REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

ZAGREB

Poslovni broj: Us I-4944/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: OTVK, državljanin Egipta, rođen **.**.1991., zastupan po opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetniku iz Zagreba, Vodovodna 13/I, protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova, VIII. Policijska postaja Zagreb, Kruge 52, OIB: 36162371878, radi poništavanja rješenja, 20. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, VIII. Policijske postaje Zagreb, KLASA: UP/I-216-04/25-01/4954, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 11. studenog 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za odobravanje besplatne pravne pomoći.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužitelj (državljanin Egipta) osporava tuženikovo rješenje od 11. studenog 2025. godine. Tim rješenjem je utvrđeno da tužitelju prestaje zakonit boravak u Republici Hrvatskoj te mu je naloženo napuštanje Europskog gospodarskog prostora (EGP), uz određivanje zabrane ulaska i boravka na području EGP-a u trajanju od jedne godine. Navedeno rješenje o protjerivanju je doneseno s obrazloženjem da se tužitelj 10. studenog 2025. godine u međugradskom autobusu neprimjereno ponašao prema ženskoj osobi kraj koje je sjedio, zbog čega je uhićen i dan kasnije pravomoćno prekršajno kažnjen za prekršaj protiv javnog reda i mira, što znači da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak u smislu čl. 189. st. 1. t. 3. Zakona o strancima (NN 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25 - ZS).

Tužitelj u tužbi navodi da ne predstavlja ozbiljnu opasnost za javni poredak. Ističe da nije dokazano da počinjen prekršaj predstavlja temelj za protjerivanje i zabranu ulaska u EGP. Smatra da nije provedena procjena razmjernosti, odnosno okolnosti koje utječu na zaštitu od protjerivanja. Također smatra da je vrijeme zabrane ulaska u EGP od jedne godine prestrogo i nerazmjerno.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

U čl. 189. st. 1. t. 3. ZS-a je propisano da se državljanina treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak, odnosno ako počin i prekršaj iz propisa o javnom redu i miru.

U tom smislu nesporno i pravomoćno utvrđeno tužiteljevo počinjenje prekršaja protiv javnog reda i mira predstavlja temelj za protjerivanje i za posljedičnu zabranu ulaska u EGP. Radi se dakle o propisanom pravnom temelju za protjerivanje, a ne o činjeničnom pitanju koje bi trebalo dokazivati, na način na koji to smatra tužitelj. Neosnovano tužitelj smatra da ne predstavlja ozbiljnu opasnost za javni poredak, jer u spomenutoj odredbi čl. 189. st. 1. t. 3. ZS-a nije ni navedeno da se mora raditi o „ozbiljnoj“ opasnosti, već o opasnosti za javni poredak.

U konkretnom slučaju s obzirom na okolnosti tužiteljevog prekršaja sud smatra da se doista radi o takvom prekršaju koji dovodi do ocjene o tome da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak i da je stoga nužno njegovo protjerivanje iz Republike Hrvatske, odnosno iz EGP-a.

Okolnosti počinjenja prekršaja u odnosu na izrečenu sankciju po ocjeni ovog suda u cijelosti zadovoljavaju test razmjernosti, a pritom su u osporavanom rješenju razmotrene i okolnosti koje bi utjecale na zaštitu od protjerivanja (duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija i veze tužitelja s državom podrijetla). Međutim, i po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju tužitelj na temelju spomenutih okolnosti ne uživa nikakvu zaštitu od protjerivanja.

Sud ne prihvaća niti stav tužitelja o tome da je razdoblje zabrane ulaska u EGP od jedne godine prestrogo i nerazmjerno.

Naime, na temelju čl. 192. st. 5. ZS-a zabrana ulaska i boravka je mogla biti izrečena u rasponu od tri mjeseca do 20 godina pa je u tom smislu zabrana od jedne godine blizu propisanom zakonskom minimumu.

Zbog svega navedenog sud smatra da je osporavano rješenje u cijelosti pravilno i zakonito pa je tužbeni zahtjev za njegovo poništavanje kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Tužitelj je putem svog opunomoćenika podnio zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći, ali tužiteljev opunomoćenik nije na Listi pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka (čl. 198. st. 6. ZS-a). Stoga je ovaj zahtjev odbijen.

Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška na teret druge strane u upravnom sporu.

U Zagrebu, 20. travnja 2026. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Stjepan Babić

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, VIII. Policijska postaja, Kruge 52, [adresa] Zagreb