zakonskim propisima oružani otpor je nužan.

15. Nadalje, tuženik je pravilno utvrdio i činjenično stanje u vezi činjenice da se tužitelj nalazi na popisu pripadnika Narodne zaštite Mjesne zajednice Gunja s razdobljem angažiranosti od 20. studenoga 1991. do 28. ožujka 1992. Tužitelj tijekom trajanja upravnog postupka, kao i tijekom upravnog spora nije svoje navode potkrijepio dokazima koji bi doveli do drukčijeg rješavanja ove upravne stvari.

16. Imajući na umu vrste zadaća koje je u spornom razdoblju obavljao tužitelj, iste se prema ocjeni ovog suda, ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Kako se tužitelj vodi kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice Gunja u periodu od 20. studenoga 1991. do 31. prosinca 1991. i kako je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje u vezi zadaća koje je tužitelj obavljao to je tuženik na konkretni slučaj primijenio mjerodavne, gore navedene odredbe Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji i pravilno odbio zahtjev tužitelja.

17. S obzirom na navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja.

18. Stoga je Sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

19. Kako tužitelj nije zatražio naknadu troškova ovog spora, to sud o istom nije odlučivao.

Osijek, 20. travnja 2026.

SUDAC

Eugen Jakopović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku