REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-2830/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Anite Burza, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JKBB, državljanina Egipta, smještenog u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska 41, zastupanog po opunomoćenici Ivani Sedlar, odvjetnici u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 355, OIB: 36162371878, kojeg zastupa JK, službena osoba, radi međunarodne zaštite, 20. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I - 216-03/25-06/2232, URBROJ: 511-01-212-25-8 od 7. srpnja 2025.
Predmet se vraća na ponovni postupak tuženiku.
Tuženik je vezan pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju presude.
II. Tužitelju se priznaje pravo na besplatnu pravnu pomoć.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti odvjetnici Ivani Sedlar troškove pružene pravne pomoći u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP UP/I-216-03/25-06/2232, URBROJ: 511-01-212-25- 8 od 7. srpnja 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.
2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, smatrajući da je tuženik pogrešno utvrdio odlučne činjenice i da ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite. Posebno ukazuje da tuženik nije ispitao prijeti li mu opasnost od trpljenja ozbiljne nepravde u slučaju povratka u zemlju podrijetla, budući da je dužan 6.000,00 eura, prijeti mu zatvor i progon te utjerivanje duga. Predlaže poništiti osporeno rješenje i priznati mu međunarodnu zaštitu na području Republike Hrvatske.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.
6. Sukladno članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 70/15, 127/17 i 33/23 i 17/25; dalje: ZMPZ) azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
Prema članku 21. stavku 1. ZMPZ-a supsidijarna zaštita priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ZMPZ-a ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
7. Prema podacima spisa tuženika proizlazi da je tužitelj 2024. napustio zemlju podrijetla i da je ishodio dozvolu za boravak i rad u Hrvatskoj. Nakon isteka predmetne dozvole, tužitelj je nastavio boraviti u [adresa] i izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu. Prema izjavi tužitelja tijekom upravnog postupka, zemlju podrijetla je napustio radi mogućnosti zaposlenja u Hrvatskoj, ali je također naveo da je dužan novac koji je pozajmio u Egiptu radi izdavanje dozvole za rad u Hrvatskoj. U slučaju povratka u zemlju podrijetla, odgovarao bi vjerovnicima za dugove i završio bi u zatvoru.
8. Tuženik u bitnome odbija zahtjev tužitelja jer da je isti napustio zemlju podrijetla iz ekonomskih razloga, da nije bio izložen progonu prilikom njenog napuštanja i da mu ne prijeti ozbiljna nepravda u slučaju povratka u zemlju podrijetla, uz pozivanje na opće podatke o stanju ljudskih prava u zemlji podrijetla.
9. Sud smatra da je tuženik ispravno ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kriteriji iz članka 20. ZMPZ-a za priznavanje azila. Međutim, sud za sada ne može prihvatiti zaključak tuženika da nema osnove za odobrenje supsidijarne zaštite u odnosu na tužitelja.
10. Što se tiče razloga za odobravanje azila, doista ne proizlazi iz izjave tužitelja da bi isti bio izložen progonu ili da bi mu prijetio progon zbog nekih od razloga navedenih u članku 20. ZMPZ-a u slučaju povratka u zemlju podrijetla. Također, činjenica dolaska tužitelja u Hrvatsku radi zaposlenja ukazuje na to da progon nije bio razlog napuštanja zemlje podrijetla. No, tuženik ne daje nikakvu ocjenu mogućnosti nastanka ozbiljne nepravde za tužitelja u smislu članka 21. ZMPZ-a u slučaju povratka u Egipat, a vezano za navode tužitelja o tome da će zbog neplaćanja duga završiti u zatvoru. Naime, tužitelj je dao konkretnu izjavu da je dužan značajan iznos novca (6.000,00 eura prema navodima tužbe) i da će u slučaju povratka u zemlju podrijetla, s obzirom da je otplatio tek manji dio duga, završiti u zatvoru. S tim u vezi za napomenuti je da dostupne informacije govore o načelnoj mogućnosti odlaska u dužnički zatvor u zemlji podrijetla (npr.
https://www.egypttoday.com/Article/1/117451/75-debtors-to-leave-prison- Thursday-in-coordination-with-civil, https://missingperspectives.com/posts/in-egypt- 2c-women-become-prisoners-of-poverty/). U odnosu na izloženo, iz provedenog upravnog postupka nije vidljivo da bi tužitelj bio detaljnije ispitan u odnosu na navedene okolnosti u svezi postojanja duga i mogućnosti odlaska u dužnički zatvor, u osporenom rješenju nisu izneseni konkretni i dostatni razlozi u svezi vjerodostojnosti izjave tužitelja o postojanju duga niti su izneseni podaci o stanju u zemlji podrijetla u pogledu primjene dužničkog zatvora i stvarnoj mogućnosti odlaska tužitelja u dužnički zatvor u slučaju povratka u zemlju podrijetla.
11. Slijedom navedenog, sud je ocijenio nezakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke poništio navedeno rješenje, pozivom na članak 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS). U ponovljenom postupku, tuženik je dužan uzeti u obzir naprijed navedene primjedbe i pravna shvaćanja suda (članak 119. stavak 4. ZUS-a).
12. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj. Stoga je točkom II. izreke ove presude tužitelju odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15 i 155/22; dalje: Pravilnik). Pravnu pomoć je pružila odvjetnica Ivana Sedlar pa je točkom III. izreke ove presude naloženo tuženiku da joj po dostavi računa isplati iznos od 1.250,00 eura, uključujući PDV-e, sukladno članku 6. i 9. Pravilnika te Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) za sastav tužbe i pristup na raspravu od 4. rujna 2025.
U Zagrebu 20. travnja 2026.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv točke II. i III. izreke ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. opunomoćenik tužitelja
2. tuženik, uz spis tuženika