REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

Poslovni broj: P Ob-225/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Ani Vlainić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik u Puli, protiv tuženika KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 24/40-42 Addlestone road, Merrylands 2160 NSW, kojeg zastupa punomoćnica EO, univ. spec. crim., odvjetnica u Puli, radi utvrđenja bračne stečevine, izvan ročišta, 20. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Općinski sud u Puli-Pola se proglašava nenadležnim za postupanjem u ovom postupku, ukidaju se provedene radnje u ovom postupku i odbacuje tužba tužiteljice PO od 28. kolovoza 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.132,37 EUR (slovima: dvijetisućeistotridesetidvaeuraitridesetisedamcenti).

III. Nalaže se tužiteljici PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku KO OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 EUR (slovima: pettisućaišeststotinaidvadesetipeteurainulacenta), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice radom stekle vlasništvo nad nekretninama k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR., upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zbog čega one predstavljaju bračnu stečevinu parničnih stranaka (odnosno smatra da su ona i tuženik suvlasnici svaki po 1/2 dijela predmetnih nekretnina).

2. Tuženik navodi da nije sporno da su brak sklopili 10. lipnja 1989., odnosno da je brak formalno razveden sudskom odlukom u Australiji iz 2022. godine. Osim toga, ističe prigovor apsolutne nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj, kao i prigovor dvostruke litispendencije (s obzirom na to da je tužiteljica o istom pitanju protiv tuženika spor pokrenula i pred sudom u Australiji). Ovaj sud na prigovor apsolutne nenadležnosti pazi po službenoj dužnosti tijekom cijelog postupka (sukladno čl. 16. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – ZPP).

3. Stoga je ovaj sud utvrđivao činjenice odlučne za navedeni procesni prigovor, obzirom da u ovoj parnici egzistira međunarodni element. Pritom treba imati u vidu nespornu činjenicu – da je brak između tužiteljice i tuženika formalno razveden sudskom odlukom u Australiji iz 2022. (o čemu tuženik dostavlja sudsku odluka australskog suda o razvodu braka s lista 45 i 55-59 spisa).

4. Prije svega, treba imati u vidu da je čl. 2. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" br. 101/17., 67/23. - ZMPP) propisano da se ZMPP primjenjuje na odnose kojima se uređuju pojedina pitanja iz čl. 1. ZMPP-a (ovdje nadležnost sudova), ako ona nisu uređeni pravno obvezujućim aktima Europske unije, međunarodnim ugovorima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj i drugim zakonima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj.

4.1. U predmetnom slučaju riječ je sporu s međunarodnim elementom jer tužiteljica ima uobičajeno boravište na području [adresa] (što je nesporno, i sama tužiteljica kao svoju adresu navodi [adresa], dok iz stanja spisa proizlazi da od 2021. živi u [adresa], sve sukladno čl. 5. ZMPP-a – što tužiteljica i ne osporava), dok tuženik ima uobičajeno boravište na području [adresa] (a što proizlazi iz odgovora na tužbu i dokumentacije u spisu, napose odluke australskog suda o razvodu braka između stranaka s lista 45 i 55-59 spisa, ali i činjenice da tuženik stalno boravi u [adresa]). Stoga je pitanje nadležnosti valjalo riješiti prema čl. 49. st. 1. ZMPP- a, koji propisuje primjenu Uredbe Vijeća (EU) br. 2016/1103 od 24. lipnja 2016. o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračnoimovinskih režima (SL L 183, 8. 7. 2016., dalje: Uredba) i na spor s međunarodnim elementom u koji su uključeni države članica Europske unije i treća država nečlanica. Nadalje, treba naglasiti da je riječ o sporu iz imovinskih odnosa bračnih drugova (utvrđenje prava vlasništva temeljem bračne stečevine predstavlja imovinski odnos između bračnih drugova koji je rezultat braka u smislu čl. 3. st. 1. t. a) Uredbe), kao i to da se Uredba primjenjuje na pravne postupke koji su započeti 29. siječnja 2019. (u predmetnom slučaju odluka australskog suda o razvodu braka između tužiteljice i tuženik datira iz studenog 2022. - sudska odluka Okružnog i porodičnog suda u Parramatti – list 45 i 55-59 spisa).

4.2. U tom smislu ističe se da je čl. 5. st. 1. Uredbe (koji se primjenjuje na odgovarajući način i u situaciji kada je pred sudom treće države pokrenut postupak za razvod braka – napominje se da je u predmetnom slučaju brak već nesporno razveden pred australskim sudom – jer to proizlazi iz čl. 49. st. 1. ZMPP-a) propisano da, ne dovodeći u pitanje čl. 5. st. 2. Uredbe, kada je pred sudom države članice pokrenut postupak za odlučivanje o zahtjevu za razvod, sudovi te države nadležni su za odlučivanje u stvarima bračnoimovinskog režima povezanima s tim zahtjevom. Kako je u predmetnom slučaju brak između stranaka razveden pred sudom u Australiji (odlukom Okružnog i porodičnog suda u Parramatti), koji je nadležan za razvod braka između stranaka u smislu čl. 3. st 1. alineja 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (dalje: Uredba o bračnim sporovima), obzirom da je tužitelj imao uobičajeno boravište u [adresa] najmanje godinu dana prije pokretanja postupka (što proizlazi iz stanja spisa, odgovora na tužbu i odluke australskog suda o razvodu braka između stranaka s lista 45 i 55-59 spisa, ali i činjenice da tuženik stalno boravi u [adresa] već duže vrijeme – što tužiteljica uopće ne osporava, pri čemu i sama dostavlja australsku adresu tuženika), to je upravo taj sud (kao sud kod kojeg je pokrenut postupak o zahtjevu za razvod braka) nadležan odlučivati o nekretninama koje su predmet ovog postupka.

4.2.1. Naime, čl. 3. st. 1. t. a) Uredbe propisano je da bračnoimovinski režim znači skup pravila koja se tiču imovinskih odnosa između bračnih drugova kao rezultat braka. Kako tužiteljica postavlja zahtjev za utvrđenjem vlasništva na predmetnim nekretninama temeljem bračne stečevine (koje nesporno predstavljaju imovinu, spor o njima je imovinski spor), to je prema shvaćanju ovog suda riječ o sporu iz imovinskih odnosa bračnih drugova u smislu čl. 49. st. 1. ZMPP-a u vezi čl. 5. st. 1. Uredbe, za koji nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, nego sud pred kojim je pokrenut (u ovom slučaju i dovršen) postupak o zahtjevu za razvod braka, odnosno sud u Australiji (Okružni i porodični suda u Parramatti).

4.2.2. Pritom je i u paragrafu 34) Preambule Uredbe propisano da „…u stvarima bračnoimovinskih režima povezanima s postupkom koji se vodi pred sudom države članice pred kojim je pokrenut postupak razvoda… trebali bi postupati sudovi te države članice…“, a u predmetnom slučaju je nadležnost za razvod braka između stranaka utemeljena na odredbama o općoj nadležnosti (čl. 3. st. 1. alineja 5. Uredbe o bračnim sporovima), a ne na posebnim razlozima za nadležnost.

4.3. Nasuprot navodima tužiteljice, u predmetnom slučaju ne dolazi u primjenu čl. 1. st. 2. t. h) Uredbe jer se navedeno odnosi na „…zahtjeve za evidentiranjem u upisnik prava na pokretnoj i nepokretnoj imovini, a koje bi trebalo isključiti iz područja primjene ove Uredbe…“, a što se u smislu paragrafa 27) preambule Uredbe odnosi na tijela koje vode zemljišne knjige ili druge slične upisnike (npr. „zemljišnoknjižne službe ili javni bilježnik“), odnosno riječ je o nadležnosti za odlučivanje o prijedlogu za uknjižbu na nekretninama i slično (gdje su logično nadležni sudovi/tijela države u kojoj se zahtjeva upis). Slijedom navedenog, a kako je predmet ovog spora vlasništvo nad nekretninama (utvrđenje prava vlasništva temeljem bračne stečevine), a koji predstavlja imovinski odnos između stranaka koji je rezultat njihova braka (koji je u međuvremenu razveden), to predmet ovog spora potpada pod pojam bračnoimovinskog režima u smislu čl. 3. st. 1. a) Uredbe, odnosno predmet spora nije (zahtjev za) upisivanje u upisnik prava na nepokretnoj imovini, kako to pogrešno smatra tužiteljica.

4.4. Stoga je u predmetnom slučaju valjalo primijeniti čl. 5. st. 1. Uredbe te utvrditi nadležnost suda u Australiji (tako i ŽSZD u sličnoj situaciji – odluka broj Gž Ob- 74/2024-2). Imajući u vidu navedeno, ovaj sud se oglasio nenadležnim sukladno čl. 16. st. 3. ZPP-a, ukinuo provedene radnje i odbacio tužbu (točka I. izreke ovog rješenja).

5. Kako je tužiteljičina tužba odbačena, valjalo je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova postupka u iznosu od 2.132,37 EUR (točka II. izreke ovog rješenja).

5.1. Imajući u vidu da je tužba odbačena, tužiteljica je dužna naknaditi troškove tuženiku, pri čemu vrijednost predmeta spora iznosi 75.000,00 EUR. Vrijednost predmeta spora određena je u iznosu kojeg je tužiteljica istaknula u tužbi, obzirom da je riječ o nenovčanom zahtjevu.

5.1.2. Sukladno čl. 155. ZPP-a, tuženiku je valjalo priznati trošak odgovora na tužbu u iznosu 1.406,25 EUR (Tbr 8/1 OT – PDV uračunat) te trošak pristupa na ročište od 30. kolovoza 2024., 25. ožujka 2025. i 16. siječnja 2026. (svaki po 1.406,25 EUR – PDV uračunat), sukladno i zahtjevu tuženika. Stoga je tuženiku valjalo priznati ukupne troškove parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 EUR (točka III. izreke ovog rješenja).

.

U Puli, 20. travnja 2026.

Sudac:

Ana Vlainić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka žalbe. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.