REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] V 5
Poslovni broj: Us I-1963/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Anastazije Franolić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja VE, [adresa], putem opunomoćenika za primanje pismena A (Mladen) Belić iz Korenice, Zdravka Rajkovića 8, protiv tuženika Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i javnu nabavu, Gospić, Dr. Franje Tuđmana 4, OIB: 5335267332, radi poreza na nekretnine, 20. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i javnu nabavu, KLASA: UP/II-410-01/25-01/15, URBROJ: 2125-12-01/3-25-2 od 2. rujna 2025. i rješenja Općine Plitvička Jezera, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-410-02/25-01/230, URBROJ: 2125-11- 02-03/03-25-1 od 23. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Općine Plitvička Jezera, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-410-02/25-01/230, URBROJ: 2125-11-02-03/03-25-1 od 23. svibnja 2025., tužitelju je kao vlasniku nekretnine na području Općine Plitvička Jezera na adresi [adresa], površine 80 m², utvrđen porez na nekretninu za 2025. u iznosu od 240,00 EUR.
2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je podnio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-410-01/25-01/15, URBROJ: 2125-12-01/3-25-2 od 2. rujna 2025. odbio kao neosnovanu.
3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tuži navodi, u bitnome, da se navedeni objekt nalazi u napuštenom selu, bez ikakve komunalne infrastrukture i javnih usluga (osim monofazne struje i vode), a da se porez obračunava po istoj stopi kao i za nekretnine u turističkim zonama s potpunom infrastrukturom čime da se krši načelo razmjernosti i jednakosti iz čl. 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/2009, 110/2021). Navodi da do kuće ne vodi javni put te da je pristup moguć isključivo preko privatnih poljoprivrednih parcela te da je u vrijeme obilnih kiša pristup do kuće potpuno onemogućen. Navodi da kuća nije priključena na kanalizaciju, nema signala mobilne ni telefonske mreže, internetske mreže, niti javne rasvjete. Navodi da do kolovoza 2025., objekt nije imao osnovi sanitarni čvor koji je izveden vlastitim sredstvima. Nadalje, navodi da je kuća stara gotovo jedno stoljeće i da je tijekom ratnih zbivanja 1995. objekt bio devastiran, a obnova i adaptacija da su provedene isključivo iz vlastitih sredstva, bez javne pomoći. Ističe da se ne radi o kući za odmor i vikendici već o nasljedstvu koje se tužitelj trudi održavati od propadanja. Ističe da je člankom 42. stavkom 5. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“ broj: 115/2016, 101/2017, 114/2022, 114/2023, 152/2024, dalje: ZLP) propisana mogućnost kojima se visina poreza može umanjiti ovisno o lokaciji, starosti i komunalnoj opremljenosti nekretnine. Navodi da Općina Plitvička Jezera nije propisala nikakve korektivne kriterije već je paušalno primijenila jedinstvenu stopu, čime je porez očigledno nerazmjeran stvarnoj vrijednosti i uvjetima korištenja nekretnine. Kao dokaz predlaže uvid u fotografije nekretnine i okolnog terena, izjave svjedoka o nepristupačnosti i nepostojanju infrastrukture, dokumentaciju o starosti i ratnoj devastaciji objekta i potvrde o nedostatku komunalne i infrastrukturne opremljenosti naselja. Predlaže poništiti osporeno rješenje uz vraćanje predmeta na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, navodi da je sukladno zakonskim odredbama tijelima lokalne samouprave dana mogućnost da propišu poreze u danom rasponu te da mogu propisati i dodatne kriterije o oporezivanju koji nisu obvezujući. Navodi da su na području Like česti snježni uvjeti koji otežavaju pristup kućama no da u poreznom razdoblju nije bila proglašena prirodna nepogoda koja onemogućuje korištenje nekretnine. Smatra da starost objekta, činjenica da su se obnova i adaptacije provele iz vlastitih izvora kao i činjenica da se radi o obiteljskom nasljeđu ne utječu na utvrđivanje porezne obveze tužitelja. Ne osporava da bi bilo korisno propisati kriterije oporezivanja, no s obzirom da iz svih okolnosti nije utvrđeno da je stambena namjena nekretnine onemogućena te da se nekretnina povremeno koristi, predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.
5. Sporno je među strankama ovog spora, jesu li pravilno i zakonito javnopravna tijela utvrdila tužitelju obvezu plaćanja poreza na navedenu nekretninu.
6. Budući da su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, da tužitelj osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) i odredbe članka 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.
7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika, sud je izvršio uvido u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te uvidom u dokumentaciju koja prileži dostavljenom spisu upravnog postupka.
8. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i spornih pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Člankom 2. stavkom 1. točke 12. ZLP-a nekretninom se smatra svaka stambena zgrada ili stambeni dio stambeno-poslovne zgrade ili stan te svaki drugi samostalni funkcionalni prostor namijenjen stanovanju. Nekretninom se ne smatraju gospodarstvene zgrade koje služe samo za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora te nekretnine za koje se prema odluci o komunalnoj naknadi određuje koeficijent namjene za proizvodni ili neproizvodni poslovni prostor.
10. Odredbom članka 25. ZLP-a, propisano je da porez na nekretnine plaćaju domaće i strane, pravne i fizičke osobe koje su vlasnici nekretnina na dan 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez.
11. Člankom 27. stavkom 1. točkom 7. ZLP-a propisano je da se porez na nekretnine ne plaća na nekretnine u slučajevima kada se iz svih okolnosti može utvrditi da je onemogućena stambena namjena nekretnine. Stavkom 6. istog članka propisano je da se stambena namjena nekretnine utvrđuje na temelju postojanja infrastrukture ili opreme ili uređaja koji zamjenjuju priključak na infrastrukturu.
12. Člankom 26. stavak 1. ZLP-a propisano je da se porez na nekretnine plaća godišnje od 0,60 do 8,00 eura/m² korisne površine nekretnine, određene propisom kojim se uređuju uvjeti i mjerila za izračun zaštićene najamnine. Stavkom 2. istog članka propisano je da visinu poreza na nekretnine u granicama određenim stavkom 1. ovoga članka predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave propisuje svojom odlukom. Stavkom 5. istog članka propisano je da jedinica lokalne samouprave može propisati visinu poreza na nekretnine ovisno o mjestu, ulici, naselju ili zoni gdje se nekretnina nalazi. Stavkom 6. istog članka propisano je da jedinica lokalne samouprave može propisati da će se visina poreza utvrđena stavkom 5. ovoga članka uvećati ovisno o drugim kriterijima koji utječu na vrijednost nekretnine kao što je starost nekretnine i prisutnost sadržaja koji povećavaju vrijednost nekretnine.
13. Člankom 42. stavkom 1. točkom 2. ZLP-a propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave svojom odlukom utvrđuje za potrebe plaćanja poreza na nekretnine, visinu poreza na nekretnine ovisno o kriterijima iz članka 26. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona, uvjete za oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine za socijalno ugrožene osobe iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona i nadležno porezno tijelo za utvrđivanje i naplatu poreza.
14. Člankom 5. Odluke o porezima Općine Plitvička Jezera KLASA: 410-01/25-03/1 URBROJ: 2125-11-03-25-06 od 19. veljače 2025. propisano je da se porez na nekretnine na području općine Plitvička Jezera plaća u visini od 3,00 eura/m[2] korisne površine nekretnine.
15. Iz citiranih zakonskih odredbi ZLP-a proizlazi da su predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave svojom odlukom ovlaštena samostalno propisati visinu poreza na nekretnine u granici od 0,60 do 8,00 eura/m² korisne površine nekretnine s time da im je propisana mogućnost da svojim odlukama propišu drugačiju visinu poreza na nekretnine ovisno o mjestu, ulici, naselju ili zoni gdje se nekretnina nalazi i ovisno o kriterijima koji utječu na vrijednost nekretnine kao što je starost nekretnine i prisutnost sadržaja koji povećavaju vrijednost nekretnine. Dakle, navedena mogućnost nije propisana kao zakonska obveza predstavničkih tijela već kao mogućnost koju mogu predvidjeti svojom odlukom pri utvrđivanju visine poreza na nekretnine.
16. Dakle, radi se o odlukama koje samostalno donose predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave te su pri utvrđivanju visine poreza na nekretnine vezana isključivo visinom poreza na nekretnine u granicama 0,60 do 8,00 eura/m² korisne površine nekretnine.
17. Nadalje, ističe se da su odredbom članka 27. stavka 1. ZLP-a taksativno propisani tipovi nekretnina za koje se ne plaća porez. Tako je stavkom 1. točkom 7. navedenog članka propisano da se porez na nekretnine ne plaća u slučajevima kada se iz svih okolnosti može utvrditi da je onemogućena stambena namjena nekretnine koja se utvrđuje na temelju postojanja infrastrukture ili opreme ili uređaja koji zamjenjuju priključak na infrastrukturu. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka u kojem su dostavljene fotografije navedene nekretnine kao i uvidom u navode iz tužbe u kojoj tužitelj navodi da na predmetnoj nekretnini postoji monofazna struja i voda ovaj Sud ne može prihvatiti navode tužitelja da je u konkretnom slučaju onemogućena stambena namjena nekretnine da bi moglo doći do primjene članka 27. točke 7. ZLP- a.
18. Naime, nesporno je da se u konkretnom slučaju radi o samostalnom funkcionalnom prostoru koji posjeduje struju i vodu. Dakle, radi se o nekretnini koja posjeduje osnovnu infrastrukturu i kao takva je predmet oporezivanja sukladno odredbama ZLP-a. Preostali navodi koje tužitelj ističe u tužbi nisu od utjecaja na utvrđivanje postojanja osnovanosti porezne obveze tužitelja već jedino mogu biti odlučujući pri utvrđivanju visine porezne obveze ako odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave budu propisani kriteriji koji će uključivati primjenu niže porezne obveze za određene kategorije nekretnina.
19. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud zaključuje da je osporavanim rješenjem tuženika pravilno utvrđena porezna obveza tužitelja stoga je na temelju odredbe čl. 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u izreci ove presude.
U Rijeci 20. travnja 2026.
Sutkinja
Danica Vučinić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
- VE, [adresa], putem opunomoćenika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj
- Ličko-senjskoj županiji, Upravnom odjelu za proračun, financije i javnu nabavu,
Gospić, Dr. Franje Tuđmana 4
