REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] B 5
Poslovni broj: Us I-671/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužiteljice BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnica Mila Mikecin Mišetić, Zagreb, Jagićeva 13, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, koju zastupa službenica SU, radi komunalne naknade, 20. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-363-03/23-03/175, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 26. ožujka 2025. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA: UP/I-363-03/2021- 01/22370, URBROJ: 251-13-01/01-2021-1 od 9. studenog 2021.
II. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je dužan postupiti prema pravnom shvaćanju i primjedbama ovoga Suda.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude
IV. Nalaže Republici Hrvatskoj da iz sredstva Državnog proračuna tužiteljima naknadi trošak delegacije u iznosu od 370,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA: UP/I-363-03/2021-01/22370, URBROJ: 251-13-01/01-2021-1 od 9. studenog 2021. obveznici TU, ovdje tužiteljici, određena je komunalna naknada za stambeni prostor u [adresa], površine 162 m[2] , u mjesečnom iznosu od 135,05 kn.
2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu, koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-03/23-03/175, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 26. ožujka 2025. odbio. Tužiteljica je u žalbu osporavala obračunatu površinu od 162 m[2] , navodeći da je raniji obveznik, njezin pravni prednik AU, plaćao komunalnu naknadu za površinu od 107 m[2] prema rješenju od 2. siječnja 2008., te da je razlika od 55 m obračunata bez promijenjenih okolnosti, čemu je kao dokaz priložila nalaz ovlaštene arhitektice iz trgovačkog društva OMG Arhitektura d.o.o. o stvarnoj stambenoj i garažnoj površini. U obrazloženju rješenja tuženik je u bitnom naveo da je površina predmetnog stambenog prostora pravilno izračunata sukladno članku 2. Uredbe o izmjenama i dopunama uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine ("Narodne novine" broj 117/05) i članku 19. Pravilnika minimalnih tehničkih uvjeta za projektiranje i gradnju stanova iz programa društveno poticane stanogradnje ("Narodne novine" broj 106/04, 25/06, 121/11), te da je shodno tome napravljena promjena za obračun komunalne naknade na 162,71 m[2] stambenog prostora dok je za garažni prostor promijenjen koeficijent obračuna.
3. Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno Upravnom sudu u Zagrebu podnijela tužbu kojom osporava zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja. U tužbi ponavlja navode iz žalbe, ističući da je obračun komunalne naknade izvršen protivno stvarnom stanju i na njezinu štetu, posebno naglašavajući nerazjašnjenu razliku u površini od 55 m[2] u odnosu na ranije utvrđenu površinu za istu nekretninu, bez ikakvih dokaza o promjeni okolnosti. Dodaje da je iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je javno dostupan, razvidno je da je tužiteljica samo jedna od pravnih slIjednica ranijeg vlasnika pok. AU, temeljem rješenja o nasljeđivanju O-3529/11, odnosno jedna od tri suvlasnika predmetnog stana, pa da stoga nije jasno temeljem kojeg pravnog temelja je određena jedinom obveznicom komunalne naknade za predmetni stan, kad nije stekla vlasništvo stana u cijelosti. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi spisu predmeta pa da po provedenom postupku poništi osporeno tuženikovo rješenje.
4. Rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-6 od 9. svibnja 2025., predmet koji je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu zaprimljen pod poslovnim brojem Us I-1726/2025, ustupljen je ovome Sudu, sukladno članku 11. stavku 3. Zakona o sudovima ("Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 36/24, dalje: Zakon o sudovima).
5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
6. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom se pridružuje navodima tuženika. Ističe da je sukladno odredbi članka 93. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu te članku 4. Odluke o komunalnoj naknadi određeno da komunalnu naknadu plaćaju vlasnici, odnosno korisnici stambenog prostora, te da joj je, s obzirom da je tužiteljica vlasnica predmetnog stambenog prostora, pravilnom primjenom mjerodavnih odredbi obračunata komunalna naknada. U odnosu za navode o pogrešno izračunatoj kvadraturi stana, ističe da je površina pravilno izračunata sukladno članku 2. Uredbe o izmjenama i dopunama uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine i članku 19. Pravilnika minimalnih tehničkih uvjeta za projektiranje i gradnju stanova iz programa društveno poticajne stanogradnje. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije
7. Sud je održao ročište za raspravu 10. travnja 2026., na koje je pristupila samo tužiteljica zastupana po odvjetnici, a kako su ostale stranke uredno pozvane, ročište je održano u njihovom odsustvu.
7.1. Tužiteljica je na ročištu izjavila da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi i dotadašnjem tijeku postupka.
7.2. Na upit Suda je odgovorila da su predmetni stan naslijedili tužiteljica i dvoje odrasle djece bivšeg vlasnika, koji su i korisnici predmetnog stana, a koja činjenica je vidljiva u zemljišnim knjigama koje su javni registar dostupan svima, pa da je ta okolnost trebala biti poznata i prvostupanjskom tijelu.
8. Među strankama u ovome sporu je sporno je li komunalna naknada za predmetni pravilno obračunata i je li tužiteljica pravilno određena obveznicom naknade.
9. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.
10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
11. Prema odredbi članka 99. stavka 1. točke 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18, 110/18, dalje: Zakon o komunalnom gospodarstvu) komunalna naknada obračunava se po četvornome metru (m²) površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade, stambeni, poslovni i garažni prostor po jedinici korisne površine koja se utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine ("Narodne novine" broj 40/97).
12. Uredba o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine ("Narodne novine" broj 40/97) se u svom izvornom sadržaju ne referira na odredbe Pravilnika minimalnih tehničkih uvjeta za projektiranje i gradnju stanova iz Programa društveno poticane stanogradnje, nego je tek člankom 2. Uredbe o Uredbe izmjenama i dopunama Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine ("Narodne novine" broj 117/05) propisano da se neto korisna površina stana (P) za koji se utvrđuje najamnina u skladu s odredbama te Uredbe, određuje se primjenom članka 19. Pravilnika minimalnih tehničkih uvjeta za projektiranje i gradnju stanova iz programa društveno poticane stanogradnje ("Narodne novine" broj 106/2004).
13. Kako se citirana odredba članka 99. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu izričito referira na Uredbu o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine ("Narodne novine" broj 40/97), a ne i na njezine naknadne izmjene, iako su u to vrijeme već preko deset godina bile na snazi odredbe Uredbe o Uredbe izmjenama i dopunama Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine ("Narodne novine" broj 117/05), prema shvaćanju Suda se naknadna izmjena i dopuna navedena Uredbe ne primjenjuje u postupku utvrđivanja komunalne naknade. Odnosno, korisna površina stambenog prostora za koji se obračunava komunalna naknada se ne utvrđuje na temelju Pravilnika minimalnih tehničkih uvjeta za projektiranje i gradnju stanova iz programa društveno poticane stanogradnje ("Narodne novine" broj 106/2004), na koji upućuje Uredba o Uredbe izmjenama i dopunama Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine ("Narodne novine" broj 117/05), a isto je pravno shvaćanje zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama poslovni broj Usž-2390/23-2 od 30. studenog 2023. i dr.
14. Stoga, kako je korisna površina predmetnog stana u predmetu ovoga spora utvrđena na temelju članka 2. Uredbe o izmjenama i dopunama uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine ("Narodne novine" broj 117/05) i članka 19. Pravilnika minimalnih tehničkih uvjeta za projektiranje i gradnju stanova iz programa društveno poticane stanogradnje ("Narodne novine" broj 106/04, 25/06, 121/11) tužbeni zahtjev je već iz tog razloga osnovan.
15. Nadalje, iz dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana samo u 1/3 dijela, a iz spisa predmeta se ne može utvrditi iz kojeg razloga je tužiteljica određena obveznicom komunalne naknade u cijelosti, stoga su tužbeni navodi osnovani i u tom dijelu.
16. Slijedom navedenog, na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) osporeno rješenje valjalo je poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
17. Sukladno članku 151. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima ponovnom postupku tuženik je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama ovoga Suda, izraženim u obrazloženju presude.
18. Tužiteljica je postavila zahtjev za naknadu troškova spora za sastav tužbe, sastav podneska od 21. kolovoza 2025. i pristup ročištu, za svaku radnju u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, i trošak delegacije za troškove prijevoza vlastitim automobilom u iznosu od 20,20 eura i troškove izbivanja iz pisarnice za 8 sati u iznosu od 400,00 eura.
19. Prema odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
19.1. Prema članku 144. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.
20. Prema odredbi članka 11. stavaka 4. i 5. Zakona o sudovima u slučaju delegacije strankama i njihovim punomoćnicima na teret državnog proračuna pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata
21. Budući da je uspjela u sporu, tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe i pristup ročištu, za svaku radnju u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, u skladu s Tbr. 27. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, 107/25), ali joj nije priznat trošak sastava naknadnog podneska, budući da je sve navode koje je iznijela u tom podnesku mogla iznijeti u tužbi ili na ročištu. Stoga je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 €, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.
22. Tužiteljici je priznat trošak delegacije za putnu kartu javnog prijevoza u iznosu od 20,00 eura, te trošak izbivanja iz pisarnice u trajanju od 7 sati koliko traje povratni put javnim prijevozom od Zagreba do Rijeke, uvećano za vrijeme provedeno na raspravi, što sukladno Tbr. 35. Odvjetničke tarife iznosi 350,00 eura, odnosno sveukupno 370,00 eura.
23. Budući da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine“ broj 118/18, 51/23) tužiteljica nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe.
U Rijeci 20. travnja 2026.
S u d a c
dr. sc. Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točaka I. i II. ove presude žalba nije dopuštena.
Protiv točaka III. i IV. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv odluke o troškovima odgađa izvršenje rješenja (članak 148. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).
Dostaviti:
- opun. tužiteljice Mili Mikecin Mišetić, odvjetnici u Zagrebu, Jagićeva 13
- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,
Ulica Republike Austrije 14
- Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Zagreb, Savska 41,
