REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-32/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, protiv tuženice-protutužiteljice ZT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Borisu Rebiću, odvjetniku u Imotskom, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa te radi utvrđenja, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 4.ožujka 2026., u nazočnosti tužiteljevog zastupnika po zakonu i punomoćnika tuženice, na ročištu za objavu odluke dana 20. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate koji se provodi na prijedlog ovrhovoditelja ZT OIB: [osobni identifikacijski broj] od 20. studenoga 2023.god. na novčanim sredstvima ovršenika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 temeljem ovršne isprave – presude Općinskog suda u Splitu Pr-4971/2021 od 22. srpnja 2021.

II. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 20. travnja 2026. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se protutužba tuženice-protutužiteljice sa tužbenim zahtjevom koji glasi: "Utvrđuje se da je s danom 26. 08. 2022.g. tužiteljica dugovala tuženoj zakonske zatezne kamate na glavnicu potraživanja troška postupka Pr-4971/2021 Općinskog suda u Splitu od 18.000,00 kn za period od 22. srpnja 2021.g. ( datum presuđenja po presudi Općinskog suda u Splitu broj Pr-4971/2021 od 22. 07. 2021.g.) do 26. 08. 2022.g. u uglavničenom iznosu od 144,33 eur, pa je osnovano predmetno potraživanje tužene prema tužiteljici zaplijenjeno i isplaćeno po zahtjevu ZT za izravnu naplatu prema tužiteljici Republici Hrvatskoj putem Financijske agencije zaprimljeno kod iste dana 20. studenog 2023.g."

Obrazloženje

1.Tužbu protiv tuženice, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, tužitelj je podnio ovom sudu dana 4. siječnja 2024. Tužba se činjenično temelji na sljedećem: da je pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda br. Pr-4971/2021 od 22. srpnja 2021. tuženici (tada tužiteljici u tom predmetu) dosuđen je po osnovi glavnog potraživanja iznos od 21.357,82 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te iznos od 18.000,00 kuna na ime parničnog troška, bez kamate na iznos parničnog troška; da je Republika Hrvatska-MUP isplatila tuženici dosuđene iznose, uključujući iznos od 18.000,00 kuna po osnovi parničnog troška, dana 26. kolovoza 2022.; da je 20. studenog 2023. godine kod FINA-e zaprimljen zahtjev za izravnu naplatu koji je tuženica podnijela temeljem predmetne presude, i to radi naplate zakonske zatezne kamate na iznos parničnog troška od 2.389,01 EUR (18.000,00 kuna) za razdoblje od presuđenja 22. srpnja 2021. do dana isplate troška 26. kolovoza 2022. u ukupnom iznosu od 144,33 EUR; da je tužitelj kao ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te je zaključkom ovršnog suda br. Ovr-2602/2023 od 15. prosinca 2023. upućen da u roku od 15 dana pokrene parnični postupak; da predmetnom ovršnom ispravom tuženici nisu dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos parničnog troška te da ne postoji ovršna isprava koja bi bila temelj za prisilnu naplatu tih kamata; da je tražbina određena ovršnom ispravom, tj. obveza isplate parničnog troška ispunjena dobrovoljnim plaćanjem dana 26. kolovoza 2022., dakle prije pokretanja ovršnog postupka, pa je time prestala i svaka mogućnost prisilne naplate akcesornih prava, uključujući kamate.

2.Tuženica je dana 1. travnja 2024. podnijela odgovor na tužbu kojim je osporavala tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, istaknuvši pritom prigovor mjesne nenadležnosti. U materijalno-pravnom smislu, tuženica je tvrdila: da dospjela zakonska zatezna kamata ne prestaje ispunjenjem glavne obveze, već da se gasi jedino njezin daljnji tijek, dok dospjela kamata ostaje kao samostalna tražbina koja se može prisilno naplatiti; da je e-mail korespondencija punomoćnika s predstavnicama MUP-a upućivala na to da će MUP platiti trošak zajedno s kamatom, a što nije učinjeno, pa je tužitelj postupao suprotno načelima savjesnosti i poštenja; da je uplata od 18.000,00 kuna trebala biti uračunata najprije u kamate (sukladno odredbu o redoslijedu namirenja).

2.1.Tuženica je u odgovoru na tužbu istodobno podnijela protutužbu kojom je tražila utvrđenje da je tužiteljica na dan 26. kolovoza 2022. dugovala tuženici zakonske zatezne kamate u iznosu od 144,33 EUR te da je to potraživanje osnovano naplaćeno putem Financijske agencije.

2.2.U daljnjim podnescima tuženica se protivila preinaci tužbenog zahtjeva u dijelu koji se tiče kamatne stope, tvrdeći da tužiteljica nije ispunila procesne pretpostavke iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) za podnošenje tužbe te da tužbeni razlozi nisu istovjetni razlozima navedenim u prijedlogu za proglašenje pljenidbe nedopuštenom. Tužiteljica je te navode osporavala, tvrdeći da je tužba podnesena temeljem upute ovršnog suda pa ne postoji obveza prethodnog zahtjeva za mirno rješenje spora.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, te spisa ovog suda br. Ovr-2602/2023.

3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.

3.2.Protutužba nije dopuštena.

4.Među strankama nije sporno, a to potvrđuje i pisana dokumentacija u spisu:

-da je presudom Općinskog suda u Splitu br. Pr-4971/2021 od 22. srpnja 2021. tužitelj obvezan isplatiti tuženici parnični trošak u iznosu od 18.000,00 kuna bez da je u izreci dosuđena zatezna kamata na taj iznos;

-da je iznos od 18.000,00 kuna isplaćen dana 26. kolovoza 2022., tj. nakon isteka paricijskog roka, ali prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu;

-da je tuženica dana 20. studenog 2023. podnijela FINA-i zahtjev za izravnu naplatu zakonske zatezne kamate na iznos troška za period od presuđenja do isplate, u iznosu od 144,33 EUR, te da su ta sredstva u postupku izravne naplate i naplaćena;

-da je tužitelj upućen na pokretanje ovog postupka.

4.1.Sporna su zapravo pravna pitanja dopustivosti tužbe i tumačenja zakonskih odredbi koje se odnose na naplatu zateznih kamata na troškove postupka.

4.2.U ovom postupku mjerodavne su odredbe niže citirane Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ), Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) i Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, dalje: ZPONS).

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Glede e-mail korespondencije između predstavnica MUP-a i odvjetnika Rebića iz srpnja 2022., valja primijetiti da je punomoćnik tuženice u e-mailu od 14. srpnja 2022. (list 31) upućenom predstavnici MUP-a naveo da se trošak postupka s "pripadajućom zakonskom zateznom kamatom" treba uplatiti na određeni račun. Iz cjelokupnog činjeničnog stanja ne proizlazi da je MUP prihvatio i plaćanja kamate. Naprotiv, uplata od 26. kolovoza 2022. izvršena je bez kamate. Stoga se e-mail korespondencija ne može tumačiti kao priznanje obveze plaćanja kamata. Dokaz saslušanjem svjedoka ST i IT, djelatnica MUP-a, nije izveden zbog toga što je ovaj sud ocijenio taj dokaz suvišnim. Naime, ni iznos isplaćenog troška ni datum isplate nisu sporni između stranaka, a navedene svjedokinje s obzirom na svoje zaposlenje (odjeli unutar MUP-a) nisu ovlaštene svojim izjavama sklapati bilo kakve nagodbe i stvoriti pravne učinke koji imaju za posljedicu nastanak dodatnih obveza za tužitelja.

5.1.Pregledom spisa ovog suda br. Ovr-2602/2023 utvrđeno je da su preslici pismena iz tog predmeta dostavljeni u ovaj spis istovjetni izvornicima iz tog spisa.

6.Na nesporne i utvrđene činjenice valja primijeniti mjerodavne zakonske odredbe i odgovoriti na sljedeća pravna pitanja: (a) jesu li tužba i protutužba procesno dopuštene; (b) ima li tuženica pravo u ovršnom postupku naplatiti zakonsku zateznu kamatu na trošak parničnog postupka koji je plaćen dobrovoljno, a koji trošak nije sadržavao kamatnu odredbu u ovršnoj ispravi.

6.1.U pogledu procesne dopuštenosti tužbe, tuženica je prigovorila da tužitelj nije prethodno uputio zahtjev za mirno rješenje spora u smislu čl. 186.a ZPP te da tužbeni razlozi nisu istovjetni razlozima iz prijedloga u ovršnom postupku (toč. 7. nasuprot toč. 9. čl. 50. OZ-a). Ovaj sud smatra te prigovore neosnovanima. Što se tiče zahtjeva za mirno rješenje spora, tužitelj je tužbu podnio temeljem izričite upute ovršnog suda u zaključku od 15. prosinca 2023. kojim je upućen pokrenuti parnicu. Obveza prethodnog zahtjeva za mirno rješenje spora ne primjenjuje se kada je tužba podnesena na temelju upute suda u ovršnom postupku već kad subjekt "namjerava podnijeti tužbu", a osim toga suprotno tumačenje bi dovelo do procesne apsurdnosti jer bi ovrhovoditeljica svojom šutnjom u zakonskom roku od 3 mjeseca mogla blokirati pokretanje parnice. O ovom pitanju se izjasnila i sudska praksa u pravno sličnom predmetu (VSRH: Rev-416/10).

Glede navodne razlike između razloga iz prijedloga (čl.50.toč.7.OZ) i iz tužbe (čl.50.toč.9.OZ), treba reći da se, usporedbom prijedloga (list 18-19) i tužbe, može zaključiti kako se oboje temelje na istim činjenicama, a pravnom osnovom sud nije vezan (čl.186.st.3.ZPP).

6.2.U odnosu na procesnu dopuštenost protutužbe, treba reći da je protutužbu potrebno odbaciti zbog dva razloga. Prije svega, tuženica nije na parnicu upućena odlukom ovršnog suda, zahtjev za mirno rješenje spora upućen je tužitelju istog dana (5.travnja 2024) kad je podnesena protutužba i tužitelj je na taj zahtjev odgovorio dana 25. travnja 2024. odbijanjem. Slijedom toga, u trenutku podnošenja protutužbe nisu bile ispunjene procesne pretpostavke iz čl. 186.a st. 5. ZPP-a pa bi temeljem čl. 186.a st. 6. ZPP-a trebalo odbaciti protutužbu. Naknadno pribavljeni odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora od 25. travnja 2024. ne otklanja procesnu smetnju koja je postojala u trenutku podnošenja protutužbe.

Drugi razlog za odbacivanje protutužbe jest to što tuženica protutužbom traži utvrđenje činjenica, a što nije procesno dopušteno (čl.187.st.1.ZPP) kako tu odredbu tumači sudska praksa (ŽS Zagreb: Gž-2654/2022; ŽS Rijeka: Gž-1836/2024).

6.3.Glede osnovanosti tužbenog zahtjeva, treba reći da je ključno pravno pitanje to ima li vjerovnik pravo u ovršnom postupku (putem zahtjeva za izravnu naplatu) prisilno naplatiti zakonske zatezne kamate na tražbinu koja je određena ovršnom ispravom kao samostalno potraživanje, kada ta tražbina (parnični trošak) nije sadržavala kamatnu odluku u ovršnoj ispravi i kada je glavnica troška u potpunosti ispunjena dobrovoljno prije pokretanja ovršnog postupka?

6.4.No, najprije treba reći da je stavak 3. u čl.151.ZPP dodan Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 80/22) te je ta odredba stupila na snagu nakon donošenja presude br. Pr-4971/2021 od 22.7.2021. Dakle, sud u trenutku donošenja te presude nije bio dužan u izreci navesti i odluku o zateznim kamatama na parnične troškove. Prije stupanja na snagu novelirane odredbe čl.151.st.3.ZPP, vjerovnicima su se u ovršnom postupku temeljem čl.30.st.2.OZ dosuđivale zatezne kamate na iznos troška. Prema čl.30.st.5. u vezi s čl.30.st.2. i čl.209.st.1.OZ Financijska agencija može naplatiti i zatezne kamate na iznos troškova postupka iz ovršne isprave čak i ako zatezna kamata nije navedena u ovršnoj ispravi.

6.5.Primjenjujući odredbu ranije važećeg OZ-a iz 1996., koja je sadržajno istovjetna odredbi čl.30.st.2.OZ, Vrhovni sud RH je u odluci br. Rev-2854/13-3 od 10. prosinca 2014. zauzeo sljedeće pravno shvaćanje pozivom na čl.160.st.2.ZOO: "Prestankom novčane tražbine određene ovršnom ispravom po osnovu naknade parničnog troška ispunjenjem prije pokretanja ovršnog postupka, prestaje i pravo vjerovnika te tražbine da u ovršnom postupku temeljem odredbe čl. 27. st. 2. OZ-a zahtijeva plaćanje zateznih kamata na dosuđeni iznos troškova postupka kao akcesornog prava koje kao takvo nije bilo određeno ovršnom ispravom".

I pravna teorija (Z i dr.: Komentar ZOO, str. 219) odredbu čl.160.st.2.ZOO tumači tako da među "sporedna prava" iz te odredbe spadaju i zatezne kamate. Utoliko, s obzirom na tumačenje te zakonske odredbe od strane pravne teorije i sudske prakse, nisu relevantni argumenti tuženice o jezičnim sintagmama "prestanak tijeka kamata" i "gašenje obveze".

6.6.Argument tuženice o uračunavanju po čl. 172. ZOO-a (redoslijed: troškovi, kamate, glavnica) također nije osnovan. Naime, kamata koja je druga po redu navedena u toj zakonskoj odredbi odnosi se na kamatu koja teče na glavno potraživanje, a ne na sporedno potraživanje troškova. Troškovi su u konkretnom slučaju namireni dragovoljno uplatom tužitelja.

6.7.Iz svega navedenog, ovaj sud zaključuje da je pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate provedena bez pravne osnove. Tražbina koja je bila temelj zahtjeva za izravnu naplatu (zakonska zatezna kamata na parnični trošak) nije bila određena ovršnom ispravom, a pravo na njezinu prisilnu naplatu u ovršnom postupku prestalo je u trenutku kada je tužiteljica dobrovoljno ispunila glavnu obvezu (plaćanjem troška) prije pokretanja ovršnog postupka. Tužbeni zahtjev tužitelja je stoga u cijelosti osnovan.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.163.ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23).

7.1.Tužitelju je priznat sljedeći trošak: po 25 bodova za sastav tužbe i podnesaka od 19. travnja 2024., 20. lipnja 2024. te za zastupanje na ročištima od 26. studenog 2025. i 4. ožujka 2026. što zbrojeno i pretvoreno u EUR iznosi 250,00 EUR. Na iznos troška teku zakonske zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, sukladno zahtjevu tužiteljice.

U Splitu, 20.travnja 2026.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-z.z.tužitelja

-pun.tuženika