Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Pr-32/2025-40

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišiću u pravnoj stvari tužitelja Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišiću u pravnoj stvari tužitelja ŽO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Kornelija Krizmanić, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d., OIB 81793146560, Roberta Frangeša Mihanovića 9, 10000 Zagreb; po punomoćniku odvjetniku Marjan Ruždjak, Triglav osiguranje d. d., OIB 29743547503, Ulica Antuna Heinza 4, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku FO; i umješač Lovačko društvo "Sloga" Vinkovci, OIB 99760202702, Dragutina Karle Žanića 15, 32100 Vinkovci zastupanog po punomoćniku Ivan Kalauz , radi radno - naknada štete nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 1. travnja 2026. u prisustvu punomoćnika parničnih stranaka, 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevima u odnosu na tuženika Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 23, OIB: 81793146560 koji glase:

"I. Prvotuženi Hrvatski telekom d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 23, OIB: 81793146560, i drugotuženi Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB:29743547503, dužni su tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplatiti iznos od 3.194,51 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos glavnog duga i to, za razdoblje do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku:

- na iznos od 331,81 € od 21.06.2018.g. do isplate,

- na iznos od 132,72 € od 21.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 249,08 € od 21.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 501,02 € od 29.04.2019.g. do isplate,

- na iznos od 331,81 € od 27.06.2019.g. do isplate,

- na iznos od 50,21 € od 12.09.2019.g. do isplate,

- na iznos od 59,73 € od 14.10.2019.g. do isplate,

- na iznos od 67,47 € od 14.11.2019.g. do isplate,

- na iznos od 65,26 € od 12.12.2019.g. do isplate,

- na iznos od 87,03 € od 20.12.2019.g. do isplate,

- na iznos od 53,09 € od 15.01.2020.g. do isplate,

- na iznos od 67,47 € od 13.02.2020.g. do isplate,

- na iznos od 63,04 € od 12.03.2020.g. do isplate,

- na iznos od 786,85 € od 31.03.2020.g. do isplate,

- na iznos od 66,36 € od 14.04.2020.g. do isplate,

- na iznos od 69,68 € od 14.05.2020.g. do isplate,

- na iznos od 54,19 € od 12.06.2020.g. do isplate,

- na iznos od 176,77 € od 30.06.2020.g. do isplate,

- na iznos od 55,30 € od 13.07.2020.g. do isplate,

- na iznos od 59,73 € od 14.08.2020.g. do isplate,

- na iznos od 37,60 € od 11.09.2020.g. do isplate,

- na iznos od 61,94 € od 13.10.2020.g. do isplate,

- na iznos od 66,36 € od 12.11.2020.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Prvotuženi Hrvatski telekom d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 23, OIB:81793146560, i drugotuženi Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, dužni su tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplatiti iznos od 464,53 € sa zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2018.g. do isplate i to, za razdoblje do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Prvotuženi Hrvatski telekom d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 23, OIB: 81793146560, i drugotuženi Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, dužni su tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplatiti bruto iznos od 56.603,12 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos glavnog duga i to, za razdoblje do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koje teku:

- na iznos od 241,91 € od 15.10.2014.g. do isplate,

- na iznos od 411,09 € od 15.11.2014.g. do isplate,

- na iznos od 661,04 € od 15.12.2014.g. do isplate,

- na iznos od 205,49 € od 15.02.2015.g. do isplate,

- na iznos od 364,23 € od 15.03.2015.g. do isplate,

- na iznos od 679,25 € od 15.04.2015.g. do isplate,

- na iznos od 392,05 € od 15.05.2015.g. do isplate,

- na iznos od 520,25 € od 15.06.2015.g. do isplate,

- na iznos od 475,48 € od 15.07.2015.g. do isplate,

- na iznos od 429,54 € od 15.08.2015.g. do isplate,

- na iznos od 740,26 € od 15.09.2015.g. do isplate,

- na iznos od 1.109,33 € od 15.10.2015.g. do isplate,

- na iznos od 527,25 € od 15.11.2015.g. do isplate,

- na iznos od 345,85 € od 15.12.2015.g. do isplate,

- na iznos od 287,36 € od 15.01.2016.g. do isplate,

- na iznos od 468,95 € od 15.02.2016.g. do isplate,

- na iznos od 937,44 € od 15.03.2016.g. do isplate,

- na iznos od 735,05 € od 15.04.2016.g. do isplate,

- na iznos od 396,91 € od 15.05.2016.g. do isplate,

- na iznos od 208,60 € od 15.06.2016.g. do isplate,

- na iznos od 386,22 € od 15.07.2016.g. do isplate,

- na iznos od 473,89 € od 15.08.2016.g. do isplate,

- na iznos od 298,03 € od 15.09.2016.g. do isplate,

- na iznos od 778,63 € od 15.10.2016.g. do isplate,

- na iznos od 817,02 € od 15.11.2016.g. do isplate,

- na iznos od 852,63 € od 15.12.2016.g. do isplate,

- na iznos od 1.222,54 € od 15.01.2017.g. do isplate,

- na iznos od 1.175,21 € od 15.02.2017.g. do isplate,

- na iznos od 1.363,22 € od 15.03.2017.g. do isplate,

- na iznos od 1.397,20 € od 15.04.2017.g. do isplate,

- na iznos od 618,69 € od 15.05.2017.g. do isplate,

- na iznos od 607,71 € od 15.06.2017.g. do isplate,

- na iznos od 530,12 € od 15.07.2017.g. do isplate,

- na iznos od 850,88 € od 15.08.2017.g. do isplate,

- na iznos od 487,55 € od 15.09.2017.g. do isplate,

- na iznos od 597,15 € od 15.10.2017.g. do isplate,

- na iznos od 522,15 € od 15.11.2017.g. do isplate,

- na iznos od 835,14 € od 15.12.2017.g. do isplate,

- na iznos od 911,88 € od 15.01.2018.g. do isplate,

- na iznos od 882,21 € od 15.02.2018.g. do isplate,

- na iznos od 1.262,13 € od 15.03.2018.g. do isplate,

- na iznos od 1.200,70 € od 15.04.2018.g. do isplate,

- na iznos od 875,97 € od 15.05.2018.g. do isplate,

- na iznos od 1.038,73 € od 15.06.2018.g. do isplate,

- na iznos od 1.105,68 € od 15.07.2018.g. do isplate,

- na iznos od 893,43 € od 15.08.2018.g. do isplate,

- na iznos od 842,68€ od 15.09.2018.g. do isplate,

- na iznos od 958,43 € od 15.10.2018.g. do isplate,

- na iznos od 791,51 € od 15.11.2018.g. do isplate,

- na iznos od 912,47 € od 15.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 959,72 € od 15.01.2019.g. do isplate,

- na iznos od 876,55 € od 15.02.2019.g. do isplate,

- na iznos od 1.287,22 € od 15.03.2019.g. do isplate,

- na iznos od 794,86 € od 15.04.2019.g. do isplate,

- na iznos od 881,11 € od 15.05.2019.g. do isplate,

- na iznos od 913,71 € od 15.06.2019.g. do isplate,

- na iznos od 1.045,60 € od 15.07.2019.g. do isplate,

- na iznos od 929,52 € od 15.08.2019.g. do isplate,

- na iznos od 898,97 € od 15.09.2019.g. do isplate,

- na iznos od 934,92 € od 15.10.2019.g. do isplate,

- na iznos od 899,45 € od 15.11.2019.g. do isplate,

- na iznos od 884,24 € od 15.12.2019.g. do isplate,

- na iznos od 926,19 € od 15.01.2020.g. do isplate,

- na iznos od 800,01 € od 15.02.2020.g. do isplate,

- na iznos od 877,88 € od 15.03.2020.g. do isplate,

- na iznos od 839,90 € od 15.04.2020.g. do isplate,

- na iznos od 792,86 € od 15.05.2020.g. do isplate,

- na iznos od 1.251,11 € od 15.06.2020.g. do isplate,

- na iznos od 842,50 € od 15.07.2020.g. do isplate,

- na iznos od 824,49 € od 15.08.2020.g. do isplate,

- na iznos od 951,43 € od 15.09.2020.g. do isplate,

- na iznos od 797,29 € od 15.10.2020.g. do isplate,

- na iznos od 776,36 € od 15.11.2020.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV. Prvotuženi Hrvatski telekom d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 23, OIB: 81793146560, i drugotuženi Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, dužni su tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplatiti neto iznos od 147,54 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos glavnog duga i to, za razdoblje do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku:

- na iznos od 9,72 € od 15.12.2015.g. do isplate,

- na iznos od 10,35 € od 15.01.2016.g. do isplate,

- na iznos od 10,60 € od 15.02.2016.g. do isplate,

- na iznos od 18,10 € od 15.03.2016.g. do isplate,

- na iznos od 17,51 € od 15.04.2016.g. do isplate,

- na iznos od 15,40 € od 15.05.2016.g. do isplate,

- na iznos od 19,86 € od 15.06.2016.g. do isplate,

- na iznos od 16,55 € od 15.07.2016.g. do isplate,

- na iznos od 16,63 € od 15.08.2016.g. do isplate,

- na iznos od 9,87 € od 15.09.2016.g. do isplate,

- na iznos od 2,96 € od 15.12.2017.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

V. Prvotuženi Hrvatski telekom d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 23, OIB: 81793146560, i drugotuženi Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, dužni su tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplaćivati mjesečnu rentu u bruto iznosu od 905,15 € počev od 01.studenog 2020.g. pa ubuduće, i u neto iznosu od 110,15 € počev od 01.prosinca 2020.g. pa ubuduće, i to dospjele obroke odjednom, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od svakog 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate i to, za razdoblje do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od15 dana."

II. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB:29743547503, da tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.194,51 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos glavnog duga po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koje teku:

- na iznos od 331,81 € od 21.06.2018.g. do isplate,

- na iznos od 132,72 € od 21.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 249,08 € od 21.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 501,02 € od 29.04.2019.g. do isplate,

- na iznos od 331,81 € od 27.06.2019.g. do isplate,

- na iznos od 50,21 € od 12.09.2019.g. do isplate,

- na iznos od 59,73 € od 14.10.2019.g. do isplate,

- na iznos od 67,47 € od 14.11.2019.g. do isplate,

- na iznos od 65,26 € od 12.12.2019.g. do isplate,

- na iznos od 87,03 € od 20.12.2019.g. do isplate,

- na iznos od 53,09 € od 15.01.2020.g. do isplate,

- na iznos od 67,47 € od 13.02.2020.g. do isplate,

- na iznos od 63,04 € od 12.03.2020.g. do isplate,

- na iznos od 786,85 € od 31.03.2020.g. do isplate,

- na iznos od 66,36 € od 14.04.2020.g. do isplate,

- na iznos od 69,68 € od 14.05.2020.g. do isplate,

- na iznos od 54,19 € od 12.06.2020.g. do isplate,

- na iznos od 176,77 € od 30.06.2020.g. do isplate,

- na iznos od 55,30 € od 13.07.2020.g. do isplate,

- na iznos od 59,73 € od 14.08.2020.g. do isplate,

- na iznos od 37,60 € od 11.09.2020.g. do isplate,

- na iznos od 61,94 € od 13.10.2020.g. do isplate,

- na iznos od 66,36 € od 12.11.2020.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB:29743547503, da tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 464,53 € sa zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2018.g. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

IV. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev te se nalaže tuženiku Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB:29743547503, da tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati neto iznos od 37.508,77 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos glavnog duga po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koje teku:

- na iznos od 138,86 € od 15.10.2014.g. do isplate,

- na iznos od 235,96 € od 15.11.2014.g. do isplate,

- na iznos od 379,45 € od 15.12.2014.g. do isplate,

- na iznos od 131,39 € od 15.02.2015.g. do isplate,

- na iznos od 232,88 € od 15.03.2015.g. do isplate,

- na iznos od 434,30 € od 15.04.2015.g. do isplate,

- na iznos od 250,70 € od 15.05.2015.g. do isplate,

- na iznos od 332,64 € od 15.06.2015.g. do isplate,

- na iznos od 304,00 € od 15.07.2015.g. do isplate,

- na iznos od 274,63 € od 15.08.2015.g. do isplate,

- na iznos od 473,30 € od 15.09.2015.g. do isplate,

- na iznos od 709,28 € od 15.10.2015.g. do isplate,

- na iznos od 337,11 € od 15.11.2015.g. do isplate,

- na iznos od 221,13 € od 15.12.2015.g. do isplate,

- na iznos od 217,73 € od 15.01.2016.g. do isplate,

- na iznos od 355,32 € od 15.02.2016.g. do isplate,

- na iznos od 710,28 € od 15.03.2016.g. do isplate,

- na iznos od 556,93 € od 15.04.2016.g. do isplate,

- na iznos od 300,73 € od 15.05.2016.g. do isplate,

- na iznos od 158,05 € od 15.06.2016.g. do isplate,

- na iznos od 292,63 € od 15.07.2016.g. do isplate,

- na iznos od 359,06 € od 15.08.2016.g. do isplate,

- na iznos od 225,81 € od 15.09.2016.g. do isplate,

- na iznos od 589,96 € od 15.10.2016.g. do isplate,

- na iznos od 619,05 € od 15.11.2016.g. do isplate,

- na iznos od 646,03 € od 15.12.2016.g. do isplate,

- na iznos od 712,79 € od 15.01.2017.g. do isplate,

- na iznos od 685,19 € od 15.02.2017.g. do isplate,

- na iznos od 794,80 € od 15.03.2017.g. do isplate,

- na iznos od 814,62 € od 15.04.2017.g. do isplate,

- na iznos od 360,72 € od 15.05.2017.g. do isplate,

- na iznos od 354,32 € od 15.06.2017.g. do isplate,

- na iznos od 309,07 € od 15.07.2017.g. do isplate,

- na iznos od 496,10 € od 15.08.2017.g. do isplate,

- na iznos od 284,26 € od 15.09.2017.g. do isplate,

- na iznos od 348,16 € od 15.10.2017.g. do isplate,

- na iznos od 304,43 € od 15.11.2017.g. do isplate,

- na iznos od 486,93 € od 15.12.2017.g. do isplate,

- na iznos od 617,20 € od 15.01.2018.g. do isplate,

- na iznos od 597,05 € od 15.02.2018.g. do isplate,

- na iznos od 854,16 € od 15.03.2018.g. do isplate,

- na iznos od 812,60 € od 15.04.2018.g. do isplate,

- na iznos od 592,91 € od 15.05.2018.g. do isplate,

- na iznos od 702,97 € od 15.06.2018.g. do isplate,

- na iznos od 748,28 € od 15.07.2018.g. do isplate,

- na iznos od 604,64 € od 15.08.2018.g. do isplate,

- na iznos od 570,30 € od 15.09.2018.g. do isplate,

- na iznos od 648,63 € od 15.10.2018.g. do isplate,

- na iznos od 535,66 € od 15.11.2018.g. do isplate,

- na iznos od 617,53 € od 15.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 639,00 € od 15.01.2019.g. do isplate,

- na iznos od 589,77 € od 15.02.2019.g. do isplate,

- na iznos od 866,08 € od 15.03.2019.g. do isplate,

- na iznos od 534,81 € od 15.04.2019.g. do isplate,

- na iznos od 592,84 € od 15.05.2019.g. do isplate,

- na iznos od 614,77 € od 15.06.2019.g. do isplate,

- na iznos od 703,52 € od 15.07.2019.g. do isplate,

- na iznos od 625,41 € od 15.08.2019.g. do isplate,

- na iznos od 604,86 € od 15.09.2019.g. do isplate,

- na iznos od 629,05 € od 15.10.2019.g. do isplate,

- na iznos od 605,18 € od 15.11.2019.g. do isplate,

- na iznos od 594,95 € od 15.12.2019.g. do isplate,

- na iznos od 628,42 € od 15.01.2020.g. do isplate,

- na iznos od 542,82 € od 15.02.2020.g. do isplate,

- na iznos od 595,64 € od 15.03.2020.g. do isplate,

- na iznos od 569,88 € od 15.04.2020.g. do isplate,

- na iznos od 537,96 € od 15.05.2020.g. do isplate,

- na iznos od 848,90 € od 15.06.2020.g. do isplate,

- na iznos od 571,65 € od 15.07.2020.g. do isplate,

- na iznos od 559,43 € od 15.08.2020.g. do isplate,

- na iznos od 645,55 € od 15.09.2020.g. do isplate,

- na iznos od 540,97 € od 15.10.2020.g. do isplate,

- na iznos od 526,76 € od 15.11.2020.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB:29743547503, da tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati neto iznos od 147,54 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos glavnog duga po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima , koje teku:

- na iznos od 9,72 € od 15.12.2015.g. do isplate,

- na iznos od 10,35 € od 15.01.2016.g. do isplate,

- na iznos od 10,60 € od 15.02.2016.g. do isplate,

- na iznos od 18,10 € od 15.03.2016.g. do isplate,

- na iznos od 17,51 € od 15.04.2016.g. do isplate,

- na iznos od 15,40 € od 15.05.2016.g. do isplate,

- na iznos od 19,86 € od 15.06.2016.g. do isplate,

- na iznos od 16,55 € od 15.07.2016.g. do isplate,

- na iznos od 16,63 € od 15.08.2016.g. do isplate,

- na iznos od 9,87 € od 15.09.2016.g. do isplate,

- na iznos od 2,96 € od 15.12.2017.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

VI. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev te se nalaže tuženiku Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB:29743547503, da tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati mjesečnu rentu u neto iznosu od 703,82 € počev od 01.studenog 2020.g. pa ubuduće, i to dospjele obroke odjednom, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od svakog 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.

VII. Iznad dosuđenog iznosa u točki IV. izreke ove presude odbija se tužitelj za iznos od 19.094,35 eura sa zateznom kamatom na taj iznos.

VIII. Iznad dosuđenog iznosa u točki VI. izreke ove presude odbija se tužitelj za iznos

od 311,48 eura sa zateznom kamatom na taj iznos.

IX. Nalaže se tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Hrvatski telekom d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 23, OIB: 81793146560, naknaditi parnični trošak u iznosu 9.327,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 20. travnja 2026. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

X. Nalaže se tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da umješaču Lovačko društvo "Sloga" Vinkovci, OIB 99760202702, Dragutina Karle Žanića 15, 32100 Vinkovci naknadi trošak postupka u iznosu od 2.618,29 eura.

XI. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4,

OIB:29743547503, da tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak postupka u iznosu od 12.301,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 20. travnja 2026. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŽO je 1. rujna 2017. podnio tužbu protiv I -tuženika HT d.d., OIB: 81793146560, Radnička cesta 21, Zagreb i II-tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d. d., OIB: 29743547503, Ž [adresa], radi naknade štete iz radnoga odnosa.

1.2. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 22. veljače 2011. doživio ozljedu na radu na način što je dok je vozio službeni automobil vlasništvo I-tuženika marke "Opel" oznake ZG2404HT, a idući na službeni zadatak, na njega je naletio osobni automobil marke "Hyundai" reg. oznake [registarska oznaka]. Prometna nezgoda se dogodila na način da je osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] iznenada prešao na njegov kolovozni trak i tako prouzročio prometni udes. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vinkovcima br. P-915/11 je utvrđena isključiva odgovornost drugotuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio.

1.3. Smatra da su oba tuženika solidarno odgovorna za naknadu štete. Prvotuženik iz razloga što je tužitelj zaposlenik prvotuženika i štetu koju je pretrpio je zadobio za vrijeme obavljanja radnog zadatka. U tom pravcu je utvrđeno da je šteta sto posto vezana sa ozljedom na radu. Drugotuženik je odgovoran zbog toga što je motorno vozilo koje je prouzročilo prometni udes bilo osigurano od odgovornosti kod drugotuženika prema trećim osobama, a što je utvrđeno i u presudi Pn-115/15.

1.4. Rješenjem HZMO Područnog ureda Vukovar, KLASA: UP/I -141-06/15-01- 03359410683, URBROJ: 341-22-05/3-15-32836 od 6. lipnja 2017. je utvrđeno da je zbog ovoga prometnog udesa kod tužitelja došlo do teških tjelesnih povreda, odnosno da je nastupila invalidnost od 60%. Istim rješenjem mu je priznata ozljeda na radu. Također rješenjem HZMO Područnog ureda Vukovar, KLASA: UP/I-141-06/15-01-03359410683, URBROJ: 341-22-05/3-15-11503 od 18. travnja 2017. utvrđena je invalidska mirovina počev od 22. prosinca 2016. u iznosu od 2.573,64 kn mjesečno.

1.5. Ovom tužbom tužitelj potražuje isplatu naknade štete u vidu razlike plaće i drugih prinadležnosti iz radnog odnosa u bruto iznosu, počev od 1. rujna 2014. pa do 21. prosinca 2016. u visini koja predstavlja razliku između plaće i ostalih prinadležnosti koje bi ostvarivao da je nastavio raditi kod I-tuženika, i naknade plaće koju je ostvarivao u istom periodu, te od 22. prosinca 2016. pa do ubuduće mjesečnu rentu, sve sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, počev od dospijeća pojedinog iznos do isplate.

2. Tuženi Hrvatski Telekom u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj ŽO bivši radnik tuženika i obavljao je do 31. kolovoza 2014., poslove višeg suradnika za projektiranje, dokumentaciju i profesionalne usluge i za iste poslove primao plaću. S danom 1. rujna 2014. godine ugovor o radu tužitelja je prenesen na novog poslodavca Ericsson Nikola Tesla Servisi d.o.o. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužitelja je u donosu na tuženika Hrvatski Telekom neosnovan u cijelosti. Osporava sve navode tužitelja te stoga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

3. Tuženik Triglav osiguranje u odgovoru na tužbu navodi da prije upuštanja u raspravljanje predlaže rješenjem odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev, jer tužbeni zahtjev nije valjano određen da bi se o istom moglo određeno raspravljati. Obzirom da je tužba uz navedeno i nerazumljiva te nije određena niti vrijednost predmetna spora te je potpuno nepodobna za raspravljanje predlaže se istu odbaciti. Osim toga iz priloženog dokaza se ne može uopće utvrditi da li postoji bilo kakva izgubljena zarada niti se može utvrditi što tužitelj zahtjeva ovom tužbom. Ukazuje i da se ovako postavljeni tuženikov zahtjev ne može usvojiti, jer se zahtijeva solidarna isplata od oba tuženika, a tuženici ne mogu biti solidarni dužnici - obveznici plaćanja u ovoj stvari jer odgovaraju iz potpuno različiti činjeničnih i pravnih osnova. U odnosu na I-tuženika se može raditi o potraživanjima iz radno-pravnog odnosa te obvezama poslodavaca prema radniku koje proizlaze iz radnog odnosa, dok II-tuženik može odgovarati samo po načelu krivnje odnosno u okvirima odgovornosti svog osiguranika za prometnu nezgodu. Dakle, ne postoji osnov u smislu objektivne odgovornosti po kojem bi tuženik odgovarao za štetu tužitelju. Isto tako u odnosu na II-tuženika, predmetni spor se ne može voditi kao radni spor, jer tužitelj i II-tuženik nisu imali ugovoren radni odnos niti se u odnosu na njih imaju primjenjivati odredbe Zakona o radu. Osporava se odgovornost II-tuženika za bilo kakvu naknadu štete tužitelju, jer osiguranik tuženika nije skrivio predmetnu nezgodu. Za predmetnu nezgodu isključivu krivnju snosi LOVAČKO DRUŠTVO SLOGA VINKOVCI , D.Ž. Karle 15 obzirom je do nezgode došlo zbog izbjegavanja naleta na srnu . Naime, u konkretnoj nezgodi tužitelj sudjeluje kao vozač motornog vozila (dakle imatelj opasne stvari) odnosno tužitelj nije treća osoba i shodno tome ni u kojem slučaju ne odlazi u obzir primjena načela objektivne odgovornosti, pa samim time nema niti solidarne odgovornosti sudionika ove prometne nezgode. Dakle, kako je u predmetnoj stvari bilo nužno primijeniti načelo krivnje – subjektivne odgovornosti, pojednostavljeno rečeno osiguranik II-tuženika ( a time i II-tuženik kao osiguravatelj) kao vozač vozila odgovara tužitelju kao vozaču vozila na nastalu štetu samo ako postoji njegova krivnja za štetni događaj, i to eventualnim omjerima krivnje osiguranika tuženika, a dokazano je da krivnje u konkretnom slučaju nema.

3.1. Nadalje, ističe se prigovor zastare potraživanja. Naime tužitelj sam priznaje u tužbi kako štetu s naslova izgubljene zarade trpi od 22.2.2011. dakle nesporno ima saznanje o šteti od tada te mu šteta s naslova izgubljene zarade nastaje od 22.2.2011. Obzirom da je tužba podnesena 1.9.2017. nakon proteka više od 5 godina, a postupak a naknadu štete s naslova izgubljene zarade je u odnosnu na II-tuženika poreknut prvi puta sada, evidentno je da isti u zastari zbog proteka i subjektivnog i objektivnog zas tarnog roka za naknadu štete, prema odredbama ZOO-a. Također, obzirom II-tuženik odgovara na naknadu stvarne štete, ista može biti utvrđivana samo u neto iznosima, a ne u bruto iznosima, jer tužitelj više nije u radnom odnosu pa samim time nije obveznik doprinosa na plaću i iz plaće.

3.2. Osporava se uzročno-posljedična veza između umirovljenja i predmetnog štetnog događaja, jer uzrok umirovljenja ne mogu biti ozljede zadobivene u predmetnoj prometnoj nezgodi, Naime, ne postoji niti jedan medicinski nalaz koji bi dokazao da je tužitelj zadobio ozljedu kralješničke moždine - živčanog tikva (zadobio je ozljedu tvrdih tkiva kralješnice – trzajna ozljeda, što nije istoznačno), a bez toga se ne može govoriti da je predmetno ozljeđivanje uzrok siringomijelije (nakupljanje vode u kralješničkoj moždini).

3.3. Predlaže da se o parnici obavijesti kao treća osoba Lovačko društvo Sloga Vinkovci, [adresa] radi zasnivanja građanskopravnih učinka (intervencijskog efekta) prema istom, te kako bi se isto sudjelovalo u parnici kao umješač na strani tuženika.

3.4. Predlaže odbaciti tužbu odnosno podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku s zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

4. Umješač Lovačko društvo Sloga iz [adresa] je u podnesku od 11. prosinca 2017. navodi da pristaje stupiti u parnicu kao umješač na strani tuženika.

4.1. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tužba ne sadržava određen tužbeni zahtjev, pa se predlaže istu odbaciti budući da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postavljanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 186.b ZPP -a. Tužba ne sadržava ni vrijednost predmeta spora kao ni druge podatke koje mora sadržavati svaki podnesak pa se predlaže sudu pozvati tužitelja da tužbu dopuni odnosno ispravi.

4.2. Ističe se prigovor zastare budući da je od štetnog događaja do dana podnošenja tužbe proteklo više od 5 godina.

4.3. Predlaže se naslovnom sudu nakon provedenog postupka tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, te tužitelja obvezati da tuženiku i umješaču naknadi troškove parničnog postupka.

5. Sud je proveo dokazni postupak uvidom u: presuda OS u Vukovaru, SS Vinkovci Pn- 115/15 od 25. travnja 2016. , rješenje HZMO-a UP/I 141-06/15-01/03359410683 od 6.6. 2017., rješenje HZMO-a broj UP/I 141-02/17-01/03359410683 od 18.4.2017., potvrda o podnesenoj prijavi, potvrda HZMO-a str. 81-83 spisa, iskaz tužitelja sa zapisnika od 7. prosinca 2017. str. 84-86 spisa, nalaz i mišljenje medicinskog fakulteta u Osijeku str. 91-93 spisa, nalaz i mišljenje strojarsko prometnog vještaka Petra Šišić str. 94-97 spisa, medicinska dokumentacija str. 107- 117, presuda TS u Zagrebu P1-8/2013 od 22. prosinca 2015. i presuda i rješenje Pž-2261/2016 od 2. srpnja 2018., rješenje HZMO-a UP/I 141-02/19-01/03359410683 od 16.4.2019., rješenje HZMO-a UP/I 141-02/19-01/03359410683 od 16.9.2019., pismeni nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka Krešimir Strmotić iz [adresa] str. 133-161, obračunske liste plaće str. 163- 362, nalaz i mišljenje vještaka Krešimira Strmotić str. 364-391 sa dokumentacijom koju čine Aneks 5 KU od 2. veljače 2015., Aneks 2 KU od 12.7.2005., Aneks 1 KU od 8.6.2005., Aneks 6 KU od 11.12.2015., i Aneks KU od 30. 8.2019., Aneks 4 od 7.5.2008., Aneks 2 od 23.9.2019., Aneks 3 od 25.5.2006., podaci o plaći, mirovini i doprinosima, obrascima JOPPD, presuda ŽS u Bjelovaru Gž R-94/2019 od 24. 5.2019., presuda OS u Vukovaru Pr-157/2018 od 8. travnja 2019. obračun otpremnine i naknade str. 574, KU za Erikson Nikola Tesla servisi od 1.9.2020., obračun plaće str. 592-609., obračunske liste plaće str. 627-721, Kolektivni ugovor od 19.11. 2024 za Erikson Nikola Tesla servisi, Kolektivni ugovor za Erikson Nikola Tesla servisi od 28.2.2017., odluka za Erikson Nikola Tesla servisi od 22.8.2017. kartica poreza na dohodak, Kolektivni ugovor HT-a od 4.6.2020., potvrda o visini dohotka i primitka, Kolektivni ugovor HT dd od 28.7.2017., potvrda o visini dohotka, KU HT od 2.4.2016., pismeno očitovanje vještaka Krešimira Strmotić od 30.3.2021., pismeno očitovanje vještaka od 30.3.2021. na podnesak tužitelja, očitovanje vještaka na podnesak tuženika Triglav osiguranje od 13.9.2021. sa dokumentacijom potvrdom o visini dohotka i obračunskom listom, usmeni nalaz i mišljenje vještaka Krešimira Strmotić sa zapisnika od 12.9.2023., presudu Vrhovnog suda RH Rev - 953/2025 od 1. listopada 2025., pismeni i usmeni nalaz i mišljenje vještaka medicine rada dr. Marije Zavalić.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatom regresa, nagrada, naknada za prehranu i dr. od tuženika solidarnom isplatom neto iznosa od 3.194,51 eur sa zateznom kamatom od 21.6.2018. na pojedinačne iznose, solidarnu isplatu jubilarne nagrade u neto iznosu od 464,53 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 31.12.2018., solidarnu isplatu izgubljene zarade u bruto iznosu od 56.603,12 eura sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose počev od 15.10.2014. do isplate, solidarnu isplatu razlike doprinosa u neto iznosu od 147,54 eura sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose počev od 15. prosinca 2015., solidarna isplata rente u bruto iznosu od 905,15 eura mjesečno počev od 1. studenog 2020. pa ubuduće i u neto iznosu od 110,15 eura mjesečno počev od 1. prosinca 2020. pa ubuduće.

7. Točno je da tužitelj u inicijalnoj tužbi od 1. rujna 2017. nije postavio određeni tužbeni zahtjev, a niti stupnjevitu tužbu iz čl. 186 b ZPP-a već je određeni tužbeni zahtjev postavio tek 12. listopada 2021. nakon što je tužitelj zaprimio nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka i pismeno očitovanje vještaka na primjedbe tuženika, ali u ovoj fazi postupka nakon što je drugostupanjski sud presudu ovog suda poslovne oznake Pr-102/2017 od 19. listopada 2023. ukinuo i vratio na ponovni postupak, nema uvjeta za odbačaj tužbe. Naime, odbacivanje tužbe bi dolazilo u obzir da je sud po zaprimanju tužbe proveo postupak prema odredbi čl. 109. ZPP- a, a kako nije nakon postavljanja određenog tužbenog zahtjeva otpali su razlozi za odbačaj.

7.1. S obzirom na to da prvotna tužba nije sadržavala određen novčani iznos, unosom konkretnih iznosa nakon vještačenja mijenja se (precizira) zahtjev, što se u procesnom smislu tretira kao preinaka. Tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu prema odredbi čl. 190. st. 1. ZPP-a. Za preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka potreban je pristanak tuženika. Ako se tuženik protivi, sud ipak može dopustiti preinaku ako smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (čl. 190. st. 3. ZPP- a).U konkretnom slučaju tuženici su se protivili preinaci tužbe, a prvostupanjski sud je na ročištu 12. rujna 2023. rješenjem dopustio preinaku jer je smatrao da se tužitelju može dopustiti takva preinaka jer nema potrebnih stručnih znanja iz područja knjigovodstva da bi postavio pravilan odnosno precizan tužbeni zahtjev. Nakon izmjena ZPP -a nije upitno da li tužitelju po provedenom vještačenju treba dopustiti preinaku tužbe, a to je i svrsishodno radi konačnog rješenja odnosa između parničnih stranaka.

8. Tuženik Hrvatski Telekom d.d. ovom sudu dostavio je 10. studenog 2025. podnesak i presudu Vrhovnog suda RH Rev-953/2025 -2 od 1. listopada 2025. kojom je suđeno: " I. Prihvaća se revizija prvotuženika Hrvatskog Telekoma d.d. Zagreb, preinačava presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-53/2024-2 od 4. srpnja 2024. u točki I. izreke, alineja prva (kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. i II. izreke) i alineja druga (kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u točki III. izreke presude, u dijelu kojim je naloženo tuženicima da naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 800,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 29. veljače 2024. do isplate) i u tom dijelu sudi:

I. Prihvaća se žalba prvotuženika Hrvatskog Telekoma d.d. Zagreb, preinačuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj Pr-290/2023-38 od 29. veljače 2024. i odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u neprekidnom radnom odnosu kod I-tuženika Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB:81793146560, počev od sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme tj. od 01.01.2010.g. pa nadalje i da isti ugovor nije raskinut.

II. Utvrđuje se da tužitelj ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije nikada zaključio ugovor o radu sa II -tuženikom Ericsson Nikola Tesla

Servisi d.o.o. Zagreb, Krapinska 45, OIB:47445583925."

8.1. U navedenoj presudi Vrhovnog suda navodi se da nema pretpostavki za pružanje pravne zaštite radniku koji je podnio tužbu na utvrđenje, u slučaju kada radnik nije pobijao odluku o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca (nakon što poslodavac nije odgovorio na njegov zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen protiv obavijesti o prijenosu"), te ga je odjavio sa HZMO-a, a novi poslodavac ga je prijavio. U tom slučaju je odluka o prijenosu ugovora o radu proizvela pravni učinak u smislu promjene poslodavca. Još je navedeno da tužba na utvrđenje ne može zamijeniti pravnu zaštitu koju je radnik propustio zahtijevati i ne može biti paralelni put pravne zaštite čime bi se otklonila primjena čl. 133. Zakona o radu.

8.2. U utvrđenjima navedene presude navodi se da je Hrvatski Telekom d.d. Zagreb nakon provedenog savjetovanja sa radničkim vijećem obavijestio tužitelja da je njegova poslovna cjelina prenesena na trgovačko društvo Erikson Nikola Tesla servisi d.o.o. Zagreb, te ga je dotadašnji poslodavac odjavio, a novi poslodavac prijavio 1. rujna 2014.

9. Iz presude Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima poslovne oznake Pn - 515/15-93 i presude od 25. travnja 2016. proizlazi da je tužitelj nastradao u prometnoj nezgodi 22.02.2011. na županijskoj cesti 4172 u svojstvu vozača teretnog automobila marke Opel reg. oznake [registarska oznaka] za vrijeme radnog vremena na koje vozilo je iz suprotnog smjera naletjelo vozilo marke Hyundai reg oznake [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika Triglav osiguranje d.d. i kojom je tuženicima Triglav osiguranje i lovačkom društvu Sloga Vinkovci presudom naloženo da tužitelju TO naknadi ne imovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 81.000,00 kn.

10. Kako je tuženik Hrvatski Telekom d.d. prenio poslovnu jedinicu u kojoj je radio tužitelj i odjavio tužitelja, a novi poslodavac Erikson Nikola Tesla servisi prijavio tužitelja 1. rujna 2014. ta činjenica je od odlučnog značaja na pasivnu legitimaciju tuženika u ovoj pravnoj stvari. Na novog poslodavca prešla su sva prava i obveze koje proizlaze iz radnog odnosa pa i po osnovi naknade štete za štetni događaj koji se dogodio 22. 02. 2011. dok je tužitelj bio radnik Hrvatskog Telekoma d.d. i stoga taj tuženik nije pasivno legitimiran po tužbi za naknadu štete zbog izgubljene zarade zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja u razdoblju od 1. rujna 2014. i ubuduće kao i po svim drugim vidovima imovinske štete, naprijed navedenim po kojima tužitelj zahtijeva naknadu i isplatu.

11. Člankom 137. st. 1. Zakona o radu propisano je ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili djela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja. Nastavno, s t. 2. istog članka propisano je da radnik čiji je ugovor o radu prenesen na način iz stavka 1. iz ovog članka zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu, dok je stavkom 3. istog članka propisano da poslodavac na ko jeg se prenose ugovori o radu na način propisan stavkom 1. preuzima s danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

12. Stoga je za zaključiti da je s danom prenošenja poslovne cjeline tužitelja na novog poslodavca prenesen ugovor o radu sa tuženika Hrvatski Telekom d.d. na novog poslodavca koji od tada odgovara za obveze prema radniku koji je u narednom razdoblju pre trpio štetu iako je sam štetni događaj bio za vrijeme radnog odnosa tužitelja kod prethodnog poslodavca.

13. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Hrvatski Telekom d.d. u cijelosti je neosnovan iz kojeg razloga je sud odbio tužitelja sa svim postavljenim tužbenim zahtjevima u odnosu na tog tuženika. Na taj način nema ni potrebe da se sud očituje o solidarnoj odgovornosti jer je ona isključena s obzirom na naprijed navedeno.

14. U vezi istaknutog prigovora zastare od strane tuženika Triglav osiguranje za navesti je da je Vrhovni sud RH 27. svibnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje u točki II. da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove moguća i dopuštena, zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

15. Odredbom čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano da naknada štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, dok je stavkom 2. istog članka propisano da u svakom slučaju ta tražbina zastar ijeva u roku pet godina od kada je šteta nastala. Nastavno za navesti je da je odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe radi ostvarenja tražbine, a tužitelj je predmetnu tužbu podnio protiv tuženika 1. rujna 2017. sa kojom radnjom je došlo do prekida zastare.

16. U konkretnom slučaju tužitelj je rješenjem HZMO-a od 18.4.2017. otišao u invalidsku mirovinu, a kako je tužba podnesena 1. rujna 2017. očito je da je od primitka rješenja i podnošenja tužbe proteklo oko četiri i pol mjeseca. Kada je tužitelj kao oštećenik primio rješenje HZMO o invalidskoj mirovini tada je saznao za štetu u vidu izgubljene zarade kao razliku između plaće i mirovine. Kako je tužba podnesena unutar subjektivnog roka od tri godine zastara nije nastupila i prigovor zastare je u cijelosti neosnovan. Naime, zastara rente koja se zahtijeva od studenog 2020. tim više nije nastupila jer je renta predstavljala buduću izvjesnu izgubljenu zaradu za tužitelja nakon razdoblja za koje je utužena naknada za izgubljenu zaradu. U odnosu na utuženu razliku doprinosa za navesti je da tužitelj prema knjigovodstvenom nalazu zahtijeva isplatu od studenog 2015. pa nadalje po pojedinačnim utuženim iznosima, pa kako je tužba podnesena 1. rujna 2017. očito je da nije protekao trogodišnji zastarni rok. U odnosu na utuženi iznos jubilarne nagrade za navesti je da bi tužitelj sa 21. 12.2018. navršio 30 godina radnog staža i pravo na jubilarnu nagradu ostvario bi do 31. prosinca 2018. i na taj vid štete zastara teče tek od 1. siječnja 2019. sa padom tuženika u zakašnjenje s isplatom. U odnosu na neostvarena neoporeziva primanja, a koja bi tužitelj ostvario 2018., 2019. i 2020. prema tabeli 8. knjigovodstvenog nalaza nastala su isto tako nakon podnošenja tužbe pa tužitelj nije mogao zakasniti sa podnošenjem tužbe i prigovor zastare u odnosu na njih je neosnovan. Dakle, iz prednje analize je razvidno da je prigovor zastare neosnovan u odnosu na sva potraživanja tužitelja.

17. Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovne oznake Rev-465/2024-2 od 2. listopada 2024. je izrazio pravno shvaćanje koje glasi: "Početak tijeka zastare za potraživanje naknade štete za vrijeme privremene nesposobnosti za rad počinje prestankom privremene spriječenosti za rad i tek tada počinje teći zastara potraživanja naknade štete za taj oblik štete. Također tek utvrđenjem trajne nesposobnosti za rad (donošenjem rješenja o invalidskoj mirovini kojim je utvrđena visina te mirovine), oštećeni ima potrebna saznanja o opsegu i visini nastale štete - razlike između naknade za bolovanje i naknade plaće, odnosno invalidske mirovine."

18. Za tuženika Triglav osiguranje d.d. je sporan učinak pravomoćne presude ovog suda, Stalna služba u Vinkovcima poslovne oznake Pn-115/15-92 od 25. travnja 2016. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovne oznake Gž -2305/2016 od 23. ožujka 2017. Čitanjem navedene prvostupanjske presude sud je utvrdio da je ista donesena po tužbi tužitelja KO protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. Zagreb i Lovačkog društva Sloga Vinkovci kojim tuženicima je naloženo da tužitelju TO solidarno isplate naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 81.000,00 kuna sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose.

18.1. U ovom parničnom postupku, a temeljem pravila Zakona o parničnom postupku o pravomoćnosti presude koja proizlaze iz čl. 333. sud je u ovom postupku vezan pravomoćnim utvrđenjem odgovornosti između istih stranaka. Posljedica navedenog je da sud u ovom postupku, a niti tužitelj, ne dokazuje kako se dogodila prometna nezgoda, tko je kriv za nezgodu i odgovornost osiguratelja jer je to već pravomoćno riješeno u navedenom parničnom postupku. Naime, prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kada je u ranijem postupku između istih stranka pravomoćno utvrđena odgovornost za štetu, u kasnijem postupku radi drugog oblika štete iz istog štetnog događaja sud je vezan tim utvrđenjem, pa se ne provodi ponovno dokazivanje o uzroku štetnog događaja. U navedenom parničnom postupku utvrđena je odgovornost osiguranika tuženika Triglav osiguranje za štetni događaj od 22. veljače 2011. i u ovom postupku tužitelj nije bio dužan ponovo predlagati prometno vještačenje.

19. Tuženik Triglav osiguranje i umješač na strani tog tuženika lovačko društvo Sloga osporavaju uzročno posljedičnu vezu između umirovljenja tužitelja i predmetnog štetnog događaja od 22. veljače 2011. jer smatraju da uzrok za umirovljenje ne mogu biti oz ljede zadobivene u navedenom štetnom događaju. Na prijedlog navedenog tuženika sud je odredio vještačenje po vještaku specijalisti medicine rada dr. sc. Mariji Zavalić, dr. med. iz čijeg nalaza i mišljenja pismenog i usmenog je utvrdio:

- Iz dokumentacije u spisu, uključujući i priloženi karton pacijenta te naknadno dostavljen karton do 2009. koji nije bio u spisu, razvidno je da tužitelj do štetnog događaja nije bio ozbiljnije bolestan. Tužitelj u kartonu nema zabilježene nikakve neurološke simptome niti bilo koju bolest koja bi ostavila kasnije trajne posljedice na radnu sposobnost do štetnog događaja.

- Tužitelj je 22. veljače 2011. godine stradao u prometnoj nezgodi kao vozač u osobnom vozilu te je tada zadobio trzajnu ozljedu vrata uz nagnječenje lijevoga ramena i lijevoga prsišta, nije nađeno neuroloških ispada ni koštanih prijeloma u području vratne kralježnice ili prsne kralježnice. Nakon hitne kirurške ambulantne obrade pušten je kući jer nije nađeno znakova koštanih prijeloma, ali se nakon 2 dana zbog glavobolja te bolova vrata i leđa ponovno javio u bolnicu i tu je zadržan 2 dana na opservaciji (od 24. 02. do 26.02. 2011. godine). Zbog tegoba koje je tužitelj navodio i nakon primarnog kirurškog pregleda za vrijeme navedene dvodnevne hospitalizacije učinjen je CT cervikotorakalnog prijelaza, nije nađeno koštanih prijeloma ni bilo kakvih drugih promjena u tom području. Nije opisano tada nikakvih promjena leđne moždine. Tužitelj je, osim tegoba koje su se pripisivale trzajnoj ozljedi vrata. počeo osjećati slabost u području gornjih udova, zatim i donjih udova te je učinjena dodatna obrada MT vratne i TH kralježnice koja je potvrdila da se radi o siringomijeliji u području od C2 do Th10. Promjene su bile karakteristične za stečenu siringomijeliju te su i vještak fizijatar te sudbeno vijeće MF u Osijeku ovaj oblik siringomijelije povezali sa traumom u štetnom događaju. Neurokirurg je savjetovao konzervativni tretman. Tužitelj je bio na ocjeni radne sposobnosti te su vještaci koji su vještačili na zahtjev HZMO ocijenili da se radi o djelomičnoj nesposobnosti za rad kojoj je uzrok 100% ozljeda na radu. Jedina bolest sa trajnim posljedicama u vrijeme vještačenja koja je uzrok trajne nesposobnosti za rad, je prema podacima iz spisa i dokumentacije HZMO, koliko se može iščitati, a čemu u prilog govori i ocjena tjelesnog oštećenja, siringomijelija sa svojim trajnim posljedicama na funkcionalno oštećenje i gornjih i donjih udova.

-Uzimajući u obzir cjelokupnu medicinsku dokumentaciju priloženu u spisu, naknadno dostavljen dio kartona pacijenta, ovdje tužitelja, uz pomno proučavanje sve dostupne dokumentacije iz predmeta te opis poslova tužitelja, vještak je mišljenja da je jedini uzrok trajnih funkcionalnih oštećenja tužitelja bolest siringomijelija koja je uzrok osjetilnoj i motoričkoj slabost gornjih i donjih udova i to je jedini uzrok umirovljenja tužitelja. Druge ozljede u štetnom događaju nisu ostavile trajnih posljedica zbog kojih tužitelj ne bi u potpunosti mogao obavljati svoje dotadašnje poslove, a tužitelj prema dokumentaciji nije bolovao ni od jedne druge bolesti koja bi utjecala na djelomični gubitak radne sposobnosti.

- Prema podacima iz spisa na CT cervikotorakalnog prijelaza učinjenog odmah nakon štetnog događaja nije bila vidljiva razvijena siringomijelija, odnosno ista nije opisana. Simptomi uzrokovani ovom bolešću prvi put su se u kliničkoj slici djelomično očitovali 13.12.2011. na pregledu anesteziologa u sklopu pregleda u Ambulanti za bol i tada su i opisani, a jasna klinička slika opisana je u nalazu neurokirurga dana 12.10.2012. Tada neurokirurg neurološki status pripisuje siringomijeliji i napominje da se ovo stanje razvilo kao posljedica prometne nesreće. To je i zajedničko mišljenje sudskih vještaka Povjerenstva za vještačenja MF u Osijeku u predmetu P 915/11.: (izvještavači neurokirurg i kirurg traumatolog ) od 12.11.2014., ali i specijalista fizijatra koji je takvu ocjenu donijela na osnovi tijeka bolesti i utvrđenih funkcionalnih oštećenja na pregledu koji je obavila u istom sudskom predmetu. Siringomijelija je potvrđena i MR nalazima u nekoliko navrata nekoliko mjeseci nakon ozljede i u slijedećim periodima . Ono što je evidentno iz dostavljene dokumentacije je da je tužitelj umirovljen zbog djelomične nesposobnosti za rad isključivo zbog bolesti siringomijelije, jedine bolesti koja je uzrok trajnih posljedica oštećenja zdravlja prema priloženoj dokumentaciji, a koja postoji za tužitelja u vrijeme umirovljenja.

- Iz medicinske dokumentacije u spisu za zaključiti je da postoji jasna uzročno posljedična veza između umirovljenja tužitelja i ozljeda iz štetnog događaja i da je narušenje zdravlja u vrijeme ocjene radne sposobnosti kada je utvrđena djelomična nesposobnost za rad, ista uzrokovana isključivo siringomijelijom za koju su vještaci iz čije je to domene zaključili da je posljedica prometne nezgode od 22. veljače 2011. godine.

19.1. U vezi primjedbi tuženika i umješača da specijalist medicine rada nije stručan davati mišljenje o uzročno posljedičnoj vezi između ozljede vratne kralježnice i razvoja siringomijelije ovaj sud prihvaća navode vještaka dr. Marije Zavalić da je kao vještak specijalist medicine rada ovlaštena donositi mišljenje o povezanosti bolesti ili ozljede koju su utvrdili drugi specijalisti, te je istaknula da je dijagnozu siringomijelije postavio radiolog nakon očitanja MR vratne kralježnice, a zatim potvrdio i neurokirurg nakon uvida u MR zbog čega je po izabranom liječniku tužitelj poslan neurokirurgu.

19.2. U odnosu na tvrdnju tuženika i umješača da nikada nitko nije postavio dijagnozu traumatske siringomijelije vještak je skrenuo pozornost na nalaz neurokirurga od 12. listopada 2012. koji navodi da je vjerojatni uzrok siringomijelije ozljeda u predmetnoj prometnoj nesreći i postavio dijagnozu siringomijelije i zatražio da se učini dodatna obrada da se utvrdi postoji li oštećenje perifernih živaca, te indicirao i MR mozga upravo da se vidi postoji li komunikacija između šupljina u mozgu i leđnoj moždini. Dakle, dijagnozu je potvrdio najprije radiolog zatim neurolog pa neurokirurg koji je sumnjajući da je ozljeda siringomijelije u vratnom dijelu kralježnice tražio da se učini MR mozga radi isključenja možebitne komunicirajuće siringomijelije odnosno bolesti koja nastaje u fetalnom dobu, a može se manifestirati tijekom života ili uopće ne manifestirati. U ovom slučaju su postojale kliničke slike siringomijelije.

20. Predlaganje dodatnog vještačenja po specijalistima iz područja neurologije i neurokirurgije u konkretnom slučaju nije svrsishodno, jer je sudski vještak iz područja medicine rada razmotrio medicinsku dokumentaciju koju su dali specijalisti neurologije i neurokirurgije i vještak medicine rada pošao je od dijagnoza tih specijalista i dao nalaz i mišljenje, slijedom čega bi takvi prijedlozi nepotrebno doveli do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnih troškova što je sud po čl. 10. ZPP-a dužan spriječiti. Slijedom navedenog sud je na ročištu održanom 1. travnja 2026. raspravnim rješenjem odbio takav dokazni prijedlog tuženika i umješača.

21. Na prijedlog tužitelja sud je odredio knjigovodstveno vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku Krešimir Strmotić iz [adresa] sa zadatkom da utvrdi visinu materijalne štete u periodu od 1. rujna 2014. do 21. prosinca 2016. u visini koja predstavlja razliku plaće i drugih prinadležnosti iz radnog odnosa koje bi ostvarivao da je nastavio raditi kod prvotuženika, te naknadu plaće koju bi ostvarivao u periodu od 22. prosinca 2016. pa ubuduće, mjesečnu rentu do zaključno obavljenog vještačenja.

U navedenom knjigovodstvenom nalazu navodi se da ukupno ne ostvarena bruto plaća od rujna 2014. do listopada 2020. iznosi 426.476,20 kuna ukoliko se ne uračunava pomoć zbog dužeg bolovanja, ili 405.024,06 kuna ukoliko se uračunava pomoć zbog dužeg bolovanja. Ukupno ostvarena neto plaća za razdoblje od rujna 2014. do listopada 2020. iznosi 282.609,85 kuna neto ukoliko se ne uračuna pomoć zbog dužeg bolovanja, ili 269.832,69 kuna neto ukoliko se uračuna pomoć zbog dužeg bolovanja.

21. 1. Kako je Triglav osiguranje d.d. tuženik koji odgovara za štetu iz prometne nesreće (izvanugovorna odgovornost), dužan je uspostaviti stanje kakvo bi bilo da nesreće nije bilo. U odluci Vrhovnog suda RH poslovne oznake Revd-2099/2025-2 od 1. srpnja 2025. potvrđeno je ranije zauzeto pravno shvaćanje da se visina naknade za tuđu pomoć i njegu i renta ne mogu umanjivati za primljenu pomoć od Centra za socijalnu skrb. Sukladno tome pomoć koju je tužitelj primao za vrijeme bolovanja nema karakter naknade štete već je to pravo iz radnog odnosa koje bi radnik ostvario neovisno o visini odštete. Pomoć zbog bolovanja je potpora socijalne naravi, a ne zamjena za radni dohodak koji je izgubljen.

21.2. U sudskoj praksi naknada štete zbog izgubljene zarade isplaćuje se u neto iznosu i sudska praksa na koju se poziva tuženik Triglav osiguranje d.d. je primjenjiva u ovoj pravnoj stvari. Oštećenik ima pravo na naknadu onoga što bi stvarno primio "u ruke" da se štetni događaj nije dogodio. Slijedom navedene analize i zauzetog pravnog shvaćanja sud je iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještačenja prihvatio varijantu po kojoj tužitelju pripada ukupno neostvarena neto plaća od rujna 2014. do listopada 2020. u ukupnom iznosu od 282.609,85 kuna/37.508,77 eura neto. Dakle, navedenim vještačenjem sud je utvrdio da tužitelju pripada izgubljena zarada za vrijeme bolovanja i kao razlika između plaće i invalidske mirovine u iznosu od 37.508,77 eura. Kako je tužitelj nakon provedenog vještačenja postavio zahtjev da mu se naknadi bruto iznos od 56.603,12 eura valjalo je tužitelja odbiti za razliku između dosuđenog iznosa i iznosa koji zahtijeva a radi se iznosu od 19.094,35 eura sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose

21.3. O navedenom tužbenom zahtjevu odlučeno je primjenom čl. 1095. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

21.4. Izgubljena zarada je naknada štete kojom se nadoknađuje prihod koji bi radnik ostvario radom da se štetni događaj nije dogodio. Otpremnina je pravo iz radnog odnosa koje služi kao "nagrada" za vjernost poslodavcu i kao sredstvo materijalnog osiguranja radnika u prijelaznom razdoblju nakon prestanka radnog odnosa. Stajalište je suda da se otpremnina ne smatra "zaradom" niti "mirovinom". Budući da nema istu funkciju kao plaća, njezino uračunavanje bi značilo da osiguratelj profitira od radnih prava koja je radnik stekao dugogodišnjim radom, što dovodi do neopravdanog umanjenja stvarne štete. Stoga nije moguće prihvatiti stav tuženika da izračun naknade treba umanjiti za isplaćenu otpremninu tužitelju.

21.5. Povrat poreza nije zarada već korekcija porezne obveze i ovisi o osobnim okolnostima (olakšice, uzdržavani članovi, godišnji obračun) te nije izravna posljedica štetnog događaja. Izgubljena zarada računa se kao neto plaća koju bi oštećeni ostvario i ne umanjuje se za kasnije ostvareni povrat poreza.

22. Tužitelj u podnesku od 26. veljače 2021. kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka između ostalog navodi da se iz nalaza i mišljenja ne može utvrditi buduća renta i predlaže da sud istu utvrdi. Knjigovodstveni vještak u pismenom očitovanju od 30. ožujka 2021. je naveo da iznos rente ukoliko bi se utvrđivala, ovisi od mjeseci koji bi se uzeli za njen izračun, što je ocjena suda i da ostaje kod nalaza i mišljenja u cijelosti. Tužitelj je u podnesku postavio zahtjev za isplatom mjesečne rente u iznosu od 905,15 eura u bruto iznosu od 1. studenog 2020. pa ubuduće i u neto iznosu od 110,15 eura počev od 1. prosinca 2020.

22.1. Na održanom ročištu 12. rujna 2023. (str. 1056 spisa) knjigovodstveno financijski vještak se izjasnio da kako je tužitelj u podnesku od 12. listopada 2021. naveo iznos i bruto iznos od 6.819,84 kune mjesečno što predstavlja prosjek ne ostvarene bruto plaće za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. listopada 2020. iz tabela 9. i 10. stupac 2. nalaza i da provjerom iskazanog je utvrdio da je izračun matematički točan, a da je na sudu da odredi koje će razdoblje uzimati za izračun rente. Osim toga vještak se izjasnio i da je i neto iznos koji se potražuje kao renta također računski ispravno određen u iznosu od 829,96 kn mjesečno neto.

22.2. Tuženik Triglav osiguranje dužan je tužitelju isplatiti buduću štetu u neto iznosu, a ne bruto. Izračunava se kao razlika između plaće koju bi oštećenik primao na svom radnom mjestu (uključujući vjerojatna napredovanja) i iznosa invalidne mirovine koju tužitelj ostvaruje od studenog 2020. pa nadalje. U razdoblju od siječnja 2017. do listopada 2020. tužitelj bi prema tabeli 9 stupac 4 i tabeli 10 stupac 3. nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještačenja ostvario bi ukupno 205.757,87 kn koji kad se podijeli sa 46. mjeseci daje iznos od 4.473,00 kn/593,67 eura. Osim toga za navesti je da kod izračuna rente (naknade za izgubljenu zaradu) uzimaju se u obzir sva redovita i očekivana primanja oštećenog, ne samo oporeziva, nego i ne oporeziva novčana primanja, ako su bila realna, stalna i predvidiva. To u konkretnom slučaju znači da valja uzeti u obzir tabelu br. 8 nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještačenja u kojem se navodi u po kojim sve osnovama je tužitelj od 2018. pa do konca 2020. mogao ostvariti neostvarena neoporeziva primanja, a koja su usporedni radnici F, T i K ostvarili pa bi izvjesno da bi i tužitelj takva primanja da je ostao raditi ostvario, a riječ je o regresu, nagradama, naknadi za prehranu, te je prikazan u koloni 6. tabele 8 prosjek takvih primitaka i ukupan iznos od 24.069,00 kn koji iznos kada se podijeli sa 29 daje utuženi iznos od 110,15 eura.

22. 3. Kada se zbroje očekivana neostvarena primanja u iznosu od 593,67 eura i 110,15 eura dobije se mjesečni iznos izgubljene zarade 703,82 eura. Za navedeni iznos primjenom odredbe čl. 1095 st. 2. Zakona o obveznim odnosima valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev , dok je za preostali utuženi iznos od 311,48 eura sud tužitelja odbio.

23. Kako je to već naprijed navedeno u tabeli 8 knjigovodstvenog nalaza i mišljenja dat je izračun da tužitelj od 2018. do konca 2020. je ostao bez neoporezivih primanja od 24.069,00 kuna/3.194,51 eur. Dakle, na temelju navedenog izračuna sud je utvrdio da je tužitelj pretrpio štetu gubitkom neoporezivih primanja od 3.194,51 eur, a koja su primili usporedni radnici na temelju Kolektivnog ugovora za radnike Erikson Nikola Tesla.

23.1. Odredbom čl. 39. Kolektivnog ugovora za Erikson Nikola Tesla Servisi d.o.o. od 28. veljače 2017. ugovoreno je da radnik ima pravo na jubilarnu nagradu za ukupni neprekinuti radni staž navršen kod poslodavca u iznosu koji određuje ministar financija kao neoporezivi iznos, dok je stavkom 2. ugovoreno da se jubilarna nagrada isplaćuje jednom godišnje na kraju godine za sve radnike koji će do kraja godine ispuniti uvjete za dodjelu jubilarne nagrade. Kako je to knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno tužitelj je navršio neprekinutih 30 godina radnog staža 21. prosinca 2018. Neoporeziv iznos jubilarne nagrade za 30 godina radnog staža propisan je Pravilnikom o porezu na dohodak i iznosio je 3.500,00 kn i taj iznos bi bio isplaćen najkasnije do 31. prosinca 2018. Stoga je osnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 464,53 eura/3.500,00 kn jer bi tužitelj da nije bio primoran otići u invalidsku mirovinu po redovnom tijeku stvari ostvario jubilarnu nagradu za 30 godina radnog staža.

24. Knjigovodstvenim vještačenjem sud je utvrdio da ukupno neostvareni doprinos za II stup mirovinskog osiguranja za razdoblje od rujna 2014. do studenog 2017. iznosi:

- 1.111,67 kuna ukoliko se ne uračunava pomoć zbog dužeg bolovanja, ili

- 2.184,29 kn ukoliko se uračunava pomoć zbog dužeg bolovanja.

24.1. Tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijeva naknadu iznosa od 147,54 eura/1.111,67 kn.

24.2. Kod naknade štete zbog izgubljene zarade, prema pravilima naknade štete i izmakle koristi, oštećenik ima pravo biti doveden u položaj kao da štete nije bilo. To uključuje neto plaću ali i doprinose koji bi bili uplaćeni. To pravilo vrijedi ako doprinosi za II stup nisu bili uplaćeni ili su bili manji nego što bi bili da je oštećeni radio, može ih potraživati. Ali ako su već pravilno obračunati kroz naknadu bolovanja tada nema dodatnog potraživanja. Iz tabele 9. stupac 6. knjigovodstvenog vještačenja proizlazi da tužitelju iznosi od ukupno 147,54 eura nisu bili uplaćeni iz kojeg razloga je valjalo tužitelju dosuditi taj utuženi iznos. Naime, tužitelj je nesporno bio na bolovanju od rujna 2014. i za to vrijeme nisu mu bili uplaćeni puni doprinosi, a kako je to izravna posljedica predmetnog štetnog događaja od 22. veljače 2011. razlika od 147,54 eura smatra se dijelom izgubljene zarade.

25. Tužitelj prema tuženiku ima novčano potraživanje koje tuženik nije o dospjelosti isplatio tužitelju, na dosuđeni iznos neoporezivih primanja zatezna kamata teče po stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima. Na dosuđeni iznos jubilarne nagrade kamata teče od 1. siječnja 2019. kada je tuženik pao u zakašnjenje. Na dosuđeni iznos izgubljene zarade zatezna kamata teče od 16-tog u mjesecu na pojedinačne iznose, a ne od 15-tog jer tek sa šesnaestim u mjesecu pao u zakašnjenje. Isto se odnosi i na razliku doprinosa na koje kamata teče od 16-tog u mjesecu na pojedinačne iznose, kao i na dosuđeni iznos rente.

26. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka medicine rada kao i knjigovodstveno financijski nalaz jer su izrađeni sukladno pravilima struke i objektivno.

27. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

28. Odluka o trošku u odnosu na tuženika Hrvatski Telekom d.d. temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

VPS je 121.327,87 eura

Tužitelj nije uspio u sporu u odnosu na tuženika Hrvatski Telekom d.d. iz kojeg razloga je dužan tom tuženiku naknaditi trošak koji je nastao na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav ostalog podneska od 31.10.2025. iznos od 50,00 eura, za sastav obrazloženog podneska od 10.11.2025. iznos od 1.828,00 eura, ročište 20.11.2025. iznos od 1.828,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 12.2.2026. iznos od 1.828,00 eura, ročište 5.3.2026. iznos od 100,00 eura jer je isto odgođeno prije početka raspravljanja, ročište 1.4.2026. iznos od 1.828,00 eura, ukupno 7.462,00 eura, PDV 1.865,50 eura, ukupno 9.560,60 9.327,50 eura.

Na dosuđeni trošak tuženiku Hrvatski Telekom d.d. pripada zakonska zatezna kamata od dana presuđenja 20. travnja 2026. temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP -a.

U odnosu na tuženika Triglav osiguranje d.d. tužitelj je u pogledu pravne osnove spora uspio u cijelosti, a po visini u omjeru od 68,86% pa je uvažavajući oba ta kriterija tužitelj uspio u omjeru od 84,43%, a tuženik u omjeru od 15,57%.

Obračun troškova prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a odvija se na način da se utvrđuje postotak s kojim je svaka stranka uspjela u sporu, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu oduzima se postotak stranke koja je u manjoj mjer i uspjela u sporu i utvrđuje se razlika postotka. Sud utvrđuje svotu pojedinih radnji i svotu ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka i stranci koja je u većoj mjeri uspjela odmjerit će naknadu dijela ukupnih troškova. Za navesti je da sud nije dužan utvrđivati troškove stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu. Navedeno proizlazi i iz relevantne sudske prakse kad je u pitanju naknada troška kod djelomičnog uspjeha u sporu.

Kada se uspjeh tužitelja od 84,43% umanji za uspjeh tuženika Triglav osiguranje od 15,57% dobije se postotak od 68,86% i u tom postotku mu se dosuđuje trošak. Tužitelj zastupan po punomoćniku odvjetniku imao je trošak sastava tužbe u iznosu od 1.828,00 eura, sastav podneska od 16.10.2017. iznos od 1.828,00 eura, sastav ostalog podneska od 14.11.2017. iznos od 50,00 eura, ročište 22.11.2017. iznos od 1.828,00 eura, ročište 7.12.2017. iznos od 1.828,00 eura, sastav ostalog podneska od 27.12.2017. iznos od 50,00 eura, ročište 22.5.2018. iznos od 100,00 eura jer je isto odgođeno prije početka raspravljanja, sastav ostalog podneska od 10.5.2019. iznos od 50,00 eura, sastav ostalog podneska od 23.9.2019. iznos od 50,00 eura, sastav ostalog podneska od 12.10.2021. iznos od 50,00 eura, za sastav obrazloženog podneska od 26.2.2021. iznos od 1.828,00 eura, sastav žalbe protiv presude iznos od 2.285,00 eura, sastav podneska ostalog podneska od 22.10.10.2025. iznos od 50,00 eura, ročište 20.11.2025. iznos od 1.828,00 eura, sastav ostalog podneska od 14.1.2026. iznos od 50,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 9.2.2026. iznos od 1.828,00 eura, ročište od 5.3.2026. iznos od 100,00 eura jer je odgođeno prije početka raspravljanja, ročište 1. travnja 2026. iznos od 1.828,00 eura, ročište za objavu presude 100,00 eura, knjigovodstveno vještačenje 398,17 eura, naknada banke 7,26 eura, ukupno 17.864,43 eurax68,86 %=12.301,45 eura.

Na dosuđeni trošak tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana presuđenja temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Tužitelju ne pripada trošak za sastav podneska od 28.6.2024. i 28.10.2024. jer je spis tada bio na Županijskom sudu povodom žalbe i tužitelj nije imao nikakvih podnesaka. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 27.10.2025. i 8.12.2025. jer smatra da isti nisu bili potrebni za svrhovito vođenje postupka. Spis se vodi kao radni spor te tužitelj ne plaća sudsku pristojbu.

Umješač (prema članku 154. st. 2. ZPP-a u vezi s člankom 208. ZPP-a) ima pravo na naknadu troškova od tužitelja u omjeru od 15,57%, i to za sastav odgovora na tužbu 8.12.2017. iznos od 1.828,00 eura, ročište 22.5.2018. iznos od 50,00 eura, sastav obrazloženog podneska kojim se očitovao na knjigovodstveni nalaz 1.828,00 eura, sastav ostalog podneska od 25.4.2023. iznos od 50,00 eura, ročište 12.9.2023. iznos od 1.828,00 eura, sastav žalbe protiv presude iznos od 2.285,00 eura, ročište 20.11.2025. iznos od 1.828,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 2.2.2026. iznos od 1.828,00 eura, ročište 5.3.2026. iznos od 100,00 eura jer je odlučeno prije početka raspravljanja, ročište 1.4.2026. iznos od 1.828,00 eura, ukupno 13.453,00 eura, PDV 3.363,25 eura, ukupno 16.816,25 eura x 15,57%=2.618,29 eura.

Sud umješaču nije priznao trošak sastava podneska od 6.3.2018. jer ne postupanje suda ne može ići na teret tužitelja. Sud umješaču nije priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude 19.10.2023. jer na to ročište prema zapisniku nije pristupio. Umješaču ne pripada trošak sudske pristojbe na žalbu od 2.11.2023. u iznosu od 1.327,22 eura jer sudsku pristojbu nije platio.

U Vukovaru, 20. travnja 2026.

Sudac

Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku odvjetniku Kornelija Krizmanić

2. Tuženiku Hrvatski Telekom dd – OD Ruždjak i partneri

3. Tuženiku Triglav osiguranje odvjetničko društvo Mađarić i Lui

4. Umješaču po punomoćniku odvjetniku Ivan Kalauz