REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1099/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice KG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, radi isplate, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 20. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.098,00 EUR bruto za razdoblje od 01.08.2018.g. do 30.09.2023.g., sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos od po 18,00 EUR teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kao neosnovan, a za utuženo razdoblje od 01.10.2023.godine do zaključno 30.09.2024, a u iznosu od 234,00 EUR.

III/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.004,49 EUR na račun punomoćnika tužiteljice, odvjetnice Martine Radić Šunjić, koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 16. kolovoza 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik - medicinska sestra na Zavodu za urologiju. Ističe da je tužiteljici radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Navodi da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a koji rad od strane tuženika da nije evidentiran i isplaćen. Istaknuto je da je odredbom članka 28. stavka 8. KU-a propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Ističe se da je zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.g. zauzeto tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu primopredaju službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Istaknuto je da ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad. Istaknuto je da je odlukom tuženika od 28.12.2022. godine utvrđeno da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Ističe se da tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Ističe se da tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe koji se obračunavaju kao prekovremeni rad, a što da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Ističe se da sukladno odredbi iz članka 81. ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl. 58. st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Zaključno tužiteljica ističe da ima prema tuženiku potraživanje iz osnova manje isplaćene plaće u bruto iznosu jer da tuženik nije plaćao primopredaju službe, te da je pogrešno obračunao i isplatio tužiteljici i naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila i postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev podneskom od 10. rujna 2024. godine (list 31-34 spisa) ističući da je uredila tužbeni zahtjev sukladno nalogu ovog suda iz rješenja od 29.08.2024., ali da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. U tom smislu tužiteljica konačno postavljenim kondemnatornim tužbenim zahtjevom potražuje na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće ukupan iznos od 1.332,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 01. kolovoza 2018. do 30. rujna 2024. godine koja teče na mjesečni iznos od po 18,00 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 09.07.2024. (list 12-15 spisa), navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te isti osporava da je Martina Radić Šunjić opunomoćena od strane tužiteljice da pokrene predmetni spor te ističe da je uz tužbu priložena punomoć koja da je ishođena u ranije pokrenutom sudskom postupku broj Pr-534/2021 te da se ta punomoć ne može odnositi na ovaj postupak. Također, u svom podnesku od 28. studenog 2024. tuženik navodi da su netočni navodi iz tužbe kako tužiteljica na kraju svakog radnog dana ostaje dodatnih 30 minuta radi primopredaje službe jer da niti jedan radnik tuženika ne ostaje svakog dana nakon isteka radnog vremena 30 minuta duže radi primopredaje službe pa ni tužiteljica. Ističe se da poneki radnici, najčešće nakon dežurstva ili rada u turnusu budu zaduženi za primopredaje službe te da stoga ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena te da je to nekad 5 minuta, a nekad 30 minuta, te svakako maksimalno 30 minuta. Ujedno navodi da tužiteljica nije zaposlenik tuženika od 01.10.2023.godine pa da su neosnovani u tom smislu svi dijelovi tužbenog zahtjeva koji se odnose na utuženo razdoblje od 01.10.2023.godine do 30.09.2024.godine. Istaknuto je da u zaključku broj 108. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a stoji da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se radniku zaduženom za primopredaju službe vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom, a pri čemu da vrijeme primopredaje službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti…..Navodi se da tako normiraju i stavci 8. i 9. čl. 28. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja odnosno članak 9. Dodatka II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/19) u kojima da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Ističe se da samo radnici koji su za to zaduženi ponekad vrše primopredaju službe u trajanju od maksimalno 30 minuta, te da nikako svaki radnik svaki radni dan navedeno ne vrši u trajanju od 30 minuta. Tuženik navodi da je na tužiteljici teret dokaza tvrdnji iz tužbe jer da se u predmetnom slučaju ne radi o slučaju za koji je članak 135. Zakona o radu normirano da je teret dokaza na poslodavcu-tuženiku pa da je na tužiteljici teret dokaza da je svaki od cca 1000 radnih dana u utuženih 5 godina bio zadužen za primopredaju i da je baš svaka primopredaja trajala 30 minuta. Također tuženik ističe i prigovor pravomoćno presuđene stvari, jer da je tužiteljica već tužila tuženika po istom pravnom osnovu i da se radi o spisu ovog suda Pr-1367/19, a koji da je pravomoćno okončan. Tuženik u podnesku od 27. veljače 2026. ističe da više ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, ali da i dalje osporava pravni osnov i to da je tužiteljica u utuženom periodu svaki dan vršila primopredaju i da ako je istu vršila da je ista trajala 30 minuta svaki radni dan, te da osporava ujedno tužbeni zahtjev za razdoblje od 01.10.2023.godine jer da tužiteljica od tog datuma više nije zaposlena kod tuženika.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće za razdoblje od listopada 2017.godine (list 4-5 spisa); zaključka sa 26.sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.02.2023.godine (list 7 i 263 spisa); odluke KBC-a Split od 28.12.2022.godine (list 8 i 244 spisa); novinskog članka (list 44 spisa), odgovora na tužbu u spisu KKBC Split te tužba u spisu K kao i zapisnik sa ročišta od 24.09.2024.godine u predmetu ovog suda LKBC Split (list 45-52 spisa); prijave HZMO-a, Područne službe Split, a vezano za prestanak osiguranja (list 57 spisa); zapisnika sa izvedenim dokazima saslušanja u istovrsnim predmetima (list 80- 235, te 238-243, te 245-258 spisa); izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca ''NN'' 55/24 (list 236-237 spisa); izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ''NN'' 73/17 (list 259-260 spisa); službenih zabilješki (list 261-262 spisa); ugovora o radu tužiteljice od 01.12.2024.godine, te od 09.10.2015. (list 264-265 spisa), odluke Ustavnog suda RH od 22.veljače 2017.godine (list 271-275 spisa); Pravilnika o radu tuženika od 06.11.2023.godine (list 280-315 spisa) Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice KG na ročištu od 04.02.2025.godine (list 63-65 spisa), dok se odustalo od izvođenja dokaza svjedočenjem svjedokinje LG budući je svjedokinja u e-mailu dostavljenom ovom sudu od 11.02.2025.godine (list 66 spisa) istakla da nema saznanja vezano za predmet spora jer radi na sasvim drugom odjelu od odjela na kojem radi tužiteljica. Sudu su dostavljeni primjerci sudske prakse. Također je zaprimljen i pregledan spis Pr-1367/19 radi istaknutog prigovora presuđene stvari.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica radila kod tuženika kao medicinska sestra. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljica radila kod tuženika na Zavodu za urologiju, te da je prestala s radom s danom 01.10.2023.godine, a koja činjenica nedvojbeno proizlazi iz pregledane prijave HZMO-a, Područne službe u Splitu o prestanku osiguranja (list 57 spisa), a koju prijavu je dostavio tuženik kao prilog uz podnesak od 28.11.2024.godine (list 53-56 spisa), a i iz iskaza tužiteljice u ovom postupku, a iz čega proizlazi da je zadnji radni dan tužiteljice kod tuženika bio 30.09.2023.

6. Među strankama djelomično nije sporna visina predmetnog potraživanja budući je tuženik u podnesku od 27.02.2026.godine (list 324 spisa) istakao da više ne osporava visinu predmetnog potraživanja za razdoblje od 01.08.2018.godine do zaključno 30.09.2023.godine, a do kada je tužiteljica bila zaposlenik kod tuženika već i nadalje osporava pravni osnov predmetnog potraživanja odnosno da li tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovi primopredaje dužnosti za cijelo utuženo razdoblje, a visinu potraživanja po ovom osnovu isti osporava samo za razdoblje kad tužiteljica više nije bila njegov zaposlenik i to od 1. 10.2023. do zaključno 30. rujna 2024., te posljedično prema ovoj pravnoj osnovi i naknadu za godišnji odmor i bolovanje. Također tuženik osporava i pitanje punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić odvjetnici u Splitu osporavajući da su odvjetnici Martina Radić Šunjić i Mario Skejić opunomoćeni od strane tužiteljice da pokrenu ovaj spor. Međutim, iz priležeće punomoći u ovom postupku (list 16 spisa) je razvidno da je tužiteljica opunomoćila Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari, dok je Mario Skejić, odvjetnik u Splitu opunomoćen samo kao zamjena. Martina Radić Šunjić odvjetnica u Splitu je temeljem navedene punomoći opunomoćena da zastupa tužiteljicu u parničnom, vanparničnom, ovršnom, zemljišno knjižnom postupku, kaznenom postupku, postupcima pred Trgovačkim sudom te u postupcima pred tijelima državne uprave kao i u postupcima vezanim za isplate iz radnog odnosa pred ovim sudom. Navedenom punomoći je tužiteljica ovlastila punomoćnicu Martinu Radić Šunjić da između ostalog za nju prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde. Tužiteljica je na ročištu od 04.veljače 2025.godine godine izričito istakla u iskazu da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari i da je istu opunomoćila da za nju prima sve novčane primitke pa i parnični trošak. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da je punomoć koja prileže spisu valjana te da su u ovom postupku raspravljena sva sporna pitanja vezana za navedenu punomoć.

7. Iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice za listopad 2017. (list 4-5 spisa), a koja se odnosi na isplatu plaće tužiteljici prije utuženog razdoblja u ovom postupku je razvidno da ista ne sadržava podatak o isplati s osnova primopredaje dužnosti.

8. Iz pregledanog zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 7 spisa) proizlazi iz Zaključka broj 108. sa te sjednice da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Navodi se da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, a da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Istaknuto je u ovom zaključku da se radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom pri čemu da vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te je navedeno da ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad.

9. Iz pregledane odluke tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.prosinca 2022. godine (list 8 spisa) proizlazi da je tuženik naveo da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. U odluci je istaknuto da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, te je istaknuto da liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice. Navodi se da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe te da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Navedeno je da ta odluka stupa na snagu i da se primjenjuje počevši od 01. siječnja 2023. godine. Ova odluka je prema podacima iz iste dostavljena predstojnicima/ pročelnicima/voditeljima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, glavnim medicinskim sestrama/tehničarima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, dr.sc. UG, dr. sc. MG, VG, mag.med.techn., PG dipl. iur, te TG, univ.spec.ecc.

10. Iz pregledanih službenih zabilješki tuženika (list 261 i 262 spisa) proizlazi da su u službenim zabilješkama od 17.09.2025.godine čiji su potpisnici HG i VG (list 261 i 262 spisa) nedvojbeno proizlazi da je tuženik primopredaju koja se obavljala počeo evidentirati tek počev od 01.01.2023.godine na način da su se u Planu i evidenciji o radnom vremenu na zbroj evidentiranih sati dodavali sati primopredaje i to na način da se za svaki rad u smjeni turnusa dodavalo 20 ili 30 minuta ovisno o tome je li medicinska sestra radila sa ležećim bolesnicima (tada da se dodavalo 20 minuta ili na odjelu intezivne skrbi 30 minuta. Uz to se u bilješkama ističe d do 01.01.2025.godine nije bilo u Planu i evidenciji o radnom vremenu posebne kolone nazvane primopredaja iako da je ista evidentirana.

11. Iz iskaza saslušane tužiteljice danog na ročištu od 04.veljače 2025.godine (list 63- 65 spisa) proizlazi da je ona bila zaposlena kao medicinska sestra u utuženom periodu o kojem je riječ počevši od 1.8.2018. do zaključno 1.10.2023. dok od listopada 2023. pa do kraja utuženog razdoblja ona ne radi kod tuženika već je zaposlena u Domu zdravlja u Splitu, Kavanjinova ulica. Nadalje navodi da se primopredaja službe u periodu kad je ona bila zaposlenica kod tuženika u utuženom razdoblju na zavodu za urologiju vodila na početku smjene i nakon završetka smjene te da je trajala primopredaja i u jednom i drugom slučaju otprilike nekih pola sata, ali da nitko nije bio posebno u to vrijeme zadužen da prati navedenu primopredaju službe nego su sve djelatnice na odjelu, medicinske sestre vodile računa o toj primopredaji. Također ističe da tuženik u tom razdoblju nije evidentirao u službenim evidencijama primopredaju službe, posebice ne u evidenciji o prisutnosti na radu, već da su same djelatnice pa tako i ona navedene sate primopredaje bilježila u bilježnicama koje su same vodile u obliku bilješki, a da su u bilježnice upisivali što su konkretno radili tijekom same smjene s pacijentima, dok da ništa nije bilo zapisivano o samom početku i kraju primopredaje. Tužiteljica navodi da u odnosu na činjenicu iz kojeg je razloga na navedenom Zavodu za urologiju u utuženom razdoblju bila organizirana primopredaja službe u navedenih sat vremena odnosno po pola sata na početku radnog vremena i pola sata nakon radnog vremena, tužiteljica objašnjava da je radila na kirurškom odjelu gdje se nalaze većinom stariji pacijenti koji ili su operirani ili ih treba pripremiti za operacije pa da osoba koja se zatekne u smjeni, da ona mora obavijestit osobu koja preuzima posao o stanju pacijenata na navedenom odjelu, a da tu ima puno podataka koje je potrebno prenijeti ovisno o vrsti odjela i zaduženja na navedenom odjelu. Nadalje, iz iskaza proizlazi da u cijelom utuženom periodu tuženik nije započeo s nikakvim vođenjem službenih evidencija vremena koje djelatnici provode u primopredaji službe. Ističe da joj u međuvremenu ništa nije isplaćivano po ovom pitanju. Također u odnosu na činjenicu da li je svaki put nakon završetka svoje dvanaestosatne smjene ostajala dodatnih pola sata radi primopredaje službe, ista navodi da je ovo bilo obavezno i da se obavezno morala vidjeti s kolegicama koje dolaze preuzeti svoju smjenu i da im je trebala prenijeti sve što je bilo tijekom trajanja njene smjene. Ujedno tužiteljica ističe d nije bilo moguće da jedna sestra obavi primopredaju za sve pacijente na odjelu jer da je navedeni odjel na kojem je radila neformalno bio podijeljen na ustrojstvene jedinice, na više njih, i na kojem je svaka kolegica bila zadužena za svoj dio posla, pa da je u tom smislu svaka za svoj dio posla morala izvršiti primopredaju dužnosti osobi koja dolazi u iduću smjenu.

12. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji je zaključen 27.09.2019. godine, te koji je prema odredbi članka 34. tog Dodatka u primjeni od 01.09.2019. godine (osim članka 12. koji je u primjeni od 01.01 .2020.godine) je izmijenjen članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. i to stavak 8. koji glasi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te stavak 9. koji glasi da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Nadalje, Zaključkom broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.godine (list 6 spisa) zauzeto je tumačenje da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Također je navedenim Zaključkom zauzeto shvaćanje da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Nadalje je ovim zaključkom zauzeto shvaćanje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme službe se smatra radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

13. U odnosu na potraživanje neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje kao posljedice toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljice nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), te članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22) je propisano da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Temeljem odredbe članka 34. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18) je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

14. U predmetnoj pravnoj stvari tuženik je podnesku od 28. studenog 2024. (list 53-56 spisa) u odnosu na cjelokupno potraživanje tužiteljice istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari navodeći da je tužiteljica već tužila tuženika po istom pravnom osnovu u predmetu pod poslovnim brojem Pr-1367/2019, te koji je predmet pravomoćno okončan. Temeljem odredbe 333.stavka 2. ZPP-a prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno odbacit će tužbu. Uvidom u spis broj Pr-1367/2019 razvidno je da je u tom predmetu dana 25. ožujka 2022. donesena presuda kojom je prihvaćen zahtjev tužiteljice, a koja se odnosi na razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 06. travnja 2016. do 31.08. 2021. a vezano za naknadu za otežane uvjete rada, naknadu za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, godišnji odmor i bolovanje, te koja je postala pravomoćna i ovršna 11.04.2022. te kojom je tužiteljici po tom osnovu dosuđen ukupan iznos od 2.949,12 Kuna sa zakonskim zateznim kamatama. Budući se u predmetnoj pravnoj stvari radi o potraživanju razlike plaće i naknade plaće po osnovi primopredaje dužnosti jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari budući postupak koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-1367/2019 je postupak potpuno različitog pravnog osnova od predmetnog postupka, slijedom čega je prigovor pravomoćno presuđene stvari istaknut od strane tuženika u cijelosti neosnovan.

15. Vezano za predmetni postupak prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnicima i o radnom vremenu. Ovo je razvidno i iz članka 8. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), te iz članka 13.stavka 1. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), Pravilnika iz kojeg je jasno razvidno da evidencija o radnom vremenu radnika mora sadržavati osim podataka o radniku i podatke o početku i završetku rada.

16.Međutim, obzirom da tuženik u sporu ne osporava više visinu potraživanja u odnosu na utuženo razdoblje od 01.08.2018.godine do 30.09.2023., a i nadalje osporava pravni osnov potraživanja u odnosu na cjelokupno utuženo razdoblje, a radi se o potraživanju vezano za radno vrijeme provedeno u primopredaji dužnosti ovaj sud je mišljenja budući se u ovom sporu radi o sporu u vezi sa radnim vremenom, te obzirom da tuženik ovom sudu nije dostavio isprave zajedničke za obje stranke: evidencije o radnom vremenu, platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada, a iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je isti vodio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu na zakonom propisani način iz članka 5. stavka 1. ZR-a te u skladu sa spomenutim pravilnicima, da je upravo na tuženiku teret dokazivanja radnog vremena sukladno onome što je propisano odredbom članka 135.stavka 4. ZR-a. Obzirom da tuženik ničim nije dokazao u ovom postupku da je uredno vodio evidencije o radnom vremenu, a vezano za sate primopredaje dužnosti koji se odnose na tužiteljicu jer sudu tijekom postupka po čak dva naloga ovog suda i to sa ročišta glavne rasprave od 11. travnja 2025., te ročišta glavne rasprave od 27.listopada 2025.godine unatoč upozorenju na pravne posljedice iz članka 233. stavka 5. ZPP-a nije dostavio isprave zajedničke za obje stranke i to obračunske liste, evidencije o radnom vremenu, plan i raspored rada, te odjelne liste za utuženo razdoblje iz kojih bi to bilo razvidno, a ni tijekom trajanja ovog postupka, a iz iskaza saslušane tužiteljice KG decidirano proizlazi da je tužiteljica redovno na završetku radne smjene u turnusima ujutro u 7,00 i navečer u 19,00 kao i druge medicinske sestre Zavoda za urologiju obavljala primopredaju dužnosti u trajanju od najmanje 30 minuta te da nema dokaza da je primopredaja dužnosti plaćena tužiteljici (tuženik nije sudu dostavio obračunske liste plaće tužiteljice iz kojih bi to bilo razvidno), u tom smislu u predmetnom postupku sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a je na tuženiku kao poslodavcu dokazivanje radnog vremena provedenog u primopredaji dužnosti, a ne na tužiteljici kako to pogrešno smatra tuženik. Također je potrebno istaći da je ovaj sud u predmetnoj pravnoj stvari odustao od izvođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost utvrđivanja visine potraživanja prvenstveno iz razloga što tuženik nije postupio po čak dva naloga ovog suda jer nije dostavio sudu isprave zajedničke za obje stranke i to platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada kao i evidenciju o radnom vremenu, a radi čega se i nije moglo provesti financijsko- knjigovodstveno vještačenje u ovom predmetu. Ovu dokumentaciju je tuženik bio dužan dostaviti u predmetni spis budući iz iskaza saslušane tužiteljice nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da u periodu dok je tužiteljica bila zaposlenik kod tuženika na Zavodu za urologiju tuženik nije uopće evidentirao radne sate tužiteljice provedene u primopredaji dužnosti, a ujedno i iz same odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 8 spisa), te službenih bilješki (list 261-262 spisa) koje je sam tuženik dostavio u dokazne svrhe proizlazi da tuženik uopće nije vodio evidencije o radnom vremenu vezano za rad u primopredaji dužnosti do 01.01.2023. godine već da je te evidencije počeo voditi tek od tog datuma na način da je na zbroj evidentiranih radnih sati dodavao sate primopredaje i to za svaki sat rada u smjeni turnusa 20 ili 30 minuta u zavisnosti od toga da li je medicinska sestra radila na odjelu sa ležećim bolesnicima ili na odjelu intezivne skrbi pa je slijedom navedenog teret dokaza o radnom vremenu u ovom postupku za cijelo utuženo razdoblje bio upravo na tuženiku (članak 135.stavak 4. ZR-a). Ovo proizlazi i iz odluke samog tuženika od 28.12.2022.godine (list 8 spisa) jer je tuženik tek citiranom odlukom od 28.12.2022. godine odredio evidentiranje i plaćanje primopredaje službe i to počevši tek od 01.01.2023. premda se primopredaja službe zbog prirode same zdravstvene službe i održavanja kontinuiteta rada u turnusima - smjenama morala obavljati i obavljala se cijelo vrijeme na svim odjelima gdje su medicinske sestre obavljale rad u turnusima 12-24, 12-48 s radnim vremenom od 7-19, te 19-7,00 sati i to u pravilo prilikom završetka smjene, a što i proizlazi iz iskaza saslušane tužiteljice, a i iz svih iskaza saslušanih svjedoka u istovrsnim predmetima vođenim pred ovim sudom, a koje zapisnike je sam tuženik dostavio u predmetni spis uz podnesak od 24.10.2025.godine (list 80-235, te 238-243 spisa).

17. Budući tuženik ovom sudu nije dostavio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu ovaj sud smatra da isti tijekom ovog postupka ničim nije dokazao da tužiteljica za sve odrađene sate nije stekla pravo na isplatu prekovremenog rada po osnovi primopredaje službe. Budući je u predmetnoj pravnoj stvari iz provedenih dokaza u ovom postupku, posebice iskaza tužiteljice te pregledom svih navedenih isprava u spisu razvidno da tuženik nije uredno vodio evidenciju u pogledu rada tužiteljice u primopredaji dužnosti na propisani način pa je tuženi sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a trebao dokazati sve okolnosti i činjenice vezano za radno vrijeme i način provođenja radnog vremena u primopredaji dužnosti.

18. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužiteljica obavljala primopredaju dužnosti kod tuženika u razdoblju od 01.08.2018.godine do zaključno 01.10.2023.godine na Zavodu za urologiju kad je prestala s radom kod tuženika jer je prešla raditi u Dom zdravlja u Splitu. Primopredaju je obavljala na početku smjene i na završetku smjene u trajanju od 30 minuta, te je sate primopredaje bilježila u bilježnicu primopredaje ,te proizlazi da je ista radila sa starijim pacijentima koji su bili operirani ili ih je trebalo pripremiti za operacije te je tužiteljica istakla da osoba-medicinski djelatnik koji se zatekne u smjeni mora obavijestiti osobu koja preuzima posao o stanju pacijenata na navedenom odjelu. Također iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da tuženik nije uredno vodio evidencije o radnom vremenu vezano za radne sate koje je ona kao tužiteljica provela u primopredaji službe budući u periodu kad je ona bila zaposlena kod tuženika uopće nije vodio navedene evidencije. Također i iz pregledane Odluke tuženika Klasa: 113-01/22-01/151, Urbroj: 2181-147-01/GB-22-1 od 28.12.2022.godine je razvidno da je tuženik tek tom Odlukom sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) definirao pojam primopredaje službe, te u tom pravcu istakao da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu, te navodi da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosa turnusa, te da liječnike i medicinske sestre za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te određuje vrijeme trajanja primopredaje službe ističući da primopredaja službe na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te naveo da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda plaća kao prekovremeni rad, te ističe da se navedena odluka vezano za primopredaju službe primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine. Dakle, iz citirane odluke tuženika nedvojbeno proizlazi da tuženik evidentira primopredaju dužnosti tek od navedene odluke i to od 01.siječnja 2023.godine, a iz čega jasno proizlazi da je tužiteljica osnovano navela u tužbi da joj tuženik nije plaćao sate primopredaje dužnosti u utuženom razdoblju, a što je i logično i vjerodostojno budući je tuženik tek temeljem navedene odluke počeo evidentirati sate primopredaje dužnosti tek od 01.01.2023. iz čega proizlazi da nije u cijelom utuženom razdoblju uredno vodio evidencije o radnom vremenu u pogledu radnih sati vezano za primopredaju dužnosti. Ovo proizlazi i iz pregledanih službenih zabilješki tuženika (list 261-262 spisa), a koje je sam tuženik dostavio u predmetni spis jer se u istima navodi da je tuženik tek od 01.01.2023.godine počeo evidentirati sate primopredaje dužnosti tako da je dodavao 20 ili 30 minuta na zbroj postojećih evidentiranih sati.

19. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da time što tuženik nije ovom sudu dostavio u dokazne svrhe tijekom trajanja predmetnog postupka po nalogu ovog suda evidencije o radnom vremenu, platne liste, odjelne liste, te plan i raspored rada za tužiteljicu za razdoblje kad je ista bila njegov zaposlenik od 01.08.2018.godine do zaključno 01.10.2023. isti samim time budući nema dokaza da je vezano za primopredaju dužnosti u odnosu na tužiteljicu vodio uredne evidencije o radnom vremenu jer nije ničim dokazao da je tužiteljici u razdoblju od 01.08.2018.godine do 01.10.2023.godine kad je kad je ista radila kod tuženika uredno evidentirao, obračunao i isplatio naknadu plaće za primopredaju dužnosti, te da je istoj u tom smislu pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje, a koja proizlazi iz primopredaje dužnosti u navedenom razdoblju budući takav dokaz u vidu izvršene isplate ne prileže spisu niti je tuženik istog dostavio pa je u tom smislu djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 135. stavak 4. ZR-a, a za utuženo razdoblje u kojem je tužiteljica nesporno bila zaposlenik tuženika i to za razdoblje od 01.08.2018.godine do zaključno 30.09. 2023.godine (61 mjesec) kao i dio tužbenog zahtjeva vezano neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje za to razdoblje sukladno citiranim odredbama članka 58.stavka 1. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22), te članka 34.KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18), a koje su nastale kao posljedica neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti za to razdoblje, dok ovaj sud smatra neosnovanim dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za dio utuženog razdoblja od 01.10.2023.godine do zaključno 30.09.2024.godine budući iz iskaza same tužiteljice te iz pregledane prijave o prestanku osiguranja (list 57 spisa) nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da u tom razdoblju tužiteljica nije bila zaposlenik tuženika pa ista nije niti mogla u tom periodu obavljati primopredaju dužnosti kod tuženika iz tog razloga.

20. U navedenom smislu ovaj sud je prihvatio tužiteljice kao djelomično osnovan u odnosu na potraživanje razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovi neisplaćene primopredaje dužnosti za utuženo razdoblje od 01.08.2018.godine do 30.09.2023. godine u iznosu od 1.098,00,00 EUR (61 mjesec pomnoženo sa 18,00 Eur-a mjesečno koliko je tužiteljica mjesečno potraživala) sa pripadajućom kamatom, a kako je i odučeno u točki I/ izreke ove presude, dok je tužiteljica odbijena za više zatraženi iznos za utuženo razdoblje od 01.10.2023.godine do zaključno 30.09.2024.godine, a u iznosu od 234,00 Eur-a ( razlika između zatraženih 1.332,00 Eur-a i dosuđenih 1.098,00 Eur-a) kao neosnovan budući u tom razdoblju tužiteljica nije bila radnik tuženika, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

21. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Na navedeni priznati iznos glavnice potraživanja u iznosu od 1.098,00 EUR-a tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa od 18,00 Eur-a petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

22. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, tužiteljica je uspjela u pogledu pravnog osnova 100%, a u pogledu visine potraživanja 82,43%, a koji iznos se dobije kad se u relaciju stavi ostvareni iznos od 1.098,00 Eur-a sa zatraženim iznosom od 1.332,00 Eur-a. U navedenom smislu tužiteljica je uspjela u postotku od 91,21 % (182,43:2), dok je tuženik uspio u postotku od 8,79 %. Kad se od postotka uspjeha tužiteljice od 91,21% oduzme postotak uspjeha tuženika od 8,79 % tad se dobije iznos od 82,42%, a koji iznos predstavlja postotak uspjeha tužiteljice u ovoj parnici. U navedenom smislu, a obzirom na djelomičan uspjeh tužiteljice u ovoj parnici tuženik je istoj dužan naknaditi razmjeran dio troškova postupka sukladno odredbi članka 154.stavka 2. ZPP-a. stavka 154.stavak 3. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN''138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 10.05.2024.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 03.12.2024.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 27.10.2025.godine u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 27.10.2025.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 03.03.2026.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 37,5 bodova, a što ukupno iznosi 487,5 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 975,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 243,75 Eur-a ukupno iznosi 1.218,75 Eur-a, te kad se navedeni iznos stavi u relaciju sa postotkom uspjeha tužiteljice u ovoj parnici od 82,42 % tad se dobije iznos od 1.004,49 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka, te kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude. Na navedeni priznati iznos na ime troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 1.004,49 Eur-a tužiteljici je priznata i zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te sukladno Uredbi o izmjeni ZOO- a (''NN'' 156/22). Tuženik se u podnesku od 26.09.2024. godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice smatrajući istog preinakom tužbe. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 16 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Navedeno je tužiteljica potvrdila i na ročištu glavne rasprave 04.02.2025.godine kad je istakla da odvjetnicu Martinu Radić Šunjić opunomoćila da može za nju primati sve novčane primitke pa i parnični trošak putem svog računa. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

U Splitu, 20. travnja 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku