REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

ZAGREB

Poslovni broj: Us I-5014/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Verici Šuster, odvjetnici iz Zagreba, Vodovodna 11, protiv tuženika: Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poništavanja rješenja, 20. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje točke 2. rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 471-02/24-01/285, URBROJ: 513-04-25-2 od 21. listopada 2025. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom sadržajno osporava točku 2. drugostupanjskog rješenja od 21. listopada 2025. godine, kojom je odbijena njegova žalba protiv onog dijela prvostupanjskog poreznog rješenja od 19. lipnja 2024. godine kojim mu je po provedenom poreznom nadzoru poreza na dohodak za 2019. i 2020. godinu utvrđena obveza poreza i prireza na dohodak i naložena uplata te razlike, po osnovi razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je ta imovina stečena.

Tužitelj u tužbi iznosi nekoliko prigovora koji će detaljnije biti obrazloženi u nastavku ove presude.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

U odnosu na tužitelja je porezni nadzor poreza na dohodak proveden za razdoblje od 2017. do 2020. godine, nakon što su utvrđene visoke novčane pozajmice tužitelja obrtu [obrt] i društvu Pantera promet d.o.o.

Zapisnik o poreznom nadzoru je sastavljen 18. travnja 2024. godine, a na njega je tužitelj izjavio prigovor.

U međuvremenu je rješenjem od 18. siječnja 2024. godine za 2017. godinu postupak obustavljen zbog zastare.

Prvostupanjskim rješenjem od 19. lipnja 2024. godine su tužitelju utvrđene obveze poreza na dohodak i prireza za razdoblje od 2018. do 2020. godine i naložena uplata tih novčanih obveza.

Drugostupanjskim rješenjem od 21. listopada 2025. godine je u točki 1. utvrđen nastup zastare i postupak obustavljen i u pogledu 2018. godine, dok je u točki 2. žalba tužitelja u preostalom dijelu (dakle za 2019. i 2020. godinu) odbijena.

Porezno tijelo je utvrdilo da tužitelj u propisanom dostavljenom obrascu nije ispunio rubriku o prosječnoj godišnjoj potrošnji kućanstva. Tužitelj inače živi s umirovljenom suprugom, zaposlenim sinom, drugim sinom učenikom i umirovljenom majkom, a porezno tijelo je tužitelju prosječnu godišnju potrošnju utvrdilo za njega i za njegovog mlađeg sina, a za starijeg sina samo za vrijeme prije zapošljavanja, i to prije 01. siječnja 2018. godine.

Porezno tijelo nije prihvatilo tužiteljevu tvrdnju o gotovinskom darovanju od punca ED u iznosu od 52.000 €, navodno izvršenom preko punčeve kćeri ŽD (supruge tužitelja), kao ni tvrdnju o gotovinskom darovanju od tužiteljeve majke MD u iznosu od 41.000 €, o kojoj je prihvatio voditi doživotnu skrb, jer ugovori o tim darovanjima nisu evidentirani.

Osim toga, sud u ovom pogledu utvrđuje da usprkos navodima o prihvaćanju vođenja doživotne skrbi o majci, tužitelj nema niti ugovor o uzdržavanju majke, iako nije jedino dijete MD, jer tužitelj ima i sestru ND.

Porezno tijelo je nadalje utvrdilo da tužitelj nema nikakvu vjerodostojnu dokumentaciju o prijenosu spomenutih novčanih sredstava te da MD s obzirom na svoja primanja nije raspolagala dovoljnim sredstvima za darovanje (porezno tijelo je pritom jedino zanemarilo da je u poreznom nadzoru bilo riječi o tome da je MD navodno tužitelju dala novce od ušteđevine nje i njezinog pokojnog supruga, oca tužitelja).

Porezno tijelo je analizom toka novčanih sredstava još od 2010. godine nadalje utvrdilo početno stanje tužiteljevih novčanih sredstava na dan 01. siječnja 2018. godine od 67.938,81 kn, a na kraju te godine višak izdataka nad primicima od 53.345,16 kn; za 2019. godinu je utvrđen višak izdataka nad primicima od 134.423,50 kn (pri čemu je ovdje tužitelju uračunata dokumentirana pozajmica od supruge od 130.000,00 kn); za 2020. godinu je tužitelju utvrđen višak izdataka nad primicima od 142.522,98 kn. Tužitelj u tužbi ističe da su zanemarene ovjerene pisane izjave njegovog punca ED i njegove sestre ND o darovanjima novčanih sredstava ED i tužiteljeve majke MD, kao i izvodi iz bankovnog računa ED o isplatama gotovine. Tužitelj također navodi da izvršena darovanja nisu nužno trebala biti u pisanom obliku, da su se mogla izvršiti u gotovini te da porez na darove bliskih srodnika nije propisan.

U odnosu na tužitelja je na temelju čl. 88. st. 3. i čl. 76. st. 1. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20 - ZPD) proveden postupak u kojem je zbog utvrđene razlike između vrijednosti stečene imovine i značajnih izdataka (s jedne strane) te dokazane visine sredstava za stjecanje imovine i izdataka (s druge strane) utvrđen drugi dohodak i na temelju toga utvrđene obveze poreza i prireza na dohodak. Tužitelj u svojim prigovorima prvenstveno ukazuje na nedokument irane navodne isplate gotovine izvršene njemu od strane punca ED i od strane majke MD.

Međutim, u postupku utvrđivanja razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena, izvori tih sredstava kojima se dokazuje vrijednost stečene imovine se moraju temeljiti na vjerodostojnim ispravama, jer se u suprotnom ti navodni izvori sredstava ne moraju prihvatiti valjanim (čl. 89. st. 9. ZPD-a).

Na temelju čl. 89. st. 5. ZPD-a samo ako u postupku provjere podataka porezni obveznik dostavi vjerodostojnu dokumentaciju kojom dokazuje izvore sredstava, navedeni podaci će se pridružiti već poznatim podacima za poreznog obveznika. Prema tome, u konkretnom slučaju je dokazivanje izvora sredstava za financiranje izdataka potrebno dokazati vjerodostojnom dokumentacijom, odnosno vjerodostojnim ispravama, a to znači materijalnom dokumentacijom koja potječe iz realnog vremena navodnih stjecanja novčanih sredstava.

Tužitelj u konkretnom slučaju ne raspolaže takvom materijalnom dokumentacijom, odnosno vjerodostojnim ispravama, jer iz realnog vremena navodnih isplatâ novčanih sredstava ne raspolaže nikakvom materijalnom dokumentacijom o tim navodnim isplatama koje bi bile izvršene njemu.

Sud u tom smislu napominje da su s druge strane i njegove visoke novčane isplate izvršene drugim pravnim subjektima (a koje su i dovele do pokretanja postupka poreznog nadzora) jasno i neposredno dokumentirane, što znači da su i u odnosu na te novčane transakcije primijenjeni dokazi u obliku vjerodostojne dokumentacije, odnosno vjerodostojnih isprava - materijalnih dokaza iz realnog vremena tih transakcija.

Tužitelj tvrdi da mu je punac ED preko vlastite kćeri (supruge tužitelja) darovao 52.000 €. Međutim, utvrđene (dokumentirane) gotovinske isplate s računa ED iznose svega oko 25.000 €, a ni u pogledu tog cjelokupnog iznosa nema nikakve vjerodostojne dokumentacije iz koje bi se moglo zaključiti da je makar taj cjelokupni novčani iznos preko ŽD isplaćen tužitelju. Ovdje posebno treba napomenuti da je porezno tijelo tužitelju za 2019. godinu ionako već uračunalo dokumentiranu pozajmicu od njegove supruge ŽD u iznosu od 130.000,00 kn.

U odnosu na navodno darovanje 41.000 € od majke MD tužitelj također ne raspolaže nikakvom vjerodostojnom dokumentacijom, odnosno vjerodostojnim ispravama u smislu čl. 89. st. 5. i 9. ZPD-a. Tužitelj ne raspolaže čak ni ugovorom o uzdržavanju majke, iako je navodno o njoj za isplatu spomenutih novčanih sredstava (životne ušteđevine) preuzeo voditi doživotnu skrb i iako u tom pogledu sud napominje da tužitelj nije jedino dijete MD, jer ima i sestru ND. Tužitelj je doista dostavio ovjerene pisane izjave ED i ND o darovanjima novčanih sredstava, ali se tu radi o naknadno sastavljenim i ovjerenim pisanim izjavama njegovih srodnika, koje datiraju tek iz vremena (travanj 2024. godine) po otvaranju poreznog nadzora.

Dakle, ni u vezi ovih ovjerenih pisanih izjava se ne može raditi o vjerodostojnoj dokumentaciji (ispravama) u smislu čl. 89. st. 5. i 9. ZPD-a te u pogledu toga sud (kao i upravna tijela) zaključuje da se radi o naknadno sastavljenoj nevjerodostojnoj dokumentaciji kojom su tužiteljevi srodnici pokušali umanjiti njegovu poreznu obvezu. Zbog svega navedenog nisu relevantne tužiteljeve tvrdnje o tome da navodna darovanja nisu ni trebala biti u pisanom obliku i da porez na darove bliskih srodnika nije propisan. Darovanje se doista može izvršiti i usmeno, ali je za potrebe dokazivanja izvora sredstava u situaciji utvrđene razlike rashoda i prihoda za porezne potrebe potrebno raspolagati vjerodostojnom dokumentacijom kojom se dokazuju ti izvori sredstava, baš kao što su vjerodostojnom dokumentacijom utvrđena tužiteljeva raspolaganja i visoke novčane pozajmice drugim pravnim subjektima. Pitanje poreza na darove također uopće nije relevantno u ovom slučaju.

S obzirom na spomenute relevantne odredbe čl. 89. st. 5. i 9. ZPD-a ne može se prihvatiti ni pozivanje tužitelja na sudsku praksu iz koje bi proizlazilo da dokazna snaga pojedinih dokaza ne ovisi o vrsti tih dokaza.

Naime, iako je to načelno točno, u konkretnom slučaju su za dokazivanje izvora sredstava ipak nužne vjerodostojne isprave, odnosno vjerodostojna dokumentacija - materijalni dokazi iz realnog vremena navodnih darovanja, u smislu čl. 89. st. 5. i 9. ZPD-a. U tom pogledu je postupak utvrđivanja razlike vrijednosti imovine sasvim specifičan upravni postupak, u kojem je neposredno zakonski propisana dokazna snaga pojedinih dokaza.

Stoga su ujedno na raspravnom ročištu odbijeni kao neadekvatni dokazni prijedlozi za saslušanje tužitelja, članova njegovog kućanstva, punca i sestre, posebno stoga što uopće nije za očekivati da bi ti iskazi sadržavali bilo što drugo što već nije sadržano u naknadno sastavljenim i stoga nevjerodostojnim ovjerenim pisanim izjavama tužiteljevog punca ED i tužiteljeve sestre ND, svakako zainteresiranih za ishod ove pravne stvari.

Tužitelj dalje u tužbi navodi da je bio obrazložio specifičnu smanjenu osobnu potrošnju kućanstva u vezi prehrane i odjeće, jer je obiteljski obrt izrađivao odjevnu konfekciju, a osim toga kao obitelj imaju i veliki vrt i voćnjak te uzgajaju perad. U tom smislu tužitelj navodi da te okolnosti nisu obrazložene u drugostupanjskom rješenju, a da on ne može dokazivati negativnu činjenicu da nešto nije potrošeno.

Međutim, tužitelj u pogledu iznesenih tvrdnji nije vjerodostojnom dokumentacijom dokazao pozitivne činjenice kojima bi ukazao na istinitost svojih tvrdnji, pa tako primjerice nije dokazao da je on s članovima svoje obitelji imao registrirano obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, a u pogledu konfekcijskog obrta sud napominje da iz dostupnih podataka proizlazi da je taj obrt prestao s radom još u svibnju 2018. godine.

Osim svega navedenog, tužitelj podatke o potrošnji svog kućanstva uopće nije niti bio ispunio u dostavljenom obrascu u upravnom postupku.

Zbog svega navedenog sud smatra da su upravna tijela u cijelosti pravilno utvrdila relevantne činjenice i da su donijela pravilne i zakonite odluke o tužiteljevoj poreznoj obvezi poreza i prireza na dohodak za 2019. i 2020. godinu.

Stoga je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavane točke 2. drugostupanjskog rješenja od 21. listopada 2025. godine kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.

U Zagrebu, 20. travnja 2026. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Verica Šuster

2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Koturaška 43/IV, [adresa] Zagreb